Već nakon poraza protiv Španjolske krenule su špekulacije o mogućim promjenama u sastavu Hrvatske za današnji dvoboj s Albanijom. I sam izbornik Dalić potvrdio je da se o osvježenju momčadi za drugu utakmicu razmišljalo i prije nego je prvenstvo krenulo. Nešto više od sat vremena prije susreta koji se igra u Hamburgu od 15 sati stigla je i službena potvrda tih nagađanja.

Tako će Dalić na teren poslati: Livakovića, Juranovića, Šutala, Gvardiola, Perišića, Modrića, Brozovića, Kovačića, Majera, Petkovića i Kramarića. To znači da, barem na početku, u sastavu neće biti Stanišića, Pongračića i Budimira koji su krenuli protiv Španjolske. Perišić i Petković su protiv Španjolaca ušli u drugom poluvremenu, dok su Juranoviću to prve minute na ovom Europskom prvenstvu. 

S druge strane albanski izbornik Sylvinho na teren šalje sljedeću postavu: Strakosha, Hysay, Djimsiti, Ajeti, Mitaj, Asllani, Ramadani, Laci, Asani, Manaj i Bajrami. To znači da su iz prve postave ispali Broja i Seferi, a kreću Laci i Manaj koji su protiv Italije ušli u drugom poluvremenu.

Unatoč tome što se najavljivala premoć albanskih navijača na stadionu, naših će i u Hamburgu biti u velikom broju, a tijekom dana su, baš kao i u Berlinu, ostavili upečatljiv trag svojim navijanjem i koreografijama na gradskim ulicama i trgovima.

Za kraj prenosimo poruku Hrvatskog nogometnog saveza koji je ovu utakmicu najavio nazivom naše navijačke himne: „Najbolja kad je najteže“.

-Hrvatska nogometna reprezentacija u Hamburgu protiv Albanije igra drugu utakmicu na Europskom prvenstvu u Njemačkoj, uoči koje će još jednom zaživjeti poznata sintagma i, odnedavno, ime navijačke himne Vatrenih “Najbolja kad je najteže”. Ovaj put u kontekstu poraza od Španjolske na otvaranju europske smotre, a uoči važne druge utakmice o ishodu koje ovise daljnje ambicije u Njemačkoj najboljih nogometaša koje Hrvatska ima. 

A oni doista jesu najbolji. I kad ne pobjeđuju. I kad ih prerano otpisuju. I kad im traže mane. I kad ih učestalo podcjenjuju. Najbolji su jer su nas za sva vremena zadužili svojim epohalnim rezultatskih dostignućima. Zbog kojih je Hrvatska već izvjesno vrijeme svjetska nogometna velesila. Zbog kojih njihovi protivnici obilato zaziru. I ne mogu mirno spavati. Samo… Nije uvijek sve ni u rezultatu.

Najbolji su jer pomiču granice. Najbolji su jer okupljaju. Najbolji su jer ujedinjuju. Najbolji su jer ne saginju glavu. Najbolji su jer vjeruju. Najbolji su jer ne kalkuliraju. Najbolji su jer stoje čvrsto na zemlji.

Najbolji su jer su predani i ozbiljni. Najbolji su jer će žrtvovati sve za sveti dres i grb. Najbolji su jer će jednakim žarom za Hrvatsku igrati prijateljske i utakmice od najvećeg rezultatskog značaja. Najbolji su jer će skupiti glave kad svi misle da su potonuli. Najbolji su! I kad je najteže… Sretno, Vatreni!, navodi se na stranicama HNS-a.

Tomica Sabol iz Žiškovca vlasnik je autoservisa Sabol, ali i ljubitelj starih automobila. Jedno bez drugog, govori, ne ide. Danas posjeduje čak dva oldtimera. Jedan je Ford Mustang, a drugi Ford F-150 Pick-up, dvije suprotnosti, no i dva „brata.“

-Svoj prvi oldtimer nabavio sam s 21 godinu. Radilo se o američkom automobilu, a kojeg sam zamijenio za europski automobil, ili da se pravilnije izrazim, stari kramp. Nisam se u to vrijeme s time stigao baviti, jer bio je tu moj posao i obitelj. Prioriteti su bili drugačiji. Nešto kasnije, prije 10 godina, priča se iznova pokrenula. Radio sam na automobilu Ford Caprio kojeg sam restaurirao i prodao. Tu je krenula priča. Kako sam želio imati svoj stari automobil kupio sam Ford Mustanga kojeg sam obnovio iz nule. On je u ovakvom stanju kakvog ga danas vidite posljednjih 5 godina. Bilo je tu više automobila, barem njih desetak, no on se zadržao, rekao je Sabol.

Ukazala se prilika da nabavi još jedan automobil i odluka je pala na Ford F-150 Pick-up.

-S vremenom sam si ispunio i želju da svom Mustangu nabavim brata. Tako je došao Ford F-150 Pick-up. Mustanga sam si želio od djetinjstva i on je tu s razlogom. Kao dijete oduvijek sam gledao američke filmove i maštao o jednom sličnom, dok je Ford F-150 njegova suprotnost. Jedan sličan restaurirani automobil stoji gotovo kao trećina stana, no uzmite u obzir da je dio te cijene i cijena ruku, govori i dodaje: 

Ja imam sreće, jer ruke za to već imam. Mustanga sam restaurirao ukupno 2,5 godine, u što spada i nabava dijelova, dok mi je za obnovu pickup-a trebalo 6 mjeseci. Ipak, to se mora poklopiti, dostupnost dijelova i limar koji će ga obojiti. Njegova restauracija trajala je kratko slučajnošću. 

Iako ima automehaničarsku radionu, restauracija automobila tek je hobi izvan radnog vremena. 

– Ovo je moj hobi, no on je blizak mojoj struci automehaničara. Imam svoju radionu, a slobodno vrijeme provodim upravo u ovom poslu. Moja radionica doduše formalno nema veze sa starim automobila, već je to nešto što se radi izvan radnog vremena, iz čiste ljubavi. Tako želim da ostane. 

Sabol redovito odlazi na susrete automobila, bez obzira na to što danas ima svog „konja za utrku,“ ističe.

-To je nešto u meni. Na susretima se nadahnjujem i razmjenjujem iskustva, ali i potičem druge koji trebaju ohrabrenje da se upuste u tu avanturu.

Nakon nedavne rasprave na sjednici Općinskog vijeća Općine Kotoriba, gdje je vijećnik Stanko Vugrinčić izjavio kako su kanali preplitki, puni mulja a niti se redovito kose te kako su oranice poljoprivrednika u Kotoribi pune vode, za komentar i košnju općenito kanala po Međimurju upitali smo Hrvatske vode, a danas, 19. lipnja 2024. godine, primili smo i odgovor.

– Košnja i održavanje kanala na području Općine Kotoriba odvija se prema Dinamičkom planu košnje koji se donosi svake godine i na što su ishođeni svi potrebni uvjeti temeljem kojih je i usklađena vremenska skala košnje. Košnja kanala se obavlja 2 puta godišnje. 

Također, od prošle godine pa do danas zabilježeni su povišeni vodostaji u svim kanalima zbog povećanih oborina i zbog povišenih vodostaja na rijekama Muri i Dravi gdje su proglašene do nedavno bile mjere obrane od poplava – odgovorio je voditelj ispostave Ivica Mustač.

Dvadesetosmogodišnji Denis Horvat iz Čakovca nekadašnji je učenik Srednje škole Čakovec, a danas, gotovo 10 godina kasnije, njezin profesor biologije i kemije. On je mladi perspektivni znanstvenik koji je nakon studija dobio priliku svoj profesionalni razvoj nastaviti upravo u školi koja ga je formirala i odredila njegov akademski put. Danas je njegov cilj, govori nam, popularizirati STEM područja kod mladih učenika.

-Nakon što sam diplomirao na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, otvorila se prilika da se zaposlim u „svojoj“ školi, što sam prihvatio i vratio se u Međimurje. Predajem biologiju i kemiju, moj je osobni cilj popularizirati STEM područja koja su učenicima zahtjevna i koja u početku kod njih bude odbojnost. Koristim svu kreativnost i maštovitost kako bi im kroz eksperimente približio znanje iz biologije, kemije i fizike. Želim podignuti njihovu motivaciju, a da pritom nekako zatomimo odbojnost prema ovim predmetima s kojom često dolaze nakon osnovne škole, rekao je Horvat. 

Pričajući nam o primjerima iz nastave, istaknuo je kako je povezivanje gradiva sa svakodnevnim situacijama ključno kako bi učenici naučeno shvatili i na iskustvenoj razini.

– Pokušavam tijekom nastave što uvesti što više pokusa i grupnog rada, ali i apstraktnije pojmove i znanje približiti kroz svakodnevne primjere. Postoji gradivo koje je na taj način nemoguće približiti, no postoji i mnogo mogućnosti kako bi učenici na iskustvenoj razini mogli steći uvid u neko znanje. Primjerice, nedugo smo na kemiji smo učili dokazivanje vodika. Tu se ističe korištenje solne kiseline za čišćenje kupaonice, pogotovo pipa. One imaju aluminijski sloj, a kada on dođe u doticaj s solnom kiselinom, razvije se vodik. Ako on slučajno dođe u kontakt s iskrom, zapalit će se. Također, taj se sloj s godinama korištenja kiseline skida, pojašnjava. 

U školi radi već 4 godine, a sam je bio polaznik opće gimnazije. 

-Završio sam smjer opće gimnazije, a isprva sam želio studirati povijest i geografiju. Kraj mog srednjoškolskog obrazovanja donio je promjene u mojim željama. Ovdje sam zavolio biologiju i kemiju, i to primarno zbog profesorice Diane Krtanjek, koja je međuvremenu otišla u inozemstvo. Ona me potaknula, a u konačnici sam došao upravo na njezino mjesto, ali i shvatio koliki je utjecaj profesora na učenike, rekao nam je i dodao: 

-Rad u školi doista je jedno posebno iskustvo, a moji nekadašnji profesori danas su moji su kolege. S njima sam danas na „ti,“ no i dalje se ponekad teško odvojiti od persiranja osobama prema kojima gajim duboko poštovanje. Imamo blizak odnos i kolegijalan odnos koji je ispunjen solidarnošću koja doista opisuje ovu školu i kolektiv, naveo je za kraj.