Jedan od aktivnih dubrovačkih tata koji je bio i omiljeni nastavnik dok je radio u školi, a potom odgajatelj u muškom đačkom domu, Ivica Hajdić je na svoj fb napisao razmišljanje o tome kako se ponašaju današnji klinci i zašto se dogodila obrnuta uloga u odnosu dijete – roditelj, piše portal DubrovnikNet.hr.
U nastavku vam donosimo razmišljanje Ivice Hajdića objavljeno na portalu DubrovnikNet.hr.
‘Oduvijek se propitkujem, istražujem i razmišljam gdje mi to kao društvo griješimo zadnjih dvadesetak godina u odgoju djece, jer je više nego očito da su nam djeca sve više egocentrična, samoljubiva i da često puta promatraju svijet s gledišta vlastitih potreba. Sve češće svjedočimo da djeca izbjegavaju bilo kakav napor jer su orijentirana na užitak. Ako ne znate o čemu pričam, to bi bile otprilike sljedeće scene, koje zasigurno niste mogli viđati u vašem djetinjstvu, a danas su postale svakodnevnica. Sedmogodišnji dječak plače, vrišti i baca se po podu trgovačkog centra jer mu tata ne žele kupiti kinder jaje, spiderman-a i svijetleći mač. To je ono i kad se „sin razmetni“ ubacuje u razgovor roditelja, prekidajući ih, tražeći svoj „play station“ koji ne zna gdje je ostavio, ne mareći što prekida razgovor roditelja, nego ustrajava na onome što njega zanima, ne uviđajući ništa sporno što je prekinuo razgovor. To je i ono kada djevojčica od 5 godina ne želi obući haljinu koju joj je mama ostavila, nego inzistira na onoj šljokičastoj koja je u mašini. „Ma znaš što, moj ti Mateo ne bi pojeo ručak da mu ne puštam crtani preko you tube-a, nema šanse!“ kaže jedna mama. Druga se nadovezuje: „Moj ti Luka ne bi ništa popio osim seven-up-a ili coca-cole“ kaže druga mama„. A moja ti Mia ne bi zaspala bez mobitela, tako je naučila od druge godine“ uključuje se treća mama u uobičajeni razgovor današnjih roditelja. Sve više svjedočimo novom normalnom vremenu gdje djeca postaju odgajatelji svojih roditelja. Te pojave novijeg datuma koje uzimamo zdravo za gotovo, je i ona scena kada učiteljica reče učenicima da izvade udžbenike na klupu, a to napravi tek troje učenika. Ostali uopće ne reagiraju. Tek nakon trećeg ponavljanja više od pola učenika vadi knjige na stol. Nove generacije postaju sve „gluše“. Kriterij znanja i zahtjeva iz godine u godinu pada, a učionice se sve više pretvaraju u mjesta za zabavu. Priča o degradaciji prosvjetnih djelatnika od strane učenika već je toliko puta ispričana, tako da se neću ponavljati, i to je postalo pomalo normalno. Učitelji, pedagozi, odgojitelji sve više postaju detektivi za anomalije a sve manje oni koji mogu i kojima je dozvoljeno preodgajanje i postavljanje jasnih granica, jer je nekakav trend u društvu da se uvijek ide na ruku djece, jer su, kako se to lijepo reče, ona naša budućnost…’, napisao je.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.