Skupština Međimurske županije proglasila je 18. travnja 2001. godine šire područje uz Muru zaštićenim, što je označilo početak novog odnosa prema vrijednoj prirodi zavičaja, a taj dan obilježava se kao Međimurski dan rijeke Mure, piše na svojim stranicama Javna ustanova za zaštitu prirode Međimurska priroda iz Križovca.

Značajnim krajobrazom rijeke Mure upravlja Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode. Stoga je povodom jubilarne obljetnice proglašenja zaštite Značajnog krajobraza rijeke Mure pripremila edukativni plakat “Dva izazovna desetljeća”. Plakat će se prije svega podijeliti u osnovne i srednje škole Međimurske županije. Među prvima su ih primili učitelji Osnovne škole Štrigova koji su proteklog tjedna bili u studijskom razgledu edukativno-istraživačkog centra Matulov grunt u Frkanovcu.

Na sam Međimurski dan rijeke Mure u nedjelju 18. travnja posjetitelji Centra Med dvemi vodami u Križovcu na poklon će dobiti ovaj tiskani spomen izazovima upravljanja zaštićenim područjem.  Plakat će se osim u nedjelju, u Centru posjetiteljima dijeliti do 30. travnja 2021.  Značajni krajobraz rijeke Mure zaštićeno je područje gdje je dugotrajna interakcija čovjeka i prirode proizvela osebujne ekološke, biološke, kulturne i estetske vrijednosti. Održavanje tog odnosa nužno je da bi se one sačuvale i za generacije koje dolaze, navodi se na stranicama Međimurske prirode.

Propovijeda: fra Tomislav Božiček

Današnje evanđelje nam govori o Isusovom ukazanju učenicima dok su bili na okupu i razgovarali o onom što su doživjeli na putu u Emaus. Oni su pomislili da vide duha, utvaru. Da bi otjerao tu iluziju, napast, uskrsnuli Isus upućuje svojim učenicima riječi prijekora i riječ ohrabrenja: „Ta ja sam to! Opipajte i vidite…!“ I da bi ih još više uvjerio u svoju stvarnu, vidljivu i konkretnu prisutnost on traži od njih da mu dadnu nešto za jelo. Tako je on pred njima pojeo komad pečene ribe.

Više nije moglo biti sumnje u identitet Uskrsnuloga, ne radi se o duhu, o prikazi, već o Isusu koji je živio u Palestini i koji je bio raspet na križu. To je uskrsnulo tijelo Kristovo. Jedući sa svojim učenicima, Isus čini sve ono što je činio i prije s njima, pokazujući da sada kao Uskrsnuli nastavlja biti prisutan u povijesti, da je i nadalje dionik ljudskog života. Jasno, da njegova prisutnost nije više fizička i zato ne može biti dohvatljiva ljudskim osjetilima, ali ona nije zbog toga manje stvarna, makar je otajstvena.

Evanđelja svjedoče da apostoli teško vjeruju u uskrsnuloga i kad ga gledaju vlastitim očima: “Oni, zbunjeni i puni straha, pomisliše da gledaju duha.” Činjenica Isusova uskrsnuća bila je za njih veliko iznenađenje. Bili su jednostavno zatečeni i nisu mogli vjerovati da je on to. Zato teško prihvaćaju tu stvarnost. Isus ih uvjerava da nema mjesta strahu i nevjeri. Koliko je muke imao Isus radi slabe vjere svojih učenika! Kako stoji s nama? Vjerujemo li mi da je je Uskrsli s nama? Obuzimaju li i nas sumnje? Vjerujemo li da je Isus kod svake svete Mise nazočan i mi se s njim živim, nazočnim susrećemo. On nas neizmjerno ljubi i krijepi, svojim tijelom u sv. Pričesti hrani. On nam se raduje i dariva nam svoj mir i dijeli s nama svoju uskrsnu pobjedu.

Pozvani smo da budemo svjedoci za Isusa. Svjedočiti za Isusa znači živjeti iz vjere u Uskrsloga da drugi to mogu prepoznati kako je milost Kristova dotaknula i promijenila naš život. Svjedočiti za Isusa znači dopustiti Uskrslom Spasitelju da govori kroz nas i preko nas drugima koji se nalaze oko nas: drugima koji su nesretni i sumnjivi u svojoj vjeri. Prepoznajmo Isusa u braći i sestrama oko nas. Posebice u licima koja su umorna i opterećena patnjama. Svjedočimo odvažno i hrabro za Isusa, da je on uskrsnuo i da ćemo i mi uskrsnuti. Sjetimo se da ćemo živjeti – vječno živjeti, pa nastojmo živjeti tako da nam vječnost bude sretni život s uskrsnulim Gospodinom.