U vrijeme kada rukometna reprezentacija Hrvatske boj bije na Svjetskom rukometnom prvenstvu, jedna živuća rukometna legenda, ne samo u Međimurju nego i u Hrvatskoj proslavila je svoj rođendan. Rođeni Beličanec, a već 70 godina živući Čakovčanec, negdašnji rukometaš i rukometni trener Pavao Juršić proslavio je svoj 80. rođendan. Kako to pristoji velikom i časnom čovjeku rođendan je Pavel proslavio u društvu sa svojom obitelji, u prvom redu s kćerkom Koraljkom i sestrom Marijom te zetom Andrijom i unukom Filipom.
Ostatak obitelji je po svijetu a najpoznatiji unuk Jakov briljira u njemačkom FC Hamburgu. Došle su rukometašice koje je trenirao i odgojio u vrsne športašice djevojke, Petra Gudlin, Vanja Mlinarić Lesjak i Ana Rob, njegove suradnice u raznim rukometnim zbivanjima Rozalija Vuković i Terezija Bel i vaš novinar i Pavlov prijatelj. I dok su mužikaši ‘drapali’ starinske popijevke uz koje smo provodili trideset godina druženja, jer Pavel je bio trener i mojoj kćerki Mariji i to nas je spojilo ili pretvorilo u dobre prijatelje, uz predobri Cmrečnjakov, Urbanski biser, Pavla sam vratio malo u povijest prepunu sjajnih rezultata, putovanja, u pobjede i poraze kada i suze muške nisu izostale.
Ovo je najbolji muški rukometni sastav svih vremena
Kada sam se nastanio u Čakovcu u stanu gdje se danas nalazi Zgrada Scheier počeo sam se baviti rukometom, korak po korak i tako postao igrač koji je sve ekipe u kojima sam igra bio bolji njegov dio. Godinama smo bili sjajni no vremena nisu bila kao danas, jer i država je bila druga kako bi nas pratili i materijalno i medijski. Siguran sam kako je ova ekipa bila najbolja što je međimurski rukomet ikada imao jer smo utakmice igrali s velikim protivnicima.
Evo ovih junaka: Zobec, Jelinić, Mihinjač, Francki, Lesjak Vurušić, Gregorec, Marcijuš, Levak, Peršak, Valkaj, Juršić i Slapar. Klubovi su se mijenjali ali ostali su zapisani i upamćeni kao Čatex, Slavija i Zrinski. Živi smo petorica.
Petra Gudlin, najveća od svih, trebala je biti reprezentativka
Najveći dio svojeg bavljenja rukometom Pavao Juršić bavio se treniranjem rukometaša i najveći dijelom i vremenom rukometašicama gotovo svih uzrasta. – Nakon što sam završio karijeru igrača, počeo sam se baviti treniranjem, u početku muških, a kasnije, do pred kratko vrijeme ženskih ekipa. U preko 30 godina treniranja radio sam s oko 800 rukometašica, od kojih je 99 posto postalo dobrim osobama, suprugama i ženama koje imaju posao i uredno žive.
Mnoge dobre i kvalitetne igračice sam ili smo stvorili, koje su igrale u ligama bivše države te u hrvatskim ligama, te danas imamo dvije reprezentativke Hrvatske, zna se sestre Posavec, Paola i Petra koje s ponos ili bi trebale biti svakom Međimurju. Za mene je najveća od svih bila i ostala Petra Gudlin iznimna rukometašica i talent, koja je trebala i morala biti hrvatska reprezentativka.
Danas je Petra dobra i snažna osoba, koja me je i danas pohodila. Svečanost je završila rezanjem rođendanske torte i naravno željama za Pavlovo dobro zdravlje.
