Pet čakovečkih predstavnika plivalo je za čistu peticu u Rijeci na Otvorenom regionalnom prvenstvu – Festivalu plivanja za osobe s invaliditetom.
Natjecanje se održalo 26. listopada na bazenima Kantrida u Rijeci. Boje ČPK-a branili su: Kosec Nikola, Roginek Mirna, Marjanović Andrej, Škvorc Teo i Mislović Jakša. Osim hrvatskih predstavnika na natjecanju su plivali susjedi iz Slovenije te Bosne i Hercegovine.
U jakoj konkurenciji njihovi predstavnici ostvarili su zavidne rezultate te se kući vratili s 12 postolja (12 diploma). Ovo je još jedan u nizu pokazatelja kako se radi u Čakovečkom plivačkom klubu, da treneri svojim znanjem i zalaganjem odlično rade na svim poljima.
Njihove plivače s invaliditetom za ovo natjecanje pripremali su treneri Goran Kolarić, prof., Matija Horvat, prof. i Luka Dodlek, mag. cin. S novim trenerima koji vode njihove plivače s invaliditetom tražimo nove izazove i iskorak prema naprijed.
Pet mjeseci nakon ljetnog hakla s 83 ekipe, slijedi jesenski hakl u kojem se ponovno očekuje veliki odaziv jer Hakl se ne igra svaki dan.
Ovog puta lokacija će biti dvorana MESAP u Nedelišću. Ako ste skeptični kako će to izgledati, ne brinite, za mlade nogometaše pripremaju dva terena s umjetnom travom koji će biti ograđeni mantinelama što će donijeti novu i veću atraktivnost samih utakmica, a favorita neće biti.
„Iza nas je pet izdanja ljetnog hakla, a sada nam se na jesen pružila prilika da napravimo šesto izdanje koje će biti posebnije od ostalih, budući da će se igrati u dvorani, na podlozi s umjetnom travom, dok će teren biti ograđen mantinelama. Na ljetnim haklovima rasli smo svake godine, a vjerujemo kako ćemo i na ovom jesenskom oduševiti najmlađe, ali i njihove roditelje kojih je zaista bilo u velikom broju. Za one koji još nikad nisu haklali kod nas, turnir se igra 3 na 3″, poručili su organizatori.
Sami hakl igrat će se u pet kategorija, a počet će u petak dok završava u nedjelju.
2017. i mlađi – petak poslijepodne/navečer
2016. i mlađi – nedjelja prijepodne
2012. i mlađi – nedjelja poslijepodne
2014. i mlađi – subota prijepodne
2010. i mlađi – subota poslijepodne
U kategoriji 2017. i mlađi broj ekipa ograničen je na 8. U ostalim kategorija maksimalan broj prijavljenih ekipa je 12. Prijave kreću 2. studenog u 20h preko ONLINE obrasca te od 3. studenog putem Vibera, Wappa, SMS-a, pozivom na broj 099 440 2093.
Kotizacija i nagrade
U kotizaciju od 8€ po igraču uključeno je toplo jelo, osvježavajuće piće, puno utakmica, brojnih osmijeha, novih prijateljstva, a oni najbolji dobit će posebne nagrade. Također, svaka ekipa imat će minimalno 4 utakmice. Turnir se igra na male golove (1m) na terenu s umjetnom travom okružen mantinelama.
Nakon grupne faze igra se turnir završnice, ali i minimalno jedna utakmica za ekipe koje nisu ostvarile plasman u završnicu. Maksimalan broj igrača po ekipi je 6 (igra se 3 na 3). Službena lopte turnira je Select.
Prijave se od danas pa sve do popunjenja primaju putem ONLINE obrasca ili putem Vibera, Wappa te pozivom na broj 099 440 2093.
Prijave su upravo krenule, a trajat će do 18. studenog ili do ispunjenja svih mjesta. Napominjemo kako je ovog puta broj ekipa ograničen, stoga već danas ispunite obrazac jer bi vrlo lako mogli ostati bez mjesta.
Bračni par Dominić, Agneza i Mijo, iz Hodošana, jedini je bračni par u Općini Donji Kraljevec koji ove godine slavi 60 godina braka (dijamantni pir) i među najstarijim su stanovnicima Hodošana.
Agneza i Mijo Dominić jedni su od najstarijih stanovnika Hodošana
Posjetili smo ih u njihovom domu u Hodošanu i otkrili toplu priču o radišnim ljudima koji nikad nisu posumnjali u svoju ljubav, a istu su prenijeli i na veliku obitelj koju su stvorili tijekom godina.
Malo ljudi doživi dijamantni pir, a Agneza i Mijo jedni su od njih. Povodom svoje 60. godišnjice braka bili pozvani na feštu Udruge umirovljenika Donji Kraljevec u Hotel Kralja, a uskoro, na Štefanje, 26. prosinca 2024. godine, Agneza će proslaviti 80 godina života i ujedno dijamantni pir, na isti dan!
Mijo i Agneza sa sinovima i snahama
– Zlatni pir smo proslavili su Klubu 114 u Goričanu, a dijamantni ćemo u Hotelu Kralj, sinovi su nam sve organizirali, sve je dogovoreno! – rekli su.
VELIKA SRETNA OBITELJ
Agneza (79) i Mijo (85) Dominić imaju tri sina: Damira, Miljenka i Marija i snahe Danijelu, Vinku i Željku. Oni su im podarili osam unuka, a to su: Mišel, David, Denis, Silvija, Danijela, Valerija, Patrik i Jona te dvoje praunuka, Elenu (5 godina) i Nikolu (2,5 godina), dok je jedan praunuk na putu.
Agneza i Mijo Dominić s unucima i praunucima
– Sinovi, snahe i unuci nas često posjećuju, jako nas svi vole, oboje, i lijepo nam je. Često se okupljamo svi skupa, to jer pravo veselje! – rekli su.
‘UVIJEK SMO JEDNO DRUGOME BILI PODRŠKA’
Upitali smo ih koja je tajna sretnog braka, koji traje već 60 godina.
Agneza i Mijo na vjenčanju
– U braku nam je bilo lijepo, puno smo radili, a uvijek smo podržavali jedno drugo. Rodom sam iz Goričana i došla sam u Hodošan za snahu, bila sam tu snaha pune 34 godine. Bilo nam je lijepo, Mijini roditelji su bili jako dobri – rekla je Agneza i nastavila:
– Mijo je keramičar i dosta je radio po terenu u Sloveniji. Ja sam do svoje 40. godine bila domaćica, a tada sam, nakon što je suprug obolio i došao kući, krenula na posao, u Meiso. Puno smo radili i na poljoprivredi, imali smo i krave svinje, patke, kokoši… Na koncu, prodali smo krave i krenula sam na posao. Priviknula sam se.
Agneza je, unatoč velikom kućanstvu s troje djece, poslu i poljoprivrednom domaćinstvu, imala vremena i za ono za što ju je srce vuklo, što samo dokazuje da je Mijo bio divan suprug.
– Skoro 20 godina bila sam u KUD-u Hodošan. Došla sam s polja i išla plesati! Vele, mladost-ludost. Čak 30 godina bila sam i volonterka u Crvenom križu i sudjelovala u njihovim akcijama. Mijo mi je uvijek bio podrška i pomagao mi i podržavao me u svemu, kao i ja njemu – ističe Agneza.
‘UNATOČ SVEMU, NE DAMO SE!’
– Sad smo stari, a dok nam prije ništa nije bilo teško, danas nam je sve teško i puno je zdravstvenih tegoba, no ne damo se! Ja se jako puno krećem, napravim svaki dan toliko koraka da bih do Preloga došla! – dodala je.
Agneza i Mijo danas stanuju u kući sa sinom Miljenkom, snahom i unucima. Agneza ističe kako je ponosna na sve svoje sinove i snahe, marljivi su, dobri i pomažu im.
– Vrijeme provodimo skupa, popodne si malo počinemo, pa dalje trening po gruntu – kaže Agneza. Ona i dalje ima kokoši i patke, a Mijo brine o zečevima. Imaju i mačke i psa. Agneza brine za perad i vrt, presađuje salatu i veli:
– Krećem se što više mogu! Mijo mi nakopa gredice, a ja presađujem salatu…
Drže se i ne daju godinama koje neumorno idu. Ističu nam i kako im je zadnjih 10 godina jako brzo prošlo te kako vrijeme nevjerojatno brzo prolazi što si stariji. Život je prekratak da bi se vrijeme trošilo na svađe ili zamjeranja.
Život je prekratak za svađu, poručuju
– Volite se, budite si dobri i nemojte se rastavljati! – ukratko su zaključili.
Mijo i Agneza, želimo vam još puno lijepih godina u zdravlju i sreći!
U Općini Mala Subotica sportu se poklanja mnogo pažnje, pri čemu, kao i u većini lokalnih sredina, posebno mjesto zauzima nogomet. Tako u samom središtu mjesta posljednjih godina raste pravi sportski park koji je nedavno obogaćen dovršenim uređenjem pomoćnog nogometnog igrališta.
Uvjeti na njemu u prethodnom razdoblju nisu bili zadovoljavajući, posebice jer ga koriste brojne selekcije Škole nogometa Općine Mala Subotica, pa je općinska uprava, predvođena načelnikom Valentinom Škvorcom, prionula provedbi projekta kojim je stanje značajno poboljšano.
– Poboljšanje uvjeta za rad polaznika naše općinske Nogometne škole bio je primarni cilj ovog projekta započetog prije dvije godine postavljanjem rasvjete uz cijelo igralište. Tijekom ljetnih mjeseci uvidjeli smo da zbog problem sa zalijevanjem teren u to doba godine praktički „izgori“ te postane tvrd i nabijen, posve neadekvatan za ono što treba mlađim dobnim uzrastima. Zbog toga smo prošle godine krenuli u potpunu rekonstrukciju skinuvši kompletan sloj zemlje kako bi ove godine započeli s finim nasipavanjem sloj po sloj i niveliranjem da bi teren u potpunosti izravnali. Uslijedilo je sijanje trave, prozračivanje i dosijavanje te je teren nedavno doveden u stanje pogodno za treninge malih, ali i velikih nogometaša. U cijelu investiciju uloženo je osamdesetak tisuća eura, što je ipak mnogo manje nego da smo teren gradili iznova, jer bi troškovi bili oko dva i pol puta veći, rekao je načelnik Škvorc.
Iako je dosada na tom prostoru mnogo učinjeno, planiraju se i drugi zahvati kojima bi se sportski park u potpunosti zaokružio.
– Možemo reći da smo krenuli okolnim putem kako bi u konačnici došli do same srži cijele situacije. Naime, na ovom je prostoru prvo uređene malonogometni teren s umjetnom travom, a sada je provedena i kompletna rekonstrukcija pomoćnog igrališta. Sličan zahvat sada predstoji na glavnom terenu koji vapi za obnovom i tu smo investiciju prijavili na natječaj Ministarstva turizma i sporta. U konačnici bi se pristupilo izgradnji svlačionica i male dvorane s tribinom za potrebe nogometnog kluba za što je pripremljena projektna dokumentacija i čekamo adekvatni natječaj za tu namjenu što bi bila točka na i kompletnog uređenja našeg sportskog parka, najavio je Škvorc.
Općina vodi računa da se, kao i u svim ostalim segmentima, sportski objekti uređuju ravnomjerno u svim naseljima.
– U tijeku je Javna nabava za dogradnju svlačionica na igralištu NK Dinama Palovec, gdje smo ranije postavili ogradu i rasvjetu te očekujemo da će radovi započeti do kraja godine i biti završeni sredinom sljedeće godine. Taj teren također koriste polaznici Nogometne škole, pa su postojeće dvije svlačionice bile nedostatne i zato i tamo krećemo u rekonstrukciju radi lakše organizacije treninga mlađih selekcija. Na nogometnom igralištu u Držimurec-Strelcu također su ranije uređeni ograda i rasvjeta, a sada obnavljamo vanjski dio klupskih prostorija sa svlačionicama, jer želimo maksimalno biti na raspolaganju svim našim klubovima cijeneći njihov doprinos u radu s mladima. Znamo da ih je sve teže privući na bavljenje sportom, pa nastojimo tome doprinijeti boljom infrastrukturom, poručio je načelnik.
Upitali smo ga kako se nosi s tradicionalnim rivalitetom Spartaka i Dinama.
– Uvijek smo na raspolaganju jednima i drugima, nastojeći ravnomjerno pratiti njihove potrebe. Znam da su njihove želje ponekad i veće od onoga što možemo ostvariti, ali, sportski rečeno, prije donošenja odluke uvijek stanemo na loptu, razmotrimo stvarne potrebe i nastojimo im osigurati sve ono što je nužno za njihovo djelovanje, posebno u radu s mladima, diplomatski je zaključio Škvorc.
U emotivnoj, obiteljskoj atmosferi, baka Milanka dočekala je posebnu proslavu u svom životu – stoti rođendan. Okružena brojnim potomcima, od djece do praunuka, srdačna i skromna žena provela je dan ispunjen ljubavlju, vedrinom i toplim sjećanjima. Župan Međimurske županije Matija Posavec osobno je čestitao Milanki Lončarić rođendan, poželjevši joj niz sretnih godina u zdravlju i u krilu najmilijih.
Milanka Lončarić rođena je 3. studenog 1924. godine u Črečanu, u kući u kojoj je rođen i Josip Vrhovski, čija je nećakinja. Cijeli život posvetila je obitelji, istinski živeći za svoju djecu i unuke. Tijekom dugog niza godina bila je stup svoje obitelji, s ljubavlju podižući petero djece te im prenoseći najveće vrijednosti. S vremenom je postala baka jedanaestoro unučadi, zapravo super-baka jer je uvijek bila tu da ih ohrabri, da im pomogne i da im daruje mudrost svoga velikog iskustva. Danas veliko obiteljsko stablo krase i 24 praunuka bake Milanke te prapraunuk.
Neumornim radom i ljubavlju Milanka je ostavila neizbrisiv trag u životima svih članova svoje obitelji. Pomagala je i unucima podizati njihovu vlastitu djecu. Koliko je ova skromna i snažna žena važna svojoj obitelji najbolje govore suze radosnice u očima njezinih potomaka tijekom proslave rođendana.
Iako baka Milanka uvijek skromno kaže da nema osobnu tajnu dugovječnosti, a njezini potomci u šali ističu kako bi voljeli naslijediti barem dio njezine vitalnosti i optimizma.
“Uvijek je bila umjerena, skromna u svemu, pa tako i u jelu. Možda je baš to ključ njezinog zdravlja,” kažu unuci.
Unučad svjedoči da je istinska tajna dugovječnosti bake Milanke – ljubav darovana obitelji, središtu njezina svijeta.
Župan Posavec je baki Milanki poručio da je simbol snage i požrtvovnosti: “Vaše je srce oblikovalo četiri generacije, a Vaša ljubav i briga odjekuju vremenom sve do doba Vašega prapraunuka”, rekao je župan s poštovanjem.
Baka Milanka provela je dan u dobrom raspoloženju svojih najmilijih koji su je vraćali u davne sretne uspomene i zajedničke trenutke. Svi su se složili – baka Milanka nije samo doživjela stotinu godina, već je živjela tih stotinu godina u punom smislu riječi zahvaljujući činjenici da je u svakoj generaciji ostavila trag ljubavi i predanosti.
Slavljenici je čestitao i načelnik Općine Nedelišće Nikola Novak.
Svim srcem joj želimo još mnogo radosti i zdravlja!
Da, da, postoji obiteljska Područna škola i to u Prekopi! Prošle školske godine Filoteja Petković bila je jedina učenica prvog razreda Područne škole Prekopa, koja je u sastavu Osnovne škole Štrigova. Tada su s njom u istoj školi bili i njezina sestra Iskra i brat Viktor, koji su polazili drugi razred te učenice četvrtog razreda Marija Paula Bogda i Lana Sitar. Učenika trećeg razreda nije bilo, jer tri godine prije u PŠ Prekopa nije upisan ni jedna učenik prvog razreda.
Viktor, Filoteja i Iskra Petković
Ove godine je slična situacija. Nije upisan ni jedna prvašić, a istovremeno više nema Marije Paule Bogdan i Lane Sitar, koje su viši, peti razred počele polaziti u Osnovnoj školi u Štrigovi.
Tako su sada su u Područnoj školi Prekopa ostala samo tri učenika, i to iz iste obitelj Petkovići: Filoteja u drugom i Iskra i Viktor u trećem razredu.
To su svi učenici PS Prekopa
Da bi zanimljivost bila još i veća, Petkovići uopće nisu s područja Općine Štrigova, nego Općine Gornji Mihaljevec. Velika obitelj s jedanaestoro djece doselila je i živi u mjestu Vugrišinec, koji se naslanja na Prekopu, pa im je bliže tu nego u Gornji Mihaljevec. No, u više razrede krenut će tamo.
PRAVA MALA OBITELJ
Učitelj u oba razreda je Dubravko Posel, koji je ujedno i voditelj Područne škole.
Voditelj PS Prekopa Dubravko Posel s učenicima
– Godinama radim u mješovitim razredima, pa mi ovo nije ništa čudno. Istina, sve to iziskuje dodatni napor, ali zasad nema problema. K tome, škola je dobro opremljena, renovirana i ima sve ostalo što je potrebno za nesmetano odvijanje nastave – kaže učitelj Dubravko Posel.
Učitelj i voditelj PŠ Prekopa Dubravko Posel
Inače, već godinama Međimurska županija ulaže znatna sredstva u obnovu područnih odjela u svjetlu činjenice da njihovo postojanje igra značajnu ulogu u životu manjih ruralnih sredina te značajno podiže kvalitetu života tamošnjih stanovnika.
Petkovići s tetom kuharicom
I stvarno, baš su zanimljive ove male školske zajednice. Jer, bez obzira na to što je učenika mali broj, učenicima pružaju sve moguće uvjete za rad. Uređen je okoliš i igrališta s igralima, unutrašnjost, grijanje, kuhinja…
Kuharica Branka Lazar i učitelj Dubravko Posel
Djeca posebno hvale tetu kuharicu i čistačicu Branku Lazar, koja svoj posao odlično obavlja i u PŠ Prekopa i u PŠ Železna Gora.
Saborsko nedaleko Plitvičkih jezera bilo je odredište 50-ak planinara Hrvatskog planinarskog društva „Međimurje“ iz Čakovca na njihovom izletu u nedjelju, 3. studenoga 2024. godine, koji je vodio planinarski vodič Bojan Blažić.
Relativno toplo vrijeme, uz naoblaku, pratilo ih je na ovoj prelijepoj destinaciji planinske prirode i rijeke, koja se nekome može učiniti kao da šeće prirodom Sjeverne Amerike. Saborsko je naziv općine u sastavu Karlovačke županije, koja se nalazi u gorsko-planinskom području Male kapele, 20-ak km od Plitvičkih jezera. Mnogi stanovnici Saborskog stradali su u 2. svjetskom ratu, kao i u Domovinskom ratu, a tu je i masovna grobnica te spomenik žrtvama.
Danas, u Saborskom se nalazi popularna staza za šetnju „Izvor-voda“, ujedno i markiran planinarski put i hodočasnički put koji vodi posjetitelje kroz prekrasan planinski krajolik netaknute prirode, borovih šuma, potoka i rječica, a Turistička zajednica Plitvičke doline za stazu je izdala i simpatičnu knjižicu „Saborka“.
Staza kreće od crkve sv. Ivana Nepomuka i sastoji se od dva dijela: „Izvor utjehe“ (2 km) koja vodi do vrha Alana (748 m) i „Izvora života“ (oko 13 km), kružne staze koja prolazi kroz borove šume, izvore pitke vode i jednim dijelom uz rijeku Jesenicu, a vodi i do pećine Lice Isusovo na kojoj je „Bog isklesao lice Isusa“.
Neki od međimurskih planinara vidjeli su Isusa, neki trola, ali jedno je sigurno – svi su uživali u ovoj planinarskoj avanturi u kojoj su morali i preskakati preko potoka, hodati po drvenim gredama na vodi i paziti kuda staju da se ne otkližu u rijeku Jesenicu.
Pri kraju staze okrijepili su se kod lovačkog doma, a prije mraka već su se grijali u autobusu za povratak nazad. Vratili su se puni dojmova o ovoj ljepoti Hrvatske koju svakako vrijedi posjetiti više puta!
Ivanja Reka je u subotu, 2. studenog 2024. godine bila domaćin Kupa Hrvatske za kadete, juniore, mlađe seniore i seniore u karateu. Natjecanje je bilo obavezno za sve koji su izborili nastup na prvenstvu Balkana koje će se održati od 8. do 10. studenog u Sarajevu.
Karate centar Šenkovec predstavljalo je 12 natjecatelja u tri uzrasne kategorije.
U kategoriji kadetkinja nastupile su Ana Bađun, Lorena Mihalković, Ena Rajković i Mia Sabol. Najbolji rezultat ostvarila je Ena Rajković koja je osvojila 2. mjesto. Mia Sabol izgubila je meč za brončano odličje, a Ana i Lorena su izgubile u četvrtfinalne mečeve i nisu dobile priliku za repasaž.
David Faić nije imao većih problema tijekom eliminacijskih mečeva i osigurava finale. U finalu ga čeka Ozren Grgić koji sigurnim nastupom zasluženo osvaja zlatnu medalju, a David Faić osvaja 2.mjesto.
U kategoriji juniorki nastupile su Bella Mikulić, Erika Grabovac, Tea Brinc i Lara Jurčević. Tea Brinc zasluženo osvaja 3. mjesto , a Lara Jurčević i Erika Grabovac gube meč za brončano odličje.
U juniorima su ih predstavljali Domagoj Miličević, Luka Žiošković i David Podgorelec. Na svom debitantskom nastupu na ovom natjecanju David Podgorelec osvaja 3. mjesto , a Domagoj gubi meč za broncu.
Moramo istaknuti i Šenkovčane Ozrena Grgića koji u kategoriji juniora osvaja 2. mjesto iza aktualnog državnog prvaka Lovre Eraka, a u kadetima je pobjednik, ali i njegovu sestru Ingu Grgić koja dominantno osvaja dva prva mjesta u najstarijim uzrastima ( mlađe seniorke i seniorke ).
Natjecateljsku ekipu je na natjecanju su vodili treneri Drago i Tihomir Grgić, a na natjecanju je sudio Vlado Bošnjak.
Svečanom sjednicom Vijeća veleučilišta obilježen je Dan Međimurskog veleučilišta u Čakovcu, 17. obljetnica osnivanja Veleučilišta te 16. obljetnica od početka nastave na MEV-u.
Međimursko veleučilište u Čakovcu osnovano je uredbom Vlade Republike Hrvatske 2. studenoga 2007. godine. Danas ta visokoškolska ustanova predstavlja centar izvrsnosti za visokostručni, stručni i znanstveni rad. Veleučilište provodi kvalitetno i učinkovito obrazovanje temeljeno na konceptu cjeloživotnog učenja, odgovornosti prema znanju kao javnom dobru, mobilnosti i razvoju ljudskih potencijala kao najvažnijih vrijednosti društva.
Uputivši dobrodošlicu brojnim uzvanicima i gostima, na ulogu i dosege MEV-a u proteklom razdoblju osvrnuo se dekan, izv. prof. dr. sc. Igor Klopotan.
– Slavimo 17. obljetnicu Međimurskog veleučilišta u Čakovcu. Započeli smo je promocijom, a ukupno smo u ovoj godini promovirali 240 studenata. Mislim da samo ta brojka dovoljno govori o našem doprinosu lokalnoj i široj zajednici. Trenutno imamo petstotinjak studenata i sve svoje studentske programe revidiramo da ih uskladimo s tržištem rada – rekao je Klopotan.
Dodao je da je ove godine najveći interes studenata za studij Menadžmenta, gdje su i povećane kvote, a najmanji je interes za studij Održivog razvoja koji je trenutno u reviziji.
– Fascinantan je podatak da je 50 posto naših studenata iz Varaždinske, 30 posto iz Međimurske županije, a 20 posto su mladi iz cijele Hrvatske. Imali smo i dvoje Ukrajinaca i nekoliko studenata uz Bosne i Hercegovine, ali imamo i 41 mobilnosti nastavnika i studenata u ovoj godini i to je jako dobar podatak za veleučilište poput našeg. Imamo i studentski dom s 39 ležajeva, restoran je radio do ove godine, a ove godine smo raspisali natječaj za ponovni zakup, ali nismo dobili zakupca i intenzivno radimo sa Županijom da taj problem riješimo. Infrastruktura je dosta dobra, danas smo u Centru održivog razvoja, Znanstvenom centru Veleučilišta koje je izgrađeno sredstvima Europske unije. Za sada imamo i dovoljno profesora, a ukoliko će se povećati broj studenata, kroz vanjsku suradnju i kroz nova zapošljavanja osigurat ćemo dovoljno nastavnika i profesora – kazao je dekan.
Otkrio je i planove za budućnost Međimurskog veleučilišta u Čakovcu.
– Upravo smo predali elaborat, prijavili smo prvi studijski program u Međimurju koji je u biomedicini i zdravstvu – Medicinsko-laboratorijska dijagnostika i čekamo suglasnost Ministarstva zdravstva. Nadamo se, ako će sve proći u redu, da ćemo uskoro početi izvoditi nastavu – istaknuo je Klopotan.
Kada je MEV osnovan, ministar obrazovanja bio je prof. Dragan Primorac, aktualni predsjednik Upravnog vijeća Specijalne bolnice Sv. Katarina, koji nije krio oduševljenje onime u što je MEV izrastao 17 godina nakon prvih koraka.
– Vidio sam fantastičnu promidžbu svega onoga što je Međimursko veleučilište napravilo u ovom kratkom vremenskom periodu. Hrvatska nije jaka koliko je jak Zagreb, ona je jaka koliko su jaki i Čakovec, Split, Osijek, Istra…Kada u jedan grad postavite sustav obrazovanja, kada imate cijelu vertikalu obrazovanja, mijenjate koncept održivog razvoja u toj sredini. To je staro pravilo koje više od 70 godina postoji u razvijenom svijetu. Moje je srce neizmjerno sretno jer započeli smo s jednim malim sjemenom koje je preraslo u fenomenalnu instituciju na kojoj danas studira oko petsto studenata. Razni smjerovi nam pokazuju i o atraktivnosti programa, ali ono što je po mom mišljenju najvažnije je cijela prohodnost sustava obrazovanja. Čestitam svima koji su doprinijeli ovom sjajnom uspjehu – zaključio je Primorac.
Uime brojnih dekana hrvatskih veleučilišta koji su nazočili svečanoj sjednici Vijeća veleučilišta, okupljenima se obratio predsjednik Zbora veleučilišta RH, docent Željko Sudarić.
– Kao i u svim veleučilištima u Republici Hrvatskoj kojih je danas 32, a tu su i 22 tisuće studenata koji studiraju na stručnim studijima, odnosno na veleučilištima u Hrvatskoj, tako i studentima na Međimurskom veleučilištu želimo poručiti da dođu studirati, zato što će ih naravno nastavnici i sve stručne službe pripremiti za tržište rada, što je danas jako potrebno, ne samo u Republici Hrvatskoj nego i cijeloj Europskoj uniji – rekao je Sudarić.
Dodao je da na hrvatskim veleučilištima ima mjesta za sve koji žele studirati, kako za domaće, tako i za strane studente.
– Sva veleučilišta u Hrvatskoj, kako privatna tako i javna, posjeduju određene kvote gdje se studenti onda upisuju. Trenutno je i slobodnih kvota pa i Međimursko veleučilište, kao i ostala u Hrvatskoj, radi na tome kako bi privuklo stalne studente. Hoće li to biti studenti iz regije ili iz europskih zemalja, svaka će institucija odrediti sama za sebe – zaključio je Sudarić.
Uime Međimurske županije, sjednici je nazočila pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i sport Nives Kolarić Strah koja je čestitala na obljetnici te poručila kako Veleučilište nije samo obrazovna institucija, već i temelj razvoja Međimurja. Dodala je kako je Međimurska županija ponosna na ovu ustanovu obećavši da će i ubuduće pomagati projekte MEV-a.
Varaždinski župan Anđelko Stričak također je čestitao na 17 godina Veleučilišta, podsjetivši kako su se brojni mladi iz Varaždinske županije odlučili studirati upravo na MEV-u. Kazao je kako Varaždinska županija razvija dobru suradnju sa svim visokoškolskim ustanovama na sjeveru Hrvatske te kako je važan dio te suradnje upravo Međimursko veleučilište u Čakovcu. Posebno je naglasio važnost suradnje kada su u pitanju centri izvrsnosti.
Okupljenima se obratila i izaslanica ministra znanosti, obrazovanja i mladih Radovana Fuchsa, ravnateljica Uprave za visoko obrazovanje u Ministarstvu Dijana Mandić, ujedno predsjednica Upravnog vijeća MEV-a. Čestitala je na svim dosadašnjim uspjesima MEV-a ističući kako veleučilišta imaju jak utjecaj na razvoj u kraju u kojem se nalaze te da je MEV jedan od najboljih primjera. Naglasila je kako je važno da studijski programi budu usklađeni s tržištem rada i da trebaju ponuditi mladima upravo ono od čega će inati najviše koristi u životu.
Izaslanik predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića, zastupnik Ljubomir Kolarek najavio je i obećao daljnju pomoć svih dionika u sustavu, kako bi se MEV i dalje razvijao.
Zadovoljni svime onime što im MEV pruža su i studenti, među njima i Anja Peras.
– Svim srednjoškolcima bih preporučila da dođu na Međimursko veleučilište jer se profesori maksimalno trude da studente pripreme za tržište rada i da lakše kasnije pronađu posao. Znamo kakvo je stanje u Hrvatskoj i da ima dosta mladih koji su nezaposleni, stoga doista svima preporučujem ovo Veleučilište jer ovdje ima doista mnogo smjerova i imaju što birati – poručila je Peras.
Student Mirko Vrlec kazao je da nije očekivao da će predavači toliko „ići na ruku” studentima.
– Od mogućnosti prilagodbe datuma pisanja kolokvija, do održavanja samih predavanja, o svemu se s njima možemo bez problema dogovoriti i u svemu imamo njihovu pomoć – naglasio je Vrlec.
Svečana sjednica Vijeća veleučilišta MEV-a završila je dodjelom Dekanove nagrade za marljivost, odgovornost i izvrsnost u izvršavanju studentskih obveza u akademskoj godini 2023./2024. te uručenjem zahvalnica za suradnju i podršku te promociju MEV-a, kao i za doprinos razvoju Međimurskog veleučilišta u Čakovcu.
