Najveća čast i obveza svakog vojnika je sudjelovanje u mirovnim misijama diljem svijeta, to se ne zaboravlja, kaže 76-godišnji Josip Kvakan, umirovljenik iz Svete Marije. Evo što nam je rekao u razgovoru za medjimurski.hr Joc, kako ga svi poznaju u njegovom mjestu.

Put do vojne misije ?

– U svibnju 1966. odlazim na pripreme u Beograd, kao pripadnik vojske bivše države, radi odlaska u vojnu misiju UN na Sinaj, u lipnju 1966. odlazimo brodom iz Rijeke za Port Said, a od tamo vlakom do El Ariša na Sinaj.

Jesu li to bilo rezervirano za posebne vojnike ?

– Ne, nije bilo uvjeta, ali je bilo važno da vojnik bude obrazovan, pošten i primjeren. Takvu karakteristiku imam u vojnoj knjižici. Jedino su roditelji bili zabrinuti.

Život i rad na Sinaju ?

– Tamo sam bio 6 mjeseci: u logoru EL Kontila mjesec i polovicu, a ostao u El Arišu, glavnom logoru -kaže i dodaje kako je tamo stekao jedno bogato iskustvo. Ipak je to drugi mentalitet ljudi. Vidio je bijedu i siromaštvo Beduina koji su obilazili oko logora nadajući se nekakvoj pomoći. To su vojnici i radili jer su dobivali hranu u konzervama i davali tim ljudima. Osobito je ponosan što je tamo bio u nogometnoj reprezentaciji, jer su i druge države članice UN-a imale svoje nogometne sastave. Tako su se preko sporta i družili i to mu je lijepa uspomena.

– Vojska je bila u službi mira za narod i nismo imali nekih neugodnih događaja. Moja 20. smjena proslavila je 10 godina mirovnih snaga UN-a, dok su se odnosi 1967. zaoštrili između Izraela i Egipat i već 21. smjena morala se vrati prije kući.

Bilo je i drugih Međimuraca?

– Da, bio je tamo Stjepan Vugrinec iz Novog Sela Rok, Franjo Pintarić iz D.Kraljevca i Josip Mustač također iz Svete Marije. Nažalost svi su već pokojni, a nedavno sam sreo, i to nakon 54 godine, Stjepana Kovača iz Pribislavca s kojim sam bio u kasarni u Skoplju. Zaista, prijateljstva stečeno u vojsci je neraskidiva i nezaboravna.

Pratite li danas službenike mirovne misije?

– Ponosan sam na ondašnje i sadašnje mirovne snage. To je vojska koja treba uvijek biti u službi za dobrobit naroda. Inače, u Svetoj Mariji još je živ Ivan Poljak, 85-godišnjak koji je također bio na Sinaju u trećoj smjeni.
Josip je oženjen je Magdalenom i u braku su 53 godine. Imaju 2 sina, Nenada koji je krenuo njegovim stopama .

Završio je Srednju željezničku školu i radi u Koprivnici i Dinka koji je strojarski tehničar i radi kod privatnog poslodavca. Ima dva unuka, Danijela studenta i Davida učenika 1. razred OŠ te unuku Martinu studenticu. Bavio se nogometom dok su mu to dozvoljavale poslovne obaveze. Ponosan je što su i sinovi bili nogometaši, a nastavlja i unuk Danijel u Graničaru u Kotoribi.

U ovim godinama Josip održava vrt i voćke. To mu je glavna preokupacija. I supruga je u mirovini i imaju dovoljno vremena za sebe. Evociraju uspomene. Uglavnom prati sva zbivanja u zemlji i svijetu. Voli pogledati dobar dokumentarac, sport, otići na nogometnu utakmicu.

Na glavnom trgu u srcu sela Goričana smješten je poklonac (kapela) sv. Leonarda koji je podignut davne 1866. godine za župnika Franje Šinka, a na istom mjestu 1936. za župnika Stjepana Ošlaja podignut je novi poklonac koji je te godine proširen. U njemu su uz sv. Leonarda Opata bili smješteni kipovi Blažene Djevice Marije – Gospe Lurdske i sv. Josipa – zaručnika Marijinog.

Godine 1953. poklonac je vandalski napadnut te su oštećeni kipovi Djevice Marije i sv. Josipa. Marijin se kip mogao obnoviti, a kip sv. Josipa je posve uništen.

Na kiparskoj koloniji Župe Goričan, godine 2019. kipar Ivan Forjan iz Bilja isklesao je u drvetu kip sv. Josipa – zaštitnike Hrvatske. Kip je nakon toga obojao Franjo Mustač – Medarov iz Svete Marije, da bi na blagdan sv. Josipa – 19. ožujka 2021. kip bio blagoslovljen po mjesnom župniku Josipu Drvoderiću i tako se u godini sv. Josipa (2020/21.), sv. Josip ponovno vratio u obnovljeni poklonac uz bok sv. Leonarda, naše Majke Marije.

– Nakon jutarnje sv. mise uz nazočnost 20-tak vjernika, te predstavnika Općine Goričan, zamolili smo sv. Josipa da i nadalje štiti i zagovara našu Župu – stoji u priopćenju.

Na današnji dan, 19. ožujka, u Hrvatskoj se slavi Dan očeva. U nekim europskim zemljama pa tako i u Lijepoj Našoj 19. ožujak odabran je zbog Sv. Josipa, Isusova oca, čiji dan također danas slavimo.

A kako su međimurski očevi proveli današnji dan?

Pa budući da je petak i radni tjedan još nije završio, većina njih provela je radeći. No, mnoge je njih uz jutarnju kavicu dočekao pokoji dječji crtež. Oni malo više sretniji uspjeli su provesti čitav dan uz njih. Pa stoga, dragi očevi, sretan vam Dan očeva.