Danas je u Čehovcu svečano otvoren obnovljeni sportski objekt u sklopu tamošnjeg Sportskog parka. Svečanost je održana uoči prvenstvene utakmice domaćeg NK “ČSK” koji dobiva na korištenje rekonstruirane prostorije i svlačionice.
Ukupna vrijednost investicije iznosi 2,1 milijuna kuna. Objekt su predali u funkciju gradonačelnik Grada Preloga Ljubomir Kolarek i predsjednik Međimurskog nogometnog saveza Mato Kljajić.
Vlado Matić iz Strelca ljubav prema konjima naslijedio je od svog oca, a i danas, iako u mirovini, ne odustaje od te svoje strasti. Ovaj konjanik Zrinske garde, u čiju je čast podigao spomenik ispred svoje kuće, već godinama jaše mađarskog gidrana Lordyja s kojim, ponekad, zna prijeći i dionice od sedamdesetak kilometara. U jednoj takvoj “šetnji” zatekla ih je kamera našeg fotografa kojemu su rado pozirali.
Genetske mogućnosti ljudskog roda još su uvijek uvelike neotkrivene, a danas obilježavamo Dan DNK kao podsjetnik na sve ono što nam genetika pruža i obećava.
Današnji dan je znamenit zbog toga što je prije 68 godina četvero znanstvenika, James Watson, Francis Crick, Maurice Wilkins i Rosalind Franklin u stručnom časopisu Nature objavilo objašnjenje strukture DNK.
Već smo u osnovnoj školi učili da je DNK osnovna molekula na kojoj se temelji nasljeđivanje i odgovorna je za prijenos nasljednog materijala i osobina. Kod ljudi, te osobine idu od boje kosa pa sve do sklonosti prema nekim bolestima.
Za vrijeme diobe stanice, DNK se replicira i prenosi se potomcima putem reprodukcije. DNK svake osobe, njihov genom, naslijeđen je od oba roditelja.
Tehnologija je posljednjih godina nevjerojatno napredovala i stručnjaci s Ohio Statea otkrili su nešto što bi moglo postati revolucionarno. Jednog dana, u ne tako dalekoj budućnosti, sićušni roboti zasnovani na DNK i drugi nanouređaji unosit će lijekove u naša tijela, otkrivati prisutnost smrtonosnih patogena i pomagati u izradi sve manjih elektronskih uređaja koji će potpomagati funkcioniranje našeg tijela.
Budućnost je definitivno bliže no što smo očekivali…
Trening, regeneracija, superkompenzacija… Što znači trening? Što znači regeneracija? Što znači
superkompenzacija? To su tri osnovna pojma koje je potrebno dobro poznavati ako želimo napredak u procesu vježbanja.
Ako ignoriramo jedan od ova tri osnovna procesa, ne samo da ćemo stagnirati, nego i s vremenom
nazadovati u odnosu na ciljeve koje smo si postavili. Danas ćemo objasniti sva tri pojma te pokušati doći do zaključka da samo treniranje bez adekvatnog odmora ne znači mnogo. Zašto ne postajemo jači samo u procesu treninga? Zašto previše treninga dovodi do gubitka mišićne mase i slabije izdržljivosti i što možemo protiv toga poduzeti? I za kraj, koji princip je osnova svakog programa treninga i garantira uspješnost u njegovoj provedbi?
Današnji članak bavi se temom bazičnog znanja što se trenažnog procesa tiče. Bilo da se radi o
fitnessu ili pak o nekom drugom sportu. Ako raspolažemo tim znanjem, treniranje će biti kud i kamo
lakše a rezultati vidljiviji. Ova osnovna zakonitost jednostavno se treba poštivati, a njenim
poštivanjem puno lakše i efikasnije dolazimo do naših ciljeva. Ta zakonitost zove se SUPERKOMPENZACIJA.
Ako imamo cilj u fitnessu, znači da nismo zadovoljni trenutnim stanjem, želimo promjenu. Želimo biti
mršaviji, snažniji, brži… Sigurno ste već čuli izreku da se promjene događaju izvan zone ugode (
komfora). Iz nje se izlazi samo ako organizmu dajemo dovoljno velike impulse koji nas vode van te
zone, a takve impulse nazivamo trenažno opterećenje.
Trenažni proces ima dva elementa, osim tjelesnog elementa, tu je još i psihički. Da jednostavno
formuliram, samo onaj trening koji si prije samog procesa prošao u svojoj glavi ima efekta. Mnogi
uspješni vježbači misle automatski „ispravno“, što se odražava na njihovo vježbanje. S lakoćom se
mogu motivirati za sport i optimalno opteretiti svoje tijelo. S druge strane, ima ljudi koji si trening
zamišljaju kao težak fizički rad, kao nešto neugodno, što se također odražava na njihovo vježbanje, ali
u negativnom smislu.
Psihičku komponentu treninga ostavit ćemo za neku drugu priliku, a danas ćemo se ipak koncentrirati
na tjelesnu. Tjelesna komponenta je u ovom smislu pojam SUPERKOMPENZACIJA.
Superkompenzacija je ništa drugo nego odgovor organizma na trenažni stimulans. Ljudsko tijelo se
nevjerovano brzo prilagođava na novonastale uvjete, a princip podražaja i prilagodbe kao odgovora
na njega upravo je njegova suština. Ta karakteristika osnovna je kod svih živih bića, a razlikuje nas od
strojeva. Uzmimo primjer muskulature, ona ima funkciju samo ako je u pokretu. Točno? Nemali broj
nas imao je ruku u gipsu. Što se desilo nakon skidanja gipsa? Muskulatura je atrofirala, izgubila na
volumenu i snazi, što dokazuje, ako ne koristimo (opterećujemo) mišiće, oni gube na funkcionalnosti.
Najjednostavniji primjer toga što sam prije govorio- tijelo se prilagodilo ekstremno
brzo, sad na pozitivnu ili negativnu stranu drugo je pitanje.
Što se samog treninga tiče, to je stalan proces rada i odmora gdje tijelo reagira očuvanjem svojih
funkcija, prilagodbom na vanjski podražaj i ako dobro radimo poboljšanju sposobnosti. Do tih poboljšanja dolazi isključivo u procesu oporavka, odmora nakon treninga. Svaka promjena treba vremena, pa tako i ova naša vezana za vježbanje. Uspješnost treninga ovisi o više faktora, gdje prvo imamo opterećenje na treningu- intenzitet i ekstenzitet te broj trenažnih jedinica u određenom vremenskom razdoblju. Drugo je regeneracija- koliko kvalitetno i dugo odmaraš od treninga do treninga. Jedna osoba treba duži oporavak za isti trening od druge. Svatko od nas reagira drugačije na trenažni podražaj, pa je upravo to segment koji čini razliku uspjeha i napretka a ne vježbanje.
Sigurno smo si nemali broj puta postavili pitanje, koliko treba mojem tijelu da postane jače, mišićavije, brže nakon treninga. Odgovor nam daje superkompenzacija… Ona može nastupiti samo ako smo je ODRAĐEN TRENAŽNI STIMULANS, odnosno trening. Jedan od problema je u toj riječi- trening. Puno ljudi pod pojmom treninga podrazumijeva bilo kakvu tjelesnu aktivnost, što naravno nije točno. Mnogi smatraju treningom sve što uključuje kretanje i neku vrstu sportske aktivnosti. Teoretski gledano onda bi i svaka šetnja, trčanje za psom, rekreacijska košarka s prijateljima ili pak puštanje zmaja u prirodi bio trening. To bi bilo kretanje, tjelesna aktivnost također, ali trening ne.
Trening bi morao biti ona aktivnost kod koje uvijek izlazimo iz naše zone ugode, takva vrsta aktivnosti gdje imamo cilj promjene nekih od tjelesnih sposobnosti ili osobina. Kod takve vrste aktivnosti dolazi naravno u procesu rada do „oštećenja“ mišićnih vlakana, dakle sami sebi radimo tzv. mikrofrakture u tkivu. Tijelo nakon treninga „veli“- „ oho, lijepo smo potrošeni, iscijeđeni smo. Idemo sad dok se tijelo odmara popraviti te sve dijelove koji su ozlijeđeni, kada nam sljedeći put daš takvu aktivnost da se ne umorilo toliko“. Vrlo je bitno da shvatimo kako se pravi napredak ne događa za vrijeme treninga, nego za vrijeme oporavka, odnosno nakon treninga. Oporavak je sastavni dio treninga i kao takvog ga moramo prihvatiti. Prva faza je sam proces trening; a u tom procesu započinje umaranje tako što napuštamo zonu ugode i opteretimo se više nego u posljednjem treningu. Tijekom treninga snažnije smo opteretili organizam nego za vrijeme posljednjeg treninga, da li je to jedna serija ponavljanja više ili nekoliko otrčanih kilometara više, nije bitno.
Zatim slijedi druga faza treninga: regeneracija. Odmah po završetku treninga obnavljaju se mišići, tetive, enzimi, svi parametri za koje tijelo smatra da su potrošeni tijekom treninga i da ih treba „popraviti“. Tim procesom tijelo se nastoji vratiti u stanje prije treninga, a ako mu dozvolimo da ima optimalno vrijeme za odmor (ni predugo ni prekratko), tu onda dolazi do željenog efekta, odnosno superkompenzacije. Što pak je samo odgovor našeg organizma za sljedeći trening, gdje nam doslovno poručuje „ ako me opteretiš istim treningom kao i zadnji put, ja sam spreman, nećeš izazvati takvu vrstu stresa u meni kao zadnji put”.
Tu se moramo koncentrirati na riječ optimalno, jer ako se odmaramo premalo, umorni smo i naše tijelo nije spremno dati najbolje od sebe tokom nove trenažne aktivnosti, a ako pak se odmorimo previše, tijelo počinje gubiti ona pozitivna svojstva koja je dobilo u prethodnom treningu. Dakle, vrlo škakljivo područje gdje treba jako dobro poznavati svoje tijelo. Svako tijelo drugačije reagira na trening, tako da je to relativno i ovisi o individualnim sposobnostima ali i aktivnosti koju smo provodili. Superkompenzacija nakon teškog dizačkog treninga snage može trajati i do 72 sati, a kod maratona ili ultramaratona i do 4 tjedna. U slučaju optimalne superkompenzacije rastemo, postajemo bolji, nego smo bili prije treninga, a ako ona traje pre dugo ili pre kratko naše sposobnosti zadržavaju „plato“ tj. ne mijenjaju se nabolje ili čak i opadaju.
Zašto? Naše tijelo je savršen stroj, koji sve radi samo s jednom namjerom, a to je da se nalazi u stanju
„homeostaze“ odnosno idealnih uvjeta u unutrašnjosti organizma. Sukladno tome, da bi ono bilo u
tim idealnim uvjetima mora se stalno prilagođavati na novonastale situacije. Generalno gledano, što
smo bolje trenirani, to nam je regeneracija brža. Previše treninga u kombinaciji s premalo odmora
dovodi do akutnog umora, opadanja radnih sposobnosti, a tu nam samo naše tijelo želi reći „ daj mi
molim te vremena za odmor, da popravim sve dijelove koji su oštećeni, da se regeneriram“.
Druga krajnost je pre malo treninga, gdje naše tijelo veli „ dobro, to što si mi ti dao kao opterećenje
uopće mi ne šteti, nemam potrebe za „popravcima“, regeneracijom. Meni je super, idealni uvjeti“.
Dakle, ni previše, ni premalo- optimalno! Naše tijelo samo odgovara na one podražaje koje dobiva
izvana. A na nama je kako ćemo mi tijelo opteretiti i koliko ćemo ga nakon toga odmoriti do sljedećeg
treninga. Kad raspolažemo tim informacijama, puno je lakše planirati i realizirati vlastiti trening.
Krenimo od optimalnog slučaja: optimalni oporavak nakon treninga; Odradimo trening, napustimo
zonu ugode, nakon toga imamo savršeno tempiran oporavak i samim time savršenu kompenzaciju.
Samim treningom nam opadaju sposobnosti, jer smo se potrošili. Tvoje tijelo zatim u vremenu
oporavka popravlja pojedine segmente i vraća ih u prvobitno stanje. A ako je oporavak optimalnog
trajanja, tada je odgovor našeg organizma podizanje radnih sposobnosti, odnosno adaptacija na
novi stupanj opterećenja. Nakon toga kreće novi ciklus- trenažni stimulans, opadanje sposobnosti-
oporavak- superkompenzacija. Ako imamo optimalan odnos rada i odmora, generalno gledano
sposobnosti nam rastu.
Drugi slučaj je pre dugačak oporavak nakon treninga: zamislimo da imamo dobro definiranu
muskulaturu, trenažni proces nam ide odlično, dobili smo četiri kg. mišićne mase, sve je idealno. Prije
smo rekli da je naš organizam idealan „stroj“, i da bi bio uvijek u stanju homeostaze ekonomično
upravlja resursima koji su mu na raspolaganju. Ako nakon dužeg vremena ne dolazi do novog
mišićnog stimulansa počinemo gubiti tu muskulaturu. Trenirali smo tri mjeseca i onda napravili
pauzu od tri tjedna, organizam u tom razdoblju pre dugo miruje, pali mu se crveno svijetlo i vidi da
ona četiri kg. mišićne mase koje smo dobili više ne treba, da su mu višak, jer tu mišićnu masu ne
„koristimo“ tj. ne dajemo joj novi stimulans za rast, a iziskuje dodatnu energiju za održavanje viška
mišićne mase, koju pak bi mogli iskoristiti negdje drugdje, puno ekonomičnije. Što onda organizam
radi? Razgrađuje suvišnu muskulaturu I vraćamo se u ono stanje prije početka trenažnog procesa.
Treći slučaj je prekratki oporavak nakon treninga; u ovom slučaju javlja se problem da organizmu ne
dozvolimo dovoljno oporavka, nego za vrijeme dok organizam još oporavlja mi ga opteretimo novim
treningom, novom dozom stresa. Nije dosegao ni razinu na kojoj je bio prije prijašnjeg treninga a mi
ga opet opterećujemo. Prva reakcija je ponovimo opadanje sposobnosti, pa kreće obnavljanje mišića,
tetiva, enzima, svi parametara za koje tijelo smatra da su potrošeni tijekom treninga i treba ih
obnoviti. Ako tijelu ne damo dovoljno vremena za oporavak, odnosno prekinemo sami process,
dovodimo se u opasnost da nakon nekog vremena dođemo u stanje pretreniranosti. U tom stanju
postoji velika opasnost da jednostavno izgubimo volju za treningom, da nam počinju opadati
relevantne funkcionalne I motoričke sposobnosti, jednostavno rečeno postajemo slabiji nego smo bili
unatoč treningu.
Čarolija treninga jednostavno je u optimalnom odnosu treninga i oporavka. Oporavak nije nužno
samo ležanje i da ne radimo ništa. Bitno je da spustimo nekoliko brzina dolje, da ne „vozimo“ u petoj
brzini nego u drugoj, ili prvoj. Sve je ovisno o stupnju treniranosti osobe koja oporavak provodi. Za
nekoga je to ležanje u krevetu, za nekoga lagana šetnja u prirodi, vožnja bicikla. Optimalni oporavak
može značiti i izbalansirana prehrana, odlazak na masažu, meditacija. Kao što vidimo imam bezbroj
primjera kako se oporavak može provoditi, na nama je da odaberemo optimalan za nas. U ovom
članku iznio sam samo grube osnove što se pojma superkompenzacije tiče, a u naredno vrijeme u
mojem podcastu izlazi emisija posvećena baš toj temi, pa ako je članak pobudio zanimanje za tu
temu, odslušajte je na podcastu GYM deLUX.
U Varaždinskoj županiji je tijekom 24 sata evidentirano 106 novih slučajeva zaraze koronavirusom. Broj novozaraženih u tjedan dana na 100.000 stanovnika je 465, dok je 14-dnevna incidencija na 100.000 stanovnika 983.
Na bolničkom liječenju u Općoj bolnici Varaždin nalazi se 169 osoba s težom kliničkom slikom, od kojih je 87 osoba smješteno na lokaciji u Varaždinu,a 82 osoba je u Klenovniku. U jedinicama intenzivnog liječenja nalazi se 29 osoba, od kojih 28 na respiratoru, a u posljednja 24 sata preminule su dvije osobe pozitivne na COVID-19.
Tijekom jučerašnjeg dana testirano je 522 uzoraka pri čemu je udio pozitivnih među simptomatskim pacijentima 29 posto, a udio u svim testiranim uzorcima iznosi 20 posto.
Od početka epidemije na području Varaždinske županije evidentirana je 19.091 osoba pozitivna na COVID-19. Aktivnih slučajeva je 856. Od početka epidemije u Varaždinskoj županiji evidentirano je 455 preminulih osoba pozitivnih na COVID-19.
S ciljem ublažavanja pritiska na bolnički sustav Stožer civilne zaštite Varaždinske županije redovito ukazuje na sljedeće:
· Svako druženje i okupljanje koje nije u skladu s epidemiološkim mjerama izravno ugrožava zdravlje sudionika a posljedično i opstojnost bolničkog sustava.
· Na privatnim druženjima u zatvorenom prostoru bez maske i distance, uz nazočnost samo jednog prenositelja zaraze, postoji velika vjerojatnost će se zaraziti većinu sudionika.
· S obzirom da se kao kontakti zaraženih prijavljuju uglavnom i skoro jedino članovi obitelji i najbliži suradnik s radnog mjesta, postoji povećani rizik da se prenositelji zaraze bez ograničenja kreću i javnim prostorom i sudjeluju na organiziranim okupljanjima.
· Primitkom prve doze cjepiva niste odmah zaštićeni od zaraze i težih oblika oboljenja, jer organizmu treba vremena da razvije antitijela.
Ponovno naglašavamo da nijedan set epidemioloških mjera ne može nadomjestiti osobnu odgovornost svakog pojedinog građana naše županije.
Sve odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske su dostupne na njihovim službenim stranicama: https://civilna-zastita.gov.hr/odluke-stozera-civilne-zastite-rh-za-sprecavanje-sirenja-zaraze-koronavirusom/2304.
Jednako tako su i sve preporuke Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dostupne na webu putem sljedeće poveznice: https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/koronavirus-najnovije-preporuke/ .
U Osnovnoj školi Draškovec s razlogom su ponosni na školski list “Draško“.
-Jedan u nizu uspjeha na koje smo ponosni u Osnovnoj školi Draškovec i po čemu smo prepoznatljivi zasigurno je školski list Draško, plod marljivog rada učenika i voditeljice novinarske skupine, učiteljice hrvatskog jezika Ivane Beti, rekla nam je Margit Mirić, ravnateljica OŠ Draškovec.
„Draško” izlazi jednom godišnje i kontinuirano bilježi aktivnosti i projekte u kojima škola sudjeluje, proslave i blagdane kojima se učenici i učitelji vesele, njihova postignuća te razne uspjehe učenika i učitelja, kao i mnogo zanimljivih događaja sa školskih hodnika i puno šire. U njegovom stvaranju sudjeluje čak 35 od 46 učenika viših razreda, a rado se uključuju i učenici nižih razreda, učitelji i svi ostali djelatnici škole.
“Draško” je prepoznat i na nacionalnoj razini.
– Posebno se možemo pohvaliti činjenicom da „Draško” od 2015. godine postiže zapažen uspjeh na državnoj Smotri LiDraNo. Tako smo čak pet puta imali čast sudjelovanja na državnoj razini smotre, a jedino 2019. godine list nije bio dio tog uspjeha, jer tada nije ni bio tiskan. Naš školski list je, kako mu tepamo, osobna iskaznica škole, pohvalnica učenicima i učiteljima, obiteljska fotografija koja putuje diljem zemlje pa i šire te nas predstavlja na najbolji mogući način. „Draška” je na dar dobila bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, prilikom posjeta učenika Pantovčaku, darovan je i konzulici Vesni Haluga u Pečuhu, veleposlaniku Goranu Grliću Radmanu u Budimpešti, svim prijateljskim školama diljem Mađarske, gradonačelniku Ljubomiru Kolareku, županu Matiji Posavcu… Kako bi izložili školski list kao podsjetnik na sve ono što našu školu čini posebnom, na hodniku smo izradili zid ponosa s natpisom “Draško – naš ponos”. Zid krase uokvirene naslovnice svih godišta koja su do sada izdana, a pred zidićem je udobna klupica na kojoj učenici mogu pročavrljati, prokomentirati objavljene sadržaje i smisliti nove teme za slijedeći broj „Draška”, ispričala nam je ravnateljica Mirić.
Ova školska godina po mnogočemu je izazovnija i posebnija od prethodnih. Tako je i državna smotra LiDraNoprije nekoliko dana održana online. Za tu prigodu vrijedni su novinari, uz svoju mentoricu, pripremili pravi morski ambijent u učionici, a poseban je trud u prezentaciji školskog lista uložio ovogodišnji urednik, sedmaš Velimir Tota.
-Ističem da je od mnoštva uspjeha i posebnosti naše škole, upravo „Draško” onaj koji me čini najponosnijom ravnateljicom u Međimurskoj županiji. On je sveobuhvat svega onog u čemu vidim smisao svog posla, zbog čega mi zatreperi ruka i srce kada listam časopis i prisjećam se onog najpozitivnijeg, najizazovnijeg, najuspješnijeg, rekla je za kraj, dodavši:
-Hvala Ivani Beti i vrijednim novinarima !
A što drugi kažu o “Drašku”?
Član Stručnog povjerenstva državne Smotre LiDraNo 2021. iz Agencije za odgoj i obrazovanje, diplomirani dizajner Marko Baus, nahvalio je “Draško” riječima:
-Draško je primjer lista koji inspirira u dizajnu, primjer jednog kreativnog razmišljanja i jedne priče koja stvara identitet. List je prepoznatljiv i vrlo karakterističan. Draško je primjer i dokaz da nije nužno imati produkciju u punoj boji da bi list imao dobar dizajn. Dapače, ovo je jedan od najboljih i najuspješnijih dizajna na ovogodišnjoj Smotri osnovnoškolskih listova. Lijep kompliment, zar ne ?
„Drašku“ želimo još mnogo godina izlaženja !
Turistička zajednica Grada Preloga dugi je niz godina organizator Sajma cvijeća, manifestacije koja je ove godine trebala proslaviti svoj dvadeset i prvi rođendan. Ovom manifestacijom Grad Prelog postao je prepoznatljiv u cijeloj Međimurskoj županiji, a i šire.
Grad Prelog je sa svojim Sajmom cvijeća postao „Grad cvijeća“, a upravo tom titulom godinama je magnetizirao posjete grupa i turista iz cijele Hrvatske, stoga je sama manifestacija prerasla u trodnevni događaj koji okuplja izlagače iz cijele zemlje i inozemstva (Mađarska i Slovenija).
Ove godine Sajam cvijeća nije se mogao održati, ali ipak je organizirana ”Cvjetna tržnica”.
U našoj fotogaleriji možete vidjeti što je Prelog sve danas ponudio svojim posjetiteljima te tko je sve prodefilirao tržnicom.
U maniri sestara Kardashian, kontroverzna frizerka Valentina (36), zvana Tina, je nedavno kupovala robu i, u pola sata, uspjela potrošiti 8000 kuna koristeći tuđu bankovnu karticu, prenosi portal Danica.hr.
Nemili događaj zbio se u Varaždinu u ožujku ove godine od 16.07 do 16.45 sati, a mjesta na kojima se nemilice trošio novac bila su četiri kioska i trgovina Magma. Tina je, kao da sutra ne postoji, Mastercardom kupovala razne potrepštine i cigarete na ime Marije F.
Uz objašnjenje da je karticu “prethodno nabavila od nepoznate osobe”, na slipove uz račun o obavljenoj transakciji neovlašteno je potpisivala stvarnu vlasnicu Mariju njezinim imenom i prezimenom. Prodavači u kioscima i trgovini nisu ništa posumnjali.
U Magmi je potrošila 2700 kuna, kiosku iNovine 3728 kuna te u još tri kioska u Varaždinu oko 1680 kuna.
Valentina je dosad neosuđivana, pa je dobila 11 mjeseci uvjetnog zatvora i mora uplatiti 8100 kuna u državni proračun. Vlasnica kartice sad može pokrenuti privatnu tužbu za naknadu štete.
Tina je priznala nedjelo i odrekla se prava žalbe, pa je presuda odmah postala pravomoćna.
