Međunarodni dan civilne zaštite koji se obilježava 1.ožujka bio je povod za razgovor s načelnikom Županijskog stožera Civilne zaštite i zamjenikom međimurskog župana Josipom Grivecom. Naime, otkako je započela pandemija, civilnu zaštitu smo gotovo u potpunosti poistovjetili s djelovanjem nacionalnog i lokalnih stožera koji su postali nezaobilazni dio naših života u tom razdoblju.

Koliko ste zadovoljni  poslom kojeg je Županijski stožer odradio proteklih godinu dana?

– Protekla godina je zbog COVIDA-19 bila izrazito zahtjevna za cijeli svijet, pa tako i za Stožer CZ Međimurske županije. Svi dionici civilne zaštite su vrlo profesionalno, kvalitetno i s velikim entuzijazmom obavljali sve što je trebalo s ciljem sprječavanja širenja virusa, ali i osiguranjem zdravstvene zaštite na visokoj razini. Usudio bih se reći da smo za naše oboljele osigurali bolje uvjete nego  gospodarski razvijenija i bogatija područja u Europi, pa i svijetu. Svaka čestitka svim uključenima, posebno zdravstvenim djelatnicima, pohvalno će Grivec.

Jeste li očekivali na početku rada da bi sve moglo tako dugo potrajati?

– Nadao sam se da možda ni neće doći do nas, no vrlo brzo se vidjelo da neće brzo proći, pa i sada se još ne može očekivati nestanak ovog nesretnog virusa. Vjerujem da će s dovoljno cjepiva doći do usporavanja širenja virusa, pa i nestanka te povratka normalnom životu što svi priželjkujemo, očekuje Grivec.

U godinu dana djelovanja zasigurno ste komunicirali s velikim brojem građana?

– Bilo je bezbroj poziva, mailova, poruka sa prijedlozima, pitanjima, primjedbama i komentarima. Nastojali smo svima odgovoriti, velikoj većini i jesmo. Mogu reći da su naše Međimurke i Međimurci vrlo odgovorni, konstruktivni, da imaju razumijevanja i to daje snagu i olakšava itekako zahtjevne izazove u tim vremenima. Zahvalan sam na brojnim porukama potpore, a one druge, malobrojne, ne želim pamtiti, no zahvalan sam i njima, pomirljiv je načelnik stožera.

Kako ocjenjujete poteze nacionalnog stožera i smatrate li da bi lokalni stožeri trebali imati veću samostalnost u donošenju odluka?

– Imali smo dobru komunikaciju s nacionalnim stožerom, znamo da neka odluka ili mjera ne može obuhvatiti svaku životnu situaciju i tu bih preferirao što veći utjecaj lokalnih stožera. Mogu reći da su mnoge mjere promptno promijenjene na naš prijedlog, pa su nas, primjerice, našim poduzetnici upoznali s problemom dovoza sirovine koje nema u Hrvatskoj, a vozači su im trebali u karantenu te ne bi imao tko dovoziti. To je promptno riješeno otvaranjem karantene za vozače te su bez doticaja s potencijalno oboljelima mogli obavljati svoj posao. Naravno, ima više takvih primjera brzog reagiranja i uvažavanja od nacionalnog stožera. No neke mjere bi lokalni stožeri kvalitetnije prilagodili potrebama svojih građana. 

Očekujete li proljeće s trećim valom epidemije ili daljnje smirivanje situacije?

– Pratimo situaciju, ne možemo biti otok, nadamo se smirivanju situacije, puno ovisi o procjepljivanju, ali za svaki slučaj treba biti spreman za svaku situaciju, poručuje Grivec.

Najprije je pozornost međimurske publike privukao na sebe pjesmom ‘Muri i Dravi’, koju je pjevao na Međimurskom festivalu zabavne glazbe ‘Ljubo Kuntarić’ 2019. godine. Na prošlogodišnjem MEF-u također je trebao pjevati svoju pjesmu ‘Navek dok se vrnem vu svoj zavičaj’, ali manifestacija nije održana zbog koronavirusa.

Ipak, on je tu pjesmu otpjevao na podjeli nagrada za najbolje sudionike, koja je nedavno održana u dvorani Scheier u Čakovcu pred tridesetak uzvanika. Riječ je o fratru Miroslavu Petracu, koji će ove godine, 10. lipnja, napuniti 60 godina života.

Već sama njegova pojava zaintrigirala je publiku, a kad je pustio glas, oduševljenju nije bilo kraja. Zbog svega, stručni ocjenjivački sud njegovoj pjesmi “Navek dok se vrnem vu svoj zavičaj” i njegovom pjevanju dodijelio je nagradu za najbolji etno izričaj.

No, nisu mu ovo prvi nastupi i prve pjesme. Snimio je dosad nekoliko nosača zvuka, a pjesmama oduševljava slušatelje i slavi Boga.

HIDROIZOLATER, KROVOPOKRIVAČ, ZAVARIVAČ

Fra Miroslav Petrac rodom je iz Donje Dubrave. Rođen je 1961. godine u Prelogu od oca Marka i majke Barice r. Sabočanec. Iz brojne je obitelji: ima pet sestara i brata. Član je Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda od 20. rujna 1987. godine. Prve zavjete dao je na Trsatu 11. rujna 1988. godine.

Svečane zavjete položio je 20. listopada 1991. godine u Zagrebu. Na službi je ekonoma u franjevačkom samostanu na Kaptolu u Zagrebu. Pjeva u crkvi kod liturgijskih slavlja. U posljednjih deset godina bavio se osim pjevanja i skladanjem pjesama. Nastupio je na više festivala, među ostalima na Bonofestu, Krapinafestu,“Hvalospjev ljubavi“ u Varaždinu i drugim humanitarnim priredbama. Od tih nastupa i još nekih pjesama nastali su i nosači zvuka „ISUS U MOJOJ LAĐI“ i “DAR DOBROTE”.

U njegovoj obitelji u Donjoj Dubravi, često zna reći, glazba se njegovala otkako zna za sebe. Slavili su se imendani i uvijek pjevalo. No, od toga se nije dalo živjeti, pa je morao na školovanje i u zanat. Tada se najčešće išlo u Sloveniju. Završio je za hidroizolatera i krovopokrivača, a poslije vojske i tečaj za zavarivača. Otac mu je umro je imao 15 godina, a nakon školovanja vratio se u Međimurje i zaposlio u ondašnjem Končaru.

GOSPODIN ME POZVAO U SVOJU SLUŽBU

Miroslav je bio iz pobožne obitelji i već sa šest godina je bio ministant. No, u srednjoj školi se malo udaljio od Crkve. Susret sa župnim svećenikom Milanom Lončarićem 1982. godine sve je promijenio.

– Ušao sam u njegovu molitvenu zajednicu, a godinu poslije došao je prof. Tomislav Ivančić, koji je vodio misije, i pomogao mi da doživim Gospodina, da da shvatim da je on među nama prisutan i da je živ. I vrlo skoro sam osjetio da me Gospdin zove u svoju službu. O tome sam govorio župniku Milanu i on mi je napisao preporuku i otišao sam franjevcima u Zagreb. Razgovarao sam s njima o svemu i vratio se kući. Čekao sam poziv i on je stigao za nekoliko mjeseci – prisjeća se fra Miroslav.

Prošao je sve faze priprema i postao časni brat. Danas na misama često pjeva i dosta je uključen u liturgiju, a tko pjeva, dvostruko moli, kaže fra Miroslav Petrac.

Načelnik Općine Selnica, Ervin Vičević, predstavio je nedavno novinarima poslovno-stambenu zgradu, koja će, kako je rekao, preporoditi središte Selnice.

Svako mjesto veličine Selnice mora imati prepoznatljiv i reprezentativan centar, koji sada nedostaje. Zapravo, ovaj sadašnji je prenatrpan i nije dostojan mjesta koje se stalno razvija i raste.

Ideja o takvom prostoru u načelniku Vičeviću dugo je tinjala, a najveći problemi u startu bili su vezani za pronalazak adekvatne građevinske parcele.

Sada je to riješeno, a projektna dokumentacija je u izradi. Kada je Vičević govorio o poslovnim prostorima, spomenuo je kako u Slenici trgovački monopol drži samo jedna tvrtka prehrambeno-mješovitom robom

– Stoga su kod nas cijene nekih proizvoda čak i 30 posto veće u odnosu na druge sredine, a pojedini artikli prodaju se i tri puta skuplje nego recimo u Čakovcu – bio je jasan Vičević.

Nada se da će u novoj zgradi poslovne prostore zakupiti još neka trgovačka kuća i tako pridonijeti većoj konkurenciji, a time i sniženju maloprodajnih cijena.