LJUBITELJ PLANINARSKIH OBILAZNICA

FOTO Petar ‘Grozni’ Kovač: strastveni planinar iz Čakovca piše i blog s ‘groznim’ savjetima!

Autor: Hana Batcha Frančić Foto/Video: Hana Batcha Frančić, privatna arhiva Petar 'Grozni' Kovač
- Oglas -
- Oglas -

Petar „Grozni“ Kovač iz Čakovca je na pragu svojih 40-ih otkrio da Hrvatska krije mnogobrojne ljepote prirode, koje je počeo istraživati kao planinar. Nakon pet godina planinarskih pustolovina i više od 150 izleta, prilikom kojih se totalno zaljubio u planinarenje i transverzalstvo, danas 45-godišnji Petar „Grozni“ odlučio je pokrenuti i interesantan planinarski blog „A di je pečat?!”.

Petar je po struci diplomirani inženjer strojarstva /IWE te radi u struci u obiteljskoj firmi Kovač-Metal d.o.o. Iako se planinarenjem počeo baviti zbog kretanja i zdravlja, ubrzo je shvatio da ono nije samo kretanje, već jedna nova dimenzija njegovog života, koja nudi neopisive doživljaje prirode.

- Oglas -

Koliko dugo se baviš planinarenjem i zašto ga voliš?

– S aktivnim planinarenjem počeo sam prije pet godina na pragu četrdesete tj. na zalasku svojih tinejdžerskih godina, ha ha. Tražio sam prikladnu fizičku aktivnost za održavanje forme i zdravlja. Mama Mirjana je aktivna planinarka i od nje sam vidio da postoji Hrvatska planinarska obilaznica (HPO), svojevrsni planinarski dnevnik sa zadanim vrhovima iz cijele Hrvatske. To mi se jako dopalo.

- Oglas -
Južni Velebit

Nedugo zatim sam shvatio da je HPO tek jedan od mnogih planinarskih dnevnika i da je taj vid planinarenja po planinarskim obilaznicama mnogo opširniji i zanimljiviji nego što sam prvotno zamišljao. Moram spomenuti i gospođu Jadranku Čoklica, dopredsjednicu Hrvatskog planinarskog saveza, veteranku po pitanju planinarskih obilaznica, koja mi je puno pomogla sa savjetima, informacijama i pri nabavci dnevnika.

Planinarenje po transverzalama tj. planinarskim obilaznicama, što je to točno?

– Planinarenje je, čini mi se, najmnogobrojnija aktivnost u Hrvatskoj, barem po broju registriranih planinarskih društava i udruga. Svako društvo koje drži do sebe izdalo je, ili će izdati jednu ili više planinarskih obilaznica. To su knjižice-dnevnici koji najčešće opisuju značajnu planinarsku stazu ili put nekog kraja iz kojeg potječe društvo-upravitelj obilaznice.

Znamenitosti i vrhovi tog puta su obično kontrolne točke obilaznice. Svatko tko obiđe zadani put i polupa sve žigove na kontrolnim točkama završio je tu planinarsku obilaznicu i dobiva priznanje, značku ili nešto treće.

Petar Grozni Kovač

Konkretan lokalni primjer: PD Bundek iz Murskog Središća vodi i održava Međimurski planinarski put. To je planinarska obilaznica s osam kontrolnih točki, koja vodi markiranom planinarskom stazom od Čakovca do Štrigove.

Što ti je toliko privlačno u planinarskim obilaznicama?

– Najljepši dio je otkrivanje zanimljivih planinarskih predjela, staza i vrhova za koje prije nisam čuo. Prije nego što sam se počeo baviti obilaznicama, znao sam pobrojati oko deset najpoznatijih hrvatskih planina. Ne vrhova! Proučavanjem obilaznica saznao sam da samo u Hrvatskoj postoji najmanje 350 planinarski obrađenih vrhova, oko 180 planinarskih kuća i domova i sijaset ostalih zanimljivih točki: utvrda, slapova, spomenika, izvora i slično.

Nastavno na tu činjenicu, sljedeća prednost jest da ideja, što sljedeće obići, nikad ne nedostaje kad se bavite obilaznicama. Ako hrvatskim obilaznicama dodam slovenske, austrijske, talijanske i ostale, imam planove za izlete za sljedećih 25-30 godina. Posljednji simpatični detalj vezan uz obilaznice je da postoji lijepo skockano natjecanje transverzalaca “Gojzerica”, koje daje dodatni podstrek.

Koje su ti najdraže lokacije gdje si planinario i najveća visina koju si ispenjao?

– Najdraže lokacije je teško izdvojiti jer mi se najviše sviđa njihova raznolikost: surovost Mosora i Biokova, pogled na more s otočkim vrhova, posebnost Velebita, zelenilo Gorskog Kotara, pitomost slavonskih gora, “egzotičnost” slovenskih i austrijskih planina.

Kudin most na rijeci Krupi

Najljepše i najveće iznenađenje dosad mi je Kudin most na rijeci Krupi. Nisam znao što očekivati, a trebalo ga je obići za jednu obilaznicu. Na kraju sam ostao “paf”! Najviša ispenjana visina zasad je 2267 metara, ali taj podatak o nadmorskoj visini je jako varljiv i irelevantan, budući da postoje niži vrhovi, koje je puno teže osvojiti i viši, koje je puno lakše osvojiti.

S kim planinariš?

– Većinu dosad prijeđenog sam prošao s prijateljem s faksa, Mariom Maltarom, koji se isto “zarazio” obilaznicama. Zahtjevnije i ozbiljnije izlete prolazim s HPD Međimurje, kroz izlete koje najčešće organizira Bojan Blažić, HPS-ov vodič.

Najlakše staze znam prehodati i sam, kad se desi da su ostali zauzeti. Supruga Veronika mi daje 100% bezrezervnu podršku. Ona bi rado planinarila, ali joj se tako ne da.

Nedavno si odlučio pokrenuti blog o planinarenju? Gdje ga možemo čitati i odakle se rodila ideja za to?

– Nakon 5 godina planinarenja, odhodalo se više od 150 izleta, prošlo mnoštvo zanimljivih lokacija, skupilo dosta fotki. Razmišljao sam što napraviti sa skupljenim fotkama i iskustvima: složiti to u kakav dnevnik ili fizički fotoalbum.

Budući da se često na internetu traže praktične informacije i savjeti o planinarskim putevima i obilaznicama, odlučio sam se pisati jednostavan, ne previše ozbiljan, svima dostupan blog koji služi i kao moj spomenar-dnevnik i kao izvor informacija za druge planinare i planinare transverzalce. Naziv bloga je “A di je pečat?!” i nalazi se na web adresi grozni.xyz. Blog je na vlastitoj domeni i prostoru, tako da nema reklama i ostalih elemenata koji iritiraju.

Petrov blog koji je nedavno pokrenuo

Što sve možemo pronaći na tvom blogu?

– Puni naziv bloga je “A di je pečat?! – Grozni savjeti za transverzalce, planinare i ostale“. Ukratko, transverzalci mogu naći informacije o obilaznicama i žigovima, a planinari ideje za izlete. “Supatnicima” s kojima sam bio na izletu, blog može poslužiti kao spomenar. Za ostale, “civile”, koji nisu vezani za planinarenje i transverzalstvo, ostaju anegdote i vicevi u svakom članku, spakirani u “obojene kvadrate”.

Nastojim pisati ne previše dugačko i ne previše ozbiljno. Budući da sam se svojevremeno družio s curama i dečkima iz Fotokluba Čakovec, htio ne-htio, ostala su mi neka saznanja o fotografiji u glavi pa će uskoro izaći i nekoliko groznih savjeta o fotkanju u planinama.

Petar s HPD-om Međimurje u Štajerskim Alpama

Odkud/zašto “Grozni”?

To je skraćeno od Ljupka Grozota, ha ha.

Petre, hvala na razgovoru i želimo ti još mnogo lijepih izleta! Svako posjetite njegov blog, a samo djelić njegovih pustolovina pogledajte u fotogaleriji!

- Oglas -

Podijeli:

NAJNOVIJE

PROČITAJTE JOŠ

Općina Vratišinec osigurala ukrasno kamenje za uređenje mjesnog groblja

S ciljem daljnjeg uređenja i očuvanja izgleda Mjesnog groblja Vratišinec, Općina Vratišinec osigurala je ukrasno kamenje za uređenje...

Marija Novak (92) najstarija je mještanka svojeg sela, a živi u kući staroj gotovo 200 godina!

Prhovec je malo i slikovito raštrkano selo u sastavu Općine Gornji Mihaljevec koje, prema posljednjem popisu stanovništva iz...

FOTO Kotoriba je i ove godine raj za rode: U jednom gnijezdu čak četiri ptića!

Smještena uz rijeku Muru, u blizini zaštićenog područja Veliki Pažut, Kotoriba je već godinama poznata kao odličan domaćin rodama...

Sutra, u subotu, slavit će se zadnja ovogodišnja Sveta potvrda u Međimurju!

Ove subote u Međimurju završava slavlje sakramenta Svete potvrde (krizme, firme). Bit će to u Župi Nedelišće. Još početkom...