Velika je odgovornost doći pred publiku i zapjevati, a još je teže ako si potpuno sam na pozornici. Sam sviraš, pjevaš i zabavljaš više stotina ljudi na raznim veselicama. To jako dobro zna i čini Nenad Gavez (60) iz Gornjeg Hrašćana, legenda međimurske estrade.
Ljubav prema glazbi usadio mu je pokojni otac Joža Gavez, koji je prvi u našem kraju, uz domaće pjesme, pjevao i strane evergrine, još tamo prije 1960. godine.
Neno je sa 16 godina oformio svoj prvi sastav, kasnije je svirao i pjevao u brojnim glazbenim grupama, a nerijetko je nastupao i sam. I sada već nekoliko godina uglavnom je “jedan čovjek – orkstar”.
– Danas je jako teško za veće glazbene sastave, malo se svira, malo je svadbi, malo veselica, ljudi se okupljaju u manjem broju… Traže da im sviraju tek jedan ili dva glazbenika. Ja sam se tu dobro snašao. Nekad nismo stigli na sve gaže kamo su nas zvali. Morali smo odbijati, jer smo imali ispunjen kalendar. Bilo je i godina kad nismo imali praktički ni jedan slobodan vikend, ni godišnji odmor… Mislim da sam za ovih mojih 45 godine, koliko se bavim glazbom, odsvirao više od pet stotina svadbi, a zabava, plesnjaka i domaćih veselica raznih vrsta još toliko – kaže Neno Gavez, koji, kad je na pozornici, publici daje čitavog sebe. Bez zadrške.
Podjednako dobro pjeva starogradske, zabavne i narodne pjesme, ali je nenadmašan, kao i svojevremeno njegov otac Joža, u izvedbi stranih evergrina.
Redovno nastupa i na “Zlatnim hitovima” u Strahonincu, na MEF-u i drugim glazbenim festivalima.
Glazba ga čini sretnim, a tu sreću on uspješno prenosi i na sve one koji ga slušaju. A sreća nema cijene, zar ne?