Home Blog Page 4315

U Hrvatskoj će se u 21 sat paliti svijeće za preminulu djevojčicu iz Nove Gradiške

0
05.04.2021., Zagreb -Dirljive poruke, svijece i igracke na ogradi bolnice u Klaicevoj za preminulu djevojcicu. Photo: Emica Elvedji/PIXSELL

Inicijativa ‘Zagreb te zove‘ poziva sve građane u Hrvatskoj da večeraš u 21 sat upale svijeće na prozorima za tragično preminulu djevojčicu iz Nove Gradiške, kao i za svu djecu žrtvu nasilja.

Iz inicijative se pitaju zašto je djevojčica nakon udomiteljske obitelji, gdje je imala odlične uvjete, vraćena rizičnim roditeljima i zašto nije provedeno vještačenje roditelja i zašto se dozvolilo da druga djeca žive u tim uvjetima.

– Ovim činom pozivamo političare da umjesto što mazohistički uživaju u međusobnom prepucavanju, preuzmu odgovornost i poduzmu važne korake kako bi se izbjegle ovakve tragedije – poručuju organizatori.

Projekcija dokumentarnog filma ‘Zašto skačem’ 9. travnja u Domu kulture Grada Preloga

0
Grad Prelog

Povodom Svjetskog dana svjesnosti o autizmu, Dom kulture Grada Preloga organizira projekciju dokumentarnog filma ‘Zašto skačem’.

Film će se prikazivati u Dom kulture Grada Preloga u petak, 9. travnja, s početkom u 18 sati. Ulaz na projekciju je besplatan.

Film je snimljen prema bestselleru Naokija Higashide, a prikazuje doživljaje neverbalnih osoba s autizmom diljem svijeta. Film vodi gledatelje do temeljne poruke autizma: to što ne govori ne znači da nema ništa za reći.

SADRŽAJ FILMA:

Film se temelji na bestseleru Naokija Higashide, istražuje neurološke različitosti kroz iskustva petero djece s različitim oblicima autizma i iz različitih dijelova svijeta, od Velike Britanije preko Indije do Sierra Leonea. Trenuci iz života protagonistâ povezani su s putovanjem japanskog dječaka kroz epske pejzaže. Pripovijedani odlomci iz Naokijeve knjige postupno otkrivaju što za njega znači autizam, kako se njegov doživljaj svijeta razlikuje od ostalih i, na koncu – zašto skače. Iako toga najčešće nismo svjesni živimo u neurotipičnom svijetu i kao takvom neosjetljivom za čitav veličanstveni spektar različitih doživljaja stvarnosti ili neurorazličitosti. Ne moći govoriti ne znači nemati što za reći, a “Zašto skačem” pomaže da shvatimo da unutar tijela osobe s poremećajem iz spektra autizma postoji znatiželjan, suptilan i složen um, baš kao i svaki drugi. U ovom poetičnom istraživačkom dokumentarcu spajaju se Naokijevi doživljaji autizma, koje je zabilježio kada mu je bilo tek 13 godina, s dirljivim prikazima petero izvanrednih mladih ljudi, što publici daje priliku da zaviri u intenzivan, često bolan ali i radostan svijet osjetila. Film je dobitnik nagrade publike na Sundance Film Festivalu, te nekolicine drugih nagrada na festivalima u Denveru, Valladolidu i Vancouveru.

Otvorenje izložbe ‘kroničara hrvatske gluposti’ 9. travnja u Muzeju Croata insulanus Grada Preloga

0
15. 06. 2009., Zagreb, Hrvatska, KUD-Dubrava, Dubrava 51a. Otvaranje prve samostalne izlozbe karikatura Nik-a Titanika pod nazivom Stefica Jambriscak i prijatelji u Galeriji Vladimir Filakovac koja se nalazi u sklopu Kulturnog centra Dubrava - Narodno sveuciliste. Photo: Sanjin Strukic/24sata

U Muzeju Croata insulanus Grada Preloga, možete, od 9. travnja, pogledati izložbu karikatura Nika Titanika.

– Humor je bez sumnje nepresušna potreba duha, a Nik Titanik jedini karikaturist, vjerojatno i na cijelom svijetu, koji dnevno objavljuje dvije karikature u dnevnim novinama pri čemu britko, pronicljivo i ponekad oštro komentira aktualne događaje i pojave. Karikatura kao zasebno područje umjetnosti zahtijeva pronicljivo opažanje i aktivno promišljanje svijeta oko sebe. Ona se poigrava sa životnim činjenicama ukazujući pritom na ključne probleme u društvu, dok humor istovremeno ublažuje i potencira težinu istine. U svijetu karikature nema licemjerja i lažnog morala, već ilustracija i tekst tumače ponekad okrutnu realnost zaodjevenu u britki humor. Nik Titanik proučava društvene fenomene i smišlja njihovu interpretaciju, ne ismijava čovjeka, već kritizira postupke javnih osoba. Cilj Nikovih karikatura jest realizirati vizualno upečatljivu i sadržajno jasnu interpretaciju određene teme putem usklađenog odnosa prepoznatljivog likovnog izraza i teksta, odnosno forme i sadržaja. Rezultat je spoj relevantne poruke, smiješnih likova i još smješnijih imena u čijoj se simbolici mnogi od nas mogu prepoznati. “Kad nestane humora, nestat će civilizacije” rekla je američka humoristkinja Erma Bombeck. Stoga – smijmo se, propitujmo sebe i svijet oko sebe i cijenimo vidove umjetnosti koji čine isto – stoji u najavi.

Otvorenje izložbe će se održati 9. travnja u 19 sati u Muzeju Croata insulanus Grada Preloga, uz poštivanje svih epidemioloških mjera. Izložba ostaje otvorena do 12. svibnja.

Je li pravilno USKRSNI ili USKRŠNJI, pa onda USKRSNUTI ili USKRISITI?

0

Ovih uskrsnih i preduskrsnih dana često smo bili u nedoumici kako pisati pravilno: uskrsni ili uskršnji. Potražili smo pomoć lekturica i drugih koji znaju i, ukratko, evo što smo doznali.

Imena blagdana smatraju se vlastitim imenicama, stoga se pišu velikim početnim slovom. Ako se ime blagdana sastoji od više riječi, prva se piše velikim početnim slovom, a ostale malim (osim ako i same nisu vlastita imena).

Nazivi blagdanskih razdoblja pišu se malim početnim slovom.

USKRSNI ILI USKRŠNJI?

Od imena Uskrs možemo izvesti dva pridjeva – uskrsni i uskršnji. Oba su pravilna i u skladu s tvorbenom normom, no u stilski neutralnoj upotrebi prednost ima pridjev uskrsni. Ovo su argumenti za taj oblik:

  • pridjevi se češće tvore sufiksom -ni nego sufiksom -nji
  • tvorba je jednostavnija – ne dolazi do glasovnih promjena

Oblik uskršnji rjeđi je i stilski obilježen, što ne znači da bismo ga trebali prestati upotrebljavati.

USKRISITI ILI USKRSNUTI

U hrvatskome jeziku postoje oba glagola – uskrisiti i uskrsnuti, no ne možemo ih upotrijebiti u istome kontekstu. Glagol uskrisiti znači ‘vratiti u život, učiniti koga živim’ i uz njega uvijek dolazi imenica (za živo) u akuzativu. Glagol uskrsnuti nije prelazan, a znači ‘vratiti se u život, ustati iz mrtvih, oživjeti’.

  • Isus je uskrisio Lazara.
  • Krist je uskrsnuo.

Sad smo utvrdili gradivo i možemo se baciti na ono što je ostalo od šunke i ostalih mesnih finota od Uskrsa.

Prizemljite dronove i krenite od nogometne abecede, a igrači neka budu junaci na terenu

0

Nogometaši Međimurja u subotu su poraženi u derbiju začelja kod Junaka u Sinju s 4:2. To više i nije neka vijest, jer su upisali četvrti poraz zaredom i u osam utakmica nastavka prvenstva osvojili samo 2 od 24 moguća boda. Iako su još uvijek bod iznad zone ispadanja, po tome kako momčad trenutno izgleda, igra i kakav joj je raspored do kraja lige glavni su kandidati za posljednje mjesto.

Nažalost, niti šok terapija s novim ljudima koji su preuzeli vođenje kluba i dolaskom novog trenera Loze u Sinju nije dala rezultate. Unatoč tome što je pobjeda domaćina na papiru visoka, treba reći da je Međimurje u ovom susretu zapravo pobijedilo samo sebe. Nakon što su rano poveli, naši su igrači, posebno u nastavku prvog poluvremena, iskazali sve slabosti koje su ih dovele na mjesto na kojem se nalaze. Ne samo zbog dva postignuta autogola, nego ponajviše radi toga što se, kod sva tri pogotka primljena u prvom dijelu, radilo o situacijama koje su se lako mogle raščistiti i spriječiti domaćina da ugrozi vrata našeg drugoligaša.

Tu je, međutim, ključ problema u igri Međimurja. Obranu koja u 24 utakmice primi 60 golova ne možemo nazvati lošom, već ona jednostavno ne postoji. Ne radi se tu samo o stoperima ili cijeloj posljednjoj liniji, jer obrambeni segment igre zadaća je cijele momčadi. To je, prije svega, pitanje koncentracije i odgovornosti u igri, a u tim segmentima je Međimurje ispod svake kritike. Jednostavno je zastrašujući broj krivo dodanih i izgubljenih lopti naših igrača, nakon čega nema vraćanja, pomaganja ili pokrivanja leđa igraču koji je pogriješio.

U tjednu prije izbora novog rukovodstva igrači Međimurja su štrajkali i nisu trenirali. Nepobitno je njihovo pravo tražiti ono što je dogovoreno. Međutim, izostanak s treninga odrazio se u trenucima kada je Međimurje smanjilo vodstvo domaćina na gol razlike. Vidjelo se u posljednjih pola sata, kada su naši djelovali mnogo bolje od domaćina, da jednostavno nedostaje sape za onaj odlučni pritisak koji bi mogao rezultirati izjednačenjem. U samoj završnici igrači Junaka su to iskoristili i u jednoj kontri otklonili sve dileme. Dobro je što su igrači Međimurja solidarni u nastojanju da se prema njima ispune sve obveze, ali bi se jednako junački trebali pokazati i na terenu gdje se, barem zasada, ne vidi ni z od zajedništva, zbog čega djeluju poput raštimanog orkestra.

U kuloarima se može čuti da je novi trener Lozo uveo snimanje treninga dronom. Poštujem uvođenje najsuvremenijih metoda u trenažni proces, ali ono u čemu se griješi su elementarne stvari, mogli bismo reći nogometna abeceda. Možda bi, zato, u ovoj fazi trebalo prizemljiti dronove i posvetiti se ispravljanju pogrešaka koje su vidljive iz aviona, a onda se prebaciti na taktičke finese. Nije moje petljati se u posao trenera, posebno zato jer Lozi nikako ne bih volio biti u koži. Raduje, međutim njegov optimizam, iskazan u intervjuima nakon poraza u Sinju i ostaje se nadati da će pronaći put kojim će momčad izvesti iz dubokog ponora u koji je zapala, koliko god se to činilo nemogućom misijom.

Ekipa koja je preuzela vođenje kluba teško se mogla suočiti s većim izazovom i nadam se da će pokazati kako su u stanju nositi se s njim, a zatim iznijeti i svoju viziju dugoročnog vođenja kluba što međimursku nogometnu javnost zasigurno ponajviše zanima.

Tradicionalno okupljanje bivših glazbenika na Uskrsni ponedjeljak

0

To je kod njih tradicija. Iako više ne sviraju, dobri prijatelji i nekadašnji članovi popularnih glazbenih sastava iz Međimurju, redovno se već godinama okupljaju na Uskrsni ponedjeljak. Svake godine jedan od njih je domaćin. Ove godine štafetnu palicu za doručak je preuzeo Željko Horvat iz Majerja, kod Varaždina. Inače, vlasnik je trgovine Vinarska oprema, nekad je svirao u više glazbenih sastava, a zadnji mu je bio “Globus”, u kojem je pjevao, te svirao sax i gitaru. Rodom je iz Pretetinca. Na svečani doručak odazvali su se Dean Mošmondor iz Nedelišća, vlasnik glazbene škole Suita i bivši član “Globusa”, Drago Novak Buco iz Gornjeg Hrašćana, vlasnik D&D stolarije i donedavni član “Meteora”, Drago Jurgec Đuza iz Nedelišća, nekadašnji bubnjar “Petog asa”, grupe “Zrinski”, “Vulkana”…, te Željko Novak iz Gornjeg Hrašćana, vlasnik tvrtke Elektro-Novak, i bivši član “Meteora”. Još neki pozvani nisu mogli doći zbog epidemiološke situacije, a drugi zbog poslovnih obaveza. 

No, i ovako je bilo veselo uz pravi domaći pršut i vrhunska Cmrečnjakova vina. Po dogovoru iz ranijih godina, pjesme i svirke nije bilo, ali će je biti u drugim prilikama. Ni svirati, ni pjevati nisu zaboravili, pa rado dohvate instrumente kad im se za to ukaže prilika, kojih je kroz godinu poprilično. Nakon što su isprobali sve finote ovog doručka na Uskrsni ponedjeljak, obišli su i podrum u kojem su kušali najbolja vina domaćina Željka Horvata

Međimurska kapljica zlata vredna

0

U međimurskim selima stotinama godina žganica se stvarala samozatajno i tek za obiteljske potrebe. Nedvojbeno je to bio dobar i zdrav napitak dobiven prvenstveno od šljive, ali i od kruške tepke, trešnje ili breskve. „Moderna vremena” nametnula su kojekakve jeftilene zdravstvene upitnosti popraćene sugestivnim marketinškim mašinerijama koje su zasjenile i gotovo zatrle zdravi domaći izvor. Inicijativom Stjepana Mesarića i Igora Halića učinjeni su povijesni koraci u oživljavanju važnosti i vrijednosti međimurske žganice. Realizacijom dva dosadašnja izdanja Festivala Međimurske žganice u Merhatovcu 2019. i 2020. stavljeno je povećalo na domaće proizvođače, a odaziv i posjeta potvrdili snažnu potrebu organizirane proizvodnje, plasmana i edukacije tržišta.

Bez obzira na zemljopisno ograničeni prostor iz kojega potječu sudionici festivala (općina Selnica i okolica) evidentnim se pokazalo da tradicionalni način proizvodnje žganice egzistira i da postoji jaki interes, ne samo za očuvanje i proizvodnju, već i za značajno povećanje i tehnološko usavršavanje uz poštivanje metoda proizvodnje utemeljenih na bogatoj tradiciji.


Međimurska žganica je alkoholni destilat koji ima sve potrebne atribute za tržišni iskorak. Voćne rakije sa šireg zemljopisnog područja (dio središnje, jugoistočne, južne i jugozapadne Europe) su bez sumnje alkoholni destilati najviše kakvoće u svijetu. Izostanak makro proizvodnje i nedovoljnog marketinškog i propagandnog suporta sveo ih je tek na lokalno tržište. U globalnim okvirima niti približno ne konkuriraju alkoholnim destilatima kojima su temelj ponajprije različite žitarice. Čak, štoviše i u zajednicama sa vrhunskim voćnim rakijama u udjelima potrošnje tih napitaka dominiraju spomenuti destilati iz žitarica. Festival je preselio u Selnicu, a susretljivošću i razumijevanjem Ervina Vičevića, općinskog načelnika, festivalu i proizvođačkoj sceni otvaraju se novi obzori i nove prilike.

Pripreme za FICKO 3., treći Festival Međimurske Žganice u Društvenom domu Selnica su u toku.

DVD Podturen dobio prvu ženu predsjednicu nakon 96 godina

0

Ivana Biber prva je žena koja je u 96 godina dugoj povijesti društva nedavno izabrana na funkciju predsjednice DVD-a Podturen. Dužnost zapovjednika u narednom petogodišnjem mandatu obnašat će Matija Kolar.

U Upravni odbor izabrani su: Ivana Biber, Zoran Sršan, Matija Kolar, Nikola Mutvar, Nikolina Međimurec, Mijo Novak i Damir Kolar. Članovi Nadzornog odbora biti će: Mihael Telebuh, Patricija Martinjaš i Filip Kos.

Prije Ivane je u tri mandata od po četiri godine predsjednik bio Vladimir Novaković, dok je ona obnašala dužnost tajnice. Izgleda da je stiglo vrijeme je za mlađe generacije.

Skupština Međimurske županije završila rad u ovom mandatu

0

Još desetak dana nas dijeli od krajnjeg datuma za raspisivanje lokalnih izbora koji se, sukladno zakonu, održavaju svake četiri godine treće nedjelje u svibnju. Budući da bi se ove godine lokalni izbori, prema toj odredbi, trebali održati 16.svibnja bliži se kraju i zakonski rok za njihovo raspisivanje od najmanje 30 i najviše 60 dana ranije.

Jedinice lokalne samouprave zbog toga privode kraju rad svojih predstavničkih tijela, pa je to, prošlog četvrtka, učinila i Međimurska županija. Iako je, kao što smo već pisali, atmosfera oko nekih tema na posljednjoj sjednici bila usijana i očigledno predizborna, mnogo su mirnije bile ocjene rada Skupštine u proteklom razdoblju. Njezin predsjednik Mladen Novak ovako je ocijenio mandat na isteku.

-U četiri godine rada iza nas bilo je i dobrih trenutka, a bilo je i malo žešćih rasprava. To je draž naše demokracije, zato i jesmo tu da sučelimo mišljenja i da probamo donijeti najbolje odluke. Svim vijećnicima, svim zaposlenicima Međimurske županije, naravno i izvršnoj vlasti zahvaljujem na suradnji, a vidjet ćemo što nosi budućnost i u kakvom sastavu ćemo se ponovno okupiti ovdje. Gledajući učinjeno vjerujem da smo, na neki način, ipak doprinijeli da u Međimurju bude barem malo bolje, bez obzira na aktualnu situaciju s pandemijom koronavirusa koja drži u okovima cijeli svijet, rekao je Novak.

Međimurski župan Matija Posavec izrazio je zadovoljstvo i ponos učinjenim.

Posljednjom sjednicom Skupštine Međimurske županije u ovom sazivu praktično je završen mandat županijskog predstavničkog tijela, dok će formalni završetak biti njegovim službenim raspuštanjem do 15.travnja . Na protekle 22 sjednice u ovom mandatu usvojeno je preko 300 prijedloga i odluka različite vrste. Tijekom cijelog mandata se radilo, gradilo, pripremali su se novi projekti, prijavljivali na natječaje s ciljem razvoja našeg zavičaja. Ponosan sam na svaku realiziranu investiciju, na svaki projekt, na svaku kunu povučenu iz EU fondova, na svaki uspjeh naših učenika, radnika, poduzetnika, poljoprivrednika i mislim da Međimurje danas nije isto kao prije osam ili prije četiri godine. Razvijenije je, bolje, kvalitetnije, ali uvijek treba težiti još boljem i uvijek svakome, osobito u politici, treba na prvom mjestu biti jedna visoko podignuta ljestvica koju onda pratite realizacijom konkretnih projekata. Naša želja i cilj je da i dalje stvaramo pozitivnu sliku o Međimurju, promoviramo naše vrijednosti, ljude, rezultate i uspjehe. Hvala svima koji tome doprinose, poručio je Posavec.

U proteklom sazivu Skupština Međimurske županije imala je 41 vijećnika, dok će ih, sukladno izmijenjenim zakonskim odredbama, u novom mandatu biti ukupno 37, uz jednog vijećnika iz redova nacionalnih manjina.

Ivan Štefić zna na pamet sve adrese u Donjoj Dubravi i pozna sve mještane

0

Dođete li u Donju Dubravu i niste sigurni za nečiju adresu, otiđite do sjedišta Općine i pitajte za Ivana Štefića (58).
On sve zna! Prvo je bio tajnik Mjesne zajednice Donja Dubrava, i to od 7. svibnja 1984. godine, a onda je samo “produžio” u Općinu. Štefić je čovjek kojeg, simbolično rečeno, poznaju Donjodubravčani od 7 do 77 godine, pa i oni znatno stariji.

 Osnovnu školu je završio Donjoj Dubravi, a srednju školu u tadašnjem Srednjoškolskom centru Čakovec za zanimanje ekonomist-programer. U Mjesnoj zajednici prvi šefovi bili su mu Viktor Lisjak i Stjepan Lisjak – Pitek, a dobro je surađivao i s tadašnjom matičarkom Vesnom Pačandi.

 Kako su vas mladog prihvatili ?
-Smatram da su svi bili korektni, članovi Savjeta i Skupštine MZ. Svi su me poznavali jer sam bio aktivan u nogometnom klubu „Dubravčan“, igrač, blagajnik i tajnik. Zanimljivo je da me prilikom zapošljavanje nitko nije pitao da li sam član SK, jer nisam bio i nisam imao namjeru biti. Samo jednom mi je jedan stariji član napomenuo „da bi bilo lijepo da se uključim u SK“, i na tome je i ostalo. 

Kad se formirala Općina Donja Dubrava tko vam je bio prvi nadređeni i kakva je suradnja bila s njim ?
-Nakon formiranje Općine 1993. godine  za prvog načelnik izabran je Ladislav Kranjec stariji čovjek rođen 1927. godine s kojim sam vrlo dobro surađivao, bez obzira na neka manja ideološka i generacijska razmimoilaženja, ali i uz pomoć predsjednika Vijeća Stjepana Vlaovića koji je imao napredne ideje i volje za razvoj i dobrobit Općine.
Nakon Kranjeca, načelnici su bili Nikola Grošanić, Marijan Varga i Dražen Miser, a predsjednika Općinskog vijeća bilo je puno više. Svakom sam se trebao prilagođavati ali nije bilo problema jer su svi imali zajednički cilj: boljitak Donje Dubrave.

 Nerijetko ste na terenu viđeni s izvoditeljima radova, s lopatom u ruci ?
-Nažalost sve manje vjerujem u papire, dokumentaciju, projekte, stoga sve više osluškujem ljude na terenu, koji zadani posao izvode, sklon sam pojednostavljenju radova. Kada vidim da treba nesto odraditi ne mogu jednostavno “zbrisati” i ostaviti nekoga  da sam radi nešto što je moguće puno brže napraviti.

 Ima li stanovnika koje ne poznajete ?
-Poznajem  sve starije mještane, dok mlađe baš i ne, osim onih koji su možda društveno aktivni u nekim od općinskih udruga, 

 Da vas pitamo za nečiju kuću… ?
-Sve kuće, ulice i adrese u Dubravi znam. Moram znati i zbog ažuriranja obveza  svake godine.

Volite rad u udrugama?
-Za lijepe i korisne stvari uvijek nastojim  naći  vremena, što se posebno odnosi na općinske udruge od kojih su mi najbliži ŠRD „Štuka“ i NK“Dubravčan“. U nogometnom klubu bio sam aktivan  čak 14 godina, kao igrač, tajnik i blagajnik, a u ribičkom društvo „Štuka“ 5 godina. U nogometu sam kao igrač proveo u mladosti, ali i kao veteran, u ribičkom društvu  sam bio aktivan u vrijeme kada su naši kadeti-juniori ostvarili sjajne rezultate, a to su nastupi na 3. svjetska prvenstva, prvaci države, županije.

Vaša obitelj ?
-Desna ruka mi je supruga Ivanka s kojom sam u braku 33 godine. Od djece tu su, starija kćer Daria, doktorica računalnih znanosti, sin Emil, po struci medijski tehničar koji mi je sa snahom Lucijom podario unuka Bornu, trenutno najzabavnijeg člana obitelji, i najmlađa, kćer Lora, po struci prehrambeni inženjer.

Slobodno vrijeme ?
-Uz dosta poslovnih obveza. slobodno vrijeme koristi za ribolov, skupljanje starih debla uz korito rijeke Drave i uzgoj voća, povrća i domaćih životinja za obiteljske potrebe. Osim toga volim glazbu, ples, sport i putovanja, ali za  sve to na žalost u ovo vrijeme pandemije  imam jako malo mogućnosti.

Inače, vrijeme mi uglavnom brzo prolazi, uvijek nastojim pronaći novu zanimaciju, nove aktivnosti koje me sve više fizički umaraju, ali me psihički odmaraju.

 Koji period u svom radnom vijeku smatrate najljepšim, najuspješnijim i zbog čega ?
-Svakako je to na početku mog radnog vijeka (sve je lakše kad si mlad)  bilo je to vrijeme gotovo bez stresa, više druženja, zabave, razumijevanja  i suradnje među ljudima, ali i boljih materijalnih mogućnosti.

I za kraj, zašto vas zovu Klaso, Klasičar?
-Moji prvi sportski koraci bili su u košarci, do 1979. godine. Kada sam igrao rekao bi da idem u klasičan prodor (prema košu). Stoga su me stariji košarkaši, Miroslav Horvat – Braco, Slavko Klarić.. nazvali Klasičar. U nogometu sam dobio još dva nadimka Kalc po njemačkom nogometašu koji je igrao „beka“ kao i Klaso – kaže Ivan Štefić, koji je veća sada prava legenda Donje Dubrave.