Broj muških odgajatelja u vrtićima u Hrvatskoj kreće se oko samo pet posto. Rijetko koji muškarac će zapravo svjesno odabrati obrazovanje za odgajatelja, a glavnina ih se na tim pozicijama nađe zbog nemogućnosti pronalaska drugog posla. Tako je i s Nemanjom Vukotićem (30) iz Kotoribe, po struci učiteljem razredne nastave koji još nije pronašao stalan posao na tom području i igrom slučaja radi kao zamjena za odgajateljicu u DV-u Kotoriba. Ujedno je i nogometni trener djeci te aktivan sportski tip.
Stričeka u vrtiću je malo, ali djeca ih obožavaju, a iako je riječ o vrlo izazovnom poslu koji traži puno strpljenja i umijeća u odnosima s malim zahtjevnim bićima, mnogi su dobili dojam da taj posao stričekima ide i lakše, a da ih djeca posebno vole. Što o tome misli Nemanja Vukotić?
– Da, odgajatelje djeca obožavaju. Vjerujem da su oni malo više cool, opušteniji od odgajateljica te ih djeca takvima i doživljavaju, a kako smo rijetkost u vrtiću samim time su nam i klinci skloniji i više se vežu za nas. Iako se i međusobno znamo ljutiti, na kraju dana me uvijek zagrle i svaki put kad dođem u vrtić jako mi se vesele – kaže Nemanja i objašnjava kako se tu našao.
– Po struci sam učitelj razredne nastave. Studirao sam, stažirao pa bio asistent na nastavi, da bih na koncu dobio posao na određeno, kao zamjena u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec, gdje sam radio dvije godine. Sada radim kao zamjena za odgajateljicu u vrtiću u Kotoribi.
Volio bih pronaći posao kao učitelj razredne nastave, ali zasad to još nisam uspio. Mislim da je potrebno imati sreće, biti strpljiv, odraditi stručni staž, po mogućnosti biti asistent, da bi se tek onda otvorilo neko radno mjesto – priča.
Ipak, Nemanjin život pun je dječjeg smijeha. Od ponedjeljka do petka brine o djeci predškolskog uzrasta u DV-u Kotoriba, a tri puta tjedno trenira 8-godišnjake u Nogometnoj školi Donje Međimurje u Kotiribi.
Pitali smo ga gdje mu je lakše – u vrtiću ili na nogometnom terenu, a priznaje da je lakše na nogometnom terenu.
– Ne mogu izaći van iz vrtićke prostorije, a već netko plače da mu je netko uzeo igračku – objašnjava Nemanja loše strane rada kao odgajatelj, ali koji ipak uživa u svom poslu i kaže:
– Inače se ne mogu požaliti, jako mi je lijepo tu u vrtiću. Klinci su jako iskreni i zahvalni.
Što se tiče njegovog angažmana kao nogometnog trenera, kaže:
– Rad s djecom je vrlo izazovan. Ali, jako mi je drago vidjeti da se djeca bave sportom i da su što manje na tabletima i mobitelima. Treninzi su važni i za motoričke sposobnosti djece, radne navike, druženje i stjecanje prijateljstava, sve što je bitno za psihičko i fizičko zdravlje djece.
U slobodno vrijeme Nemanja se voli baviti sportom. Član je Teniskog kluba Dubravčan i rekreativno igra u ligi Teniska piramida, a povremeno odigra s prijateljima košarku i član je Košarkaškog kluba Kotoriba. Tu i tamo zateći ćete ga i na trčanju, a dobra utakmica na TV-u jednako mu je primamljiva.
Cilj mu je pronaći stalan posao te dalje napredovati i učiti kao trener. Želimo mu puno uspjeha!