Bračni par Dominić, Agneza i Mijo, iz Hodošana, jedini je bračni par u Općini Donji Kraljevec koji ove godine slavi 60 godina braka (dijamantni pir) i među najstarijim su stanovnicima Hodošana.
Posjetili smo ih u njihovom domu u Hodošanu i otkrili toplu priču o radišnim ljudima koji nikad nisu posumnjali u svoju ljubav, a istu su prenijeli i na veliku obitelj koju su stvorili tijekom godina.
Malo ljudi doživi dijamantni pir, a Agneza i Mijo jedni su od njih. Povodom svoje 60. godišnjice braka bili pozvani na feštu Udruge umirovljenika Donji Kraljevec u Hotel Kralja, a uskoro, na Štefanje, 26. prosinca 2024. godine, Agneza će proslaviti 80 godina života i ujedno dijamantni pir, na isti dan!
– Zlatni pir smo proslavili su Klubu 114 u Goričanu, a dijamantni ćemo u Hotelu Kralj, sinovi su nam sve organizirali, sve je dogovoreno! – rekli su.
VELIKA SRETNA OBITELJ
Agneza (79) i Mijo (85) Dominić imaju tri sina: Damira, Miljenka i Marija i snahe Danijelu, Vinku i Željku. Oni su im podarili osam unuka, a to su: Mišel, David, Denis, Silvija, Danijela, Valerija, Patrik i Jona te dvoje praunuka, Elenu (5 godina) i Nikolu (2,5 godina), dok je jedan praunuk na putu.
– Sinovi, snahe i unuci nas često posjećuju, jako nas svi vole, oboje, i lijepo nam je. Često se okupljamo svi skupa, to jer pravo veselje! – rekli su.
‘UVIJEK SMO JEDNO DRUGOME BILI PODRŠKA’
Upitali smo ih koja je tajna sretnog braka, koji traje već 60 godina.
– U braku nam je bilo lijepo, puno smo radili, a uvijek smo podržavali jedno drugo. Rodom sam iz Goričana i došla sam u Hodošan za snahu, bila sam tu snaha pune 34 godine. Bilo nam je lijepo, Mijini roditelji su bili jako dobri – rekla je Agneza i nastavila:
– Mijo je keramičar i dosta je radio po terenu u Sloveniji. Ja sam do svoje 40. godine bila domaćica, a tada sam, nakon što je suprug obolio i došao kući, krenula na posao, u Meiso. Puno smo radili i na poljoprivredi, imali smo i krave svinje, patke, kokoši… Na koncu, prodali smo krave i krenula sam na posao. Priviknula sam se.
Agneza je, unatoč velikom kućanstvu s troje djece, poslu i poljoprivrednom domaćinstvu, imala vremena i za ono za što ju je srce vuklo, što samo dokazuje da je Mijo bio divan suprug.
– Skoro 20 godina bila sam u KUD-u Hodošan. Došla sam s polja i išla plesati! Vele, mladost-ludost. Čak 30 godina bila sam i volonterka u Crvenom križu i sudjelovala u njihovim akcijama. Mijo mi je uvijek bio podrška i pomagao mi i podržavao me u svemu, kao i ja njemu – ističe Agneza.
‘UNATOČ SVEMU, NE DAMO SE!’
– Sad smo stari, a dok nam prije ništa nije bilo teško, danas nam je sve teško i puno je zdravstvenih tegoba, no ne damo se! Ja se jako puno krećem, napravim svaki dan toliko koraka da bih do Preloga došla! – dodala je.
Agneza i Mijo danas stanuju u kući sa sinom Miljenkom, snahom i unucima. Agneza ističe kako je ponosna na sve svoje sinove i snahe, marljivi su, dobri i pomažu im.
– Vrijeme provodimo skupa, popodne si malo počinemo, pa dalje trening po gruntu – kaže Agneza. Ona i dalje ima kokoši i patke, a Mijo brine o zečevima. Imaju i mačke i psa. Agneza brine za perad i vrt, presađuje salatu i veli:
– Krećem se što više mogu! Mijo mi nakopa gredice, a ja presađujem salatu…
Drže se i ne daju godinama koje neumorno idu. Ističu nam i kako im je zadnjih 10 godina jako brzo prošlo te kako vrijeme nevjerojatno brzo prolazi što si stariji. Život je prekratak da bi se vrijeme trošilo na svađe ili zamjeranja.
– Volite se, budite si dobri i nemojte se rastavljati! – ukratko su zaključili.
Mijo i Agneza, želimo vam još puno lijepih godina u zdravlju i sreći!