Općina Donji Vidovec uspješno je provela i završila projekt „Održavanje unutarnjih prostora zgrade vatrogasnog doma Donji Vidovec“, čime su značajno unaprijeđeni uvjeti rada i sigurnost članova Dobrovoljno vatrogasno društvo Donji Vidovec.
Projektom je obuhvaćena obnova i uređenje unutarnjih prostora vatrogasnog doma. Izvedeni su parketarski, keramičarski, soboslikarski i gipsokartonski radovi, elektrotehnički radovi te strojarski radovi koji uključuju sustav grijanja i hlađenja putem klima uređaja, ventilaciju i plinske instalacije. Također je proveden stručni nadzor nad izvođenjem radova, čime je osigurana kvaliteta i usklađenost s važećim standardima.
Radove je izvelo poduzeće ĐURKIN d.o.o. iz Čakovca, a ukupna vrijednost projekta iznosila je 67.128,43 EUR.
Prije obnove
Za realizaciju projekta Općina je osigurala 26.500,00 EUR putem natječaja Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine – Poziv za sufinanciranje projekata JLS za poticanje razvoja komunalnog gospodarstva i ujednačavanje komunalnog standarda u 2025. godini, dok je preostali iznos od 40.628,43 EUR financiran iz proračuna Općine.
Prije obnove
Završetkom projekta osigurani su kvalitetniji, funkcionalniji i sigurniji prostorni uvjeti za rad vatrogasaca, čime Općina Donji Vidovec nastavlja kontinuirano ulagati u komunalnu infrastrukturu i jačanje lokalnih kapaciteta sustava zaštite i spašavanja.
U srijedu, 4. ožujka, na dan kada bi proslavila svoj 88. rođendan, Ogranak Matice hrvatske u Čakovcu upriličio je komemoraciju za svoju dugogodišnju članicu Veru Zemunić, preminulu na samom kraju 2025. godine.
Na početku komemoracije okupljene članove Ogranka i članove obitelji Vere Zemunić pozdravio je predsjednik Zoran Turk, pozvavši na minutu šutnje. U svom govoru istaknuo je značaj Vere Zemunić za svakodnevni rad i nakladničku djelatnost Ogranka, napomenuvši kako sjećanje na nju neće zamrijeti te kako će se članovi Ogranka pobrinuti za uređenje i objavu njene rukopisne ostavštine.
Naročito dirljiv trenutak bio je govor kćeri Vere Zemunić Vlaste Škrobar u kojem je istakla majčinu toplinu tijekom odrastanja, skrb za obitelj te radost koju je osjećala u radu s djecom i za djecu, kao učiteljica i kao književnica.
O Veri Zemunić kao književnici progovorili su i dopredsjednik Ogranka Matice hrvatske u Čakovcu Ivan Pranjić i nekadašnji predsjednik Stjepan Hranjec. Dok se Pranjić osvrnuo ponajprije na njeno pjesništvo i memoarsku prozu, Hranjec je poseban naglasak stavio na dječju književnost po kojoj je Vera Zemunić bila najistaknutija.
Konačno, o tome koliko je pokojna gospođa Zemunić bila cijenjena svjedočili su i govori čakovečke gradonačelnice Ljerke Cividini te župana Matije Posavca, koji su se prisjetili svojih mnogobrojnih susreta s Verom te životne radosti i energije koju je širila.
Odabrane Verine stihove interpretirala je Anita Novak, dok je komemoraciju glazbenim nastupom upotpunila Martina Sabljak. Na kraju komemoracije otvorena je knjiga žalosti u koju su se upisali mnogi prisutni.
Poznati avanturist i zvijezda Primal Survivora, Hazen Audel, uputio se u Međimurje… ali ovaj put nije bio sam u “preživljavanju”. U filmu “Međimurje jednako tvoje” susreće nevjerojatne ljude – osobe s invaliditetom i posebnim potrebama – koje ga na simboličan i dirljiv način “spašavaju” dok se snalazi u našoj zelenoj oazi, piše na Facebook stranici od Visit Međimurje.
Ovo nije samo priča o Međimurju – ovo je snažna poruka o inkluzivnosti, prihvaćanju različitosti i snazi zajednice u kojoj je svatko jednako važan i jednako dobrodošao.
Film je osvojio nagradu Zlatna vrata Berlina u kategoriji Održivost i kategoriji Regije, na jednom od najuglednijih svjetskih festivala turističkog filma – The Golden City Gate u Berlinu!
Hvala svima koji su sudjelovali u ovoj prekrasnoj priči – posebno našim herojima iz filma, poručuju.
Sjajne vijesti stižu sa županijske izložbe likovnih radova LIK 2025./2026., koja je održana u Graditeljskoj školi Čakovec. Na izložbu je pristiglo čak 75 radova, a među najboljima istaknule su se učenice Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec.
Ovogodišnja tema bila je iznimno poticajna i zahtjevna: „S one strane vidljivog – Izvan kontrole razuma“. Učenici su istraživali nadrealizam, upoznavali njegove povijesne i teorijske temelje te zatim primjenjivali jednu od nadrealističkih tehnika – frotaž, grataž ili dekalkomaniju – koristeći pritom metode poput automatizma, asocijativnosti i simbolike.
U kategoriji srednjih škola posebno su se istaknule učenice Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec: Ena Magdalenić osvojila je 1. mjesto, a Zara Ujlaki 3. mjesto.
Čestitke Ani i Zari na uspjehu, talentu i kreativnosti, kao i profesorici Karmen Farkaš na predanom radu i poticajnom vodstvu.
Patrik Kolarić odsudio je vjerojatno daleko najgoru utakmicu u svojoj mladoj i inače vrlo uspješnoj karijeri. Statusno naš trenutačno najbolji sudac u Europi napravio je u u polufinalu utakmice Kupa između Rijeke i Hajduka čak pet teških pogrešaka, pišu Sportske novosti.
Kolarićeva prva pogreška, slažu se suci s kojima smo komunicirali, a koji ne smiju javno komentirati suđenje, zbila se u 5. minuti kada je nakon dvoboja Racije i Fruka svirao penal za Rijeku. Na njegovu sreću, aktivirala se VAR soba, pa je Kolarić dobio priliku ispraviti pogrešku. Umjesto penala opravdano je dao žuti karton Fruku.
U 17. minuti Kolarić je napravio prvu veliku pogrešku koja nije bila ispravljena. Adu-Adjei je na centru pobjegao Raciju, koji ga je rukama zaustavio kad je Englez već sam jurnuo prema Hajdukovu vrataru Siliću. Bio je to klasičan crveni karton, ali Kolarić je Raciju pokazao žuti, očito računajući da bi Skelin kao Hajdukov drugi stoper bio u mogućnosti stići Adu-Adjeija prije nego što uđe u šansu. Međutim, Skelin je bio dosta udaljen od Engleza i teško bi ga stigao. Nejasno je zašto se VAR sudac Ivan Matić nije javio, a trebao se javiti.
U 19. minuti Rebić je laktom udario Oreča u glavu, a Kolarić mu je pokazao žuti karton. Snimka je pokazala da je Rebić napravio vidljiv pokret laktom prema Orečovoj glavi i stoga je to trebao biti – slažu se svi suci – izravni crveni karton. Kolarić je očito procijenio da nije bilo dovoljno intenziteta u tom startu, ali crveni bi karton bio daleko prikladniji za tu situaciju. VAR je opet šutio, što je bila teška pogreška.
U 56. minuti nova sporna situacija. Oreč je ubacio loptu u kazneni prostor gostiju, Raci je glavom udario loptu, koja se potom odbila na lakat njegova suigrača Guillamona, kojim je vidljivo proširio obujam tijela. Kolarić nije ništa svirao, ali VAR sudac Matić ga je ovaj put pozvao da pogleda snimku, što je rezultiralo penalom za domaće.
Suci s kojima su razgovarali iz Sportskih novosti bili su podijeljeni oko tog penala, ali i suglasni da to nikako nije trebala biti VAR intervencija. Guillamon je – objašnjavaju oni koji su protiv penala – bio jako blizu Raciju, koji je udarcem glavom promijenio smjer lopte, te je ona potpuno iznenadila Guillamona.
Da ga je u tako raširen lakat pogodio suparnik, onda bi bio penal, ali pogodio ga je suigrač. Neki su stava da je, bez obzira na to što ga je Raci pogodio u ruku, Guillamon ipak držao svoj lakat previše udaljenim od tijela i da je stoga mogao svirati penal, ali se slažu da je to dvojbena situacija, a čim je tako, VAR se ne treba aktivirati.
I peti Kolarićev previd zbio se u sudačkoj nadoknaditi, kada je Raci imao duel s Čopom. Kolarić nije vidio penal, ali ga je VAR zvao, te mu omogućio da se ponovno korigira. Raci je napravio potpuno nepotrebam prekršaj, ali ga je napravio i penal je zasluženo sviran.
Prva grupa operativnih djelatnika za sigurnost i civilnu zaštitu uspješno je završila stručno osposobljavanje u sklopu programa obrazovanja odraslih koji se provodi u Srednjoj školi Čakovec.
Time su postali prvi educirani „operativci“ za sigurnost u odgojno-obrazovnim ustanovama u Međimurskoj županiji.
Diplome koje su polaznici primili obilježene su i prigodnom zakuskom, a iz škole su im uputili čestitke i poželjli mnogo uspjeha u poslu za koji su se osposobili.
U romskom naselju u Pribislavcu danas je podijeljeno 260 paketa pomoći koje je osiguralo Gradsko društvo Crvenog križa Čakovec. Podjela je organizirana u suradnji sa zamjenikom župana Međimurske županije Elvisom Kraljem, zamjenikom načelnika Općine Pribislavec iz reda romske nacionalne manjine Rajkom Kovačićem i legitimno izabranim predstavnicima romskih naselja.
Paketi su bili namijenjeni korisnicima zajamčene minimalne naknade, sukladno važećim propisima i kriterijima socijalne skrbi. Prema riječima Rajka Kovačića, podjela je protekla uredno i bez poteškoća, a pravo na paket imala je svaka obitelj koja ostvaruje navedeno pravo, uključujući i punoljetne članove kućanstva.
– Danas je podijeljeno 260 paketa za korisnike zajamčene minimalne naknade. Sve je proteklo u najboljem redu. Svaka obitelj u kojoj su i punoljetna djeca imala je pravo na paket – rekao je Kovačić.
Istaknuo je pritom kako su se tijekom podjele javili i pojedini stariji mještani koji ne ostvaruju pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, ali žive u teškim materijalnim uvjetima.
– Bilo je starijih osoba koje su izrazile nezadovoljstvo jer nisu obuhvaćene ovom podjelom. Istina je da primaju druge oblike pomoći, no to često nije dovoljno za pokrivanje osnovnih životnih potreba tijekom mjeseca. Nadam se da će Centar za socijalnu skrb ubuduće imati dodatno razumijevanje za starije i nemoćne, ne samo unutar romske zajednice, nego i među većinskim stanovništvom – dodao je.
Jedan međimurski poduzetnik (podaci poznati redakciji), koji često surađuje s mađarskim partnerima, večeras nam se javio sa zanimljivom pričom.
-U ranim popodnevnim satima bio sam kod svog poslovnog partnera u Mađarskoj. Nedaleko starog graničnog prijelaza kod Letenya kupio je nekadašnji pansion i tamo sada ima poslovne prostore, a uređuje i svoj dom. Na ulazu u taj privatni dio dvorišta postavljeni su prometni čunjevi, kako se njegov privatni posjed ne bi koristio kao parkiralište. Danas se, u jednom trenutku, tamo zaustavilo vozilo, a sudeći po oznakama u pitanju je automobil iz voznog parka jednog zagrebačkog bolničkog centra. Vozač je izašao, kratko telefonirao i onda usred bijelog dana pokupio tri prometna čunja s ulaza i ubacio ih u vozilo. Potom se brzo udaljio, a nas obojica smo, blago rečeno, ostali šokirani. Moj se domaćin onda nasmijao i pitao me mogu li vjerovati što smo upravo vidjeli. Našalio se i rekao da bi mu bilo jasno da netko ukrade čuveni mađarski sir ili salamu, ali nepojmljivo mu je da netko napravi nešto takvo. Nisam znao što bih mu odgovorio, ali me kao Hrvata, jer je vozilo nedvojbeno imalo hrvatske tablice, bilo sram i mogao sam mu se jedino ispričati u ime svih nas koji sigurno nismo takvi, priča nam spomenuti poduzetnik.
Baš poput njega i nama je teško komentirati ovakav postupak, već jedino ukazati na njega kao negativan izuzetak u inače dobrim i korektnim odnosima koje njegujemo s našim mađarskim susjedima.
Marija Drakulić, magistra farmacije iz Čakovca, prije 20-ak godina aktivno se bavila planinarenjem odlazeći na izlete Hrvatskog planinarskog društva „Međimurje“. No, onda su došli trudnoće i djeca – – četvero njih – i posvetila se obitelji te nije imala vremena za planinarenje. Sada, sa svoje 44 godine, Marija je ponovno pronašla više vremena za tu svoju veliku ljubav, a na planinarenje je potakla i djecu i supruga i poručuje kako su planinarski izleti kvalitetno provedeno vrijeme s obitelji u prirodi, što je predragocjeno.
Marija sa suprugom Aleksandrom (44) ima četvero djece: Koranu (18), Natašu (16), Zorana (12) i Marka (9).
Marija, Marko, Zoran i Aleksandar Drakulić
– S trudnoćama i roditeljstvom nisam stigla na planinarenje. Kćeri su odlazile na planinarenje s bakom. Prošle godine sam se vratila planinarenju i ponovno krenula s HPD-om Međimurje ili bratom, Petrom „Groznim“ Kovačem, koji je strastveni planinar i piše blog „A di je pečat?!“ – objašnjava Marija.
SVAKO DIJETE MORA NA PLANINARENJE BAR JEDNOM GODIŠNJE
Uvela je i zlatno pravilo da svako njezino dijete mora najmanje jednom godišnje otići na jedan planinarski izlet. Svi oni u početku pružaju otpor, no ipak, kaže Marija, „odrade“ svoje, a na koncu im je i lijepo. Za planinarenje se najviše zainteresirao njezin najmlađi sin Marko, kojem je ujak Petar uzor, te koji na planinarenje ide i češće, a nabavio je i mali planinarski dnevnik „Mojih prvih 10 vrhova“ u kojem skuplja žigove u planinarskim domovima.
Marko uživa u planinarenju
– Planinarenje volim jer je riječ o šumi, drukčijem okruženju, gdje imam mir i mogu se opustiti, odnosno u potpunosti isključiti i samo fizički raditi, što mi je veliki gušt, da ne razmišljam ni o čemu i maknem se od svakodnevice. Zakon mi je taj fizički napor u lijepom, prirodnom okruženju – priča Marija.
Za planinarenje je uspjela zainteresirati i supruga Aleksandra, dipl. pravnika, koji inače voli izlete s obitelji, a nedavno je, ove nedjelje, 1. ožujka 2026. godine,, prvi put bio s njom i na organiziranom izletu s planinarskim društvom na zapadnoj Medvednici.
– Vidjet ćemo hoće li dalje na ovakve organizirane izlete ili ne, nikad se ne zna – kaže Marija i dodaje kako joj je drago kad na planinarenje idu i djeca.
PLANINARENJE ME ZBLIŽAVA S DJECOM
– Jako mi je lijepo i dok djeca idu s nama na planinarenje jer su na taj način djeca izolirana od nekog svog svijeta i moraju provesti vrijeme sa mnom. Na taj način mogu s njima razgovarati i zbližiti se. Jednostavno, lijepo mi je da jedan dan bude posvećen našem druženju, a planinarenje, koje omogućuje da se izoliraš od ostatka svijeta, je odličan za to – objašnjava Marija.
– Djeca uglavnom isprava pružaju otpor, no ipak to „odrade“ i na kraju im je ipak lijepo. Svako vrijeme koje provedemo u druženju s obitelji nas više povezuje, a što je manje vanjskih distrakcija, to vrijeme je kvalitetnije i to mi je najbitnije – ukazuje Marija, koja želi provesti što više lijepih zajedničkih trenutaka sa svojom djecom, koja će jednog dana postati odrasli ljudi, odseliti se i tko zna koliko će ih često, kaže, uopće i viđati u ovoj ubrzanoj današnjici.
Neki od planinarskih izleta koji su Mariji ostali u najljepšem sjećanju su Risnjak i Klek, ove godine planira proći i Premužićevu stazu, a kaže da iako je prekrasno na slovenskim planinama, preferira Hrvatsku. Ističe kako voli i pohode.
Obitelj Drakulić na zapadnoj Medvednici
S PLANINARSKIM DRUŠTVOM, ALI MOŽE I SMAOSTALNO!
Uz povremene izlete s planinarskim društvom, Marija se rado s članovima obitelji ili prijateljima odvaži i na samostalnu organizaciju planinarskih izleta.
– Ima puno prekrasnih ruta, aplikacija i savjeta, samo se treba odvažiti i krenuti u pustolovinu. Uz, naravno, dobru pripremu, opremu i tekućinu jer vrijeme u planinama se može brzo promijeniti i treba biti spreman na sve uvjete. Ja koristim aplikaciju „Mapy“, skinem si staze s interneta i pratim. Često za savjet pitam i svog brata Petra – kaže Marija, koja ističe da je samostalni angažman još i bolji.
– Komocija je ići s planinarskim društvom i samo pratiti vodiča, no velik korak u ovim digitalnim vremenima, ako si dovoljno vitalan, je i otići u samostalnoj organizaciji. Svaki vid avanturizma koji testira tvoje sposobnosti, bilo fizičke, bilo mentalne (hrabrost) je poželjan i dobrodošao! – ističe.
Spremna za nove izazove, žena koja se ostvarila kao uspješna majka četvero djece, Marija danas ponovno pronalazi užitak u boravku u planinama, a zajedno s djecom, ti trenuci ih zbližavaju i povezuju. Predivno!
