Početkom ovoga tjedna obilježen je Svjetski dan potrošača. Iako se o tome često govori, veliko je pitanje u kojoj smo mjeri upućeni u naša potrošačka prava. Koliko ih poznajemo, kako ih zaštiti i kome se uopće obratiti teme su o kojima smo razgovarali s glavnim tajnikom Društva potrošača Međimurja Željkom Tomašićem.

Otkada Društvo potrošača Međimurja djeluje i koje su mu glavne aktivnosti?

Društvo potrošača Međimurja je osnovala grupa aktivista u Pokretu za zaštitu potrošača Hrvatske 2013. godine pod nazivom „Vukanovčar“. Kroz taj proces iskristalizirala se ideja da se u maloj ruralnoj sredini osnuje takva udruga, jer je specifičnost Hrvatske da se potrošačka prava najčešće krše kod pružanja javih usluge. 

Očekivali smo da će naš primjer slijediti i gradovi i veće općine u Međimurskoj županiji i osnovati udruge za zaštitu potrošača.  Do sada se to nije dogodilo, ali će vremenom potrošači shvatiti da sami moraju štititi svoja potrošačka prava, jer nitko iz Brisela, Zagreba, pa i Čakovca neće doći štiti njihove interese.

Naše su glavne aktivnosti informiranje, edukacija i savjetovanje potrošača o njihovim pravima i instrumentima zaštite tih prava. Prve aktivnosti bile su nam provedba projekata na području financijske pismenosti i prava i obaveza u konzumiranju javnih usluga.  Tada smo uvidjeli potrebu za postojanjem savjetovališta potrošača, a u toj ideju naišli smo na veliko razumijevanje i potporu od strane Međimurske županije. Sve to rezultiralo je pokretanjem „Međimurskog savjetovališta za zaštitu potrošača“, koji je prerastao u „Info centar potrošača“ kao jedinog savjetovališta za zaštitu potrošača u Republici Hrvatskoj. Od 2017. godine provodimo i projekt „Trošilica info“ koji je, u praksi, prvi j jedini potrošački internetski portal u Hrvatskoj, govori nam Tomašić.

Koliko su naši potrošači, posebno u Međimurju, svjesni svojih prava i da li vam se često obraćaju te što su najčešći upiti?

To je vrlo kompleksna tema. Naime, u našem društvu se proširilo javno mišljenje kako nas svi kradu i obespravljuju, društvo je zahvatio dirigirani pesimizam, što rezultira time da su potrošači nezadovoljni sa svime i uvjerenja kako ih svi varaju.

S druge strane kod naših ljudi postoji „ostavština“ iz prošlih vremena da „tamo netko gore brine o njima i odlučuje umjesto njih“, a rezultat je jako mala zainteresiranost za zaštitu svojih potrošačkih prava, ali se zato, često i neutemeljeno, kritiziraju sve odluke nacionalne, regionalne i lokalne politike, smatrajući  da su usmjerena na kršenje potrošačkih prava.

DPM, a i druge udruge za zaštitu potrošača u Međimurju često organiziraju savjetovanja, okrugle stolove, seminare, ali odaziv potrošača je izuzetno mali i može se izraziti jednoznamenkastim brojem.

Najčešći upiti su vezani za jamstvo i materijalni nedostatak na tehničkim proizvodima, posebno elektroničkim proizvodima. Potrošači često ne razlikuju pojmove i postupke kada su u pitanju materijalni nedostaci i garancija, a neki trgovci to vrlo vješto koriste. Naime  potrošači ne znaju da se u slučaju kvara ili nedostatka moraju obratiti isključivo trgovcu, jer trgovac odgovara za te nedostatke, te često samo pokušavaju riješiti poprave sa servisom ili proizvođačem, čime automatski pokreći instrument jamstva (garancije). Naime trgovac snosi odgovornost za kvar ili nedostatak u slučaju nedostatka bilo koje vrste proizvoda. Na odgovornost za materijalne nedostatkepotrošač se može pozvati u roku od dvije godine, ukoliko u propisanom roku obavijestili trgovca o nedostatku. Ako se kvar na proizvodu ustanovi u roku od 6 mjeseci od preuzimanja kupljenog proizvoda, smatra se da je takav kvar postojao već pri samoj kupnji. Ako su ispunjeni uvjeti i potrošač se pozove na materijalni nedostatak može po svom izboru: zahtijevati od prodavatelja da se nedostatak ukloni (u razumnom roku), zahtijevati od prodavatelja da mu preda drugu stvar bez nedostatka, zahtijevati sniženje cijene ili izjaviti da raskida ugovor (tražiti povrat novca).

Trgovci često koriste neinformiranost potrošača i navode potrošača da aktivira jamstvo tj. šalje proizvod u servis, gdje se mora kao dijagnosticirati kvar i popraviti u „razumnom roku“ kako to definira zakon, što je nepoštena poslovna praksa, jer je potrošač kupio proizvod da ga koristi, a ne da ga šalje u servis. Pri tom potrošači ne znaju da imaju pravo na nezavisno vještačenje koje plaća trgovac. Servis trgovca i njihov vještak nije „nezavisno vještačenje“.

Druga velika grupa upita se odnosi korištenje javnih usluga tj. računa za javne usluge. Na prvom mjestu je ekološko zbrinjavanje komunalnog otpada, gdje pružatelji usluga često šalju račune, a da uslugu nisu izvršili. Nerijetko se potrošačima i podvale trajni ugovori bez mogućnosti raskida što je suprotno pozitivnim hrvatskim zakonima, ali je kod ovršnog i sudskog spora to „vjerodostojna isprava“. 

Slijedeće grupa zahtjeva odnosi se na ovrhe svih oblika. Tu se radi o zaista potpunoj neinformiranosti potrošača, što je rezultiralo velikim brojem ovršenih potrošača. Naime velika većina, ako ne i sve ovrhe mogu se izbjeći ako se pravovremeno stupi u kontakt s vjerovnikom i dogovori način podmirenja duga. U tom slučaju vjerovnici su spremni i oprostiti dio duga, ako im potrošač – dužnik dokaže da zbog realne situacije ne može vratiti cijeli dug.  No, potrošači u pravilu šute, ne žele komunicirati s vjerovnikom i tada se događa da vjerovnik pokrene postupak prisilne naplate ili da proda dug cesijom utjerivačima dugova, koji se opet koriste raznim smicalicama da potrošača navedu i prisile da figurativno rečeno postane beskućnik. Potrošači nam se u pravilu obraćaju kada je isprava i ovrsi postala pravosnažna, a tada mi zaista više ne možemo pomoći, osim savjetom da plati dug.

Sve u svemu mogu reći da međimurski potrošači nisu informirani, te da im se upravo zbog toga često i drastično krše potrošačka prava. Samo informirani i educirani potrošači su zaštićeni potrošači, objašnjava Tomašić.

Uspjevaju li potrošači u borbi za zaštitu svojih prava, na koji im način pomažete i s kojim se problemima najčešće pri tome susrećete?

U pravilu potrošače koji nam se obrate na vrijeme, zatraže informaciju i pomoć, uspijevamo vođenjem i savjetovanjem dovesti do potpune zaštite njihovih prava.  Zakon o zaštiti potrošača je „Biblija“ za potrošače, ali nažalost jako malo potrošača je pročitalo, a još manje proučilo taj zakon, poručuje Tomašić.

Zajednica sportskih udruga Grada Preloga, je u mjesecu veljači 2021. godine, raspisala Natječaj za financiranje javnih potreba u sportu za 2021. godinu. Na temelju pristiglih prijava, koje zadovoljavaju uvjete natječaja izvršen je pregled i donesena je odluka o dodjeli financijskih sredstava. Udruge kojima su sredstva odobrena dužne su sklopiti Ugovor o dodjeli financijskih sredstava kojim se definira iznos, uvjeti i način korištenja dobivenih sredstava. Potpisivanje ugovora sa svim predstavnicima udruga održat će se u utorak 23. ožujka, u 15,00 sati, u prostorijama Uprave Grada Preloga.

Dan kasnije, u srijedu, pak će se potpisati i ugovori od dodjeli financijskih sredstava, koji se odnose na udruge iz područja kulture, osoba s invaliditetom, tehničke kulture te ostalih društvenih djelatnosti. Grad Prelog je u siječnju 2021. godine raspisao natječaj za financiranje javnih potreba u 2021. godini u dijelu koji se odnosi na društvene djelatnosti. Na temelju pristiglih prijava koje zadovoljavaju uvjete natječaja izvršen je pregled i donesena je odluka o dodjeli financijskih sredstava. Ugovori o dodjeli financijskih sredstava, vezano uz ovaj natječaj, potpisat će se također u Gradskoj vijećnici Grada Preloga, u srijedu 24. ožujka, s početkom u 14,30 sati.

Sukladno Zakonu o održivoj upotrebi pesticida te Pravilniku o uspostavi akcijskog okvira za postizanje održive uporabe pesticida, svi profesionalni korisnici, distributeri i savjetnici moraju redovito obnavljati stečeno znanje, najkasnije u roku od 5 godina nakon stjecanja osnovne izobrazbe, kako bi mogli nastaviti koristiti pesticide za svoje aktivnosti.

Sama izobrazba sastoji se od 3 modula:
1. MODUL ZA PROFESIONALNE KORISNIKE (osnovni 290 kn i dopunski 70 kn)
2. MODUL ZA DISTRIBUTERE I SAVJETNIKE (osnovni 490 kn i dopunski 120 kn)
3. MODUL ZA SAVJETNIKE (osnovni 490 kn i dopunski 120 kn)

Početak izobrazbe će biti u Domu kulture općine Domašinec 27. ožujka 2021. godine u 16:00. Polaznici su obvezni sa sobom donijeti potvrdu o plaćanju, presliku osobne iskaznice te eventualnu presliku svjedodžbe o prethodno završenom obrazovanju.

Koliko je važno čuvati i prenositi tradiciju svoga kraja dobro znaju i svakodnevno njeguju u vrtiću “Mrav” Mačkovec, Područnom odjelu Dječjeg vrtića Cipelica, gdje se od 2019. godine provodi projekt “Med Murom i Dravom”, čiji je cilj upoznavanje i senzibiliziranje djece s bogatom kulturno-povijesnom baštinom Međimurja.

U sklopu projekta odrađene su brojne aktivnosti poput posjeta brežuljkastom gornjem i nizinskom donjem Međimurju, proučavanja krajolika, upoznavanja s tradicijskim obrtima i autohtonim jelima, poticanja uporabe izvornog govora te upoznavanja narodnih običaja. Kako ističe voditeljica vrtića i odgajateljica skupine “Mravići” Ljubica Bedić, sve je te aktivnosti bilo lakše provoditi prije pandemije, no sada snalaze na svoj način, jer iznimke u očuvanju tradicije za njih ne postoje.

Tako mješovite skupine “Mravići” i “Jagodice” u dobi od navršene 3 godine do predškolske dobi područnog odjela “Mrav” u Mačkovcu svakodnevno posvećuju međimurskim pjesmama koje su namijenjene dječjem uzrastu, brojalicama i igrama poput “Vrapček se je ženil”, “Prvo leto služim” “Sveti Petar Kalendar”,  “Igra se kolo po bregu i po dolu”.

Zajedno su ispekli međimursku gibanicu, pripremali “kuruznoga močjaka”, pisali svoj rječnik međimurskih riječi, a bilo je tu pomoći i od sumještana i obitelji vrtićanaca. Baka Grabar održala je radionicu izrade cvijeća i anđela od luščija, s mamom Kustec pekli su “ftičekove” kolače, a ugostili su i međimursku popevku u izvedbi obitelji Grahovec.

– Aktivnosti uz uključivanju šire zajednice nama su nenadoknadive, što trenutno ne možemo provoditi zbog epidemiološke situacije. Preostalo nam je da radimo sve što je u našoj moći kako bismo održali aktivnosti unutar prostorija vrtića. Osobno sam veliki zaljubljenik u Međimurje i mislim da je naš govor jedinstven i.. nesmemo dati da se pozabi! Djeca će književni naučiti u školi, preko knjiga, televizije, u kontaktu s drugim ljudima, a onda kajkavski odlazi u drugi plan.

Sad kad su još u vrtiću posvećujemo pažnju učenju i korištenju dijalekta koji je bogat. Uočili smo da velik broj djece ne razumije međimurske riječi, tako smo pokrenule brojne aktivnosti vezane uz međimurski rječnik, a u svemu tome djeca su našla velik interes, bilo im je jako zanimljivo i zabavno. – ispričala je između ostalog Ljubica Bedić.

S obzirom na bogat program posvećen očuvanju tradicije i kulturne baštine, vrtićarci iz DV Mrav nisu imali problema s međimurskim riječima, već su na sve spremno dali točan odgovor. Pitali smo ih što znači škrljak, afinger, kikla, hiža, služiti, tancati, črno, črleno.. riječi koje im nisu predstavljale ni najmanji problem.

Riječ falaček podsjetila ih je na umanjenicu “kolaček”, neki su mislili da je značenje te riječi “krastavac”, ali došli su do zajedničkog točnog odgovora – djelić, komadić. A furtuf.. – Furtuf si deneš da se ne zmažeš kad kuhaši pečeš, na književnom jeziku furtuf je pregača – zaključili su.

Dječje izjave o Međimurju

– V Međimurju su joko vredne popevke. V celim svetu su tak rekli. Na folkloru su nam rekli da moramo čuvati međimurske popevke ka ne nestaneju. Dok zrastemo moramo nafčiti svoju decu! – Dijana
– Međimurje se nalazi između Mure i Drave. Ima nutri lepih stvari. – Lana
– V bregima ima grožđa i voćnjaka s puno voća. – David
– Moj deda cejpi voćke, to malo drugač zgledi nego kak decu cepiju. – Borna
– Međimurci su vredni, pristojni i nej su leni. – Jakov

Mališani su s odgajateljicama obradili i imena koja u Međimurju imaju drugačije nadimke, nego što bi imali u ostalim dijelovima Lijepe Naše. Tako su na pitanje o tome kako se Međimurci zovu, dobile simpatične odgovore u nastavku.

– Moj deda je August, ali ga zovu Gusti. – Borna
– Barbara se tu zove Bara. – Jakov
– Moja baka v Belici se zove Marija, a zove se i Marica. – Borna
– Josipa zovu Joška ili Joža. – Katarina
– Ja se morem zvati i Drož. – Andrija