Jutra ovog skromnog čovjeka počinu klasično – po struci strojar, odlazi na posao u tvrtku Tegra u Čakovcu gdje radi na građevinskim strojevima, brine za svoju obitelj i kućanstvo, dok se subotom pretvara u strastvenog glazbenika i pjevača, a nedjeljom u bajkera. To je život Marija Mustača iz Donjeg Mihaljevca.
Nekad dugokosi mladić, koji je s bratom Davorom osmislio tekst za, kako kaže blesariju koja je postala hit, pjesmu „Šudra vozim, šudra bode“ 1996. godine, a danas 51-godišnjak i član Mustač benda te autor većine njihovih pjesama (neke je napisao zajedno s bratom Davorom), dočekao nas je zajedno sa svojim psićem Alfijem na prostoru za piknik Mustač benda pokraj kupališta na rijeci Dravi.
Mario Mustač proveo je niz lijepih godina sa svojim Mustač bendom, svirajući na motorijadama, na raznim slavljima i događanjima, uključujući i Rujanfest u Zagrebu, a održavali su i samostalne koncerte. Međutim, tijekom protekle dvije godine, za vrijeme razdoblja korone, nastupi su im se malo prorijedili, a Mario, kaže, sve više nastupa solo na svadbama i slavljima te sklada kajkavske, etno solo pjesme „sebi za dušu“.
Mustač bend je, smatra, propustio svoju priliku za većim glazbenim uspjehom kad je krajem 90-ih odustao od suradnje s menadžerom i popularizaciju benda snimanjem video spotova i albuma u Zagrebu, jer za to nisu imali niti snage niti financijskih sredstava.
– Snimili smo pjesmu „Tu kraj Drave“, ali ne i video spot, jer za to nismo imali novca. Tko zna što bi danas bilo da jesmo… Tako smo krenuli svirati lokalno, snimili smo video spot s pokojnim Đurom ´z Međimurja (Ivanom Beneom) i popularnost nam je tu rasla. Članovi benda smo i danas moj brat Davor Mustač, Krunoslav Barić, Ivica Strah i ja – kaže Mario Mustač.
Je li vam žao?
– Ne. Volim svoj život i zadovoljan sam njime baš kakav je. Imam svakodnevni posao i sigurnost, a glazba je dodatak koji mu daje ljepotu. Dok sviram, moram i zabaviti ljude, pričati im viceve, znati kada otpjevati koju pjesmu, biti psiholog, doći prvi i otići zadnji s fešte… Sve to zna biti naporno, ali uživam u svemu. Mislim da stvarno znam zabaviti ljude, ispričati dobar vic, prenijeti im emocije. Publika se u jednom trenu plače, u drugom smije. Drago mi je da ljudi prepoznaju emocije i doživljaj koji im želim prenijeti.
Smatrate li se jako emocionalnom osobom?
– Da, mislim da sam jako osjećajan. Rasplačem se kad gledam dirljive filmove.
Odakle vam inspiracija za pjesme?
– Manje-više iz stvarnog života. Nije mi cilj pisati puno pjesama, već želim da ih je manje, ali da su kvalitetnije. Nisam osoba koja će sjesti i reći si „Sad ćeš skladati pjesmu“, već mi pjesma jednostavno dođe, odjednom mi je cijela u glavi.
Zanimljivo mi je je da neke pjesme koje su kao „bezvezne“ postanu takav hit, kao na primjer pjesma „Šudra vozim, šudra bode“, a one koje nam se čine odličnima ne poluče uspjeh kakav smo očekivali, kao na primjer „Tu kraj Drave“. Ta nam je pjesma inače jedna je od rijetkih štokavskih pjesama, jer smo shvatili da nam kajkavica bolje prolazi.
Možete li se prisjetiti nekih posebnih nastupa s Mustač bendom u posljednje vrijeme?
– Pa, sviramo i budnice i ponoćke. Što znači da moramo doći pod nečiji prozor u 6 ili 7 sati ujutro i probuditi slavljenika. Za tu prigodu koristimo harmoniku, gitaru i trubu, koja je, he he, jako moćna stvar za razbuđivanje. Ove subote trebali smo probuditi jednog čovjeka, ali iznenada je morao otputovati.
Je li se dogodilo da vas netko preklinje ako mu vikendom zatrubite ispred prozora u rane jutarnje sate?
Ne, ljudi koje tako probudimo uvijek se razvesele i ugodno su iznenađeni.
Koje su najpopularnije pjesme Mustač benda?
– Jedni od najvećih hitova bili su svakako „Šudra vozim, šudra bode“, parodija na pjesmu Clasha „Should I Stay or Should I Go“, a dobro su prošle i ostale naše parodije, kao što su „Vrog šalu bere“, „Išli smo v gorice“, „Od sutra već nem pil“, „Ne ruži z natikači“… Jedna od najpopularnijih pjesama, koju uvijek pjevamo na motorijadama, je „Tko jebe motore“, s kojom smo iznenadili bajkere, ljubitelje motora, jer pjesma počinje istoimenim refrenom, ali jako im se sviđala i danas je hit među bajkerima. Odlično je prihvaćena i pjesma „Stari i nori“, kao i zezancija „Šopala je gosko“…
I sami ste bajker, zar ne? Što još radite u slobodno vrijeme?
Tako je, i moj brat i ja. Ja vozim Apriliu Atlantic, a brat Suzuki Bandit. Znamo se voziti nedjeljama. Obožavam i raftinge, boravak u prirodi…
A vaše solo pjesme? Koje su vam najdraže?
„Kraj Drave sam se narodil“ moja je baš osobna pjesma. Inače, u skoro svakoj mojoj pjesmi pojavljuje se tematike rijeke Drave. Najdraže pjesme su mi „Mama“, posvećena mojoj mami Katici, i pjesma „Japa moj“ , koju sam posvetio ocu Stjepanu nakon njegove smrti prije 4 godine. S pjesmom „Samo Bog zna“ prijavio sam se na MEF (Međimurski festival), pa ćemo vidjeti… Svake godine inače nastupam i na festivalu „Kre Mure i Drove“.
Vaši glazbeni uzori?
Različiti, svaki za nešto… Na primjer, Azra, Bijelo dugme, Đorđe Balašević, Gibonni, AC/DC, Deep Purple…
Kako vaša obitelj prihvaća vaše glazbene angažmane i bajkerske izlete vikendom?
Svaki vikend sviram, a moja supruga Monika i troje djece: Karla (25), Jan (24) i Marta (15) su se već naviknuli na to. Karla je inače magistrica farmacije i radi u ljekarni, Jan je profesionalni šofer, a Marta je ove godine krenula u Gimnaziju Josipa Slavenskog Čakovec.
U pjesmi pjevate „Kraj Drave sam se narodil, kraj Drave ja bum mrl…“. Jako ste vezani uz svoj rodni kraj?
Da, volim Međimurje i danas ne mogu zamisliti da živim negdje drugdje. Volim ljepotu prirode ovog kraja, volim što je tiho i mirno, volim što se nalazi među dvjema vodama. Volim Donji Mihaljevec i ne bih htio živjeti niti u nekom urbanijem selu.
Vaša velika želja?
Volio bih da ljudi shvaćaju moje pjesme, dobro ih prihvate i da me pamte po mojim pjesmama.
Životni moto?
Dok život juri, ja ću lagano… Ne smije se sekirati, jer to ničemu ne pomaže.
