Sreli smo ih u središtu Murskog Središća u redovitoj šetnji. Nerazdvojni par Zlatko Breglec i njegov četveronožni ljubimac američki staford Ben. Zlatko je strastveni lovac, vlasnik lovačkog psa, no ima i psa za „štimanje“, a to je upravo ovaj ljepotan.

– Prekrasan pas po svim karakteristikama, ali na žalost zbog svog temperamenta, a u krivim rukama, postao je omražen kod većine ljudi – pojašnjava Zlatko i dodaje kako sa svojim primjerom i promocijom ove pasmine želi pokazati ljudima stvarnu sliku ovog ljepotana.

Inače, Zlatko je strastveni lovac s 30-godišnjim stažom i vrsni je poznavatelj karakteristika većine lovačkih pasa i predsjednik je izuzetno uspješnog LD „Mursko Središće“. Uz to Zlatko nam je rekao kako su on i Ben slavljenici. Zlatku je 62. , a Benu 6. rođendan. Usput nam je ispričao priču o Benu koji je ovamo došao iz Sukušana.

– Njegov prethodnik u našoj kući je bio iste pasmine, nažalost stradao je pod kotačima automobila. Dugo smo žalovali. Sa suprugom Marijanom smo „njuškali” po internetu i pronašli jedno leglo s takvom pasminom u Sukušanu na otoku Braču. Otišli smo tamo. Vlasnik je imao još dva štenca, crnog i ovog sivo-smeđeg u kojeg se supruga na prvi pogled zaljubila, a i on u nju. Vlasnik je rekao kako štene nije za prodaju jer si je ostavio za sebe. Supruga je bila uporna, što nas je kod formiranja konačne cijene štene koštalo 100 eura više. Nema veze – priča Zlatko kroz smijeh. i dodaje:

– Kada je imao godinu dana na moj Facebook mi je stigla čestitka u kojoj je stajalo: “Sretan rođendan Tebi i Tvom ljubimcu. Živite dugo!”. Tako sam ustvari saznao točan datum kada je Ben ugledao svijet – rekao je Zlatko i dodao kako će slaviti zajedno u krugu obitelji.

Naslov današnje ophodnje po čakovečkoj tržnici govori gotovo sve, a k tome ćemo dodati i podatak da smo naišli na priličan broj praznih tezgi, od 78 rasploživih. Pogotovo onih u kutu.

Prodavači kažu kako im nedostaje „stari plac“ i njihova stalna prodajna mjesta i da jedva čekaju povratak na staro, odnosno rekonstruiranu tržnicu. Mnogi se tuže kako im je preseljenjem promet pao, no dvije mlade dame tvrde suprutno. Mlada Jasmina iz Novog Sela Rok je ovdje od svoje šeste godine kada je bila pomoćnica svim rođacima. Po njoj, promet je ostao isti.

-Imam stalne kupce, a stalni su jer prepoznaju kvalitetu. Radujem se povratku na renoviranu tržnicu gdje vjerujem kako će mi „ići“ kao i do sada, zadovoljno će Jasmina. Gordana iz Pušćina je na ovu tržnicu počela dolaziti početkom 90-tih godina.

-Prije toga sam prodavala u Varaždinu. Raduje se novoj tržnici. Ne tuži se na pad prometa jer njezina ponuda iz povrtnjaka ima stalne kupce.

Starija gospođa Bruna iz Donjeg Pustakovca ovamo dolazi 25 godina i prodaje tjesteninu. Mjerodavna je da govori o prometu koji je kod nje pao za 70%, a pad pravda ovom privremenom lokacijom i znatno manjem broju kupaca.

-Mnogi koji su mi prije dolazili sada ih nema. Čujem, boje se izaći među masu što je sasvim razumljivo zbog pandemije pa tjesteninu kupuju u najbližim prodavaonicama, trgovačkim centrima, no to nije to, kaže.

Prema informacijama iz Grada, radovi na rekonstrukciji tržnice trebali bi biti okončani do početka travnja.

Foto kritika jednog našeg čitatelja ovog puta nas vodi na dječje igralište u Pribislavcu koje se nalazi na kraju ulice Vladimira Nazora.

Klupa za sjedenje je potrgana, pješčanika na kraju tobogana nema već dvije godine, na igralištu nema nijedne kante za smeće, a igrala su neadekvatno ofarbana, nabraja naš čitatelj i kaže da nakon odlaska prethodnog komunalnog redara u mirovinu novi još uvijek nije izabran.

Kakvo je stanje na igralištu pogledajte u galeriji.

Jučer smo se osobno otišli uvjeriti kakva je situacija i naišli na grupu radnika, predvođenih Zoranom Juričanom, koji su upravo započeli popravljati oštećenja.

-Već ranije smo planirali radove ovdje i vjerujem da ćemo sve dovesti u red slijedeći tjedan. Treba pofarbati i pričekati da se osuši, a istovremeno popravljamo oštećene klupe i sve što je potrebno, kaže Juričan koji kaže da je kod prijašnjeg bojanja korišten krivi razrjeđivač, pa je došlo do problema.

-Na ovakvim radovima ponekad sudjeluju dečki koji tu dođu silom prilika, sudskom odlukom na rad za opće dobro, tako da ne ispadne uvijek kako treba. Otkako je g. Braniša otišao u mirovinu ja sam, kao komunalni radnik, preuzeo i dio njegovih poslova, pa se ponekad desi da me zovu na više mjesta istovremeno. Unatoč tome što imam dovoljno znanja i iskustva, jer ovo radim već 17 godina, u takvim okolnostima ne mogu uvijek nadzirati baš sve što se i kako radi. Fotografije koje ste dobili usmjerene su na detalje i slikano je ono, da tako kažem, što se moralo, iako se ne radi o tako velikim oštećenjima,  smatra Juričan koji ne zna kada će biti zaposlen novi komunalni redar.

-Prijašnji komunalni redar otišao je u lipnju prošle godine i otada su provedena dva natječaja. Nažalost, nijedan nije bio uspješan, jer je prijavljeni kandidat odustao. Sada je treći u tijeku i vidjet ćemo kako će to završiti, rekao je Juričan.

Tri dobre prijateljice s nestrpljenjem su dočekale djelomično ublažavanje epidemioloških mjera. I dočekale su. S njima je „došla” i njima omiljena kava u kafiću na gradskoj šetnici.

One su s lijeva: Nada Turk (65), Marina Orehovec (63) i Jelena Golubić (70). Bio je četvrtak. Uranile su kako bi obišle tržnicu, a potom sjele za stol i… Samo da stigne konobar!

Stvarno, donose li dimnjačari sreću ili ne? Je li sreća veća kad se uhvatimo za gumb? Ili je dovoljno da se dimnjačar “na bijelo” nasmije, a iz tog osmijeha naprosto izlazi sreća?

Odgovore na ova pitanja, bez ulaska u kakvu naučnu ili sociološku raspravu, pokušali su mi dati pravi dimnjačari Vjeran Bakai iz Strahoninca i Mario Petković iz Ivanovca. Oni su već godinama zaposlenici dimnjačarske tvrtke Ivice Zvera iz Čakovca, a sreo sam ih nedaleko “Matulovog grunta” u Frkanovcu. Bili su na svakodnevnim poslovima u mjestima, koja su u sastavu Općine Sveti Juraj na Bregu.

– Čistimo dimnjake, klasične peći na kruta goriva, peći za centralno grijanje, dimnjake… Jako su važne te preventivne mjere, kako bi požara bilo što manje. Na području gdje mi radimo, a to su naselja Brezje, Dragoslavec, Frkanovec, Lopatinec, Mali Mihaljevec, Okrugli Vrh, Pleškovec, Vučetinec i Zasadbreg, koliko se sjećam, nije bilo požara koje bi izazvali neispravni dimovodi – ističe Vjeran Bakai.

Sva naselja obilaze na biciklima, i ljeti i zimi, a domaćin kod kojeg su čistili kada sam ih snimio, Pavel Šopar iz Frkanovca, kaže da je sretan što imaju tako vrijedne i savjesne dimnjačare.

-I moramo biti takvi, jer samo dobro i redovito očišćeni dimnjaci i peći donose sigurnost, a to znaći i sreću na licu mještana. Odatle dolazi i izreka da dimnjačari ljude čine sretnima. Uostalom, pa što treba veća sreća nego kad nema opasnoti od vatre, a kod toga je dugme najmanje bitno – kaže Vjeran.