Kada se nedavno na Danima vinograda u Svetom Urbanu pojavio Josip Turk, skroman i tih, nitko od mlađih vinogradara sigurno nije znao tko je i što je on nekad bio. Danas ima 81 godinu i živi sa suprugom Verom (62) i sinom Josipom (32) na prostranom imanju u Vučetincu (Općina Sveti Juraj na Bregu) nedaleko Čakovca. Ima veliki vinograd, proizvodi vrhunska vina, uredio je lijepu kušaonu vina, terasu za brojne goste koji dolaze ih cijele Hrvatske i iz inozemstva, posjećuju ga i dragi prijatelji, uglavnom glazbenici i pjevači starije generacije…
Joža Turk šezdesetih godina prošlog stoljeća bio je glazbenik, trubač, pjevač, a već sedamdesetih direktor tvrtke “Lira” u Čakovcu, koja je u svom okrilju imala sve ovdašnje glazbene sastave, ali i najveća imena ondašnje jugoslavenke estrade. Nabrojit ćemo samo neka. Pod njegovom je “dirigentskom palicom” stasala Lepa Brena, rastao Zdravko Čolić, Neda Ukraden bila kućna prijateljica koja je željela biti kuma njegovom tek rođenom sinu Josipu… Na kraju je kum bio Darko Domijan, također legendarni pjevač, čije se pjesme poput “Ulice jorgovana” ili “Ruže u snijegu” još i danas svakodnevno vrte u programima radio-postaja.


Za sve njih, a i mnoge druge, Joža i njegova “Lira” osiguravali su stalne gaže širom Juge, doslovno od Vardara pa do Triglava. Sa svim tim velikim i nešto manjim estradnim zvijezdama Turk je bio pravi prijatelj. Družili su se, međusobno posjećivali. Uz to, kad se zaželio nastupa, Joža je uzimao trubu i često zajedno s njima nastupao na pozornicama širom zemlje.
Dio tih nastupa zabilježen je i u foto-galeriji koju je izložio u svojoj vinoteci, u kojoj ljubitelji vinske kapljice i dobre glazbe, često znaju zasvirati onako za sebe, za svoju dušu.
Na susretu vinogradara prvi ga je opazio Andrija Sitar iz Nedelišća, nekadašnji ugostitelj i direktor hotela u Koprivnici, pozdravio je Turka i podsjetio ga kako su nekad zajedno dovodili u hotel vrhunske pjevače i sastave koji su palili i žarili Podravinom. Zatim su se tu našli i “puno mlađi” od njega, Slavko Faltak i Andrija Blažić, koje je Turk podsjetio na neke zaboravljene zgode iz njihovog glazbeničkog života, što ja izazvalo salve smijeha.
Joža Turk je i danas izuzetno lucidan, pun životnog elana. Obrađuje vinograd koliko može, sa sinom i suprugom zajedno daju završni “šlif” svojim vinima, a nema mu veće sreće nego kad dođu prijatelji glazbenici, sjednu za stol, popiju malo dobrog vina, pa krenu sjećanja… Eeee!
I opet malo vina, pa njihovo vrhunsko meso z tiblice…
…je l’ to opet čujem pjesmu?
