Kad se u Međimurju kao i Lijepoj našoj spomene riječ karikaturist, bez dvojbe će svakom ljubitelju karikature na pamet pasti ime Damira Novaka iz Malog Mihaljevca. Taj 61-godišnjak svjetski je slavan, jer je virtualno i u stvarnosti obišao dobar dio svijeta, zahvaljući najprije svojim sposobnostima koje je otkrio još kao osmoškolac. Prve crteže-karikature se ohrabrio javno objavljivati u srednoj školi.

Prve radove je objavio u lokalnom tjedniku Međimurje još davne 1982. godine. Radove su mu objavljivali i mnogi drugi listovi u zemlji Vatrogasni vjesnik, Slobodna Dalmacija, Feferon, Čvorak, Večernji list, Slobodna Dalmacija, Međimurske novine i drugi. Uz objavljivanje u časopisima crtao je i portret-karikature, stripove i karikature za razne namjene, kalendare, sitotisak, maskote i slično.

Član je Hrvatskog društva karikaturista od 1986. godine. Učesnik je većine festivala u zemlji i inozemstvu na kojima je osvajao nagrade čiji popis bi, kako Damir kaže, morao biti poseban i mediji to ne bi mogli „progutati“. Ono što ga posebno raduje i diže na viši pijedestal su članstva i predsjedanja mnogim žirijima za tuzemne i inozemne nagradne izložbe karikatura. Ipak, kako kaže, najponosniji je kada u Međimurje, odnosno Čakovec i „njegov“ Mali Mihaljevec „dopelja“ izložbe od kojih su brojne bile međunarodnog značaja pa je Međimurje upravo preko njega zauzelo vidno mjesto na svjetskoj karti karikature.

Karikatura u suvremenom obliku

Damir se ne prisjeća broja nacrtanih karikatura, „barata“ brojkom oko 7.000 od kojih su posljednje poprimile digitalnu formu jer u nekim zemljama, poput Irana, karikaturu je moguće studirati na fakultetu. Kada govori o kariktaturi sutrašnjice reći će za njih više nisu toliko potrebne vještine crtanja.

-I inače je ideja koja se krije u srži djela važnija od realizacije: netko može biti izvrstan crtač i karikatura može predivno izgledati, no ako ne progovara o problemu, ako njezina srž nije utjecala na publiku, cilj nije ostvaren, dodaje.
Novak je surađivao s istaknutim hrvatskim karikaturistima poput Ivana Haramije Hansa, Srećka Puntarića, Krešimira Kvešteka, Zdenka Puhina i drugih, a vezano uz njih Damir će reći:

-Hrvatski karikaturisti priznati su u svijetu, ali malo nas je koji sudjelujemo na svjetskim festivalima i dobivamo nagrade. Malo nas je i u međunarodnim žirijima pa je ovo veliko priznanje. Na žalost, u Hrvatskoj je i premalo tiskovina u kojima se mogu objavljivati karikature, a nemamo ni humorističke podlistke. To je velika šteta jer ljudi su željni humora, pogotovo u vrijeme krize – tvrdi Novak, koji nikada osobno zbog karikature nije imao neugodnosti .

Na upit, koje karikture danas „prolaze“ reći da su to one koje su vezane za politiku i erotiku, ekonomsku krizu, a ističe pozitivne kritike koje dobiva za karikature na temu motiva iz svakodnevnog života, poput neimaštine, besparice i borbe za bolji život. -Što je veće siromaštvo, za nas karikaturiste ima više posla, reći će, pola u šali,pola u zbilji.

Nešto više o Damiru osobno

Završio je Srednju ugostiteljsku školu u Ljubljani , a nakon toga i Srednju vatrogasnu školu u Zagrebu, stekavši zvanje vatrogasnog tehničara. Momentalno je zamjenik načelnika Općine Sveti Juraj na Bregu, prvi je čovjek vatrogasca Malog Mihaljevca pa je to utjecalo i na njegovu obitelj. Njegov otac Ivan, dobro poznat u vatrogasnim krugovima, na čelu vatrogasnih veterana Međimurske županije, a dobrovoljne vatrogaskinje su i supruga Blaženka te unuka Emily. Damir s ponosom dodaje da je i Emily, koja polazi u Graditeljskoj školi razred likovne umjetnosti i dizajna  naslijedivši očevu  „umjetničku krv“.
                           
Povod predstavljanju

Neposredni povod za Damirovo predstavljanje, ako je to uopće trebalo, je vijest karikatura Charlesa Dickensa. Naime,krajem prošle godine od strane sindikata arapskih pisaca u Siriji raspisan je međunarodni natječaj za karikaturu i portret na temu poznatih svjetskih pisaca.

-Moj odabir za portret bio je Charles Dickens, ali ne zbog njegovih djela, već zbog toga što mi se činio prikladnim za karikaturu. Međunarodni žiri odabrao je najbolje radove u konkurenciji autora iz cijelog svijeta, među kojima je i moj rad, a postavljen je na izložbi u zgradi sindikata arapskih pisaca u Damasku.
                           
Kako sutra ?

– Moji slijedeći koraci su vrlo jednostavni, crtanje i promocija karikature, doma u Malom Mihaljevcu, Županiji, državi Hrvatskoj i šire – kaže kratko.

Za kraj smo ga zamolili da iz svog širokog opusa odabere karikature koje su mu posebno „ušle pod krv“.
Kao i svakome, želja mu je da ova vladavina Covida-19 što prije prođe jer mu je „ukrala“ mnogo toga planiranog na polju njemu najljepše sporedne stvari na svijetu.

U dugim zimskim večerima brojne Međimurke, posebno u donjem kraju, izrađivale su cvijeće od raznobojnog tankog krep-papira. Od izrade toga su znao „doštukati” i kućni proračun.

Danas se to manje radi, no Terezija Pavlic (88) iz Svete Marije nikad nije prestajala. Sada je najveći naručitelj njezin sin Željko Pavlic, predsjednik MDS-a. Njihovi takvo cvijeće za Dan žene djele gospođama širom Međimurja, o čemu smo i mi nedavno pisali.

I danas je Terezijina soba u Svetoj Mariji prepuna toga cvijeća koje čeka one kojima je namijenjeno.

– Meni vam leto dak fletno prejde, jer znam da mi je „domaća zadaća” napraviti cvjetje za Čakovec, za tamošnje žene, prolaznice… Delam to već skoro 10 let od jednog do drugog Dana žena. To me veseli i sretna sam – priča nam Terezija ističući kako je papirnato cvijeće počela raditi sa 14 godina učeći od svoje bake, mame… Dodala je kako joj je za izradu jednog većeg cvijeta potreban jedan sat rada. Ne broji koliko ih je do sada izradila. Vjeruje da ih je u 74 godine izradila toliko da bi njezinu Svetu Mariju moglo prekriti tim cvijećem.

Koliko je zaljubljena u to cvijeće dokaz je i njezina vjenčana fotografija gdje se posebno fotografirala s crvenim papirnatim cvijetom u kosi.

Sreli smo ih u središtu Murskog Središća u redovitoj šetnji. Nerazdvojni par Zlatko Breglec i njegov četveronožni ljubimac američki staford Ben. Zlatko je strastveni lovac, vlasnik lovačkog psa, no ima i psa za „štimanje“, a to je upravo ovaj ljepotan.

– Prekrasan pas po svim karakteristikama, ali na žalost zbog svog temperamenta, a u krivim rukama, postao je omražen kod većine ljudi – pojašnjava Zlatko i dodaje kako sa svojim primjerom i promocijom ove pasmine želi pokazati ljudima stvarnu sliku ovog ljepotana.

Inače, Zlatko je strastveni lovac s 30-godišnjim stažom i vrsni je poznavatelj karakteristika većine lovačkih pasa i predsjednik je izuzetno uspješnog LD „Mursko Središće“. Uz to Zlatko nam je rekao kako su on i Ben slavljenici. Zlatku je 62. , a Benu 6. rođendan. Usput nam je ispričao priču o Benu koji je ovamo došao iz Sukušana.

– Njegov prethodnik u našoj kući je bio iste pasmine, nažalost stradao je pod kotačima automobila. Dugo smo žalovali. Sa suprugom Marijanom smo „njuškali” po internetu i pronašli jedno leglo s takvom pasminom u Sukušanu na otoku Braču. Otišli smo tamo. Vlasnik je imao još dva štenca, crnog i ovog sivo-smeđeg u kojeg se supruga na prvi pogled zaljubila, a i on u nju. Vlasnik je rekao kako štene nije za prodaju jer si je ostavio za sebe. Supruga je bila uporna, što nas je kod formiranja konačne cijene štene koštalo 100 eura više. Nema veze – priča Zlatko kroz smijeh. i dodaje:

– Kada je imao godinu dana na moj Facebook mi je stigla čestitka u kojoj je stajalo: “Sretan rođendan Tebi i Tvom ljubimcu. Živite dugo!”. Tako sam ustvari saznao točan datum kada je Ben ugledao svijet – rekao je Zlatko i dodao kako će slaviti zajedno u krugu obitelji.

Naslov današnje ophodnje po čakovečkoj tržnici govori gotovo sve, a k tome ćemo dodati i podatak da smo naišli na priličan broj praznih tezgi, od 78 rasploživih. Pogotovo onih u kutu.

Prodavači kažu kako im nedostaje „stari plac“ i njihova stalna prodajna mjesta i da jedva čekaju povratak na staro, odnosno rekonstruiranu tržnicu. Mnogi se tuže kako im je preseljenjem promet pao, no dvije mlade dame tvrde suprutno. Mlada Jasmina iz Novog Sela Rok je ovdje od svoje šeste godine kada je bila pomoćnica svim rođacima. Po njoj, promet je ostao isti.

-Imam stalne kupce, a stalni su jer prepoznaju kvalitetu. Radujem se povratku na renoviranu tržnicu gdje vjerujem kako će mi „ići“ kao i do sada, zadovoljno će Jasmina. Gordana iz Pušćina je na ovu tržnicu počela dolaziti početkom 90-tih godina.

-Prije toga sam prodavala u Varaždinu. Raduje se novoj tržnici. Ne tuži se na pad prometa jer njezina ponuda iz povrtnjaka ima stalne kupce.

Starija gospođa Bruna iz Donjeg Pustakovca ovamo dolazi 25 godina i prodaje tjesteninu. Mjerodavna je da govori o prometu koji je kod nje pao za 70%, a pad pravda ovom privremenom lokacijom i znatno manjem broju kupaca.

-Mnogi koji su mi prije dolazili sada ih nema. Čujem, boje se izaći među masu što je sasvim razumljivo zbog pandemije pa tjesteninu kupuju u najbližim prodavaonicama, trgovačkim centrima, no to nije to, kaže.

Prema informacijama iz Grada, radovi na rekonstrukciji tržnice trebali bi biti okončani do početka travnja.