U subotu ‘FlowersAvantgardeHair’ učenika frizera na varaždinskom Korzu
Na Međunarodnoj izložbi cvijeća pod nazivom „Barok, glazba, cvijeće“ koja će se održati od 23. do 26. rujna 2021. u Varaždinu, ove godine kao posebni gosti sudjelovat će i učenici zanimanja frizer Gospodarske škole Čakovec. O tome nas je s ponosom izvijestila njihova voditeljica i mentorica Nives Kocijan.
Rekla je kako će učenici će na licu mjesta izrađivati cvjetne instalacije za kosu i predstaviti se spektakularnom revijom frizura na temu „FAH“(FlowersAvantgardeHair) za što ih je ona pripremila. Tehnike izrade frizura daleko ispred svog vremena demonstrirat će učenice 3. razreda: Natalie Srpak, Valerija Kos, Simona Švenda i Marina Oršuš.
Frizeri će se predstaviti u subotu 25. rujna s početkom u 10,30 sati na Trgu kralja Tomislava.
U Štrigovi potpisan sporazum za izgradnju Parka mira i prijateljstva
Na krajnjem sjeveru Hrvatske, u spomen na poginule hrabre sovjetske vojnike tijekom oslobađanja Međimurja 1945., a u povodu 75. obljetnice pobjede nad nacifašizmom i iredentizmom, u Štrigovi je potpisan sporazum za izgradnju Parka mira i prijateljstva.
Točka sukoba prije 75 godina njemačkih i sovjetskih vojnika bila je u Štrigovi, gdje je velik broj sovjetskih vojnika izgubio živote unatoč dobroj vojnoj formaciji i opremljenosti. Štrigovski brežuljci bili su prepuni bunkera, utvrđenja i rovova čije tragove nalazimo i danas. U borbama za oslobođenje svoje su živote položili brojni vojnici iz svih dijelova Sovjetskog Saveza što pokazuje koju su ogromnu žrtvu u oslobađanju svoje domovine kao i Europe podnijeli sovjetski narodi. Iz tog je razloga pokrenuta inicijativa da im se, podizanjem Spomenika oda dostojno poštovanje na mjestu budućeg Parka mira i prijateljstva.
Svečanom potpisivanju prisustvovao je veleposlanik Ruske federacije Nj. E. Andrey Nesterenko, brigadir general Genadij Možajev, zamjenik župana Međimurske županije Josip Grivec, predsjednik Skupštine Međimurske županije Dragutin Glavina, ravnateljica Muzeja Međimurja Maša Hrustek Sobočan, predsjednik Udruge sjećanja Damir Jašarević, načelnik Općine Štrigova Stanislav Rebernik te ostali ugledni gosti.
Predsjednik Udruge sjećanja Damir Jašarević sa načelnikom Općine Štrigova Stanislavom Rebernikom potpisao je Sporazum za izgradnju Parka mira i prijateljstva, dok je sa ravnateljicom Muzeja Međimurja potpisan Sporazum o suradnji na projektima povijesnog, arhivskog i muzejskog istraživanja.
Damir Jašarević, predsjednik Udruge sjećanja rekao je da je točka sukoba njemačkih i sovjetskih vojnika bila na brdu iznad Štrigove, gdje je velik broj sovjetskih vojnika izgubio živote unatoč dobroj vojnoj formaciji i opremljenosti.
„Prema procjenama ovdje je poginulo više od 700 sovjetskih i 300 bugarskih vojnika. Poginuli su daleko od svojih domova i obitelji, a ovim spomenikom odat ćemo im počast i zahvalnost na njihovoj hrabrosti,“ rekao je.
Da je naša zadaća da ne zaboravimo prošlost, spomenuo je načelnik općine Štrigova Stanislav Rebernik koji je zahvalio veleposlaniku što je svojom nazočnošću uveličao ovaj svečani događaj.
„Vjerujem da ćemo se ponovo sresti u proljeće kada ćemo zajedno otvoriti Spomen park prijateljstva i mira. Bit će to mjesto gdje ćemo dostojno i s poštovanjem odati počast hrabrim ljudima koji su dali svoje živote za oslobođenje ovog kraja – Štrigove,“ rekao je načelnik te poručio kako neće biti zaboravljene prošlosti.
Zamjenik župana Međimurske županije Josip Grivec, osvrnuo se na hrabrost i nesebičnost vojnika koji su u Štrigovi, koja je za njemačku vojsku bila posljednja linija obrane na kojoj su pružali žestok otpor sovjetskim vojnicima.
„Nažalost izgubljeni su mnogi životi, mnogi vojnici položili su svoje živote daleko od svojih najbližih te se nikad nisu vratili u svoju domovinu. Naša dužnost je da čuvamo spomen na njih, a izgradnjom spomen parka ostat će trajno sjećanje na njihovu žrtvu.”
Riječi ne mogu opisati koliko je divno za našu državu znati imena svih naši predaka koji su dali svoje živote.
„U Parku mira i prijateljstva počivat će više od 700 sovjetskih vojnika, i to će biti drugi najveći memorijalni kompleks stoga smo spremni pružiti svu moguću podršku za njegovu izgradnju,“ rekao je veleposlanik Ruske federacije Nj. E. Andrey Nesterenko, te je istaknuo kako su sovjetski vojnici pomogli Europi u borbi protiv nacifašizma i iredentizma ima veliko značenje za nas i za cjelokupnu povijest.
FOTO/VIDEO Mario Mustač: ‘Volio bih da me ljudi pamte po mojim pjesmama’
Jutra ovog skromnog čovjeka počinu klasično – po struci strojar, odlazi na posao u tvrtku Tegra u Čakovcu gdje radi na građevinskim strojevima, brine za svoju obitelj i kućanstvo, dok se subotom pretvara u strastvenog glazbenika i pjevača, a nedjeljom u bajkera. To je život Marija Mustača iz Donjeg Mihaljevca.
Nekad dugokosi mladić, koji je s bratom Davorom osmislio tekst za, kako kaže blesariju koja je postala hit, pjesmu „Šudra vozim, šudra bode“ 1996. godine, a danas 51-godišnjak i član Mustač benda te autor većine njihovih pjesama (neke je napisao zajedno s bratom Davorom), dočekao nas je zajedno sa svojim psićem Alfijem na prostoru za piknik Mustač benda pokraj kupališta na rijeci Dravi.
Mario Mustač proveo je niz lijepih godina sa svojim Mustač bendom, svirajući na motorijadama, na raznim slavljima i događanjima, uključujući i Rujanfest u Zagrebu, a održavali su i samostalne koncerte. Međutim, tijekom protekle dvije godine, za vrijeme razdoblja korone, nastupi su im se malo prorijedili, a Mario, kaže, sve više nastupa solo na svadbama i slavljima te sklada kajkavske, etno solo pjesme „sebi za dušu“.
Mustač bend je, smatra, propustio svoju priliku za većim glazbenim uspjehom kad je krajem 90-ih odustao od suradnje s menadžerom i popularizaciju benda snimanjem video spotova i albuma u Zagrebu, jer za to nisu imali niti snage niti financijskih sredstava.
– Snimili smo pjesmu „Tu kraj Drave“, ali ne i video spot, jer za to nismo imali novca. Tko zna što bi danas bilo da jesmo… Tako smo krenuli svirati lokalno, snimili smo video spot s pokojnim Đurom ´z Međimurja (Ivanom Beneom) i popularnost nam je tu rasla. Članovi benda smo i danas moj brat Davor Mustač, Krunoslav Barić, Ivica Strah i ja – kaže Mario Mustač.
Je li vam žao?
– Ne. Volim svoj život i zadovoljan sam njime baš kakav je. Imam svakodnevni posao i sigurnost, a glazba je dodatak koji mu daje ljepotu. Dok sviram, moram i zabaviti ljude, pričati im viceve, znati kada otpjevati koju pjesmu, biti psiholog, doći prvi i otići zadnji s fešte… Sve to zna biti naporno, ali uživam u svemu. Mislim da stvarno znam zabaviti ljude, ispričati dobar vic, prenijeti im emocije. Publika se u jednom trenu plače, u drugom smije. Drago mi je da ljudi prepoznaju emocije i doživljaj koji im želim prenijeti.
Smatrate li se jako emocionalnom osobom?
– Da, mislim da sam jako osjećajan. Rasplačem se kad gledam dirljive filmove.
Odakle vam inspiracija za pjesme?
– Manje-više iz stvarnog života. Nije mi cilj pisati puno pjesama, već želim da ih je manje, ali da su kvalitetnije. Nisam osoba koja će sjesti i reći si „Sad ćeš skladati pjesmu“, već mi pjesma jednostavno dođe, odjednom mi je cijela u glavi.
Zanimljivo mi je je da neke pjesme koje su kao „bezvezne“ postanu takav hit, kao na primjer pjesma „Šudra vozim, šudra bode“, a one koje nam se čine odličnima ne poluče uspjeh kakav smo očekivali, kao na primjer „Tu kraj Drave“. Ta nam je pjesma inače jedna je od rijetkih štokavskih pjesama, jer smo shvatili da nam kajkavica bolje prolazi.
Možete li se prisjetiti nekih posebnih nastupa s Mustač bendom u posljednje vrijeme?
– Pa, sviramo i budnice i ponoćke. Što znači da moramo doći pod nečiji prozor u 6 ili 7 sati ujutro i probuditi slavljenika. Za tu prigodu koristimo harmoniku, gitaru i trubu, koja je, he he, jako moćna stvar za razbuđivanje. Ove subote trebali smo probuditi jednog čovjeka, ali iznenada je morao otputovati.
Je li se dogodilo da vas netko preklinje ako mu vikendom zatrubite ispred prozora u rane jutarnje sate?
Ne, ljudi koje tako probudimo uvijek se razvesele i ugodno su iznenađeni.
Koje su najpopularnije pjesme Mustač benda?
– Jedni od najvećih hitova bili su svakako „Šudra vozim, šudra bode“, parodija na pjesmu Clasha „Should I Stay or Should I Go“, a dobro su prošle i ostale naše parodije, kao što su „Vrog šalu bere“, „Išli smo v gorice“, „Od sutra već nem pil“, „Ne ruži z natikači“… Jedna od najpopularnijih pjesama, koju uvijek pjevamo na motorijadama, je „Tko jebe motore“, s kojom smo iznenadili bajkere, ljubitelje motora, jer pjesma počinje istoimenim refrenom, ali jako im se sviđala i danas je hit među bajkerima. Odlično je prihvaćena i pjesma „Stari i nori“, kao i zezancija „Šopala je gosko“…
I sami ste bajker, zar ne? Što još radite u slobodno vrijeme?
Tako je, i moj brat i ja. Ja vozim Apriliu Atlantic, a brat Suzuki Bandit. Znamo se voziti nedjeljama. Obožavam i raftinge, boravak u prirodi…
A vaše solo pjesme? Koje su vam najdraže?
„Kraj Drave sam se narodil“ moja je baš osobna pjesma. Inače, u skoro svakoj mojoj pjesmi pojavljuje se tematike rijeke Drave. Najdraže pjesme su mi „Mama“, posvećena mojoj mami Katici, i pjesma „Japa moj“ , koju sam posvetio ocu Stjepanu nakon njegove smrti prije 4 godine. S pjesmom „Samo Bog zna“ prijavio sam se na MEF (Međimurski festival), pa ćemo vidjeti… Svake godine inače nastupam i na festivalu „Kre Mure i Drove“.
Vaši glazbeni uzori?
Različiti, svaki za nešto… Na primjer, Azra, Bijelo dugme, Đorđe Balašević, Gibonni, AC/DC, Deep Purple…
Kako vaša obitelj prihvaća vaše glazbene angažmane i bajkerske izlete vikendom?
Svaki vikend sviram, a moja supruga Monika i troje djece: Karla (25), Jan (24) i Marta (15) su se već naviknuli na to. Karla je inače magistrica farmacije i radi u ljekarni, Jan je profesionalni šofer, a Marta je ove godine krenula u Gimnaziju Josipa Slavenskog Čakovec.
U pjesmi pjevate „Kraj Drave sam se narodil, kraj Drave ja bum mrl…“. Jako ste vezani uz svoj rodni kraj?
Da, volim Međimurje i danas ne mogu zamisliti da živim negdje drugdje. Volim ljepotu prirode ovog kraja, volim što je tiho i mirno, volim što se nalazi među dvjema vodama. Volim Donji Mihaljevec i ne bih htio živjeti niti u nekom urbanijem selu.
Vaša velika želja?
Volio bih da ljudi shvaćaju moje pjesme, dobro ih prihvate i da me pamte po mojim pjesmama.
Životni moto?
Dok život juri, ja ću lagano… Ne smije se sekirati, jer to ničemu ne pomaže.
Lijepo sve do kraja tjedna
Danas pretežno sunčano i danju osjetno toplije. Zapuhat će slab do umjeren jugozapadni vjetar. Jutro prohladno, a najviša dnevna temperatura oko 24 ili 25 Celzijevih stupnjeva.
I sutra suho s dužim sunčanim razdobljima. Vjetar slab do umjeren jugozapadni. Jutarnja temperatura od 9 do 14, a dnevna oko 25, možda i 26 Celzijevih stupnjeva.
Još je preostalo samo 4 dana do završetka online samopopisivanja!
Vjerojatno već znate da država, nakon 10 godina, provodi novo veliko popisivanje stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj, koja se odvija u dvije faze. Prva faza, započela 13. rujna 2021. godine, u kojoj se možete godine možete sebe i članove svog kućanstva sami popisati putem elektroničkog sustava e-Građani, završava za svega nekoliko dana, odnosno u nedjelju, 26. rujna 2021. godine.
Stoga, ako ne želite tzv. osobni intervju s popisivačima na terenu, imate još nekoliko dana da sebe i članove svojeg kućanstva popišete online putem poveznice „Samopopisivanje“ na stranicama Popis2021.hr. Taj će vas link odvesti na sustav e-Građani gdje trebate napraviti autentifikaciju za ulazak te zatim ispuniti upitnik.
Od Ivane Sopte iz Državnog zavoda za statistiku saznajemo da se s današnjim danom, 23. rujnom 2021. godine, do jutra na području cijele Republike Hrvatske popisalo više od 900 000 stanovnika, od čega više od 20.000 Međimuraca.
– Svi građani koji to još nisu učinili, a žele, imaju dovoljno vremena da sami popišu sebe i sve članove svoga kućanstva jer samopopisivanje traje još do nedjelje, 26. rujna. Uvjet je računalo, pristup internetu i vjerodajnica niske, značajne ili viske razine. Popis vjerodajnica može se naći na stranicama e-Građana.
Pravilo samopopisivanja je: jedna vjerodajnica – jedno kućanstvo. Na kraju uspješnog popunjavanja e-Upitnika treba zapisati i čuvati kontrolnu šifru kako bi ju predali popisivaču u drugoj fazi Popisa. Kontrolnu šifru moguće je zalijepiti na vrata kada popisivači krenu na teren ili predati osobno u ruke popisivaču – rekla je Ivana Sopta.
Iz Državnog zavoda za statistiku ističu i kako upitnike nije moguće zaključati ako nisu odgovoreni do kraja, a faza obrade podataka uslijedit će nakon završetka Popisa. Također, ekipa za terensko popisivanje koje kreće u ponedjeljak 27. rujna 2021. godine, je spremna.
Tko daje podatke za koga?
Prema Zakonu o popis stanovništva 2021. godine, kod terenskog popisivanja podatke o odsutnim članovima kućanstva daje punoljetni član kućanstva. Za djecu do 15 godina podatke daje jedan od roditelja, posvojitelj ili skrbnik.
Ako popisivač u vrijeme popisivanja u kućanstvu ne zatekne osobu obuhvaćenu Popisom, a podatke ne može prikupiti od osobe koja ih može dati, ostavit će kućanstvu pisanu obavijest o dužnosti davanja podatka u nadležnoj popisnoj ispostavi ili u popisnom centru.
Pričekao posinka u trgovini u Domašincu i pokušao ga ubiti sjekirom
Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu je 14. rujna donijelo rješenje o provođenju istrage protiv hrvatskog državljanina (1968.) zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela pokušaja ubojstva iz čl. 110. u vezi čl. 34. Kaznenog zakona.
– Postoji osnovana sumnja da je 53-godišnji okrivljenik 11. rujna 2021. u prostoru trgovine u Domašincu, pričekao dolazak svog 38-godišnjeg posinka te ga oštricom ručnog alata udario u lijevu stranu prsnog koša. Oštećenik se uspio izmaknuti te je zadobio samo površinske ozljede i potom spriječio okrivljenika u daljnjem napadu oduzimanjem sjekire.
Sutkinja istrage Županijskog suda u Varaždinu usvojila je prijedlog državnog odvjetnika i odredila okrivljeniku istražni zatvor zbog opasnosti od nedopuštenog utjecaja na svjedoke u istrazi te zbog opasnosti od ponavljanja kaznenih djela i dovršenja pokušanog kaznenog djela – javlja DORH.
Okupljena dječica iz romskog naselja nisu se mogla odlučiti navijaju li za svoje roditelje ili pak voljene učitelje
U romskom naselju Lug pored Kuršanca u srijedu 22.9. odigrana je prijateljska nogometna utakmica između učitelja i roditelja. Inicijativu od strane učitelja Osnovne škole Kuršanec s neskrivenim zadovoljstvom prihvatili su roditelji te su podržali događaj. Utakmica je organizirana povodom Međunarodnog dana nenasilja koji se obilježava 2. listopada, a događaj se organizirao koji dan ranije zbog očekivanog nepovoljnog vremena.
Također, cilj je ovog sportskog događaj bio i promicanje zdravlja, sporta i zajedništva. Iako rezultat nije bio u prvom planu, utakmica je u regularnom dijelu završila neodlučeno sa rezultatom 1:1, a ekipa učitelja u produžecima je uspjela zabiti pobjednički gol. Događaj je privukao pozornost učenika i mještana, te su razgovori i druženje nastavljeni i nakon utakmice. Predstavnici naselja izrazili su želju da se određen broj aktivnosti provodi na igralištu u samom naselju, a učitelji iskazali potrebu za uključivanjem što većeg broja učenika u izvanastavne aktivnosti.
U ekipi učitelja sudjelovali su: Igor Pintarić, Martin Belovari, Predrag Brezničar, Toni Marušić, Filip Jurman, Miljenko Novaković, Dražen Oletić i Aleksandar Kovačić.
U protivničkoj ekipi koju su sačinjavali roditelji djece sudjelovali su: Davor Horvat, Sandi Ignac, Zlatko Oršoš, Marko Oršoš, Elvis Horvat, Samir Ignac, Danijel Oršoš, Zoran Oršuš, Sandro Ignac, Mario Horvat.
U bolnoj tišini danas (u četvrtak) pokopan je Mario Jančec (36) iz Donjeg Pustakovca!
Donji Pustakovec i cijela Župa Sveti Juraj u Trnju zavijena je u crno. Svi oplakuju sina, brata, supruga, oca, prijatelja… Prije dva dana, naime, u stravičnoj prometnoj nesreći kod Svete Helene, na autoputu prema Zagrebu, poginuo je Mario Jančec (36), vlasnik poznate peradarske tvrtke za proizvodnju pilećeg mesa iz Donjeg Pustakovca.
Koliko mještani i rodbina žale za njim vidjelo se danas (u četvrtak) na groblju u Svetom Jureju u Trnju. Više stotinja ljudi dostojanstveno su na posljednji počinak ispratili nesretnog Maria Jančeca. Nije bilo onih koji nisu pustili suzu na nadahnut govor velečasnog Darka Kelemenića.
Ženski pjevački zbor ispratio ga je s nekoliko prikladnih pjesama, a kad je truba zasvirala “Tišinu”, težak jecaj nabližih prolomio se grobljem. Za Mariom je ostala neutješna supruga, dijete, roditelji i brojni članovi uže i šire obitelji. Prazninu u njihovim životima koju je ostavio, nitko nikda neće moći nadoknaditi…
Iskrenu sućut obitelji, prijateljima i poznanicima upućuje i naš portal Medjimurski.hr.