Video: Klesarstvo Baranašić poznato je po kvaliteti svojih nadgrobnih spomenika diljem sjeverozapadne Hrvatske
UMJETNOST U KAMENU
Obrada kamena jedna je od najstarijih ljudskih djelatnosti – od prvotne izrade oruđa i oružja do današnjeg klesarstva koje se najčešće vezuje uz izradu nadgrobnih spomenika te uređenje interijera i eksterijera.
Kako obradi svake vrste kamena treba pristupiti s osobitom pažnjom, a finalni proizvod je često jedinstven i neponovljiv, klesanje kamena smatra se vidom umjetnosti. Iz tog razloga 25 tonsku dizalicu i vozila Klesarstva Baranašić krasi slogan ‘Umjetnost u kamenu’.
TRADICIJA
Obrt je, sad već davne 1989.g. , osnovao Stjepan Baranašić, a posao danas vodi njegov sin Danijel.
Baranašići su kroz nešto više od tri desetljeća stvorili jednu od najvećih kamenoklesarskih tvrtki u Međimurju koja je po kvaliteti svojih nadgrobnih spomenika poznata diljem sjeverozapadne Hrvatske.
VELIKI IZBOR KAMENA I MODERNE TEHNOLOGIJE
Najmodernija tehnologija omogućava im rezanje, obradu i montažu svih vrsta kamena i granita. Arhitektonski granit u mogućnosti su preraditi od sirovog bloka izvađenog u kamenolomu do finalnog proizvoda kojeg isporučuju uz montažu.
U ponudi Klesarstva Baranašić nalazi se preko 300 vrsta granita, mramora i travertina, no po želji naručitelja osigurati će nabavu i drugih vrsta kamena u vrlo kratkom roku.
Bilo da se radio potrebi za izradom nadgrobnog spomenika ili kamenih elemenata za građevinu, Klesarstvu Baranašić možete se obratiti s povjerenjem. Odgovoriti će na svaki Vaš zahtjev, kako poštivanjem rokova, tako i kvalitetom obrade i postavljanja. Cilj je da novi korisnik postane i trajni korisnik njihovih usluga.
Klesarstvo Baranašić možete pronaći na adresi Glavna 103 u Palovcu gdje se nalazi i njihov izložbeni salon, a kontaktirati ih možete na broj telefona 040/639 – 382 ili putem e-maila [email protected]
Gradonačelnik Dražen Srpak u posjeti bivšem župniku Tomislavu Antekoloviću
Velečasni Tomislav Antekolović je kao župnik ostavio dubok trag u Župi Marije Kraljice i svetog Ladislava u Murskom Središću. Uređeno je parkiralište oko župne crkve, sagrađena je kapelica sv. Josipa Radnika kraj gospodarske zone, podignuto je raspelo u Sitnicama, a Grad je podigao i romantičnu kapelicu sv. Barbare na šetnici uz rijeku Muru.
Godine 2019. velečasni Antekolović otišao je u zasluženu mirovinu, no dobri odnosi s Murskim Središćem nisu prestali. Na uskrsni ponedjeljak, 5. travnja proslavio je svoj 76. rođendan postavljanjem križa na brijegu u Žarovnici na kojem je rođen, u svojoj rodnoj župi Kamenici.
Među uzvanicima bili su i gradonačelnik Dražen Srpak i biskup u miru Josip Mrzljak, a nazočila su i dva međimurska svećenika, Kristijan Stojko iz Hlapičine koji je u župi Ivanec i Rafael Mikec iz župe Kamenica. Gradonačelnik je domaćine pozdravio, pohvalio njihov predivan kraj, a velečasnom zahvalio što je dio mirnoće, mentaliteta i običaja s pitomih zagorskih brjegova uspio prenijeti i na naše Mursko Središće.
Vijenci i svijeće na spomenike partizanima u Čakovcu i Svetom Jurju u Trnju
U utorak, 6. travnja 2021. godine, izaslanstvo Međimurske županije, Grada Čakovca, Općine Donji Kraljevec i Udruge antifašističkih boraca i antifašista Međimurske županije položit će vijence i zapaliti svijeće u povodu 76. godišnjice oslobođenja Međimurja od nacifašističke okupacije.
Program obilježavanja obljetnice održat će se prema utvrđenom rasporedu. U 9 sati polaganje vijenca i paljenje svijeća ispred Spomenika poginulim partizanima obavit će se na čakovečkom groblju u Mihovljanu. U 9:30 sati polaganje vijenca i paljenje svijeća je na spomen groblju u Svetom Jurju u Trnju. Očekuju se i prigodni govori općinskih, gradskih i županijskih dužnosnika.
Da podsjetimo, dana 6. travnja 1941. Čakovec su napali njemački zrakoplovi. Već 7. travnja u Međimurju nije bilo ni jednog vojnika Jugoslavenske vojske, kada u Čakovec ulaze njemačke snage i proglašavaju Međimurje njemačkim okupacijskim područjem.
Četiri godine kasnije, 6. travnja 1945. Čakovec oslobađaju Bugarska vojska i Crvena armija. Jedinice bugarske 16. pješadijske divizije, vodeći žestoke borbe protiv njemačkih snaga, zauzele Čakovec, a potom, goneći neprijatelja, izbile na liniju k. 314 – s. Sv. Juraj – s. Grobje – s. Dunjkovec. Potom su u grad ušle i prve partizanske jedinice Kalničkog odreda u kojima su bili brojni Međimurci.
Iako je cijelo područje Međimurja oslobođeno nekoliko dana kasnije, ovaj dan se obilježava kao Dan oslobođenja Međimurja.
U Hrvatskoj će se u 21 sat paliti svijeće za preminulu djevojčicu iz Nove Gradiške
Inicijativa ‘Zagreb te zove‘ poziva sve građane u Hrvatskoj da večeraš u 21 sat upale svijeće na prozorima za tragično preminulu djevojčicu iz Nove Gradiške, kao i za svu djecu žrtvu nasilja.
Iz inicijative se pitaju zašto je djevojčica nakon udomiteljske obitelji, gdje je imala odlične uvjete, vraćena rizičnim roditeljima i zašto nije provedeno vještačenje roditelja i zašto se dozvolilo da druga djeca žive u tim uvjetima.
– Ovim činom pozivamo političare da umjesto što mazohistički uživaju u međusobnom prepucavanju, preuzmu odgovornost i poduzmu važne korake kako bi se izbjegle ovakve tragedije – poručuju organizatori.
Projekcija dokumentarnog filma ‘Zašto skačem’ 9. travnja u Domu kulture Grada Preloga
Povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu, Dom kulture Grada Preloga organizira projekciju dokumentarnog filma ‘Zašto skačem’.
Film će se prikazivati u Dom kulture Grada Preloga u petak, 9. travnja, s početkom u 18 sati. Ulaz na projekciju je besplatan.
Film je snimljen prema bestselleru Naokija Higashide, a prikazuje doživljaje neverbalnih osoba s autizmom diljem svijeta. Film vodi gledatelje do temeljne poruke autizma: to što ne govori ne znači da nema ništa za reći.
SADRŽAJ FILMA:
Film se temelji na bestseleru Naokija Higashide, istražuje neurološke različitosti kroz iskustva petero djece s različitim oblicima autizma i iz različitih dijelova svijeta, od Velike Britanije preko Indije do Sierra Leonea. Trenuci iz života protagonistâ povezani su s putovanjem japanskog dječaka kroz epske pejzaže. Pripovijedani odlomci iz Naokijeve knjige postupno otkrivaju što za njega znači autizam, kako se njegov doživljaj svijeta razlikuje od ostalih i, na koncu – zašto skače. Iako toga najčešće nismo svjesni živimo u neurotipičnom svijetu i kao takvom neosjetljivom za čitav veličanstveni spektar različitih doživljaja stvarnosti ili neurorazličitosti. Ne moći govoriti ne znači nemati što za reći, a “Zašto skačem” pomaže da shvatimo da unutar tijela osobe s poremećajem iz spektra autizma postoji znatiželjan, suptilan i složen um, baš kao i svaki drugi. U ovom poetičnom istraživačkom dokumentarcu spajaju se Naokijevi doživljaji autizma, koje je zabilježio kada mu je bilo tek 13 godina, s dirljivim prikazima petero izvanrednih mladih ljudi, što publici daje priliku da zaviri u intenzivan, često bolan ali i radostan svijet osjetila. Film je dobitnik nagrade publike na Sundance Film Festivalu, te nekolicine drugih nagrada na festivalima u Denveru, Valladolidu i Vancouveru.
Otvorenje izložbe ‘kroničara hrvatske gluposti’ 9. travnja u Muzeju Croata insulanus Grada Preloga
U Muzeju Croata insulanus Grada Preloga, možete, od 9. travnja, pogledati izložbu karikatura Nika Titanika.
– Humor je bez sumnje nepresušna potreba duha, a Nik Titanik jedini karikaturist, vjerojatno i na cijelom svijetu, koji dnevno objavljuje dvije karikature u dnevnim novinama pri čemu britko, pronicljivo i ponekad oštro komentira aktualne događaje i pojave. Karikatura kao zasebno područje umjetnosti zahtijeva pronicljivo opažanje i aktivno promišljanje svijeta oko sebe. Ona se poigrava sa životnim činjenicama ukazujući pritom na ključne probleme u društvu, dok humor istovremeno ublažuje i potencira težinu istine. U svijetu karikature nema licemjerja i lažnog morala, već ilustracija i tekst tumače ponekad okrutnu realnost zaodjevenu u britki humor. Nik Titanik proučava društvene fenomene i smišlja njihovu interpretaciju, ne ismijava čovjeka, već kritizira postupke javnih osoba. Cilj Nikovih karikatura jest realizirati vizualno upečatljivu i sadržajno jasnu interpretaciju određene teme putem usklađenog odnosa prepoznatljivog likovnog izraza i teksta, odnosno forme i sadržaja. Rezultat je spoj relevantne poruke, smiješnih likova i još smješnijih imena u čijoj se simbolici mnogi od nas mogu prepoznati. “Kad nestane humora, nestat će civilizacije” rekla je američka humoristkinja Erma Bombeck. Stoga – smijmo se, propitujmo sebe i svijet oko sebe i cijenimo vidove umjetnosti koji čine isto – stoji u najavi.
Otvorenje izložbe će se održati 9. travnja u 19 sati u Muzeju Croata insulanus Grada Preloga, uz poštivanje svih epidemioloških mjera. Izložba ostaje otvorena do 12. svibnja.
Je li pravilno USKRSNI ili USKRŠNJI, pa onda USKRSNUTI ili USKRISITI?
Ovih uskrsnih i preduskrsnih dana često smo bili u nedoumici kako pisati pravilno: uskrsni ili uskršnji. Potražili smo pomoć lekturica i drugih koji znaju i, ukratko, evo što smo doznali.
Imena blagdana smatraju se vlastitim imenicama, stoga se pišu velikim početnim slovom. Ako se ime blagdana sastoji od više riječi, prva se piše velikim početnim slovom, a ostale malim (osim ako i same nisu vlastita imena).
Nazivi blagdanskih razdoblja pišu se malim početnim slovom.
USKRSNI ILI USKRŠNJI?
Od imena Uskrs možemo izvesti dva pridjeva – uskrsni i uskršnji. Oba su pravilna i u skladu s tvorbenom normom, no u stilski neutralnoj upotrebi prednost ima pridjev uskrsni. Ovo su argumenti za taj oblik:
- pridjevi se češće tvore sufiksom -ni nego sufiksom -nji
- tvorba je jednostavnija – ne dolazi do glasovnih promjena
Oblik uskršnji rjeđi je i stilski obilježen, što ne znači da bismo ga trebali prestati upotrebljavati.
USKRISITI ILI USKRSNUTI
U hrvatskome jeziku postoje oba glagola – uskrisiti i uskrsnuti, no ne možemo ih upotrijebiti u istome kontekstu. Glagol uskrisiti znači ‘vratiti u život, učiniti koga živim’ i uz njega uvijek dolazi imenica (za živo) u akuzativu. Glagol uskrsnuti nije prelazan, a znači ‘vratiti se u život, ustati iz mrtvih, oživjeti’.
- Isus je uskrisio Lazara.
- Krist je uskrsnuo.
Sad smo utvrdili gradivo i možemo se baciti na ono što je ostalo od šunke i ostalih mesnih finota od Uskrsa.
Prizemljite dronove i krenite od nogometne abecede, a igrači neka budu junaci na terenu
Nogometaši Međimurja u subotu su poraženi u derbiju začelja kod Junaka u Sinju s 4:2. To više i nije neka vijest, jer su upisali četvrti poraz zaredom i u osam utakmica nastavka prvenstva osvojili samo 2 od 24 moguća boda. Iako su još uvijek bod iznad zone ispadanja, po tome kako momčad trenutno izgleda, igra i kakav joj je raspored do kraja lige glavni su kandidati za posljednje mjesto.
Nažalost, niti šok terapija s novim ljudima koji su preuzeli vođenje kluba i dolaskom novog trenera Loze u Sinju nije dala rezultate. Unatoč tome što je pobjeda domaćina na papiru visoka, treba reći da je Međimurje u ovom susretu zapravo pobijedilo samo sebe. Nakon što su rano poveli, naši su igrači, posebno u nastavku prvog poluvremena, iskazali sve slabosti koje su ih dovele na mjesto na kojem se nalaze. Ne samo zbog dva postignuta autogola, nego ponajviše radi toga što se, kod sva tri pogotka primljena u prvom dijelu, radilo o situacijama koje su se lako mogle raščistiti i spriječiti domaćina da ugrozi vrata našeg drugoligaša.
Tu je, međutim, ključ problema u igri Međimurja. Obranu koja u 24 utakmice primi 60 golova ne možemo nazvati lošom, već ona jednostavno ne postoji. Ne radi se tu samo o stoperima ili cijeloj posljednjoj liniji, jer obrambeni segment igre zadaća je cijele momčadi. To je, prije svega, pitanje koncentracije i odgovornosti u igri, a u tim segmentima je Međimurje ispod svake kritike. Jednostavno je zastrašujući broj krivo dodanih i izgubljenih lopti naših igrača, nakon čega nema vraćanja, pomaganja ili pokrivanja leđa igraču koji je pogriješio.
U tjednu prije izbora novog rukovodstva igrači Međimurja su štrajkali i nisu trenirali. Nepobitno je njihovo pravo tražiti ono što je dogovoreno. Međutim, izostanak s treninga odrazio se u trenucima kada je Međimurje smanjilo vodstvo domaćina na gol razlike. Vidjelo se u posljednjih pola sata, kada su naši djelovali mnogo bolje od domaćina, da jednostavno nedostaje sape za onaj odlučni pritisak koji bi mogao rezultirati izjednačenjem. U samoj završnici igrači Junaka su to iskoristili i u jednoj kontri otklonili sve dileme. Dobro je što su igrači Međimurja solidarni u nastojanju da se prema njima ispune sve obveze, ali bi se jednako junački trebali pokazati i na terenu gdje se, barem zasada, ne vidi ni z od zajedništva, zbog čega djeluju poput raštimanog orkestra.
U kuloarima se može čuti da je novi trener Lozo uveo snimanje treninga dronom. Poštujem uvođenje najsuvremenijih metoda u trenažni proces, ali ono u čemu se griješi su elementarne stvari, mogli bismo reći nogometna abeceda. Možda bi, zato, u ovoj fazi trebalo prizemljiti dronove i posvetiti se ispravljanju pogrešaka koje su vidljive iz aviona, a onda se prebaciti na taktičke finese. Nije moje petljati se u posao trenera, posebno zato jer Lozi nikako ne bih volio biti u koži. Raduje, međutim njegov optimizam, iskazan u intervjuima nakon poraza u Sinju i ostaje se nadati da će pronaći put kojim će momčad izvesti iz dubokog ponora u koji je zapala, koliko god se to činilo nemogućom misijom.
Ekipa koja je preuzela vođenje kluba teško se mogla suočiti s većim izazovom i nadam se da će pokazati kako su u stanju nositi se s njim, a zatim iznijeti i svoju viziju dugoročnog vođenja kluba što međimursku nogometnu javnost zasigurno ponajviše zanima.
Tradicionalno okupljanje bivših glazbenika na Uskrsni ponedjeljak
To je kod njih tradicija. Iako više ne sviraju, dobri prijatelji i nekadašnji članovi popularnih glazbenih sastava iz Međimurju, redovno se već godinama okupljaju na Uskrsni ponedjeljak. Svake godine jedan od njih je domaćin. Ove godine štafetnu palicu za doručak je preuzeo Željko Horvat iz Majerja, kod Varaždina. Inače, vlasnik je trgovine Vinarska oprema, nekad je svirao u više glazbenih sastava, a zadnji mu je bio “Globus”, u kojem je pjevao, te svirao sax i gitaru. Rodom je iz Pretetinca. Na svečani doručak odazvali su se Dean Mošmondor iz Nedelišća, vlasnik glazbene škole Suita i bivši član “Globusa”, Drago Novak Buco iz Gornjeg Hrašćana, vlasnik D&D stolarije i donedavni član “Meteora”, Drago Jurgec Đuza iz Nedelišća, nekadašnji bubnjar “Petog asa”, grupe “Zrinski”, “Vulkana”…, te Željko Novak iz Gornjeg Hrašćana, vlasnik tvrtke Elektro-Novak, i bivši član “Meteora”. Još neki pozvani nisu mogli doći zbog epidemiološke situacije, a drugi zbog poslovnih obaveza.
No, i ovako je bilo veselo uz pravi domaći pršut i vrhunska Cmrečnjakova vina. Po dogovoru iz ranijih godina, pjesme i svirke nije bilo, ali će je biti u drugim prilikama. Ni svirati, ni pjevati nisu zaboravili, pa rado dohvate instrumente kad im se za to ukaže prilika, kojih je kroz godinu poprilično. Nakon što su isprobali sve finote ovog doručka na Uskrsni ponedjeljak, obišli su i podrum u kojem su kušali najbolja vina domaćina Željka Horvata.
