Da, da, splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban najavio je da će u dogovoru s lokalnim gradonačelnicima, nadležnim ministarstvom, upravom zračne luke i drugim sudionicima pokrenuti inicijativu preimenovanja Zračne luke Split. Bobanu se ne sviđa što su Slovenci sveca Jeronima, kojem se pripisuje uzrečica ‘Oprosti mi, Bože, što sam Dalmatinac’, uvrstili u Enciklopediju Britannicu navodeći kako je rođen u Stridonu, u blizini Ljubljane u Sloveniji. A na Međimurce i Štrigovu je zaboravio.

– Sveti Jere naš je svetac, zaštitnik Dalmatinaca i Splitsko-dalmatinske županije. Njegovo mjesto rođenja, koje nikad i nigdje nije znanstveno dokazano, nije bio motiv da svetog Jeru, kojeg od davnina štujemo na našem području, izaberemo kao svoga nebeskog zaštitnika. Iskreno se nadamo kako će ga cijeli svijet štovati kao i mi – ističe Boban.

– Inače, Splitsko-dalmatinska županija svoj dan obilježava na blagdan svetog Jeronima, 30. rujna – kaže Boban. Župan je, u čast nebeskog zaštitnika Splitsko-dalmatinske županije, najavio i preimenovanje splitskog aerodroma.

– Naš isključivi motiv je štovanje sv. Jeronima. Štoviše, planiramo, u dogovoru s gradonačelnicima, nadležnim ministarstvom, upravom zračne luke i drugim dionicima, pokrenuti inicijativu imenovanja naše zračne luke u Resniku imenom našega nebeskog zaštitnika, sv. Jeronima – rekao je HDZ-ov župan za Slobodnu Dalmaciju.

ŠTO KAŽU ŠTRIGOVČANCI?

Još krajem 2017. godine u Štrigovi je predstavljeno djelo učenoga pavlina Josipa Bedekovića ‘Knjiga o svetom Jeronimu, Iliriku i Međimurju’, jedna od najiščekivanijih u međimurskoj povijesti. O knjizi i njezinoj vrijednosti govorili su brojni ugledni hrvatski znanstvenici i povjesničari, ali i crkveni dostojanstvenici. Zaključujući raspravu, načelnik Općine Štrigova, Stanislav Rebernik, tada je naglasio: ‘Oduvijek smo znali da je štrigovski Stridon mjesto rođenja svetog Jeronima, a sada smo to i dokazali!’

Inače, sveti Jeronim rođen je oko 347. godine u mjestu Stridon, koje se nalazilo u blizini današnje Štrigove, po kojem je i dobila ime. Preminuo je 30. rujna 420. godine u Betlehemu. Autor je prijevoda Biblije na latinski jezik – Biblije kakvu danas poznajemo, crkveni naučitelj, otac, teolog, filozof i jezikoslovac. Zaštitnik je učitelja i studenata, a štuju ga Rimokatolička, Luteranska i Pravoslavna crkva.

U Štrigovi postoji i prekrasna crkva sv. Jeronima s dva zvonika i neprocjenjivo vrijednim Rangerovim frestama. I brojne druge akcije i manifestacije ovdje nose ime svetog Jeronima i Stridona. No, načelnik Rebernik kaže da bi bio ponosan da i zračna luka u Splitu nosi ime jednog Štrigovčanca, a sve to trebalo bi iskoristiti u promotivne i turističke svrhe. S time se slaže i Josip Mikec, agilni turistički djelatnik, koji je proteklih godina izuzetno puno učinio na popularizaciji štrigovskog kraja i kvalitetnog vina.

– Bilo bi lijepo, kaže, da u Štrigovu i okolna mjesta dolaze vjernici, ali i drugi turisti da vide gdje je zapravo rođen sveti Jeronim i što sve mi to nudimo gostima: od smještaja, hrane, pića, vožnju vlakićem prekrasnim vinorodnim krajem, kupanje u toplicama… Mi bi ih znali dočekati, kao i oni nas kad dolazimo u Dalmaciju. Istina bio bih sretniji da u još više tamošnjih restorana možemo popiti vrhunska međimurska vina – ističe Mikec.

Možda će, uz pomoć svetog Jeronima, i biti tako!

Ponedjeljak, 15. veljače, postao je najsretniji dan u obitelji Bermanec iz Preloga. Roditeljima su postali Renata i Antun Bermanec. Naime, tog dana Renata je u 43. godini života rodila malog Andriju. Nisam imala prije vremena – kaže u šali. Njezin Tonček, kako ga ona zove od milja, rekao je kako došlo vrijeme da se i u njihovoj kući čuje dječji plač.

Jer… Prije nego je postala majkom, Renata je punih 20 godina bila, a takva će zacijelo i ostati, u službi drugih, potrebitih. Stoga i ne čudi da je prije 10 godine postala dobitnicom godišnje nagrade ‘Josipa Vancaš – dobrotvorka godine’, koju je od spomenute godine počela dodjeljivati zaklada ‘Zamah’.

Renata Marđetko iz Kotoribe bila je u ono vrijeme ponos Međimurja. U međuvremenu je toliko učinila za druge da nije stigla misliti na sređivanje svoga osobnog života, kako su to davno učinile njezine prijateljice, vršnjakinje pa je tek sredinom kolovoza 2018. godine našla vremena da uplovi u bračnu luku, a evo dočekala je i trenutak da postane majkom.

Iako su joj tek 43 godine njezina prva životna knjiga je već jako popunjena, a njene su se korice označile majčinstvom, što ne znači da se uskoro neće ponoviti ono ‘evo mene moji ljudi…’

KAKO JE POČELO

Renata Marđetko rođena je u Kotoribi. Kad su joj bile tri godine njezina je majka oboljela od raka. Nakon operacije je prizdravila, no nakon nekoliko godina bolest se proširila. Renata je kao malo dijete intenzivno proživljavala bolest i mukotrpno liječenje svoje majke. Već je tada u sebi prepoznala poziv da postane medicinski radnik i pomaže teškim bolesnicima.

Tijekom školovanja u Velikoj Britaniji s velikom je ljubavlju radila kao dadilja za hendikepiranu djecu. Ondje je postala članica volonterskoga tima za palijativnu skrb, a potom je u Londonu upisala studij palijativne skrbi. Cijelo vrijeme boravka u Engleskoj redovito je volontirala i obrazovala se u tamošnjim hospicijima.

Radila sam i u Kalkuti, u Indiji, u Kući umirućih, sa sestrama Majke Terezije, a ostvarila sam želju da u Hrvatsku presadim izvornu englesku ideju o palijativnoj skrbi – prisjeća se Renata vremena od prije 11 godina kada je u Kotoribi, po uzoru na Englesku, osnovala udrugu ‘Pomoć neizlječivima’ koja trenutno ima više desetaka članova iz svih dijelova Međimurja. Njezin je cilj tada bio da svaka ulica u gradu i svako selo imaju po jednog osposobljenog volontera koji će moći kompetentno ući u obitelj teškoga bolesnika i pomoći njemu i njegovoj obitelji u teškoj bolesti.

Tako je krenulo, polako ali sigurno. Obilazila je ona sa svojim istomišljenicima međimurska naselja, a utočište su im najčešće u crkvama pružali svećenici, a s potrebama udruge s vremenom su se počeli senzibilizirati u međimurskim općinama i gardovima. Tu je bila i Međimurska županija.

Ciljevi udruge su bili razvijati skrb za osobe s neizlječivim bolestima i njihove obitelji, podizati svijest o potrebi za palijativnom skrbi, kontinuirano podučavati članove, medicinske radnike i laike, te poticati volonterstvo u Hrvatskoj.

DOBROTVORKA GODINE

– Bilo je to davno, no to se pamti, ne zaboravlja – kaže danas i nastavlja:

‘Nagrada za dobrotvorku godine, po pravilima zaklade Zamah, namijenjena je državljanki Republike Hrvatske koja svojim djelovanjem pridonosi jačanju uloge žena u društvu, ima pozitivan utjecaj na život šire društvene zajednice kojoj vidljivo pridonosi svojim djelovanjem, sudjeluje u dobrotvornim akcijama i/ili davanju,’ ispričala je Renata.

Dobrotvorka godine tada je još imala londonsku adresu gdje je tamo, a i u Hrvatskoj nastojala poboljšati palijativnu skrb. Negdje u to vrijeme na engleskim prostorima je primila sveučilišni naslov kao prva Hrvatica – magistra palijativne skrbi pa nije mogla biti na dodjeli nagrade, a u njezino je ime nagradu primila dr. Verica Jačmenica-Jazbec, dopredsjednica udruge ‘Pomoć neizlječivima’.

Svečanosti se odazvao velik broj članova i podupiratelja zaklade, među kojima su i mnoge osobe iz javnog života Hrvatske, a nazočile su i sve kandidatkinje, osim same dobitnice. U programu, koji je vodila novinarka Sanja Mikleušević-Pavić, prikazani su kratki film o Josipi pl. Vancaš, kao i kraći filmovi snimljeni sa svakom kandidatkinjom.

Renata Marđetko poslala je svoj film iz Londona i zahvalila svima onima koji su podržali kandidatkinje. U svojem obraćanju iz Londona rekla je da motivaciju za svoj rad crpi iz vjere u dobro i vjere u Boga. Nakon što je upravitelj zaklade Drago Vručinić proglasio pobjednicu, okupljenima se obratila dr. Jačmenica-Jazbec, koja je istaknula kako je jedno malo mjesto Kotoriba, gdje se međimurska ravnica na horizontu spaja s nebom, iznjedrilo jednu veliku humanitarnu dušu.

Dodala je kako je i Renata u svom životu vjerojatno osjetila tu povezanost s nebom iz koje crpi snagu za svoj neumoran rad. Nakon svečanosti su se mnogi sudionici zanimali za rad Renate Marđetko i njezine udruge, kao i razvoj palijativne skrbi u Hrvatskoj.

Renatu je uvijek vodila želja da bude bliže čovjeku u nevolji, proglašena je dobrotvorkom Hrvatske, a hrabrile riječi Majke Terezije: ‘Ono što mi činimo je samo kap u oceanu. Ali ocean ne bi bio isti bez te kapi’. Plemenito je pomagati onima, kako ona zna reći, od kojih je i medicina ‘digla ruke’, a sve pod krilaticom ‘Život je čudo, čak i onda kad se primiče kraju’.

Od rodne Kotoribe, Čakovca, Varaždina, Zagreba, Londona, preko Kalkute, dugi su putovi koje prošla 43-godišnja, prva hrvatska magistrica palijativne skrbi, Renata, mlada žena koja odnedavno živi u Prelog jer je u tome gradu pronašla Preložanina Antuna Bermanca, životnog suputnika s kojim od 17. kolovoza 2018. dijeli sve.

Plemenito je pomagati onima, kako ona zna reći, od kojih je i medicina ‘digla ruke’, a sve pod krilaticom ‘Život je čudo, čak i onda kad se primiče kraju’. Inače, od svog osnivanja prije 11 godine udruga ‘Pomoć neizlječivima’ predstavila je svoj rad i potrebu palijativne skrbi u više župa na području Varaždinske biskupije te je u suradnji s njima ostvarila blizu stotinjak dobrotvornih akcija. Više o udruzi može se saznati na stranici www.pomocneizljecivima.com.

Oduvijek je vrijeme od studenog do veljače bilo namijenjeno za češći obilazak podruma i kušanje kvalitetnih mladih vina međimurskih vinara. Tako je i sada.

Grupu ljubitelja zlatne kapljice snimili smo u Svetom Urbanu, u podrumu poznate i priznate vinogradarske obitelji Knehtl-Medenjak. Njihov sivi pinot, zeleni silvanac, žuti muškat, rajnski rizling… odavno su postali poznati i izvan granica Međimurja.

Osim ulaganja u nove nasade vinove loze, ovi vrijedni i pomalo samozatajni vinari, u zadnje vrijeme puno ulažu i u opremanje podruma. Vino najbolje zrije u drvenim bačvama, kažu, pa su nedavno uz pomoć sredstava Europske unije u podrumu postavili osam novih hrastovih bačava po 3 tisuće litara zapremine. Visokokvalitetne bačve izrađene su u Nedelišću, u Bačvariji Srnec, a u njih je rashladne uređaje instalirala tvrtka Elektro Novak iz Gornjeg Hrašćana.

Koliko su bačve doprinijele kvaliteti vina provjerili su pravi znalci vrhunskih vina: Drago Pleh, Andrija Sitar, Darko Zamuda, Josip Carović, Ivan Kriković i Marinko Ladić. Njihova ozarena lica najbolje svjedoče o onome što su kušali.

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije u protekla 24 sata u mikrobiološkom laboratoriju Zavoda PCR metodom testirano je 255 osoba od čega je evidentirano 19 pozitivnih slučajeva na virus COVID 19 u Međimurskoj županiji, što je 7,45% pozitivnih u odnosu na broj testiranja.

U protekla 24 sata oporavilo se 11 osoba. Broj pozitivnih osoba u Međimurskoj županiji na današnji dan je 119. Do danas je u mikrobiološkom laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo uzeto 41 847 uzoraka, ne računajući testiranja naših građana u drugim ustanovama unutar i izvan Međimurske županije.

Prema dnevnim informacijama Županijske bolnice Čakovec, ukupno je hospitalizirano 44 pacijenata pozitivnih na virus COVID 19. U protekla 24 sata hospitalizirano je sedam pacijenata, a otpušten jedan pacijent. Na invazivnoj respiraciji nalaze se 2 covid pozitivna pacijenta. U protekla 24 sata nema preminulih osoba.

U nedjelju, 28. veljače 2021.godine 7-dnevna incidencija u Međimurskoj županiji iznosi 77 pozitivnih na 100 000 stanovnika (u odnosu na 65 prošle nedjelje), odnosno 91 pozitivnih ako se ubroji dijagnostika na temelju kliničke slike i brzi antigenski testovi (u odnosu na 75 prošle nedjelje). 14-dnevna incidencija i dalje je u padu te s današnjim danom iznosi 142 pozitivnih na 100 000 stanovnika (u odnosu na 145 prošle nedjelje), odnosno 166 pozitivnih ako se ubroji dijagnostika na temelju kliničke slike i brzi antigenski testovi (u odnosu na 173 prošle nedjelje).

U proteklih 7 dana PCR metodom testirane su 1 044 osobe, od čega ih je 85 pozitivnih, te je postotak pozitivnih u odnosu na broj testiranja 8,1%.

Nisam siguran bi li rezanje svečane vrpce ili puhanje svjećica na slavljeničkoj torti, uz brojne goste, bilo posve sukladno epidemiološkim mjerama i zato portal medjimurski.hr, bez velike pompe, danas pokrećemo ovim tekstom. Uz dužno poštovanje Capaku i ekipi, međutim, možemo vam jamčiti da, na ovim stranicama, nikakve distance prema vama poštovani čitatelji neće biti. Nikakvog razmaka između onoga što vas zanima i onoga o čemu pišemo.

U vrijeme kada nam je život omeđen mjerama, pozitiva i vedrina su nam sve potrebnije da bi, kao kockice šećera uz prvu jutarnju kavu, isprale gorak okus teške pandemijske godine. Toga ćemo se držati pišući o ljudima i događajima oko nas, dok će nam glavna pomagala u novinarskim istraživanjima biti analitičnost i objektivnost. Međimurje u srcu i središtu pozornosti, uz stalno prisutan pogled na sve četiri strane svijeta, jer danas udaljenost više ne mjerimo kilometrima nego gigabajtima.

Međimurski, regionalni, nacionalni, prekogranični, globalni, neovisni naš je portal, zapravo, vaš najbliži susjed. Mjesto na koje dolazite po informaciju koja vam treba, mjesto na kojem se različita mišljenja uvažavaju i poštuju, a snaga argumenata je jača od svega ostaloga.

Krećemo, dakle! U nadi i uvjerenju da će svatko od vas ovdje svakodnevno moći pronaći nešto za sebe. Drugačiju perspektivu i novi kut gledanja na događaje oko nas. U svemu tome najviše će nas radovati vaš doprinos. Vaši komentari, primjedbe, prijedlozi, pitanja, fotografije..sve što želite podijeliti s nama. 

Portal medjimurski.hr pokrećemo duboko uvjereni da Međimurje i Međimurci, pa cijeli sjever Hrvatske, imaju što reći i pokazati. Učinimo to zajedno!