Već treću godinu zaredom Gospodarska škola sudjeluje u nacionalnoj kampanji ˈZasadi stablo, ne budi panj!ˈ kojoj je cilj potaknuti zaštitu prirode i osvještavanje o klimatskoj i ekološkoj krizi u svijetu. Inicijativu je podržao i sam predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, a Gospodarska škola Čakovec pridružila se kampanji.
Pod vodstvom svoje mentorice Ljiljane Škrobar, učenici škole u školskom su dvorištu posadili nekoliko sadnica. Za naš portal, Lj. Škrobar kratko se osvrnula na događaj.
– Kao razrednica 1.CG razreda na satu razrednog odjela učenike sam obavijestila o mogućnosti da i sami sudjeluju u ovoj važnoj kampanji. Odmah su odlučili sudjelovati i ubrzo smo krenuli s pripremama. Najprije je trebalo popuniti prijavnicu, razmisliti o vrsti stabla i mjestu sadnje. Odlučili smo se posaditi sadnicu o kojoj su učenici imali priliku učiti u nastavnom programu, a koju dosad nismo imali u našem školskom vrtu –rekla je Ljiljana.
Donaciju sadnice škola je primila od vrtnog centra Iva iz Štefanca.
– Vrtni centar donirao nam je sadnicu Liriodendrona (tulipanovac). Prateći vremensku prognozu uspjeli smo uskladiti rasporede i zajedno s učenicima 2.FK razreda i njihovom razrednicom prof. Rominom Levačić prionuti sadnji. Kontejniranu sadnicu smo pravilno posadili na odabrano mjesto vodeći računa o njezinom izgledu kroz nekoliko godina pridržavajući se pravila ˈPrava vrsta za pravo mjestoˈ.
Učenici škole na tu su temu izradili i pano za školski hol kako bi svoje mlađe kolege motivirali da se uključe u projekt.
– Ideja izrade panoa bila je da se svi zainteresirani učenici mogu informirati i uključiti. Također, željeli smo kod naših učenika potaknuti kooperativnost, pa je dogovoreno da oba razreda zajednički vode brigu oko daljnje njege novozasađenih sadnica – istaknula je Lj. Škrobar za kraj.
Zasadi drvo, ne budi panj
Matija Posavec osvojio gotovo 80 posto glasova!
Matija Posavec nadmoćno je pobijedio na izvanrednim izborima za međimurskog župana. Prema prvim nepotpunim podacima Državnog izbornog povjerenstva, za njega je glasalo 21.847 birača ili 79,11 posto, za Sandru Herman iz Reformista 2.179 ili 7,89 posto; Darka Zvera iz Fokusa 2.164 ili 7,83 posto i nezavisnog Mladena Novaka 1.092 ili 3,95 posto.
Točno u 19 sati zatvorena su birališta u Međimurju. Na 157 biračkih mjesta u Međimurju, ukupno 95.289 birača imalo je pravo izabrati najboljega među kandidatima. Odabrali su Matiju Posavca, koji će se već sutra vratiti na posao u Županiju.
FOTO Zanimljiva grupa pametnih, mladih ljudi, kojima je ples promijenio život
Među polufinaliste osme sezone „Supertalenta“ ušla je i plesna skupina Korak iz Čakovca koja se predstavila koreografijom koja je svojom savršenom izvedbom i besprijekornom sinkronizacijom iznenadila i žiri i gledatelje, posebno kad se uzme u obzir da je koreografija nastala za vrijeme karantene, osmišljena u dnevnom boravku, dok je vježbanje u dvoranama bilo zabranjeno. Odlučili smo saznati više o tome tko su ti mladi ljudi koji fantastično plešu, a večeras ćemo ih gledati na TV-u.
Pod vodstvom voditeljice Virne Hošnjak, dugogodišnje plesačice i trenerice, koja iza sebe ima profesionalnu karijeru, ekipu Koraka čini grupa od 16 mladih osoba u dobi od 13 do 30 godina. Mnogima od njih ples je potpuno promijenio život, a plesni studio Korak doživljavaju kao svoju drugu obitelj.
– Cijenim svaku dušu koja je odabrala upravo Korak i mene kao trenera, a plesni tim koji nas ove godine predstavlja na Supertalentu pruža mi povjerenje već šest godina. Svojom disciplinom, radom, odnosom jednih prema drugima i odnosom prema meni osvajaju moje srce iz dana u dan, kao da nam je prvi – istaknula je Virna Hošnjak.
A kako su osvojili i naša srca, zamolili smo ih da nam se ukratko predstave i opišu svoje iskustvo i planove. Ove čakovečke zvijezde čini 15 djevojaka i jedan mladić.
Bernard Barač (24) pleše u Koraku od 2018. godine.
– Bavim se twirlingom od svoje 9. godine i s reprezentacijom predstavljam Hrvatsku na europskim i svjetskim prvenstvima i kupovima. Twirling je sport koji ujedinjuje gimnastiku, ples i manipulaciju štapom i upravo iz tog sporta rodila se moja velika želja i ljubav prema samom plesu – kaže.
Grazia Mislović (18), maturantica je Gimnazije Josipa Slavenskog u Čakovcu i članica je Koraka već šest godina, o čemu kaže:
– Apsolutno svaka godina provedena u Koraku pružila mi je kvalitetnu plesnu edukaciju ne samo u području plesa, već i života. Željela bih paralelno s daljnjim školovanjem nastaviti bavljenje plesom, a želja mi je postati članom plesnog tima nekog glazbenog umjetnika.
Antonia Hutinec (22) iz Strahoninca prvostupnica je fizioterapije pri Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, a trenutno je u stadiju upisivanja diplomskog studija.
– Plesom i sportskim aktivnostima bavim se od malih nogu, ali kad se otvorio Plesni studio Korak, tu se dogodila prava ljubav. U međuvremenu sam otišla na studij, te povremeno bila dio projekata naše trenerice Virne. Od 2019. godine ponovno sam stalni član “Groovers” postave – kaže Antonia.
Filipa Zubić (30) magistra je socijalne pedagogije koja radi u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec s učenicima s teškoćama u razvoju, a u Koraku je također šest godina.
– S ponosom mogu reći da sam dio plesnog studija od prvog dana njegova nastajanja. Korak je tokom prethodnih godina u mojem životu poprimio mnogo veće i višestruko životno značenje od onog koji se odnosi samo na treniranje plesa. Ukratko, postao je stil življenja i naziv za drugu obitelj. Snovi i budući ciljevi su različiti. Od toga da na pozornicu stanem uz nekog glazbenog umjetnika, do razvijanja i postajanja kvalitetnim i autentičnim koreografom/trenerom.
Dora Gašparić (16) učenica je Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec, a dio je Koraka od 2015. godine, o čemu kaže:
– Strast i ljubav prema plesu rastu od samih početaka. Klub je izvor divnih prijateljstava i suradnje, kako u dvorani tako i izvan nje. Željela bih se u budućnosti nastaviti razvijati i educirati uz svjetski poznate trenere, te zakoračiti na pozornicu nekog glazbenika.
Klara Tot (15) učenica je 2. razred Prve gimnazije u Varaždinu.
– Ples je za mene način izražavanja, a Korak je najbolja okolina u kojoj to mogu napraviti. Član sam plesnog studija Korak od prvog dana. U početku sam plesala isključivo radi zabave, nikada nisam očekivala da će to kasnije prijeći u strast koja raste iz dana u dan. Godine 2018. otišla sam na plesno usavršavanje u Los Angeles sa svojom trenericom Virnom, a kasnije sam se vratila i sa svojom obitelji. Volim odlaziti na edukacije, a Korak je mjesto koje mi za to daje slobodu. Vjerujem da sam u dobrom okruženju u kojem mogu sanjati velike snove, pa tako i onaj da jednog dana postanem profesionalna plesačica – priča Klara.
Dora Žerjav (17) učenica je 3. razreda Srednje škole Čakovec.
– Ponosni sam član Plesnog studija Korak već 6 godina. Od prvog dana Korak mi je kao obitelj, te mi je velika želja u budućnosti raditi kao stalna trenerica s djecom u studiju. Isto tako voljela bih se i zasebno ostvariti kao performer te zaplesati na pozornici nekog glazbenog umjetnika – kaže Dora.
Karolina Kolarić (29) radi kao prevoditeljica za njemački jezik i referent u tehničkom odjelu u jednoj njemačkoj tvrtki, a u Koraku je također već šest godina, o čemu kaže:
– Kroz godine smo postali predivna zajednica, gdje se pojedinci, ali i kao grupa razvijamo u različitim plesnim stilovima. Ponosna sam što sam dio toga, jer je to iskustvo koje treba doživjeti. U budućnosti bih se voljela educirati u smjeru trenerice i postati raznovrsnija plesačica.
Nora Mesarić (15) učenica je 2. razreda opće gimnazije u Gimnaziji Josipa Slavenskog Čakovec. Članica je Koraka od 2015. godine, o čemu priča:
– Zajedno odrastamo i razvijamo se kao osobe. Izgrađujemo svoj karakter i podupiremo jedni druge. Želja mi je baviti se plesom na mnoge načine, od kojih me najviše privlači plesanje na pozornicama, ali i koreografiranje i predavanje.
Irina Šincek (16) pohađa 3. razred Gimnazije Josipa Slavenskog, a u Koraku je također šest dugih godina, od svoje 10-e.
– Kroz ples sam naučila kako biti disciplinirana i ozbiljna u određenim situacijama. Budući ciljevi i snovi su svakakvi. Od želje da postanem trenerica, pa do sna da se plesom bavim kao zasebna, profesionalna plesačica.
Nikolina Martinec (16) učenica je 3. razreda opće gimnazije Srednje škole Čakovec.
– Dio sam Plesnog Studija Korak već 6 godina, a nedavno sam imala priliku nastupiti za Dinu Merlina. Od malena volim glazbu i pokret, te je Korak mjesto u kojem neograničeno mogu razvijati svoju strast prema plesu. Nakon završetka srednje škole voljela bih nastaviti svoje plesno školovanje izvan Hrvatske, a gdje će me to odvesti, još ćemo vidjeti – kaže Nikolina.
Hana Krištofić (14) učenica je 1. Osnovne škole Čakovec, a u Koraku pleše od svoje 8. godine, o čemu kaže:
– Svoje plesno znanje usavršavam plesnim radionicama te pohađam plesne kampove. Trenutno svoj život ne mogu zamisliti bez plesa te sam ponosna i sretna da sam dio obitelji Korak.
Ida Šoltić (21) radi kao plesna trenerica i asistentica, a u Koraku pleše također već šest godina.
– Ovdje smo iz poznanstva i prijateljstva prerasli u veliku obitelj. Osobnost našeg studija, a ujedno i naš slogan je “Leave your Footprint” što u prijevodu znači da ostavljamo svoj trag. Moji plesni san je da plešem na turneji, te da sazrijem u kvalitetnu trenericu – rekla je.
Gita Nikolić (13) najmlađa je članica. Učenica je 8. razreda 1. osnovne škole Čakovec, a u Koraku pleše od 2015. godine i kaže:
– Oduvijek mi je san bio plesati sa “starijim” curama na raznim eventima, a to sam i ostvarila, te sam na tome jako zahvalna i ponosna.
Izabella Kurti (14) pohađa Prvu Gimnaziju Varaždin, a u Koraku pleše od 2017. godine.
– Korak je izrazito promijenio moj život. Tu su me svi primili otvorenih ruku. Oduvijek sam voljela plesati i Korak mi je pružio priliku da pokažem sebe u drugom svijetlu. Atmosfera kada svi zajedno plešemo je nešto vrlo posebno, što se ne može doživjeti svugdje. Iznimno sam uzbuđena vidjeti što nas sve čeka – opisuje Izabella.
Tatjana Bogomolec (19) po struci je medijski tehničar.
– Počela sam se baviti plesom prije 5 godina na drugoj lokaciji PS Korak, u Prelogu. Postepeno sam se zaljubila u ples, a nedavno sam snimila spot za Albinu, te odradila koncerte za grupu Colonia. Veselim se svemu što mogu dijeliti sa svojim curama u grupi, a najvažnije je da smo si međusobna motivacija i podrška – otkriva Tatjana.
Ekipi plesne skupine Korak želimo puno sreće i uspjeha!
FOTO Jesenski prvaci posljednje kolo zapečatili peticom
Završeno je, za mnoge klubove, i posljednje kolo ove sezone.
Od susreta iz prve međimurske, spomenut ćemo pobjedu Omladinca u gostima kod Venere (1:2), pobjedu Trnave nad Poletom (P) (2:1) i neriješen susret Sloge (Š) i Podturna (1:1).
Šest pogodaka upisala je Drava (K) u pobjedi protiv Jadrana, a isti broj zgoditaka bio je i na utakmici BSK Belice i Jedinstva (GM). Tmurna nedjelja bila je sve samo ne tmurna za igrače Belice. Od početka susreta igrali su lijep nogomet koji se preslikao u dva rana pogotka, Hajdarovića u 3. i Malnara u 7. minuti. Ubrzo nakon, Lacković je tresao mrežu dvaput u 13. i 18. minuti. Do kraja isteka vremena, Lacković je bio precizan i treći put, te je upisao hattrick za veliku pobjedu Belice. Za goste, jedini je zabio Bačan pred kraj susreta.
Za navijače i sve okupljene bio je pripremljen grill, u režiji Branea i Lose, koji su taj gurmanski dio odlično odradili.
Atmosferu na terenu i oko njega zabilježio je naš fotograf Tomislav.
Uvjerljiva polusezona Beličkih nogometaša tako se zaključuje. Čestitke jesenskim prvacima!
Stjepanu Novaku lopov kombajnom noću pobrao kukuruz vrijedan 20 tisuća kuna!
Iako je prošlo već tjedan dana, Stjepan Novak (64) iz Palovca nikako da dobije odgovor od policije tko mu je to pobrao najkvalitetniji kukuruz na njivi u predjelu zvanom Podgaj. Tamo preko autoputa i preko pruge, nekoliko kilometara udaljenoj od sela. Poljoprivredno gospodarstvo Stjepan Novak i supruga Ljiljana osnovali su prije desetak godina. Uzgajaju kukuruz, žitarice, soju, suncokret, uljanu repicu… Bave se i tovom junadi. Trenutno imaju 35 bikova, kojima je bio i namijenjen ukraden kukuruz. Priča je doista nesvakidašnja.
– Ono što smo proizveli za prodaju, već smo ubrali i plasirali na tržište. Kukuruz na ovoj njivi od 2.100 klaftri, odnosno 7.600 četvornih metara, smo čuvali za prehranu naše stoke. Riječ je o visokoproteinskoj sorti, koja je jako skupa za proizvodnju: od sjemena do agrotehničkih mjera. Ta sorta ima od 9,5 do 10 posto proteina, dok ga običan kukuruz ima oko 8 posto. Visokoproteinski kukuruz je pogodan i za ljudsku ishranu, za brašno i krupicu – priča nam Stjepan Novak, dok nam pokazuje opustjelo kukuruzište.
– Prošli petak tu je još bio kukuruz u klipu na stabljiki, spreman za branje. U subotu ujutro već ga nije bilo! A upravo taj dan dogovorio sam se s prijateljem koji mi bere kukuruz iz usluge da ga oberemo oko podneva kad sunce malo osuši vlagu. Kad sam vidio da nema kukuruza nisam mogao doći sebi. Okretao sam se i shvatio da ge je netko pobrao tokom noći. U nevjerici sam nazvao i suprugu, a onda i policiju. Odmah sam vidio da je berba obavljena kombajnom, uočio sam tragove, kasnije ih i snimio. Došlo je dvoje policajaca, valjda inspektorica i mladić koji nije ništa govorio. Ona me prvo pitala jesam li osigurao kukuruz od krađe? To pitanje me malo iznenadilo, jer se usjevi osiguravaju od elementarnih nepogoda, pa sam odgovorio: da mi je netko na vrijeme javio da ću biti pokraden ja bih osigurao. Drugo pitanje je bilo: sumnjate li na koga? Da znam, već bih bio kod njega. No, policija je svoj posao obavila i dala prijavu Državnom odvjetništvu protiv nepoznatog počinitelja – kaže Stjepan Novak.
Uz pomoć rodbine i prijatelja, sam je fotografirao tragove guma kombajna, isti takav trag nađen je i na njivi 500 metara dalje, gdje je ubrao svoje. Zatim je na Arkodu potražio vlasnika. Otkrio je da se radi o nekom tipu iz Belice koji ima isto takav kombajn. Otišao je odmah i u Gramex u Donji Kraljevec koji otkupljuje kukurz i saznao da je upravo on u subotu ujutro dopremio tri prikolice kukuruza. Sve je to rekao policiji, oni su razgovarali s dotičnim iz Belice, ali on, naravno, nije priznao.
– Zanimljivo je da je moj kolega lovac u petak navečer bio na lovačkoj čeki udaljenoj od poljskog puta dvjestotinjak metara i u mraku vidio kombaj oko pola osam navečer, traktor s dvije prikolice i još jedan s jednom prikolicom kako idu u pravcu mojeg kukuruza. Mislio je da sam to ja i još se razljutio, jer brujanje strojeva preplaši divljač, koja se tada pritaji i ne kreće. I to sam rekao policiji. E, sad ćemo vidjeti – kaže u nevjerici Novak.
Ukradeno mu je između 10 i 12 tona visokokvalitetnog kukuruza, vrijednog oko 20 tisuća kuna. Tu je najkvalitetnija zemlja, naglašava, koju gnojimo prirodnim gnojivom i primijenjujemo sve agrotehničke mjere, kao i na drugim našim oranicama.
Stjepan vjeruje da će se pronaći kradljivac koji je drsko i bez straha kombajnom pod okriljem mraka pobrao tuđi kukuruz. Možda mu to nije bio prvi takav čin, možda ima još vlasnika kojima je u noći nestao urod, kojega su gajili cijele godine?
Do 16.30 sati u Međimurju glasalo samo 23,18 posto upisanih birača!
U Međimurju se danas bira novi župan. U 7 sati otvoreno je 157 biračkih mjesta, na kojima će se moći glasati do 19 sati. Do 11.30 sati glasalo je 7.393 ili samo 7,77 posto.
Sada imamo i nove podatke. Do 16.30 sati glasalo je 22.086 birača ili 23,18 posto.
Na lokalnim izborima u svibnju do 16.30 sati glasalo je 32.735 građana ili 35,17 posto.
Najbolju izlaznost ima ima Belica (30,23 posto), Strahoninec (26,45 posto), Sveta Marija (26,33 posto) i Šenkovec (26,26 posto).
Najslabija izlaznost je u Orehovici (17,83 posto), Donjem Vidovcu (18,68 posto) i u Kotoribi (18,69 posto).
Do 19 sati ima još dosta vremena da izađete i glasate za svog kandidata ili kandidatkinju.
Maloljetnica sjekirom nasrnula na dvije socijalne radnice
Policija istražuje slučaj prisile prema službenoj osobi i oštećenje tuđe stvari, za koje će podnijeti prijave Državnom odvjetništvu za mladež.
U Kotoribi u Međimurskoj županiji napadnute su dvije djelatnice Centra za socijalnu skrb iz Preloga, piše Večernji.
Prema neslužbenim informacijama, inicident se dogodio u petak prilikom smještaja malodobne djece. Jedno od njih, maloljetnica stara 16 godina nasrnula je sjekirom na socijalne radnice u dobi od 26 i 46 godina, koje su uspjele pobjeći. Oštećeno je službeno vozilo u kojem su djelatnice stigle u naselje.
– Ovo je rezultat ovako zastarjelog, krivo postavljenog sustava koji ne štiti djecu… – rekla je socijalna radnica, a cijeli tekst pročitajte na Večernji.hr.
Velika žena malog Gornjeg Kraljevca: dr. sc. Željka Jambrošić Vladić
Svaki od nas u životu, u sebi, ima urezano nešto što nikada neće zaboraviti, nešto što će zauvijek i s razlogom pamtiti.
– Životni događaji koji će mi ostati u trajnom sjećanju, osim rođenja mojih dviju djevojčica, zasigurno su 30. lipanj 2020. godine – dan obrane doktorske disertacije, kao i 14. studeni 2021. – dan promocije u doktoricu znanosti – rekla nam je dr. sc. Željka Jambrošić Vladić (36) iz Varaždina gdje i radi u Graditeljskoj prirodoslovnoj i rudarskoj školi.
Povod našem razgovoru je bila ranije spomenuta promocija dr. sc. Željke čije je porijeklo u Gornjem Kraljevcu koji je dobio u svojoj povijesti i prvu ženu sa znanstvenom titulom doktorice s područja prirodnih znanosti. Iz te sredine su se preselili u Varaždin 2012. godine.
– Okolnosti su bile takve da smo i suprug i ja našli posao u Varaždinu pa je svakodnevno putovanje zahtijevalo puno vremena s obzirom da nismo radili u istim smjenama – obrazložila je.
Kako je počelo, koraci do znanstvene titule? Što je bilo presudno da do toga dođete?
– Ljubav prema prirodi i istraživanju pratili su me od najranijeg djetinjstva, međutim, ideja o upisu doktorskoga studija pojavila se sasvim slučajno. Nedugo nakon završetka studija uslijedio je poziv dr. sc. Lucije Šerić Jelaska (ujedno i moje mentorice tijekom doktorskoga studija) za izlaganje rezultata diplomskoga rada na Srednjeeuropskom entomološkom kongresu i to je potaknulo konačnu odluku o upisu.
Naša sugovornica je rođena 1985. godine u Čakovcu. Nakon završene osnovne škole dr. Vinko Žganec u Vratišincu upisuje gimnaziju Josipa Slavenskog u Čakovcu gdje je maturirala 2003. godine. Iste godine upisuje Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu, smjer profesor biologije i kemije, gdje je diplomirala šest godina poslije.
– Nakon završetka studija počinjem raditi kao nastavnik biološke i kemijske skupine predmeta u Graditeljskoj, prirodoslovnoj i rudarskoj školi u Varaždinu u kojoj radim i danas, gotovo 13 godina. Suprug, po struci diplomirani inženjer strojarstva, također radi u Varaždinu.
Poslijediplomski studij biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, pod mentorstvom dr. sc. Lucije Šerić Jelaska, upisujem 2013. godine i sada sam ovdje kao znanstvenica.
Rekla je kako se je ljubav prema prirodi i ekologiji javila još tijekom osnovnoškolskoga obrazovanja i nastavila se razvijati tijekom srednje škole. Nije propustila istaknuti:
– U tome su veliku ulogu imale moje učiteljice i profesorice – učiteljica u OŠ Gornji Kraljevec Anica Šlehta koja nas je kroz terensku nastavu upoznavala s prirodom našeg kraja te naučila samostalnosti i odgovornosti od najranije dobi, profesorica Mirjana Grula uz koju sam počela upoznavati ekologiju kao znanost, te profesorice Tea Dragić Runjak i dr. sc. Žaklin Lukša koje su svoje znanje i ljubav prema istraživačkom radu i biologiji s posebnim žarom prenosile na nas.
Povratak uspomenama iz mladosti, čime ste bili okupirani?
– Uspomena iz osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja je pregršt. Možda bih izdvojila pripreme za natjecanje, eko kviz „Lijepa naša“ pod vodstvom profesorice Mirjane Grula koja su ujedno odredila i moj daljnji smjer usavršavanja. U mladosti sam se bavila gotovo sa svime što je bilo dostupno u mjestu. Nastupala sam na brojnim priredbama, recitirala, glumila, plesala folklor, pjevala u zboru…
Uloga obitelji u svemu tome, roditelji, suprug?
– Ne kaže se uzalud da obitelj doktora znanosti zaslužuje počasni doktorat. Isto je i u mom slučaju. Bez podrške i pomoći supruga na gotovo svakom terenskom istraživanju i putovanju teško bi bilo išta ostvariti. Starija kćer i suprug pratili su me i na svim kongresima te bili glavni kritičari svakog mog izlaganja, ali i motivatori za daljnji rad.
Danas?
– Sretno sam udana već 11 godina. Imamo dvije djevojčice, starija Rajna je učenica 3. razreda, a mlađa Una će na Staru godinu proslaviti svoj prvi rođendan.
Koliko ste sada vezani za Međimurje?
– Odrasla sam u Međimurju i imala prilike upoznati brojne vrijednosti, kulturu, običaje, narodnu nošnju pa i načine pripreme starinskih jela. Od svoje četvrte godine svjedočila sam stvaranju sada već nadaleko poznate udruge KUU „Društvo žena Gornji Kraljevec“. Međimurje je moj rodni kraj i po tome je nezamjenjiv.
Kći ste poznate žene na kulturnoj pozornici Međimurja. Što ste od toga naslijedili?
– Kći sam žene (op. Štefanija Jambrošić) koja nikad ne miruje, za nju je raditi nekoliko stvari od jednom najnormalnije i da ih pritom, naravno, odradi kako treba. Kad nešto zamisli to i ostvari. Upornost sam zasigurno naslijedila od nje. Uz majku sam od najranije mladosti bila uključena u brojne aspekte organizacije i stvaranja danas poznate udruge. Stekla sam brojna iskustva u javnim nastupima i prezentacijama te sam se okušala i u pisanju kao autorica monografije kulturno umjetničke udruge „Gornji Kraljevec“ izdane u povodu 25 godina djelovanja iste. Svo stečeno iskustvo uvelike mi je pomoglo tijekom doktorskoga studija – rekla s ponosom.
Kako provodite slobodno vrijeme i koliko Vam ono znači?
– Svaki slobodni trenutak provodim s obitelji, a često i dio mog posla, posebno terenska istraživanja, za ostale članove obitelji znače izlet i opuštanje, a za mene spajanje ugodnog s korisnim. Volimo duge šetnje prirodom, često planinarimo. Uz dvoje djece nikada nije dosadno, a što je najbitnije svaka minuta u danu ispunjena je nečim što volim.
Zacijelo ste prva Gornjokraljevčanka s ovakvom prestižnom titulom. Što Vam to predstavlja?
– Gornji Kraljevec ima već jednog povjesničara doktora znanosti. Moguće da sam prva ženska osoba s doktoratom u svom selu. Ponosna sam na svoju titulu, ali prije svega na svoje okruženje i ljude s kojima sam odrasla. Gornji Kraljevec je malo mjesto, gdje svi sve i svakoga znaju, a ono što naučite kada živite u maloj sredini jest da ljude cijenite po tome kakvi su kad vam zatreba pomoć. Sve ostalo uključujući i stupanj obrazovanja nije toliko važno – skromno će.
Poruka onima koji su pošli Vašim putem ?
– Dostizanje akademskog stupnja doktora znanosti je nešto što zahtijeva puno rada i odricanja, dobru organizaciju, ali prije svega ljubav prema onome čime se baviš. Sjećam se riječi sada već pokojnog slovenskog entomologa dr.sc. Božidara Drovenika – „Ako nemaš ljubavi za to što radiš uzalud je sve.“
Životne, poslovne želje i planovi ?
– Najveća mi je životna želja, pogotovo u ovim izazovnim vremenima, da svi ostanemo zdravi. Što se tiče poslovnih planova – volim svoj posao nastavnice i trenutno ne mogu zamisliti da radim nešto drugo, to je posao koji je sve samo ne monoton i u kojem svaki dan učite nešto novo. Ostajete u trendu s mladima. Uz posao u školi nastavljam se baviti i istraživačkim radom. Nedavno smo završili s monitoringom saproksilnih kornjaša na Plitvičkim jezerima pod vodstvom dr. sc. Lucije Šerić Jelaska, a u tijeku je i obrada podataka za sljedeći znanstveni rad.
Za kraj je spomenula kako je dobitnica Plakete Općine Vratišinec „dr. Vinko Žganec“ za osobita postignuća i doprinos značajan za razvitak i ugled Općine te brončane diplome Hrvatskog Sabora kulture za dvadesetogodišnji uspješan rad na širenju i razvijanju kulturno-umjetničkog amaterizma i hrvatske kulture.
Uz zahvalu što je prihatila ponudu za intervju, izražavamo joj čestitke za dosadašnja postignuća i želimo da joj osobne želje i planovi padnu na plodno tlo!
DVD Peklenica: Dražen Srša dobio mandat predsjednika
U subotu 27. studenog 2021. godine održana je izborna godišnja skupština DVD-a Peklenica koja je održana u skladu s epidemiološkim mjerama. Na Skupštini su prihvaćena izvješća Predsjedništva i Zapovjedništva društva, dana razrješnica dosadašnjem vodstvu te je izabrano novo vodstvo. Sukladno novome Statutu koji je usklađen s novim Zakonom o vatrogastvu na novi mandat od pet godina izabrani su: Dražen Srša za predsjednika, Marko Varga za zapovjednika, Zvijezdan Tuksar za dopredsjednika, Darko Kolarić za dozapovjednika, Milica Flac za tajnicu, Gordana Nerer za blagajnicu, a uz njih je u Upravni odbor još izabran Željko Nerer.
Skupštini je prisustvovao zapovjednik Vatrogasne zajednice Međimurske županije Mladen Kanižaj koji se zahvalio dosadašnjem vodstvu na odličnoj suradnji sa VZMŽ i Javnom vatrogasnom postrojbom. Zahvalio se i na doprinosu članova DVD-a Peklenica na intervenciji i pomoći nakon potresa u Petrinji. Skupštinu je i pozdravila predsjednica VMO Peklenica Ivana Maltarić koja je novom vodstvu poručila da će imati veliku podršku od strane VMO-a.
Gradonačelnik grada Mursko Središće Dražen Srpak poručio je da Grad i nadalje planira jačati svoja vatrogasna društva. Novom vodstvu je poželio uspješan rad i poručio da sva oprema i sredstva ne znače ništa ako nema ljudi koji će je koristiti.
Mihael Grbavec zapovjednik Vatrogasne zajednice područja Grada Mursko Središće i općina Vratišinec, Selnica i Sveti Martin na Muri također je novom vodstvu poželio uspješan rad.
