Home Blog Page 5148

Emanuel Sinković – nova nada Goričana koja u 24 sata stiže nemoguće

0

Ovaj naizgled samozatajan 30-godišnjak koji od 19. svibnja 2021. godine obnaša dužnost načelnika Općine Goričan, osoba je koja sve voli imati pod kontrolom, svugdje je prisutan, svakodnevno razgovara s ljudima i upoznaje probleme svog mjesta, te je pun ideja koje bi mogle značajno poboljšati kvalitetu života naselja Goričan. Samo, kaže, treba što pametnije rasporediti proračun i razmišljati dugoročno.

Emanuel Sinković, inače magistar ekonomije, nije novo lice na političkoj sceni Goričana. Proteklih nekoliko godina svoj doprinos Općini davao je kao vijećnik Općinskog vijeća, a član HDZ-a je od svoje 18. godine. Završio je i program stručnog osposobljavanja Ambasade Velike Britanije u Londonu, završio je Menadžment lokalne uprave u organizaciji Zaklade hrvatskog državnog zavjeta, a konstantno radi na vlastitom usavršavanju. Trenutno pohađa prvu godinu Političke akademije+ u trajanju od tri godine, a na funkciji načelnika Općine Goričan je volonterski s obzirom na to da je zaposlen i kao Voditelj službe za praćenje provedbe projekata u Hrvatskoj agenciji za malo gospodarstvo, inovacije i investicije. Sve navedeno daje mu uvid u cjelokupnu situaciju te pruža iskustvo koje mu omogućava da pripazi na sve detalje, kojih se drugi ni ne sjete.


Emanuel Sinković nakon posla prvo poljubi malenu kći Emu i suprugu Petru, te brzo juri na Općinu na svoj drugi posao, gdje se sastanci uglavnom održavaju nakon 17 sati. Kad je stupio u načelničku stolicu, šokirao se zatečenim stanjem. A što čeka mještane Goričana u narednom periodu, pokušali smo saznati iz prve ruke.

Kako stižete sve to?

Sve se može kad se hoće. Ovo je posao od 0 do 24 sati. Iako se to nekome može činiti nevjerojatnim, posao koji obavljam iznimno volim te ga radim kad i gdje god stignem. Primjerice, vrijeme koje provedem u vožnji u automobilu koristim za obavljanje telefonskih razgovora, naravno uz korištenje bluetooth tehnologije. To je odlična prilika za dogovor o aktualnim situacijama, primjerice s projektantima vezano za projektnu dokumentaciju, dogovore sastanaka, organizaciju različitih manifestacija i slično.

Zašto ste odlučili kandidirati se za načelnika i što vam je najveći izazov?

Ovdje sam odrastao i poznajem mjesto i ljude. Vidio sam određene probleme i smatrao sam da je vrijeme da se, nakon 20 godina, konačno promijene neke stvari na bolje. Stalno odlazim na stručna usavršavanja kako bih što bolje poznavao problematiku kojom se bavim, a dragocjena mi je i velika baza kontakata koju imam. Vjerujem da se sve željeno u Goričanu može realizirati, samo treba biti pažljiv. Najveći izazov mi je uz realizaciju kapitalnih projekata, naravno, planiranje proračuna i financija kako bi u konačnici sve planirane investicije i ostvarili.

Što vas je dočekalo kao novog načelnika?

Nekolicina nedovršenih projekata, gomila postojećih ugovornih obveza, milijun kuna na računu, dvije iznenadne revizije, 6 milijuna kuna nepodmirenih obveza i dodatnih 6.2 milijuna kuna obveza po kreditu s rokom otplate do 2032. godine! No, smatram da je potrebno istaknuti da sam u svojih prvih 100 dana uspio podmiriti 1.9 milijuna kuna obveza.

Što vam je najbitnije?

Jako su mi bitne demografske mjere za mlade i mjere koje će doprinijeti da mještani ostanu i grade svoju budućnost u Goričanu. Povećali smo rodiljine naknade za 100%, ovih dana održali smo sastanak i napravili upitnik za studente kako bismo na temelju odgovora lakše kreirali nove mjere, a cilj nam je i spojiti studente s općinom i lokalnim poduzetnicima. Želimo da mladi ljudi ostaju ovdje i ovdje budu zaposleni i zadovoljni. U cilju mi je i da općina bude u mogućnosti još više sufinancirati troškove vrtića i obrazovanja. (Nove odluke Općine Goričan koje se tiču mladih i roditelja možete pročitati ovdje)

Na kojim projektima trenutačno radite?

S obzirom na njihov broj, gotovo je nemoguće sve ih pobrojati pa ću istaknuti samo neke od najvažnijih. Ovaj tjedan započinje izgradnja pješačko-biciklističke staze Murska – Trnavska s oborinskom odvodnjom vrijedna 1.8 milijuna kuna. Radimo i na izradi projekta Sportskog parka Goričan te Vatrogasnog doma Goričan, a vrijednost svakog je oko 7.5 milijuna kuna. Rok za prijavu projekata na natječaj je 30. rujna 2021. godine pa treba požuriti. Trenutno ovisimo o projektantima koji ovih dana finaliziraju troškovnike kako bi sve bilo gotovo na vrijeme. Izrada projektnih dokumentacija je naime vrlo složen posao koji oduzima mnogo vremena i nama i tvrtkama koje izrađuju projektnu dokumentaciju, a rokovi pritišću.

U tijeku je i gradnja  turističko-sportsko-rekreacijskog centra na Šuderici, u iznosu od 1.8 milijuna kuna, koja je sufinancirana EU sredstvima u iznosu od 85 posto. Trebat ćemo još raspisati javnu nabavu za opremu za uređenje odmorišta za bicikliste, nabavu opreme za turistički objekt, izradu suvenira te nabavu hortikulturnog održavanja.

Osim već postojećih projekata i problematičnog financijskog stanja koje rješavate, što su novosti baš s vaše strane?

Osim novih mjera za roditelje, školarce i mlade koje sam uveo ovih dana, planiramo i oborinsku odvodnju, u početku dvije ulice za koje je struka preporučila da bi im prvima bio najpotrebniji sustav oborinske odvodnje, a do kraja mandata je u planu je riješiti odvodnju za cijeli Goričan, ulicu po ulicu.  Želim potaknuti razvoj industrijske zone i gospodarski osnažiti ovo područje tako da je u planu raspisivanje natječaja za prodaju dviju parcela u industrijskoj zoni. Očekujem da će sljedeće godine krenuti izgradnja najmanje dviju proizvodnih hala koje će generirati 20-ak novih radnih mjesta. Projekata i ideja ima zaista mnogo.

Što je sa sustavom kanalizacije, o kojem ste dosta govorili prije izbora?

Naravno, radimo i na tom projektu. Imamo odličnu suradnju sa Međimurskim vodama, imamo ishođene 3 od 4 građevinske dozvole, projektna dokumentacija je finalizirana, u planu je sastanak s Hrvatskim vodama u Zagrebu gdje ćemo prezentirati projekt i u konačnici čekamo natječaj za prijavu projekta na EU fondove, čiju bi realizaciju, ako projekt bude odobren i sufinanciran sredstvima EU i nacionalnim sredstvima, započeli, nadam se, krajem 2022. godine. To je najveći izazov s obzirom na ogromnu vrijednost investicije, a dodatan izazov biti će osigurati sredstva za sanaciju i asfaltiranje cesta.

Imate suprugu koja je također iz Goričana i 11-mjesečnu kćer. Kako usklađujete poslovni i obiteljski život?

To je iznimno teško, ali vjerujem da uspješno odrađujem ulogu roditelja i supruga. Svaki slobodan trenutak provodim s obitelji, posebno za vikend. Obitelj mi je prioritet. Najveća podrška mi je supruga Petra koja je puna razumijevanja.

Kako provodite slobodno vrijeme?

S obitelji, igram se s kćeri. Ema se obožava voziti biciklom tako da zajedno prođemo cijeli Goričan što mi opet omogućava da iz prve ruke uočim probleme koje treba riješiti, primjerice asfaltirati oštećeni dio ceste. I u slobodno vrijeme je radno :-). Družimo se svi zajedno na događanjima od udruga, to mi je iznimno bitno jer nastojim sudjelovati na svim događanjima, a ima ih puno. Često smo na utakmicama jer sam veliki nogometni fan, a Ema se obožava loptati. Također, obožavam kuhati, a kad stignem, rado kuham svojoj obitelji i prijateljima ili kuham u sklopu udruga na raznim događanjima. Jeste li ikada probali pečeno meso u slatko-slanom i barbecue sosu? Ili krumpir s piletinom i pancetom koji se prvo kratko prokuha, a zatim zapeče u pećnici kako biste dobili hrskave rubove i mekanu unutrašnjost?

Čekajte, čekajte, ovo je previše za nas, jednom ćete nam morati dati recepte. Odakle ste sve to naučili?

Krenuo sam u osnovnoj školi od hrenovki kao školarac, pa kasnije sve kompliciranija jela uz pomoć YouTube-a i dostupnih recepata, a danas znam napraviti kulinarske specijalitete na vrhunskoj razini. Volim eksperimentirati, stoga moja supruga i prijatelji uvijek imaju velika očekivanja i znaju da ću im pripremiti nešto novo.

Djeci ne biste dali čašu vina. Pa, nemojte ni mobitel!

0

Pametni telefoni postaju sve ”pametniji”. Ali što se nama događa? Što nam više mentalnog truda oduzima bilo koji digitalni uređaj, smanjuje se kvaliteta korištenja našeg mozga kao i njegova sposobnost, rekao je reporterki Dnevnika Nove TV Lini Dollar njemački psihijatar i neuroznanstvenik svjetskog glasa Manfred Spitzer, autor brojnih znanstveno potkrijepljenih knjiga o tome što digitalni mediji rade ljudskom mozgu, jedan od kapitalaca ovogodišnjeg Weekend media festivala.


Trebamo li uopće pametne telefone?
Na pitanje što je onda s pametnim telefonima, laptopima u vrtićima i nižim razredima osnovne škole, Spitzer odgovora da ih – ne trebamo. Svoj je odgovor detaljno objasnio.

– To je jednostavan odgovor. Svjetska zdravstvena organizacija jasno kaže manje je bolje, kada se radi o djeci. Njihovi se mozgovi još uvijek razvijaju. Ako oduzmete input koji trebaju kako bi razvili svoje mozgove, razvijat ćete mentalne probleme. To je iscrpno istraženo. Znamo da što više dvogodišnjaci provode vremena pred ekranom, manje će biti kognitivno razvijeni kada budu imali tri godine – rekao je Spitzer.

Komparacija s alkoholom
– I druga istraživanja pokazuju da isto vrijedi i za adolescenciju. Imamo sve podatke koji pokazuju da digitalni mediji oštećuju razvitak mozga. Uz sve to, uzrokuju ovisnost jer imaju te karakteristike, stalno ih morate gledati, uzimaju vam pažnju i slično. Slično je alkoholu.

– Da, vi i ja ga možda konzumiramo. Popijemo čašu vina tu i tamo, ali bismo li dali vino djeci kako bismo ih naučili kako ga koristiti? Ne, štitimo ih jer znamo da nije dobro za razvitak mozga – rekao je.

Kada je riječ o tezi da je roditeljima danas jednostavnije djeci dati pametne telefone u ruke kako bi bili mirni, Spitzer kaže da je nekoć je bilo jednostavnije smirivati djecu malenom krpom natopljenom opioidima ili alkoholom.

Ali pametni telefoni rade istu stvar, uzrokuju ovisnost i sprječavaju razvoj mozga, govori ugledni psihijatar.

Veliko istraživanje u Velikoj Britaniji proučavalo je 90 škola koje su zabranile pametne telefone. Utvrdili su da se djeca poboljšavaju. Uz to, u ovakvim se istraživanjima uvijek pokaže da se ona djeca koja su na nižoj razini znatno poboljšaju, ističe. Kaže da bismo tehnologiju trebali koristiti na dobrobit svih, ali ne na štetu djece.

Otkrio je i da i sam koristi pametni telefon, a na njemu provede dnevno oko – 20 minuta.

Cijeli članak i video pogledajte ovdje.

U bolnici 19 pozitivnih pacijenata, nisu na respiratoru

0
Ilustracija

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije u protekla 24 sata obrađeno je 135 uzoraka, od čega je evidentirano 17 pozitivnih nalaza na SARS-CoV-2, što je 12,5 % od broja testiranih.


U protekla 24 sata oporavilo se 17 osoba. Broj pozitivnih osoba u Međimurskoj županiji na današnji dan je 151. Do danas je u mikrobiološkom laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo uzeto 68 568 uzoraka, ne računajući testiranja naših građana u drugim ustanovama unutar i izvan Međimurske županije.

U Županijskoj bolnici Čakovec hospitalizirano je 19 pacijenata pozitivnih na SARS-CoV-2 virus. U protekla 24 sata hospitalizirana su 4 pacijenta, nema pacijenata na respiraciji te nema preminulih osoba.

Nitko da makne stradalu srnu!?

0

Naš čitatelj poslao nam je uznemirujuće fotografije, koju je jučer, u subotu, 25. rujna 2021. godine, poslije 18 sati snimio na ulazu u Bukovec iz pravca Prekope (Općina Selnica). Naime, tek nekoliko metara od ruba prometnice i tridesetak metara od prve kuće, na travi je ležala uginula srna. Najvjerojatnije je stradala u naletu nekog vozila, jer joj je zadnja strana tijela bila uništena. Neodgovorni vozač je napustio mjesto nezgode, a nadležno lovačko društvo do subote navečer nije ništa učinilo da se stradala životinja ukloni.

Čitatelj objašnjava da je tu ležala i u rano popodne, onda je zvao neke lovce koje poznaje, ali su uglavnom svi bili u berbi grožđa. Prije mraka, kad se vraćao tom cestom, vidio je da lešina srne na koju su masovno navalile muhe, još nije maknuta, pa je napravio nekoliko fotografija kao dokaz.

Ružna slika za ovaj kraj koji sve više postaje poznat kao turistička destinacija.

Ponovili lanjsku priču i neke ranije

0

Kao lanjski pobjednici, veterani TK „Dubravčan“ Donja Dubrava smjelo su odigrali ovogodišnje veteransko prvensto TS Međimurske županije. Igrali su pod sponzorskim imenom TK „Dubravčan KOZO“, renomirane tvrtke BALI d.o.o iz Donje Dubrave. 

Tijek minulog natjecanja opisao je glasnogovonik ekipe prof. Anđelko Lisjak:

– Pošto se ekipa nije puno promijenila s obzirom na prošlu godinu, opet smo se potiho nadali da bi se mogla ponoviti priča iz prošle godine, a i nekih prethodnih godina, te da ćemo i ove godine osvojiti pehar koji smo već osvajali pet puta.

Na našu sreću priča se ponovila i „kanta“ je opet ostala na Krbulji, šesti put u proteklih sedam godina što je jedan respektabilan uspjeh koji nam daje poticaj za daljnje igranje i  natjecanje, počeo je ponosno i dodao:

– Znali smo da imamo dobru ekipu, ali to treba potvrditi i na terenu, a u tome smo i uspjeli. Put do uspjeha bio je sve samo ne lak. U grupi smo pobijedili TK „Punčec Shpitza“ 5:1 i TK “Prelog 2“ istim rezultatom 5:1. U četvrtfinalu koje se igralo u Čakovcu pobijedili smo TK “Pribislavec“ 6:1 te u polufinalu igrali protiv najjačeg protivnika s kojim se godinama borimo za naslov, TK “Punčec Lap“ kojeg smo nakon dramatične borbe pobijedili 4:3. Finale smo odigrali na našoj Krbulji protekle nedjelje protiv TK „Nedelišće“. Meč je protekao u vrlo korektnoj i prijateljskoj atmosferi gdje smo mi slavili sa 6:1 i tako ponosno podigli pobjednički pehar.

Ove godine za TK „ Dubravčan KOZO“ nastupili su : Stanislav Žinić, koji je bio kapetan i glavni strateg ekipe, Kristijan Krušelj, Miroslav Pogorelec, Robert Bajkovec, Boris Kuharić, Boris Pongrac, Miljenko Novak, Davor VurušićZoran Štefić, Zoran Čubra i Anđelko Lisjak.

Za kraj je istaknuo:

– Čestitke svim igračima na htijenju i  zalaganju jer nije uvijek bilo lako uskladiti poslovne obaveze sa terminima igranja. Atmosfera na mečevima je uvijek bila poticajna, bodrilo se jedan drugog i zajedno radovalo u pobjedi. Još jednom zahvala ovogodišnjem sponzoru tvrtki „BALI d.o.o“ iz Donje Dubrave te veliko hvala svim navijačima koji nas uvijek bodre na našoj Krbulji jer uz njih je uvijek lakše igrati.

Međimurski predstavnici se vraćaju kući

0

Rovinj je od 24. do 26. rujna domaćin 21. prvenstva veterana Hrvatskog nogometnog saveza. Na prvenstvu nastupa 18 momčadi iz 9 županija i Grada Zagreba, a titulu brane veterani Lokomotive Senjak hotela iz Zagreba. Utakmice će se igraju na terenima Valbruna sporta u Rovinju i na terenu u Rovinjskom selu, natjecanje po skupinama na rasporedu je u petak, 24. i subotu, 25. rujna, a utakmice za treće mjesto i finale u nedjelju, 26. rujna.

Međimurski nogometni savez na tom će eminentnom natjecanju zastupati nogometni veterani NK Vidovčan kao prvaci MNS u prošlom prvenstvu te nogometaši NK Trnava iz Goričana.

Jedni i drugi su se oprostili od daljnjeg natjecanja, Donjovidovčani jer su poraženi od nogometaša Lokomotive 2:0 i NK Rudar iz Mihovljana (Krapinsko-zagorska županija) 3:0.

Nogometaši Trnave poraženi su od momčadi Jadrana iz Poreča sa 7:0, dok su s Moslavinom iz Kutine odigrali 1:1, no to im nije bilo dostatno za plasman u daljnji krug natjecanja.

Unatoč postignutim rezultatima, Međimurci su ponosni glede nastupa na toj vrsti državnog natjecanja.

Nemanja Vukotić traži posao učitelja razredne nastave, a trenutno je obožavani odgajatelj u vrtiću i nogometni trener

0

Broj muških odgajatelja u vrtićima u Hrvatskoj kreće se oko samo pet posto. Rijetko koji muškarac će zapravo svjesno odabrati obrazovanje za odgajatelja, a glavnina ih se na tim pozicijama nađe zbog nemogućnosti pronalaska drugog posla. Tako je i s Nemanjom Vukotićem (30) iz Kotoribe, po struci učiteljem razredne nastave koji još nije pronašao stalan posao na tom području i igrom slučaja radi kao zamjena za odgajateljicu u DV-u Kotoriba. Ujedno je i nogometni trener djeci te aktivan sportski tip.


Stričeka u vrtiću je malo, ali djeca ih obožavaju, a iako je riječ o vrlo izazovnom poslu koji traži puno strpljenja i umijeća u odnosima s malim zahtjevnim bićima, mnogi su dobili dojam da taj posao stričekima ide i lakše, a da ih djeca posebno vole. Što o tome misli Nemanja Vukotić?

– Da, odgajatelje djeca obožavaju. Vjerujem da su oni malo više cool, opušteniji od odgajateljica te ih djeca takvima i doživljavaju, a kako smo rijetkost u vrtiću samim time su nam i klinci skloniji i više se vežu za nas. Iako se i međusobno znamo ljutiti, na kraju dana me uvijek zagrle i svaki put kad dođem u vrtić jako mi se vesele – kaže Nemanja i objašnjava kako se tu našao.

– Po struci sam učitelj razredne nastave. Studirao sam, stažirao pa bio asistent na nastavi, da bih na koncu dobio posao na određeno, kao zamjena u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec, gdje sam radio dvije godine. Sada radim kao zamjena za odgajateljicu u vrtiću u Kotoribi.

Volio bih pronaći posao kao učitelj razredne nastave, ali zasad to još nisam uspio. Mislim da je potrebno imati sreće, biti strpljiv, odraditi stručni staž, po mogućnosti biti asistent, da bi se tek onda otvorilo neko radno mjesto – priča.

Ipak, Nemanjin život pun je dječjeg smijeha. Od ponedjeljka do petka brine o djeci predškolskog uzrasta u DV-u Kotoriba, a tri puta tjedno trenira 8-godišnjake u Nogometnoj školi Donje Međimurje u Kotiribi.

Pitali smo ga gdje mu je lakše – u vrtiću ili na nogometnom terenu, a priznaje da je lakše na nogometnom terenu.

– Ne mogu izaći van iz vrtićke prostorije, a već netko plače da mu je netko uzeo igračku – objašnjava Nemanja loše strane rada kao odgajatelj, ali koji ipak uživa u svom poslu i kaže:

– Inače se ne mogu požaliti, jako mi je lijepo tu u vrtiću. Klinci su jako iskreni i zahvalni.

Što se tiče njegovog angažmana kao nogometnog trenera, kaže:

– Rad s djecom je vrlo izazovan. Ali, jako mi je drago vidjeti da se djeca bave sportom i da su što manje na tabletima i mobitelima. Treninzi su važni i za motoričke sposobnosti djece, radne navike, druženje i stjecanje prijateljstava, sve što je bitno za psihičko i fizičko zdravlje djece.

U slobodno vrijeme Nemanja se voli baviti sportom. Član je Teniskog kluba Dubravčan i rekreativno igra u ligi Teniska piramida, a povremeno odigra s prijateljima košarku i član je Košarkaškog kluba Kotoriba. Tu i tamo zateći ćete ga i na trčanju, a dobra utakmica na TV-u jednako mu je primamljiva.

Cilj mu je pronaći stalan posao te dalje napredovati i učiti kao trener. Želimo mu puno uspjeha!

Ima li danas ljudi koji se bore protiv zla?

0

Evanđelje nam dono­si slučaj kada apostoli otkrivaju nekoga tko čini čuda i izgoni zle duhove u Isusovo ime, a ne pripada njihovu društvu. Htjeli su mu zabraniti da to čini, no Isus to ne dopušta. Jer, nemoguće je da netko čini tako velike stvari u Isusovo ime, a da bude protiv Isusa. Stoga Isus govori: Tko nije protiv nas, za nas je (Mk 9, 40).

Božji je Duh na djelu u svim ljudima koji misle i čine dobro, bez obzira na to gdje ti ljudi žive, koje su rase, na­cije, vjere i svjetonazora. On djeluje čak i u nevjernicima. Stoga ga nitko ne smije svojatati ili ušutkivati. Božji Duh nije ničiji monopol. Trebamo dobro preispitivati svoje po­stupke i prilaziti svakome ponizno i u ljubavi, s velikom ljubavlju prema istini. Trebamo biti mudri i slušati Cr­kvu, nije na nama da povlačimo granicu tko je Isusov, a tko nije. Jer, Bog će na svome pravednom sudu mnoge prepoznati kao svoje iako to nisu očekivali, a koji su oče­kivali možda će čuti: gladan bijah, niste mi dali jesti… Znajmo prepoznati dobro i po­držati ga, bez obzira gdje se ono nalazi i odakle dolazi.

Isus danas dotiče još jedno vrlo važno pitanje – pita­nje sablazni. Što je to sablazan ili spoticaj? To je moje zlo djelo koje drugoga navodi na zlo ili priječi u dobru. Isus se zauzima za „najmanje”. Koji su to? To su u pr­vome redu djeca po dobi. Ali to su i svi oni koji su još uvijek na putu prema Isusu, koji još nisu očvrsnuli u svo­me opredjeljenju ili se još kolebaju. Sablazan je za takve rušilačka snaga koja ih dovodi do toga da više nisu u sta­nju vjerovati i moliti. Loši kršćani sablazan su takvima. U Isusovim je riječima to tako teško da je izrekao neo­bično tešku osudu takvima: bilo bi bolje da takva osoba nađe svoj grob na dnu mora, s kamenom o vratu, nego da ostane na životu i nastavi sablažnjavati. Jer takav ga život sigurno vodi u stanje konačne odbačenosti, u pa­kao, u more boli i prokletstva iz kojega nema povratka zauvijek.

Što nam je činiti? Mnogo toga. Prije svega u obitelji, u našemu malom kućnom svetištu. Obitelj je Crkva u ma­lom. U tome skloništu roditelji trebaju bdjeti nad onim što se govori, što se čita, što se gleda, da bi mladi mo­gli vrednovati radost koja dolazi iz poštovanja života s onim što dolazi iz izrabljivanja života i nasilja koje se nad njima čini.

Ako javno priznajemo da slijedimo Evanđelje, a zatim smo u životu nepravedni prema bližnjima, bez milosrđa i ljubavi prema potrebnima i patnicima, ako smo zajed­ljivi, cinični i nedosljedni, mi smo sablazan, mi smo za­preka da ljudi ozbiljno shvate Isusovu riječ, da se obrate i povjeruju. Danas ima mnogo onih koji ne vjeruju i ne žele doći u Crkvu upravo zbog lošeg svjedočanstva kr­šćana. Mi kršćani smo im sablazan. A Isus je rekao: jao svijetu zbog sablazni, a to znači: jao lošim kršćanima zbog sablazni. Svako sablažnjavanje nosi sa sobom teške po­sljedice i zato je bolje, kako reče Isus, sakatu ući u život negoli krivim životom ući u propast.

Zato su nam danas potrebni pravi proroci, ljudi koji se bore protiv zla i zlih duhova. Ne zaboravimo da smo mi proročki narod, a to znači da nas mora biti sve više koji u Isusovo ime pobjeđujemo zlo i vjerujemo u konačnu pobjedu Duha Božjega u ovome svijetu.

fra Tomislav

Danas dobro, sutra manja promjena

0

I danas pretežno sunčano i toplo. Krajem dana sve više oblaka. Vjetar slab do umjeren jugozapadni. Jutarnja temperatura od 9 do 13, a najviša dnevna oko 26 ili 27 Celzijevih stupnjeva.

Sutra nešto nestabilnije pa su uz više oblaka mogući lokalni pljuskovi ili malo kiše. Zapuhat će slab do umjeren sjeveroistočni vjetar. Jutarnja temperatura oko 15, a najviša dnevna između 21 i 23 Celzijeva stupnja.

Briljantni Goran Karamarković ponovno srušio hrvatski rekord u bench pressu

0

Razloga za širok osmijeh ima Goran Karamarković, dugogodišnji profesor tjelesnog Gimnazije Josipa Slavenskog, koji je na 10. državnom prvenstvu u powerliftingu i bench pressu održanom prošlog vikenda u Zagrebu oborio državni rekord u bench pressu u kategoriji do 83 kg i podigao nevjerojatnih 170,5 kilograma.

Osim toga, jedini je powerlifter koji je nastupio na svih deset održanih prvenstava, deset puta osvojio prvenstvo, a naslov apsolutnog pobjednika osvojio je čak sedam puta.

Velike čestitke na predanosti i ostvarenom uspjehu.