U ponedjeljak ujutro hladno uz mraz, a danju sunčano i malo ugodnije. Vjetar slab, popodne ponegdje do umjeren sjeveroistočni.  Najniža temperatura između -5 i -1°C, a popodne ćemo vjerojatno uhvatiti 10 ili 11 stupnjeva u hladu. Tjedan počinjemo uz povoljnu i zdravu biometeorološku situaciju.

U utorak suho i djelomično sunčano uz slab do umjeren sjeverni vjetar. Zbog nešto oblaka tijekom noći i tog vjetra jutarnja temperatura će biti malo viša, a dnevna možda stupanj-dva niža nego u ponedjeljak. Ali sve je to relativno povoljno ranoproljetno vrijeme.

Srijeda bi nam trebala donijeti lijepo vrijeme uz laganu južinu i porast dnevne temperature. Ujutro će vjerojatno biti mraza uz temperaturu oko -2°C.

Tijekom četvrtka sve izraženija južina. Bit će suho, djelomično sunčano i toplije. Jutarnja temperatura još uvijek blizu nule, ali će dnevna vjerojatno narasti na 15-ak Celzijevih stupnjeva. Puhat će umjeren i pojačan jugozapadni vjetar uz nešto lošiju bioprognozu.

Nova promjena vremena s povremenim oborinama očekuje se oko petka. Izgleda oblačnije uz povremenu kišu. Jutarnja temperatura će biti viša, ali dnevna će se možda malo sniziti. Još uvijek bi trebao puhati jugozapadni vjetar.

Tijekom vikenda će se nastaviti oblačnije vrijeme, povremeno s kišom. Postupno će osvježiti uz sjeverni vjetar. Čini se da nisu u planu neke posebno niske temperature, ostalo bi u plusu, ali opći dojam će biti svježe uz povremenu kišu.

ZA MESO:
pileći batak, zabatak
sol
papar
limun
majčina dušica
senf

ZA PANIRANJE:
brašno
jaja
panko mrvice
obične krušne mrvice
češnjak u prahu
luk u prahu
celer u prahu
sjemenke kumina
sjemenke kima

ZA KRUMPIR-SALATU:
krumpir kuhan u kori
hren
jogurt
mladi luk
bučine koštice

Piletini odstranite kožicu. Batak i zabatak odvojite. Zabatak otkostite, a batku nožem sastružite meso s gornje kosti kako biste dobili oblik lizalice (‘’lollipop’’). Mokru marinadu napravite tako da pomiješate sol, papar, limunov sok, majčinu dušicu i senf u omjerima po želji. Krušnim mrvicama dodajte sve suhe začine. Meso prvo uvaljajte u brašno, zatim u jaja i na posljetku u mrvice sa začinima. Pržite 10 do 12 minuta u vrućem ulju temperature oko 160 stupnjeva Celzijevih. Za krumpir salatu, krumpir skuhajte u kori te ga zatim ogulite. Izrežite ga na srednje velike kockice te začinite hrenom, jogurtom, sjeckanim mladim lukom i bučinim košticama.

SAVJETI:
Batak formirate u oblik lizalice kako bi se meso brže i ravnomjernije ispeklo.
Meso marinirajte u mokroj marinadi barem 24 sata unaprijed.
Pomiješajte obične i panko krušne mrvice kako biste dobili optimalnu količinu hrskavosti i mekoće.
U krumpir salatu dodajte i malo vode kako bi se ”opustila”.

Sadašnjicu ne treba demonizirati, niti prošlost idealizirati, ali kako sada stvari stoje sasvim je moguće da će nas Matjaš na kraju prestići, kaže u svojoj priči Zlatko Bacinger, uspoređujući vrijednosti do kojih smo držali nekada i one kojima smo okrenuti sada.

Pogledajte priloženu fotografiju: krave, kola, kotači, jaram, rudo, užad…. Na prvi pogled, što se o tome ima puno reći? Ali, polako. Podsmješljivo odmahnuti rukom bilo bi ishitreno, jer iako je za suvremenost priprosto, ovo prijevozno sredstvo ima tisućljetnu povijest, kudikamo bogatiju od svih današnjih limenih “zaprega”. Stoga bismo se pred tim zadivljujućim djelom ljudske mašte i kreativnosti trebali s rešpektom nakloniti.

Sve je počelo davno, pripitomljavanjem domaćeg goveda prije desetak tisuća godina, a nastavilo se otkrićem kotača i kola, nekih pet tisućljeća kasnije. Konopci ili užad za upravljanje također imaju svoj podugačak radni staž, a osobito se zanimljivim čini nastanak i razvoj jarma. Zaprega je fascinantna priča i ukoliko na nju ne gledamo svisoka, s gledišta samodopadnosti našeg vremena, ta nas priča može koječemu poučiti. Stoga se moramo usredotočiti ponajprije na njezinu ljudsku stranu. Uvucimo se potiho u život i svijet čovjeka koji upravlja ovim “primitivnim” prijevozom. Starijima neće biti teško, no mlađima ta smiješna i živcirajuće spora drvena naprava zacijelo izgleda kao da se dokoturala iz skrivenih zakutaka prapovijesti. Od nje nas, međutim, dijeli tek nekoliko pišljivih desetljeća.

Fotografija je nastala 1942. godine i prikazuje, kako stoji u dokumentaciji Fototeke Etnografskog odjela Muzeja Međimurja Čakovec, dedu Matjaša i njegovu zapregu na putu u Trnovščak. Prema slici, lako bismo zaključili da je Matjaš siromašan seljak. No, bila bi to prva pogreška koju činimo uvijek kad o prošlosti sudimo s gledišta sadašnjosti. Naime, imati dvije zdrave vozne krave u Matjašovo je vrijeme za seljaka bilo pravo bogatstvo. To je značilo da je s njima mogao bezbrižno obrađivati zemlju, da je od ubranih plodova mogao preživjeti godinu, da je u kući imao dovoljno sira, putra, vrhnja i mlijeka, da mu djeca nisu bila gladna, da su kravice imale teliće koje je mogao prodati ili od njih priskrbiti dovoljno mesa za brojnu družinu te da je u konačnici imao dovoljno kvalitetnog stajskog gnoja za dohranu zemljišta. Dakle, Matjaš za svoje vrijeme nije bio siromašan.

Je li Matjaš bio sretan? Eto, dao bih ruku u vatru, većina bi opet izlanula da nije bio sretan jer je bio siromašan. Opsjednutost potrošačkom kulturom navodi nas da fenomen sreće vežemo s imovnim stanjem, pa nam se bogati ljudi pričinjaju sretnijima. Ali to je pogrešno, jer novac kvari čovjekove kvalitete, pothranjuje iracionalan strah da ga ne izgubi, tjera ga na nekontrolirano gomilanje, a urođenu ljudsku dobrotu i poštenje drži u stalnom iskušenju koju nije lako obuzdati. Može li čovjek u tom ubitačnom unutarnjem nemiru, grču i napetosti osjećati trajan impuls sreće? Matjaš nije imao potrebu gomilati novac i materijalne stvari te u sebi stvarati nemir, strah i nesigurnost. Upravo ga je skroman i krajnje jednostavan život – neka nam to bude pouka! – činio zadovoljnim i sretnim. Dakle, Matjaš nije bio siromašan, a još manje nesretan čovjek.

A je li Matjaš bio slobodan? S gledišta našeg vremena, u kojem se sloboda doživljava kao roba, izgleda da nije. Doista, kako bi seljak, sputan bijedom i neimaštinom, mogao biti slobodan? No naše vrijeme i u ovoj bi prosudbi grdno pogriješilo. Sloboda je, kao i sreća, osjećaj koji čovjeku dolazi iznutra, premda je ponekad potaknut vanjskim podražajima. Ti podražaji danas su novac, luksuzan auto, kuća, vikendica, ugled i moć. No sve nam te „vrijednosti“ pružaju lažni osjećaj slobode. Filozof Seneka je rekao: “Dokle god je rob tijela niti jedan čovjek nije slobodan.” Naprotiv, Matjašu su vanjski podražaji slobode dolazili iz posve drugih izvora: od njegove obitelji, djece, zemljice, doma, prirode, kravica i najužeg kruga ljudi s kojima je dijelio sve radosti i tegobe života. Vrijedi pročitati tekst o čovjekovu okolišu koji je 1854. godine napisao indijanski poglavica Seattle, nakon što je njegovo pleme bijeli čovjek otjerao u rezervat: “Svaki pedalj ove zemlje svetinja je mog naroda. Svaka treperava borova grančica, svako zrno pijeska na riječnoj obali, svaka zraka u tami šume, svaki i najmanji kukac sveti su u mislima i životu mog naroda. Stjenovite planine, sočni pašnjaci, toplo tijelo ponija i čovjek, sve to pripada istoj obitelji.”

To je, dakle, sloboda kakvu je osjećao „visokom civilizacijom“ neiskvaren čovjek pa i naš Matjaš. Sloboda duha, a ne tijela. Matjaš, dakle, nije bio siromašan, nije bio nesretan i nije bio neslobodan čovjek.

Je li Matjaš robovao svom poslu? Eto nam još jedne moderne zablude: ljudi su se u prošlosti iscrpljivali teškim fizičkim radom do iznemoglosti. Vjerujete u to? Istina, sve se radilo „na ruke“, no ljudi nisu obrađivali više zemlje nego što su realno mogli. Tek s dolaskom poljoprivrednih strojeva, tržišne poljoprivrede i težnje za profitom pojavila se potreba za više obradivog zemljišta. Prije toga vladala je neka spontana ravnoteža između fizičkih mogućnosti čovjeka i obima njegovih radnih obveza. Dakle, Matjaš se u radu nije osjećao robom: radio je kad je htio i koliko je mogao, na svojoj zemlji, za svoju obitelj i sa svojim kravicama, neopterećen prevrtljivim tržištem, kreditima i dugovima. Probajte vi tako.

A današnji čovjek? Kako se čini, njegove muke i jadi oslikani su već u prastarim biblijskim spisima: „Sine moj, ne preuzimaj previše poslova; ako ih umnožiš, nećeš proći bez kazne; ma koliko se žurio, nećeš stići, niti ćeš trkom uteći. Čovjek se trudi, muči i hiti, da bi još više zaostao.“

Eto, jeste li se prepoznali? Nemojte, dakle, sažaljevati Matjaša i njegovu kravlju zapregu, nego Matjaša i njegov Mercedes. Pa ipak, sadašnjicu ne treba demonizirati, niti prošlost idealizirati, ali kako sada stvari stoje sasvim je moguće da će nas Matjaš na kraju prestići. Upitate li ga, međutim, što on o svemu tome misli, skromno će vam odgovoriti: Ja samo idem s kravama u Trnovščak.

Propovijeda: fra Tomislav Božiček

Isus je u Jeruzalemu u hramu. Za Židove hram je bio kuća Božja, sveto tlo hodočašća, žrtve i molitve, mjesto susreta Boga i njegova naroda. Međutim, Isus je tamo našao trgovce. Kuća molitve pretvorena je u kuću trgovine. Trgovinu obično prati galama, cjenkanje, varanje, lopovluk. Tako je bilo i ovaj put. Isus – uvijek tako blag – sada je uzeo u ruke bič i očistio kuću Božju od ljudske trgovačke prljavštine: “Nosite to odavde! Ne pravite od kuće Oca moga kuću trgovačku!” Načinio je bič i sve istjerao iz hrama. Mjenjačima je isprevrtao stolove, a prodavače potjerao.

Isus hoće da hram bude čist i slobodan. Jer u njemu je zatekao nered i nečasne poslove koji ne odgovaraju sve­tosti toga mjesta. On želi da hram bude mjesto susreta s Bogom, a ne ljudske trgovine i poslovanja. Hram je sveto mjesto, mjesto štovanja Boga, mjesto molitve.

Danas se osobito sjećamo naših posvećenih mjesta, naših hramova u kojima susrećemo Boga u zajednici njegova naroda. To su naše crkve. Naši su nam preci sagradili toliko crkava, uzvišene ljepote i velike umjetničke vrijednosti kojima se svijet divi, a nas usmjeruju prema duhovnim stvarnostima. Oni su mnogo žrtvovali da bi oni i mi, njihova djeca, imali prikladne prostore našega okupljanja na susret s Bogom. Kad bi oni danas pogledali koliko mi držimo do te njihove žrtve, s kakvim marom i ljubavlju dolazimo na zajednički susret s Bogom u bogoslužju Crkve, što bi rekli?

Naše tijelo je po krštenju postalo hram Duha Svetoga. To znači da u nama Bog prebiva. No je li Isus zadovoljan mojim hramom? Što će on u njemu zateći? Što mu se u meni ne sviđa? Ima toliko toga u nama što nije čisto. Isus može i u meni naći toliko toga što treba isprevrtati, izbaciti, potjerati. Dopustimo Isusu da očisti u nama sve ono što se sami ne usuđujemo očistiti, što jednostavno ne vidimo, a čime smo zarobljeni iznutra. Nemojmo se plašiti njegova zahvata. Dođimo ovih dana na preduskrsno čišćenje, na preduskrsnu ispovijed.

Isus pod tajnom hrama razumije i naša okupljanja, naše zajednice, jer on je sam rekao: „Gdje su dvojica ili trojica sa­brana u moje ime, ja sam među njima“. Znači da je zajednica vjernika također njegov hram, mjesto prisutnosti i susreta Boga i čovjeka. I zato kažemo da je Crkva hram Duha Sveto­ga. Isus se brine za svoju Crkvu i neće dopustiti da bude kuća trgovačka.

Isuse očisti nas, naše obitelji, naše zajednice od svih negativnih osjećaja, zavisti, ljubomore, međusobnih splet­karenja i pomanjkanja ljubavi. Trudimo se biti čisti, bez grijeha da budemo dostojni hramovi Isusove svete ljubavi.

3. korizmena nedjelja – B