Patrik Kolarić prvi je puta bio glavni sudac prvoligaškog dvoboja 16. travnja 2022.godine u utakmici Šibenika i Slaven Belupa. S 26 godina bio je jedan od najmlađih debitanata na prvoligaškim travnjacima. Svi oni koji ga poznaju i prate od njegovih sudačkih početaka u jedan glas će reći da je to postigao ni po babi, ni po stričevima, već ogromnim radom koji je uložio u svoju sudačku karijeru. Kao novo lice na nogometnoj sceni dočekan je s velikim očekivanjima. Poznato je da hrvatski nogometni puk iz dobro poznatih razloga ne vjeruje svojim nogometnim sucima, od “bosih” liga do najvišeg ranga natjecanja. Zbog toga su Patrikova mladost i biografija bez ijedne mrlje budile razloge za optimizam. Stvari su nastavile ići u pozitivnom smjeru, pa je Kolarić relativno brzo dobio epitet najperspektivnijeg hrvatskog suca, a 2024. godine vodio je i prvu međunarodnu utakmicu u pretkolu Lige prvaka.
Ipak, u posljednje vrijeme to se donekle izmijenilo, jer je u njegovim izvedbama znalo biti pogrešaka koje se od njega nisu očekivale. U tradicionalnim navijačkim prepucavanjima, Dinamovi navijači počeli su ga posprdno zvati Tovarićem, a oni kojima je draži Hajduk sve su češće tvrdili da postaje sličan onima s nekadašnjeg platnog spiska velikog gazde u Međugorju. Ipak, bio je to, u najvećoj mjeri, sastavni dio navijačkog folklora. Sve je, međutim, kulminiralo sinoć, u četvrtfinalnoj kup utakmici između Rijeke i Hajduka. Nema smisla, ni potrebe nabrajati i analizirati sve pogreške koje su se desile na toj utakmici, jer su na njih u nepuna 24 sata potrošeni hektolitri tinte.
Iz oba tabora i sa tribina slijevaju se prigovori u kojima svaka strana izdvaja samo ono čime je njihov klub oštećen. Uzmemo li, međutim, u obzir sve što se desilo, rekao bih da je sinoć, ponajviše, oštećen nogomet. Zato što su sudačke pogreške donekle umanjile i stavile u drugi plan spektakl na travnjaku. A kada su suci u prvom planu, to nikada nije dobro. Kao da je promjena odluke o dosuđenom jedanaestercu u korist Rijeke na početku utakmice, nakon VAR intervencije, narušila Kolarićevu koncentraciju. Uslijedio je Rebićev džon, o kojem se manje govori, bez ikakve kazne i kao da je time otvorena Pandorina kutija kompromisa u kojoj je Kolarić potpuno izgubio kriterij. Sve nabrojeno ne ide samo Patriku na dušu. U nekim je situacijama pogrešnim odlukama uvelike kumovala VAR soba, pri čemu je posebno iritantna bila dužina provjere pojedinih situacija zbog čega se regularni tijek susreta, u kombinaciji s navijačkom bakljadom, produžio na nevjerojatnih 110 minuta. Odnosno gotovo 120, uzmemo li u obzir i 8 minuta nadoknade na kraju prvog dijela.
Iako radi toga možemo govoriti o djelomično podijeljenoj krivnji, Patrik Kolarić mora se suočiti sa svojim dijelom odgovornosti. Zbog toga jer je sav rad i trud koji je uložio u svoju sudačku karijeru bio vođen njegovom željom da sudi na ovoj razini. Koja traži maksimum, koja zahtijeva da ste uvijek u top formi. U suprotnom, a pokazala je to i jučerašnja utakmica, dječački se snovi ponekad mogu pretvoriti u noćnu moru. Želi li ostati dio elite, Patrik mora naučiti živjeti s tim, mora naučiti živjeti sa svojim pogreškama, jer svi ih radimo. Nastavi li razmišljati o njima tijekom utakmice to će ga, vrlo vjerojatno, dovesti u situaciju poput jučerašnje. A odluke koje donosi ne određuju samo njegovu sudbinu. Određuju i sudbinu klubova, trenera i igrača, utječu na njihovu poziciju na tablici, na vrijednost koju imaju na nogometnom tržištu. Sve to povećava pritisak, ponekad i do točke pucanja, ali s tim se pritiskom morate znati nositi želite li biti među najboljima.
Patrik Kolarić je i danas s 30 godina mladi sudac. Sudac pred kojim je budućnost. Mi boljeg od njega nemamo, ne samo u Međimurju. Posve sigurno nije zaslužio linč kakvom je izložen, jer nečiju objektivnu vrijednost moguće je odrediti kada se uzmu u obzir kako loše, tako i sve dobre stvari koje je napravio. Autor ovih redova stavit će ruku u vatru da nisu u pravu oni koji ga prozivaju zbog suđenja za ove ili one, jer posve sigurno sudi isključivo po svojoj savjesti. Ali morat će to raditi bolje nego jučer na Rujevici. Toga je sigurno i sam svjestan. Danas nije lako biti Pako, ali na njemu je analizirati propuste i vidjeti kako vratiti formu koja je njegovom suđenju donijela toliko komplimenata. U interesu je, ne samo njegovom, nego i cijele nogometne obitelji da u tome uspije.