Najprije je pozornost međimurske publike privukao na sebe pjesmom ‘Muri i Dravi’, koju je pjevao na Međimurskom festivalu zabavne glazbe ‘Ljubo Kuntarić’ 2019. godine. Na prošlogodišnjem MEF-u također je trebao pjevati svoju pjesmu ‘Navek dok se vrnem vu svoj zavičaj’, ali manifestacija nije održana zbog koronavirusa.

Ipak, on je tu pjesmu otpjevao na podjeli nagrada za najbolje sudionike, koja je nedavno održana u dvorani Scheier u Čakovcu pred tridesetak uzvanika. Riječ je o fratru Miroslavu Petracu, koji će ove godine, 10. lipnja, napuniti 60 godina života.

Već sama njegova pojava zaintrigirala je publiku, a kad je pustio glas, oduševljenju nije bilo kraja. Zbog svega, stručni ocjenjivački sud njegovoj pjesmi “Navek dok se vrnem vu svoj zavičaj” i njegovom pjevanju dodijelio je nagradu za najbolji etno izričaj.

No, nisu mu ovo prvi nastupi i prve pjesme. Snimio je dosad nekoliko nosača zvuka, a pjesmama oduševljava slušatelje i slavi Boga.

HIDROIZOLATER, KROVOPOKRIVAČ, ZAVARIVAČ

Fra Miroslav Petrac rodom je iz Donje Dubrave. Rođen je 1961. godine u Prelogu od oca Marka i majke Barice r. Sabočanec. Iz brojne je obitelji: ima pet sestara i brata. Član je Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda od 20. rujna 1987. godine. Prve zavjete dao je na Trsatu 11. rujna 1988. godine.

Svečane zavjete položio je 20. listopada 1991. godine u Zagrebu. Na službi je ekonoma u franjevačkom samostanu na Kaptolu u Zagrebu. Pjeva u crkvi kod liturgijskih slavlja. U posljednjih deset godina bavio se osim pjevanja i skladanjem pjesama. Nastupio je na više festivala, među ostalima na Bonofestu, Krapinafestu,“Hvalospjev ljubavi“ u Varaždinu i drugim humanitarnim priredbama. Od tih nastupa i još nekih pjesama nastali su i nosači zvuka „ISUS U MOJOJ LAĐI“ i “DAR DOBROTE”.

U njegovoj obitelji u Donjoj Dubravi, često zna reći, glazba se njegovala otkako zna za sebe. Slavili su se imendani i uvijek pjevalo. No, od toga se nije dalo živjeti, pa je morao na školovanje i u zanat. Tada se najčešće išlo u Sloveniju. Završio je za hidroizolatera i krovopokrivača, a poslije vojske i tečaj za zavarivača. Otac mu je umro je imao 15 godina, a nakon školovanja vratio se u Međimurje i zaposlio u ondašnjem Končaru.

GOSPODIN ME POZVAO U SVOJU SLUŽBU

Miroslav je bio iz pobožne obitelji i već sa šest godina je bio ministant. No, u srednjoj školi se malo udaljio od Crkve. Susret sa župnim svećenikom Milanom Lončarićem 1982. godine sve je promijenio.

– Ušao sam u njegovu molitvenu zajednicu, a godinu poslije došao je prof. Tomislav Ivančić, koji je vodio misije, i pomogao mi da doživim Gospodina, da da shvatim da je on među nama prisutan i da je živ. I vrlo skoro sam osjetio da me Gospdin zove u svoju službu. O tome sam govorio župniku Milanu i on mi je napisao preporuku i otišao sam franjevcima u Zagreb. Razgovarao sam s njima o svemu i vratio se kući. Čekao sam poziv i on je stigao za nekoliko mjeseci – prisjeća se fra Miroslav.

Prošao je sve faze priprema i postao časni brat. Danas na misama često pjeva i dosta je uključen u liturgiju, a tko pjeva, dvostruko moli, kaže fra Miroslav Petrac.

Načelnik Općine Selnica, Ervin Vičević, predstavio je nedavno novinarima poslovno-stambenu zgradu, koja će, kako je rekao, preporoditi središte Selnice.

Svako mjesto veličine Selnice mora imati prepoznatljiv i reprezentativan centar, koji sada nedostaje. Zapravo, ovaj sadašnji je prenatrpan i nije dostojan mjesta koje se stalno razvija i raste.

Ideja o takvom prostoru u načelniku Vičeviću dugo je tinjala, a najveći problemi u startu bili su vezani za pronalazak adekvatne građevinske parcele.

Sada je to riješeno, a projektna dokumentacija je u izradi. Kada je Vičević govorio o poslovnim prostorima, spomenuo je kako u Slenici trgovački monopol drži samo jedna tvrtka prehrambeno-mješovitom robom

– Stoga su kod nas cijene nekih proizvoda čak i 30 posto veće u odnosu na druge sredine, a pojedini artikli prodaju se i tri puta skuplje nego recimo u Čakovcu – bio je jasan Vičević.

Nada se da će u novoj zgradi poslovne prostore zakupiti još neka trgovačka kuća i tako pridonijeti većoj konkurenciji, a time i sniženju maloprodajnih cijena.

Članovi Udruge Međimurski samci i samice zadnji puta su se vidjeli sredinom listopada prošle godine. Epidemiološka situacija izazvana covidom-19 oduzela im je sve – i okupljanje i druženje.

Odlučili su uz epidemiološke mjere popuštanja da se i oni približe jedni drugima. U nedjeljno popodne, 28. veljače, odlučili su se okupiti u prirodi, i to kod skele na obali rijeke Mure kod Podturna.

– Bilo je predivno, šetnja, boćanje, pjesma i sreća ponovnog susreta i viđenja. Dominirala je svirka na gitari našeg Stjepana – rekla je Slavica Tkalec, predsjednica Udruge. Dodala je kako se okupljanju odazvalo četrdesetak članova, od njih ukupno 150 koliko Udruga broji.

Dogovorili su i slijedeći susret za nedjelju, koji će biti na preloškoj Marini. Dođite!

Nakon što je danas stupio na snagu novi krug popuštanja epidemioloških mjera proljetno sunce, unatoč ne baš visokih temperatura, građane je privuklo na terase omiljenih kafića i restorana.

Odlukom Nacionalnog stožera svim ugostiteljskim objektima omogućeno je usluživanje gostiju na otvorenim terasama i drugim otvorenim prostorima uz pridržavanje epidemioloških mjera. Dozvoljeno je radno vrijeme od 6 do 22 sata.

Naša je ekipa, kao i mnogi drugi, slijedeći godinama uvriježene navike, obišla terase kafića u središtu Čakovca gdje su smješteni neki od najpopularnijih ugostiteljskih objekata. Brzo smo se uvjerili da se mjesta na terasama polako popunjavaju premda je tek početak radnog tjedna, a u omiljenoj se kavici uživalo unatoč temperaturi od 4-5 Celzijevih stupnjeva koliko je bilo malo poslije 9 sati.

Zanimalo nas je jesu li se za stolovima okupile i neke ekipe koje se tamo redovno sastaju i kako su izgledali njihovi susreti nakon dugo vremena kako se nisu mogli družiti.

Konačno, željeli smo se uvjeriti jesmo li započeli povratak iz ‘novog normalnog’ u stvarnost kakvu smo poznavali prije pandemije. Na istom mjestu, u isto vrijeme, ponovo skupa ‘klapa’ predvođena jednim umirovljenim nastavnikom matematike. Pitamo ih jesu li tu prvi?

– Pa jedva smo to dočekali i hvala Bogu svi smo na kupu. Ovoga zamotanoga u deku nemojte gledati, jer ipak je on u godinama – domišljato će spomenuti ‘učo’.

Niske temperature nisu bile veća prepreka, jer kako je vrijeme odmicalo stolovi su bili sve puniji. S obzirom na očekivani rast temperature popodne će, zasigurno, biti još življe, a terase još posjećenije.

Na odlasku jedan od ugostitelja nas je ispratio riječima kako mu je svaki od dugočekivanih gostiju donio najdraži poklon-smiješak.