KREŠO BIŠKUP: Međimurska piva sve su više tražena
Iako je unatrag tridesetak godina u Međimurju znatno ojačala vinska scena, koja je sad poznata i priznata i na najvećim vinskim festivalima, posljednjih godina u Međimurju je sve jača i proizvodnja craft piva. Koliko je jaka i u kojoj mjeri prepoznatljiva na nacionalnoj razini, povodom Svjetskog dana piva, razgovarali smo s Krešom Biškupom iz čakovečke pivovare Lepi dečki.
Kakva je tradicija proizvodnje piva u našem kraju i koliko su međimurska piva prisutna na domaćem tržištu?
Međimurski pivari imaju tradiciju u proizvodnji craft piva, primjerice svi se, vjerujem, sjećamo Pilke koja sad već nekih desetak godina ne funkcionira. Pivovara Lepi dečki djeluje 5 godina i možda je trenutno najveća sjeverno od Zagreba, naravno kada pričamo o craft pivovarama, a ne industrijskoj proizvodnji. U kontekstu Hrvatske mi smo među top 5 craft pivovara kojih u Hrvatskoj, prema nekakvoj klasifikaciji pri HGK, ima osamdesetak. Otprilike trećina ih radi uslužno, dok su ostali s vlastitim pogonima. Količine koje mi proizvodimo su relativno male gledajući u međunarodnim, pa i nacionalnim okvirima, jer craft u ukupnoj pivarskoj proizvodnji u Hrvatskoj sudjeluje s oko 2 posto.
Posljednjih 5 godina su Lepi dečki postali međimurski brend, uz proizvodnju vina, likera, rakija, ulja i svega ostalog. To je još jedan komplementaran proizvod na gastro sceni koji je postao nezaobilazan. Postali smo dio standardne ponude svih boljih ugostiteljskih objekata. Odlično surađujemo s Toplicama Sveti Martin, Mlinarskom hižom u Žabniku, raznim lokalima u Čakovcu i Nedelišća. Ima nas svuda sve do Donje Dubrave. U sve većoj mjeri to prepoznaju ne samo naši domaći pivopije, nego i turisti.
Naravno, našu mrežu širimo i izvan Međimurja, pa se, primjerice, naše Međimursko pivo rado pije i u Splitu.
Koliko se craft pivo razlikuje od industrijskog?
Craft pivo je samo po sebi nešto skuplje, a osim toga ljudima još uvijek, pa i kod nas, strano zato jer su okusi i mirisi ipak bitno drugačiji i intenzivniji od industrijskog piva. Unatoč tome pije se dosta, poglavito među mlađom populacijom. Naša najbolja publika su ljudi od tridesetak, četrdesetak godina koji su počeli istraživati, koji su studirali, bili negdje vani. Njima nije strano nešto novo, vole istraživati, eksperimentirati s okusima piva. Mi trenutno imamo 17-18 različitih stilova, neke smo već i “umirovili”, dok druge nove planiramo. Želimo razviti portfolio za široku masu, tako da svatko može nešto probati i pronaći pivo za sebe. Imamo tri lagera, pilsner, kelš, pa sve do jakih i aromatičnih ipa piva koje ranije na našem tržištu nisu postojale. Sve više lokala uvrštava craft pivo kao premium proizvod u svoju ponudu i to je super stvar, zato što je, poglavito u etabliranim restoranima, pivo odličan gastronomski proizvod. Ne vole svi vino, koje je isto odlično, pogotovo naše i zato su to komplementarni proizvoidi. Za večerom će netko popiti vino, drugi pivo, važno da imate odličan proizvod vrhunske kvalitete. Potrošnja craft piva raste, ali te brojke rastu i kod industrijskih piva.
U čemu se razlikuju?
Prvenstveno u načinu proizvodnje. Svako pivo se radi od 4 osnovna sastojka, a to su voda, kvas, ječam i hmelj. U različitim stilovima piva idu različite žitarice. Negdje dodajemo raž, pa pšenicu za pšenično pivo i slično. U pravilu su kod nas to samo ta 4 sastojka. Industrija često stavlja neku jeftiniju žitaricu kao izvor šećera za preradu u alkohol, a osim toga mi ne pasteriziramo i ne filtriramo, dok industrija to radi. Zato su naša piva kraćeg roka trajanja, intenzivnijih okusa i mora se više paziti na uvjete skladištenja, što pozorno pratimo u našem novom pogonu. Najkraće rečeno dobijemo nešto intenzivnije, kvalitetnije, bolje, punije, drukčije pivo koje, naravno, ne odgovara baš svima.
Kako se kriza odrazila na pivare?
U novi pogon u Mihovljanu smo preselili početkom 2020., taman uoči korone. Početni su planovi predviđali rast od 20 do 30 posto, na kraju smo imali takav pad, ako ne i nešto viši. Bilo bi sve u redu da se nije dogodio drugi lockdown, zato sada treći ne zazivamo niti želimo. Kriza se jako osjetila, ali nam je to dalo priliku da se malo repozicioniramo. Ranije se naša prodaja preko 90 posto odnosila na hotele, restorane i kafiće, a sad smo se malo više prebacili na dućane, odnosno lokalne opskrbne lance. Tamo imamo jači utjecaj i više možemo paziti na kvalitetu samog piva u prodaji. Nacionalno sada surađujemo s Kauflandom, u nekih pedesetak dućana, zbog čega sada opet moramo imati zadovoljavajuće količine. Krizi smo se morali prilagoditi i naučiti raditi nešto novo.
Koliko marketing sudjeluje u prodaji piva?
Mislim da svaki proizvod mora imati zaokruženu priču. Kvalitetan proizvod može prodavati sam sebe, ali badava imao najkvalitetniji proizvod ako nitko ne zna za njega. Jednako je loše imati super priču za koji svi znaju, a loš proizvod. Mi našu cjelokupnu priču pokušavamo marketinški zaokružiti da svi u Međimurju budemo ponosni na taj proizvod i da je, ujedno, vrhunske kvalitete. Cijelu marketinšku priču gradimo u rasponu od tradicije do pop kulture. Pokušavamo se vezati na ono što je svima zanimljivo. Prvu našu etiketu je napravio Filip Jalušić, a za ostale su, također, zaslužna dvojica domaćih grafičara Mario Vadlja i Krešo Novak. Svaki od njih ima svoj određeni stil i dizajn, a opet ne odskaču jedan od drugoga i prepoznatljivi su. Kad ljudi naiđu na policama na naše pive već im etikete privuku pažnju, jer su zanimljive. Sve u svemu, marketing je, po meni, 90 posto prodaje, a preostalih 10 posto se zadržava kvalitetom.
Uspjeh vs. nesupjeh: Evo kojih 7 koraka slijediti za ostvarenje fitness ciljeva
„Najbolje vrijeme za posaditi drvo je bilo prije 20 godina. Drugo najbolje vrijeme je
DANAS!” (Kineska poslovica)
Mislim da bolje izreke za motivaciju nema. Niste tjelesno aktivni, a želja vam je biti ili
ste umjereno do intenzivno aktivni, ali vam je teško pronaći motivaciju za dalje? Ako
ste željni promjene na dobrom ste putu. Pad motivacije u određenom razdoblju je
normalan, promjena misli i tijeka misli je uobičajena pojava, samo je treba znati
prepoznati, prihvatiti i okrenuti u svoju korist. Ako vas pad motivacije obeshrabruje i
ako smatrate da je to vaš neuspjeh – VARATE SE!!
Današnjim uvodnim člankom o motivaciji kreće naše zajedničko druženje i putovanje
svijetom fitnessa, vježbanja, zdravog načina života i poboljšanja kvalitete života
vježbanjem, a prvom temom pokazat ću vam kako svaku stvar ili misao možemo
preokrenuti u vlastitu korist. Kako stvari kroz koje prolazimo nisu neuspjesi nego
korisne informacije koje nas dovode u konačnici do cilja koji želimo ostvariti.
Za početak uzmite minutu vremena te razmislite što za vas znači neuspjeh ili uspjeh
kad je riječ o tjelesnoj aktivnosti, vježbanju? Uzmite olovku i papir i napišite s lijeve
strane papira što za vas znači riječ neuspjeh, a s desne što znači uspjeh, te
pogledajte gdje je razlika. Ako ste napravili to, pretpostavljam da su na papiru riječi
kao mršavljenje, dobivanje mišićne mase, zdrava prehrana i svi ostali mogući
pojmovi koji dolaze u tom području, bilo da su u rubrici neuspjeh ili uspjeh.
Krenimo od neuspjeha. Ako riječ uspjeh u našem kontekstu znači da ostvarimo
ciljeve koje smo postavili pred sebe, onda bi neuspjeh značio da te ciljeve nismo
ostvarili. Ali na temelju čega odlučujemo da je nešto neuspjeh? Svako od nas situaciju koja u
konačnici ne ispadne kako smo zamislili automatski definira kao „neuspjeh“, što
dovodi do odustajanja, umjesto da preokrenemo situaciju u svoju korist.
Gledajte na to ovako, nema neuspjeha, nego samo povratne informacije, „Feedback“.
Odlučili smo trenirati ili promijeniti prehrambene navike. Nakon tjedan dana procesa
mjerimo svoj postotak masti i utvrdimo da se ništa nije desilo. Je li to automatski
neuspjeh? Ne, nego povratna informacija s kojom se možemo nositi.
Sve dok imamo cilj i za njega svakodnevno nešto uradimo, svaki rezultat do željenog
cilja nam je “feedback”, a ne neuspjeh. Možda rezultat nije ono što smo si zamislili,
ali i to je korisna povratna informacija. Uspješni ljudi koriste “neuspjehe” (ja više volim
koristiti termin „feedback“ odnosno povratna informacija) za novi pokušaj, da
isprobaju nešto novo. Albert Einstein je rekao: „Ludilo je činiti istu stvar iznova
očekujući postizanje različitih rezultata.“
Uspješni ljudi koriste svaku povratnu informaciju da bi došli do svog cilja. Tomas
Edison napravio je tisuće eksperimenata sa žaruljom prije nego je došao do
električne žarulje s ugljenom niti. Na jedno pitanje kako se suočava sa svim tim
neuspjesima odgovorio je: „Ako nađem desetke tisuća mogućnosti koje ne
funkcioniraju, onda to nije neuspjeh, jer svaki propali pokušaj je korak prema
naprijed.“
Evo još jednog primjera sagledavanja situacije iz druge perspektive. Jeste li ikad
probali ispeći kolač, a da ne uprljate kuhinju? Netko tko vas u pripremi kolača gleda
sa strane i vidi neurednu kuhinju, čini mu se da je pred vama totalni kaos iz kojeg ne
može izaći nešto pozitivno, međutim kad se gotov kolač izvadi iz pećnice stvari se
počinju gledati drugačije. Možda je u jednom momentu vama ili osobi sa strane
izgledalo da proces ne ide u dobrom smjeru, ali konačni rezultat vas je uvjerio u
suprotno.
Upravo je to poanta sagledavanja stvari na način o kojem govorimo, te povratne
informacije pomažu nam u poravnanju „smjera“ kojim idemo. Potrebno je razviti
„feedback“ sisteme koji nam pomažu da prepoznamo stranputice na koje skrećemo
tijekom putovanja prema cilju i da ih korigiramo.
Sada ćemo proći kroz sedam koraka koji će vam pomoći u ostvarivanju vaših fitness
ciljeva.
Cilj
Odlučite koji je cilj vašeg „putovanja“ odnosno transformacije Vizualizirajte u glavi
konačni rezultat koji želite ostvariti, imajući jasnu viziju konačne transformacije.
Polazna točka
Objektivno sagledajte točku s koje polazite. Bilo kakva da je, ona je vaše pogonsko
gorivo, vaša iskra koja je potaknula odluku o promjeni. Ako ne znate od kuda
polazite, teško je odrediti cilj i doći do njega. Polazna točka nam može biti postotak
masnog tkiva, postotak mišićne mase, prolazno vrijeme trčanja na 1 km Ili nešto
četvrto.
Plan
Odredite plan za realizaciju cilja. Plan može biti vlastiti ili pak preuzet od nekog
drugoga. Nema ništa loše u tome da se kopiraju postupci I ponašanja uspješnih ljudi.
Oni imaju sposobnost multipliciranog ponavljanja stvari koje dobro rade i zbog toga
jesu uspješni, bez obzira koje područje uspjeha to bilo. Ako imate nekoga tko vas je
potaknuo na vaše „putovanje“ vezano za tjelesnu transformaciju, preuzmite plan od
te osobe. Većina stvari je već izmišljena, pa stvarno nema potrebe „kotač“ iznova
izmišljati. Iskoristite stvari koje su poznate i provjerene. Razgovarajte s ljudima za
koje znate da su prošli isti ili slični transformacijski proces, preuzmite dobre stvari od
njih, možda tako izbjegnete neke od prepreka koje vas čekaju na putu ili pogreške
koje su oni učinili. Imajmo na umu da je svatko od nas jedinstven, neponovljiv, pa
tako i nije svaki plan, bilo da se radi o mršavljenju ili o dobivanju muskulature, idealan
za svakoga. Naravno da treba napraviti neke preinake, individualizirati ga, ali temelj
je uvijek isti.
Odredite feedback sisteme
Proces kroz koji prolazimo potrebno je pratiti. Najefikasniji način je upravo praćenje
kroz feedback sisteme. Oni mogu biti u vidu besplatnih aplikacija koje se nude na
internetu, možemo voditi dnevnik prehrane ili vježbanja, možemo ispunjavati
tabelarno podatke. Jedina stvar koja je bitna da isplaniramo te sisteme i da ih
kontinuirano vodimo. Sustavno bilježenje informacija daje nam svakodnevni
objektivan uvid u proces te nam ukazuje smjer kojim idemo.
Krenite u proces
Nemojte samo ostati na planiranju, teoriji. Možete imati u glavi idealnu sliku cilja koji
ste odredili, možete biti svjesni svoje polazne točke i imati idealan plan za
transformaciju, ali sve to ne znači apsolutno ništa ako ne krenete u sami proces.
AKTIVIRAJTE SE!!!!!
Krenite jednostavnim malenim koracima. Svako trčanje, svaki maraton započinje
prvim korakom, svako oblikovanje tijela započinje dizanjem prvog kilogram težine.
Potrebno je jednostavno krenuti i ne stati. Naravno da u svemu mora postojati
sustavnost i sistematičnost, ali to smo odradili u koracima koji su već iza nas.
Ozbiljno računajte s preprekama na putu prema cilju
Nikola Tesla je rekao: “Naše vrline i naši promašaji su neodvojivi, kao sila i materija.
Kada se odvoje, nema više čovjeka“.
Promašaji su sastavni dio procesa. Unaprijed se pripremite da put do cilja neće biti
lagan, jer jednom dok smo svjesni toga i prije samog početka, kasnije se puno lakše
nositi s poteškoćama koje nailaze. Jedini ljudi koji ne rade pogreške su oni koji
apsolutno ništa ne rade, pa naravno ne mogu ni pogriješiti. Ako se držimo svoje zone
komfora, možemo reći da igramo na sigurno i izbjegavamo mogućnost pogreške, ali
tako također nećemo nikada napredovati. Pogreške su dobrodošle, one nas
usmjeravaju u pravilnom smjeru, a postaju nepotrebne tek ako iste opet i opet iznova
radimo.
Fleksibilnost
Kod fleksibilnosti dolaze feedback sistemi do izražaja. Uviđamo da aktivnosti koje
radimo ne daju rezultate, promjeni malo smjer, napravite preinake. Iznova izlazite iz
svoje zone komfora, isprobavajte nove stvari ili pak stare stvari na novi način.
Ova zadnja točka nas ujedno kružno vraća natrag do prve. Kada se naš proces bliži
kraju, a samim time dolazimo do cilja koji smo si prvotno postavili, nemojmo odustati,
stati i dozvoliti da se reverzibilno vratimo na početak i da propadne sve uloženo. Cilj
koji smo ostvarili mora biti početak određivanja novog ciklusa, opet novi cilj, novi
plan, feedback, prepreke i nova doza fleksibilnosti.
Nemali broj ljudi s kojima sam radio u životu izrekao mi je jednu činjenicu koja je
zabrinjavajuća. čvrsto su odlučili izgubiti na kilaži, dobiti na mišićnoj masi illi nešto
treće. Mjesecima se trudili da bi došli do željenih rezultata, odricali se svega i
svačega kako bi to i postigli. U konačnici bi i došli do cilja… i što onda? Zadovoljni
procesom koji je iza njih, vratili se navikama prije transformacije. Prestali sa svim
dobrim stvarima koje su radili da bi stigli do željenog cilja. Taj začarani krug može se
jednostavno prekinuti primjenom sedam koraka koje smo opisali.
Dođite do željenog cilja, možda on idealan nije ispao kako smo primarno zamislili, ali
to nije uopće bitno. Bitno je samo da nam taj cilj postaje nova polazna točka, točka
od koje kreće novi proces.
Župane, jeste li doista krivi…?
Uvijek je to tako pred izbore. Napadaju se politički protivnici, izmišljaju afere, laže se, podmeće… kako bi se pridobio koji birački glas više. Ovih dana jako je puno orkestriranih pitanja, komentara, pa i napada na aktualnog župana Matiju Posavca, posebno na internetskim stranicama. Neke od njih, koji se stalno ponavljaju, smo probrali i zatražili odgovore.
Kako je došlo do problema s uskrsnicama? Tko vam je pripremio podatke o umirovljenicima s najnižim mirovinama?
-Poštom je poslano ukupno 5824 bona za Uskrs umirovljenicima slabijeg imovinskog statusa, a na temelju visine tuzemnih mirovina. Sve to prema podacima Zavoda za mirovinsko osiguranje. Nije bio problem da netko nije dobio, nego zato što su dobili i neki, koji osim malih tuzemnih imaju i inozemne mirovine. Taj podatak mi ne možemo znati nego vjerovati institucijama koje se time bave, a to je Zavod za mirovinsko osiguranje. Namjera je bila iskrena i plemenita, ali žao mi je da naši sugrađani koji su radili 30 ili 40 godina danas moraju preživljavati sa 500 ili 1000 kuna mirovine. I oni koji su tome najviše krivi sada prozivaju mene za uskrsnice.
Jesu li u Međimurju stvarno najniže plaće i tko je tome kriv? Odlučujete li vi o visini plaće u pojedinim tvrtkama?
-Naravno da ja ne odlučujem. To su besmislice. Odlučuju poslodavci. Inače, nisu u Međimurju najniže plaće u Hrvatskoj. Takvu tezu zastupaju oni koji obezvrjeđuju vrijednosti Međimurja. Prema službenim podacima Fine, Međimurska županija je na 13. mjestu od 21 županije uključujući i grad Zagreb. Iako plaće generalno u Hrvatskoj trebaju biti veće, u Međimurju zadnjih godina postoji kontinuirani rast plaća. Aktualni podaci da je prosjek plaće 5092 kuna, što je 12,43% manje od državnog prosjeka u koji je uključen i grad Zagreb. No, ako svedemo prosjek na 20 županija bez grada Zagreba tada je prosjek plaće u Hrvatskoj 5133 kune što je zaostatak od 41 kune.
ZNA SE TKO JE KRIV ZA MEIS-O
Što je s radnim mjestima, brojem zaposlenih, brojem obrtnika i tvrtki? Tko je kriv za propast Meisa Goričan? Što se to događa sa Radionicom željezničkih vozila u Čakovcu?
-Tvrtka Meiso u stečaj je otišla krajem 2019.godine. Provjerite tko je tada bio ministar gospodarstva koji je o tome odlučivao (Darko Horvat, op.a.),a provjerite i tko je dugo godina bio u nadzornom odboru te tvrtke. Meni je jako žao što je država u poduzeća u drugim krajevima Hrvatske usmjeravala milijarde kuna za razne sanacije, dozvolila je stečaj Meisa zbog nekoliko milijuna kuna duga prema državi. Pošto je Meiso u većinskom vlasništvu države moglo ga se i trebalo spasiti. Radionica željezničkih vozila je uspješna tvrtka koja je od 1. siječnja 2019. godine pripojena nekom poduzeću u Zagrebu. I to je šteta jer se radi o uspješnom, inovativnom poduzeću koje je bilo ponos gospodarstva Čakovca i Međimurja.
Je li Županija u svađi s Gradom Čakovcem?
-Kakvoj svađi? Naravno da nije. Međimurska županija je u gradu Čakovcu izgradila novi Dom zdravlja, obnovila gotovo sve srednje škole, učenički dom, obnovila objekte na prostoru bivše vojarne i pretvorila ih u poduzetnički inkubator i tehnološko inovacijski centar. Stara konjušnica pretvorena je u znanstveno istraživački centar. Županija sama obnavlja Stari grad Zrinskih, obnovljen je paviljon bolnice, sufinanciramo rad Knjižnice i čitaonice, Centra za kulturu, školu plivanja na gradskim bazenima, pomažemo niz udruga s područja grada Čakovca. A što se tiče suradnje s čelnicima Grada Čakovca, posebno gradonačelnikom Stjepanom Kovačem, suradnja je korektna.
NISAM GROBAR ČAKOVEČKE BOLNICE
Jeste li vi grobar čakovečke Bolnice? Što je sve sagrađeno? Koliko je liječnika otišlo, ali i došlo?
-U mom mandatu u zdravstveni sustav Međimurja uloženo je 180 milijuna kuna. Obnovljena je stara interna i pretvorena u najmoderniji odjel fizikalne terapije u Hrvatskoj, uređena je dnevna bolnica s kemoterapijom, obnovljeni su odjeli neonatologije i rađaone, kirurgije, kupljen je uređaj za magnetsku rezonancu, kupljen uređaj za koronografiju, oprema za odjel ortopedije, dograđen je prostor za radiološke djelatnosti, uvedena zračna pošta…
Za vrijeme mandata aktualne uprave bolnice uveden je red u dosadašnji način poslovanja, kada se velika većina nabave odvijala bez javnog natječaja tj.direktnom pogodbom što su utvrdile i obavljene revizije. Obranjen je zdravstveni sustav koji je bio najugroženiji u Europi, tercijarni zdravstveni centar osposobljen je za tri dana, palijativni covid odjel u jednom danu. Riješen je ostavljen nered u nabavi opreme iz EU fondova, spašen je projekt energetske obnove koji nije kvalitetno postavljen, izdržane su tužbe liječnika za prekovremene sate što je problem u cijeloj Hrvatskoj, riješena su dva višegodišnja sudska spora čime je ušteda za bolnicu preko 1,5 milijuna kuna, riješava se veliki problem s veledrogerijama, uspostavljen je odjel ortopedije, interventna kardiologija razvijena je u 24-satni primarni centar, saniran je problem parkiranja u krugu zdravstvenih ustanova, uređen je okoliš, sređuje se arhiva koja je “rak rana” bolnice.
Pored svega toga obavljen je najveći broj raznih usluga u 2019.godini (preko 1,1 milijun) i rekordan rezultat u 2020.godine u korona krizi. Županijska bolnica Čakovec je podnijela statistički i u omjerima najteži teret COVID-19 na broj zaposlenika i ugovorenih postelja. Što se tiče odlaska ili dolaska liječnika, 2018. godine bilo je 159 liječnika, a danas ih je 180. Specijalista je 2018.godine bilo 97, a danas 111, medicinskih sestara bilo je 362, a danas 379. Osim aktualnog ravnatelja dr.Tomislava Novinščaka, uži tim uprave čine i dr. Miroslav Horvat i dr. Igor Šegović i uspješno se nose sa svim izazovima. Općenito u poslu, pa tako i u zdravstvenom sustavu svugdje u svijetu je dolazak i odlazak liječnika iz jedne u drugu ustanovu nešto uobičajeno.
Doktor Grudić nije otišao? Ni doktor Kozjak?
-Nisu. Moje mišljenje je da se radi o dobrim liječnicima. No, dobar liječnik ne mora nužno značiti i dobar ravnatelj. I obrnuto.
Sud je utvrdio da je dr. Grudić nepravilno smijenjen. Traži li on povratak na mjesto ravnatelja ili naknadu razlike u plaći?
-Sud je utvrdio da nije zadovoljena formalna procedura u postupku razriješenja, tj. trebalo je dati rok bivšem ravnatelju od 30 dana da se pismeno očituje. Naime, prije donošenja odluke o razrješenju morate obavijestiti ravnatelja o razlozima za razrješenje i dati mogućnost da se o njima pisano izjasni. Kako je jedan od razloga razrješenja bilo stanje završnog računa koji uključuje financijsko poslovanje, javne nabave i sl. o njemu se raspravljalo 6. veljače, a odluka o razrješenju je donesena 4. ožujka i to je manje od 30 dana. To je sve. Niti je traženo, niti je sud raspravljao o povratku na mjestu ravnatelja ili bilo kakvoj naknadi.
DA DRŽAVA BOLNICI VRATI SVE ŠTO JE DUŽNA, NIKAKVIH PROBLEMA NE BI BILO
Ako je to sve tako, zbog čega se posljednjih godinu i pol toliko “proziva” stanje u bolnici?
-Riječ je o sustavu koji broji preko 900 zaposlenih, uvijek je bilo i uvijek će biti određenih problema. Međutim, teze koje se već duže vrijeme provlače isključivo su u svrhu pojedinačnih osobnih interesa i političke osvete. Ono što mi je jedino važno je da zdravstveni sustav bude održiv, funkcionalan, kvalitetan i da i dalje ulažemo u opremu, prostore i ljude.
Dajte sad, konačno recite, koliko Čakovečkoj Bolnici, odnosno Međimurskoj županiji, duguje država, odnosno Vlada RH i njena ministarstva?
-Ukupno potraživanje po osnovi pružene zdravstvene zaštite, temeljem ugovora za usluge pružene izvan ugovorenog limita, dopunskog zdravstvenog osiguranja i s osnova ozljeda na radu i profesionalne bolesti, iznose 85.206.018 kn, sa danom 31.12.2020. Kad bi se to vratilo ne bi bilo nikakvih problema.
Hoće li biti nestašica lijekova?
-Država regulira odnose s veledrogerijama i u istoj smo poziciji kao i sve ostale zdravstvene ustanove u Hrvatskoj. S naše pozicije činimo sve što možemo da održimo zdravstveni sustav.
Je li čakovečka Bolnica u finacijskoj blokadi?
-Nije!
STARI GRAD SE OBNAVLJA SREDSTVIMA EU i MEĐIMURSKE ŽUPANIJE, A NE HDZ-OVE VLADE
U kakvim ste sad odnosima s Mladenom Novakom, predsjednikom SDP-a i Županijske skupštine?
-Ljudski korektnim, a politički imamo različita razmišljanja i pristup u načinu vođenja politike.
Tko zapravo obnavlja Stari grad u Čakovcu? Što će sve novoga tamo biti? Kada se planira otvorenje?
-Projekt obnove Starog grada u Čakovcu je projekt Međimurske županije. Svu proceduru od prijave na natječaj, dokumentacije, natječaja za izvođenje radova, angažman nadzora, provedba statičkih sanacija, nabavke opreme provodile su stručne službe Međimurske županije. Riječ je o najvećem ulaganju u kulturnu baštinu Međimurja ikada, vrijednost je više desetaka milijuna kuna a svi troškovi su na leđima EU fondova i Međimurske županije. Vrlo kompliciran i složen projekt jer se radilo o obnovi zdanja starog nekoliko stotina godina. Ponosan sam što je sve odrađeno jako kvalitetno, po pravilu struke i što su najvećim dijelom obnovu izvodile međimurske građevinske tvrtke čime smo još jednom pokazali kvalitetu našeg gospodarstva. Otvorenje će najvjerojatnije biti za Dan županije, krajem travnja ove godine.
Jeste li vi ili Županija gradili rotore u Čakovcu? Jeste li vi tako dugo obnavljali nadvožnjak u Čakovcu, koji još nije gotov?
-Ceste na području Čakovca su u nadležnosti Grada Čakovca i za održavanje cesta dobivaju godišnje 3 milijuna kuna. Grad donosi plan investicija i realizira ih. Županija nema nikakve veze s obnovom nadvožnjaka u Čakovcu, jer da ima sigurno se nebi to radilo na način kako se radilo. Projekt nadvožnjaka u Čakovcu je u direktnoj ingerenciji i pod kontrolom zamjenika gradonačelnika Marija Medveda.
Jeste li vi krivi što nije izgrađena pješačko-biciklistička staza od Slemenica prema Murskom Središću?
-Ne. Riječ je o državnoj cesti i sukladno tome za investiciju su zadužene Hrvatske ceste. Dakle, država je ta koja definira dinamiku i osigurava sredstva za tu dionicu. Morate njih pitati.
I FEŠTETIĆA U PRIBISLAVCU ĆEMO OBNOVITI
Jeste li vi obećali obnovu starog dvorca Feštetić u Pribislavcu? I što će biti s njim?
-Jesam. Do obnove će doći, jer je projekat već prijavljen u Mehanizam za oporavak, fond Europske unije koji za Hrvatsku predviđa 49 milijardi kuna. Također, bit će i dio Razvojnog sporazuma Sjever, koji bi trebalo potpisati 5 sjevernih županija. Želimo ga obnoviti i pretvoriti u kulturni i društveni sadržaj. Ako smo uspjeli obnoviti Stari grad Zrinskih u Čakovcu, vjerujte da ćemo uspjeti obnoviti i dvorac Feštetić.
Za što vas još okrivljuju, posebno anonimci na internetu?
-A za što me ne okrivljuju? Srećom, ne opterećujem se, jer se radi o očaju i panici političkih protivnika.
Što mislite o lažnim profilima na internetu? Navodno da pojedine stranke imaju posebnu ekipu plaćenih ljudi koji komentarima napadaju protivnike?
-S obzirom na informacije s kojima raspolažem riječ je o svega nekoliko ljudi koji su otvorili dvadesetak lažnih profila s primarnim zadatkom uvreda, laži i diskreditacije. S obzirom da mi je poznat identitet ljudi koji to rade, ne opterećujem se previše, no bit će vrlo zanimljivo kad uskoro svi saznaju tko se krije iza profila poput “Stanko Vačić, Jontra Volta Varošanec…”. Toga je uvijek bilo i bit će pred izbore. Srećom, to u Međimurju ne prolazi i više govori o njima.
Djeca postaju odgajatelji roditelja
Jedan od aktivnih dubrovačkih tata koji je bio i omiljeni nastavnik dok je radio u školi, a potom odgajatelj u muškom đačkom domu, Ivica Hajdić je na svoj fb napisao razmišljanje o tome kako se ponašaju današnji klinci i zašto se dogodila obrnuta uloga u odnosu dijete – roditelj, piše portal DubrovnikNet.hr.
U nastavku vam donosimo razmišljanje Ivice Hajdića objavljeno na portalu DubrovnikNet.hr.
‘Oduvijek se propitkujem, istražujem i razmišljam gdje mi to kao društvo griješimo zadnjih dvadesetak godina u odgoju djece, jer je više nego očito da su nam djeca sve više egocentrična, samoljubiva i da često puta promatraju svijet s gledišta vlastitih potreba. Sve češće svjedočimo da djeca izbjegavaju bilo kakav napor jer su orijentirana na užitak. Ako ne znate o čemu pričam, to bi bile otprilike sljedeće scene, koje zasigurno niste mogli viđati u vašem djetinjstvu, a danas su postale svakodnevnica. Sedmogodišnji dječak plače, vrišti i baca se po podu trgovačkog centra jer mu tata ne žele kupiti kinder jaje, spiderman-a i svijetleći mač. To je ono i kad se „sin razmetni“ ubacuje u razgovor roditelja, prekidajući ih, tražeći svoj „play station“ koji ne zna gdje je ostavio, ne mareći što prekida razgovor roditelja, nego ustrajava na onome što njega zanima, ne uviđajući ništa sporno što je prekinuo razgovor. To je i ono kada djevojčica od 5 godina ne želi obući haljinu koju joj je mama ostavila, nego inzistira na onoj šljokičastoj koja je u mašini. „Ma znaš što, moj ti Mateo ne bi pojeo ručak da mu ne puštam crtani preko you tube-a, nema šanse!“ kaže jedna mama. Druga se nadovezuje: „Moj ti Luka ne bi ništa popio osim seven-up-a ili coca-cole“ kaže druga mama„. A moja ti Mia ne bi zaspala bez mobitela, tako je naučila od druge godine“ uključuje se treća mama u uobičajeni razgovor današnjih roditelja. Sve više svjedočimo novom normalnom vremenu gdje djeca postaju odgajatelji svojih roditelja. Te pojave novijeg datuma koje uzimamo zdravo za gotovo, je i ona scena kada učiteljica reče učenicima da izvade udžbenike na klupu, a to napravi tek troje učenika. Ostali uopće ne reagiraju. Tek nakon trećeg ponavljanja više od pola učenika vadi knjige na stol. Nove generacije postaju sve „gluše“. Kriterij znanja i zahtjeva iz godine u godinu pada, a učionice se sve više pretvaraju u mjesta za zabavu. Priča o degradaciji prosvjetnih djelatnika od strane učenika već je toliko puta ispričana, tako da se neću ponavljati, i to je postalo pomalo normalno. Učitelji, pedagozi, odgojitelji sve više postaju detektivi za anomalije a sve manje oni koji mogu i kojima je dozvoljeno preodgajanje i postavljanje jasnih granica, jer je nekakav trend u društvu da se uvijek ide na ruku djece, jer su, kako se to lijepo reče, ona naša budućnost…’, napisao je.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
Nestao Srečko Majhen iz Zasadbrega
Na svojim Facebook stranicama DVD Zasadbreg objavio je kako je u potrazi za nestalom osobom.
– Radi se o Srečku Majhenu iz Zasadbrega, a ako ga je netko vidio ili ima bilo kakvu informaciju, molimo neka nazove 192 ili se javi u najbližu policijsku stanicu – napisali su.
Policijska uprava međimurska u suradnji s vatrogascima traži Srečka.
Novi turistički proizvod goričanske nekropole pod tumulima
U subotu 10. travnja, je na arheološkoj rekonstrukciji nekropole pod tumulima u Goričanu po prvi puta organizirana škola arheologije. Interpretatorica baštine je bila Darija Dunjko koja je svojim stručnim znanjem uz pregršt povijesnih zanimljivosti uspjela dočarati život plemena Kelta koji su obilježili dio povijesti tog prostora.
Detalji poput njihova života, vjerovanja u zagrobni život, svih legendi o kralju Arthuru i povezanosti s Asterixom o Obelixom su prestali biti misterija i postali su stvarnost. Glavni organizator događanja je Općina Goričan, a Turistička zajednica međimurske županije i Regionalni turistički centar su se priključili kao turistička podrška.
Načelnik Općine Goričan, Mario Moharić, sa svojom zamjenicom Ines Bašnec je prezentirao nastavak razvoja navedenog turističkog proizvoda kroz novi projekt rekonstrukcije Keltskog sela koje se u budućnosti bude sagradilo odmah uz samu Nekropolu pod tumulima i samim time upotpunilo jednu cjelinu povijesne vrijednosti.
Direktor Turističke zajednice Međimurske županije, Rudi Grula je u kratkim crtama prezentirao ideju o izgledu i funkcionalnosti samog interpretacijskog centra koji svoje mjesto zauzima u Eko muzeju „Međimurje malo“. Voditeljica Regionalnog turističkog centra, Jelena Berečić, je u znak konkretne podrške ovakvim projektima organizirala dolazak grupe iz Zagreba koje je potaknula želja da upoznaju rodni kraj jedne članice njihove grupe, Općinu Goričan.
Sami itinerar izleta je započeo na Mađerkinom bregu, međimurskom prirodnom vidikovcu, nastavio se uz kvalitetnu kapljicu vina vinarije Cmrečnjak i obilazak mlina na Muri i interpretacijskog centra koji je dio Eko muzeja „Međimurje malo“.
U ljudskoj naravi je potreba da zna što budućnost nosi svakome od nas. Korak tome nam daje arheologija koja uz malo truda pokazuje povijesne činjenice i otkriva nam tajne što se sve u povijesti događalo i oblikovalo nas je u osobe kakve smo i danas. Povijest se ponavlja i tu leži tajna naše budućnosti.
– Svima kojima smo uspjeli zagolicati maštu pozivamo da u budućem periodu budu dio škole arheologije koja će se udomaćiti kao novi turistički proizvod u ponudi međimurske destinacije. Sve dodatne informacije o novom turističkom proizvodu možete pronaći na web stranici Visit Medimurje – poručuju organizatori.
260 poklona starim i potrebitim mještanima
Na posljednjoj sjednici OV Kotoribe, načelnik Općine Ljubomir Grgec izvijestio je vijećnike kako je Općina, posredstvom svoga Socijalnog vijeća, podijelila 260 poklon paketa za uskrsne blagdane. Paketi, vrijednosti 250 kuna, dijeljeni su prema zacrtanim kriterijima. Posebne zasluge toj podjeli pripadaju članovima Socijalnog vijeća, kojemu je predsjednik Josip Forauer, a članovi Ana Škoda i Stanislav Kostanjević.
Sastaju se prema potrebi, u prostorijama Općine, a sve kako bi potrebitima omogućili ostvarivanje prava i osigurali barem donekle normalan život.
-Posebno smo aktivni pred Božić i pred Uskrs, kada osobe starije životne dobi i socijalno ugrožene osobe dobivaju poklon paket da bi blagdane mogli dostojanstveno proslaviti. Naša je misija pomoći ljudima, uvijek smo dostupni za svakojake situacije koje život nosi, a najveća nam je nagrada zadovoljstvo potrebitih mještana Kotoribe.
