Kako bi očuvao proizvodnju mlijeka na svom otkupnom području, Dukat po šesti put u ovoj godini podiže otkupnu cijenu mlijeka. Tako će Dukat svojim kooperantima za svaku predanu litru mlijeka od 1. kolovoza plaćati dodatnih 15 lipa, odnosno 80 lipa više po litri od početka godine.

U odnosu na kolovoz prethodne godine, Dukat je svojim kooperantima povećao otkupnu cijenu mlijeka za 35 posto čime im nastoji dijelom kompenzirati rast ulaznih troškova. Ipak, u Dukatu naglašavaju kako prerađivačka industrija ne može u potpunosti prenijeti povećane troškove u proizvodnji mlijeka na gotov proizvod i tako dodatno opteretiti potrošače.

– Ulaganjem u otkupnu cijenu mlijeka, koje od početka godine iznosi 115 milijuna kuna, nastojimo našim kooperantima kompenzirati strelovit rast ulaznih troškova i cijena energenata. Važno je pri tome naglasiti kako prerađivačka industrija ne može samostalno i bez participacije države sanirati probleme u primarnoj proizvodnji mlijeka koja je danas na koljenima. Vjerujemo da država može, po uzoru na druge zemlje Europske unije, farmerima barem dijelom nadoknaditi rast ulaznih troškova u proizvodnji mlijeka kroz dodatna plaćanja i tako održati proizvodnju mlijeka u Hrvatskoj – rekao je Duško Glišić, direktor Dukata, te dodao kako se isto odnosi i na prerađivačku industriju koja se bori s enormnim rastom cijena energenata, ambalaže i svih drugih ulaznih troškova.

Proizvodnja mlijeka u Hrvatskoj u neprekidnom je padu. U posljednjih deset godina smanjena je za 28,8 posto, sa 602 milijuna kilograma u 2012. godini na 429 milijuna kilograma u 2021. godini.

Ako uzmemo u obzir da se potrebe Hrvatske za mlijekom kreću oko 950 milijuna kg mlijeka godišnje, dolazimo do alarmantnog podatka kako domaćom proizvodnjom mlijeka podmirujemo manje od 50 posto vlastitih potreba za mlijekom i da smo kao država prehrambeno ovisni o uvozu ključnih prehrambenih proizvoda – mlijeka i mliječnih proizvoda.

Povodom situacije u OŠ Goričan vezanom uz školsku kuhinju i objave u medijima da škola nema kuharicu te da su djeca već mjesecima na sendvičima, spremačica OŠ Goričan Jasminka Hranjec, koja je od siječnja ove godine zaposlena u školskoj kuhinji, ogorčena člancima u medijima i šutnjom ravnatelja, poslala je medijima demanti.

Medjimurski.hr je inače, vezano uz situaciju sa školskom kuhinjom, vranama koje uništavaju fasadu i situacijom sa Školskim odborom te škole, koji, kako nam je rekao predsjednik Školskog odbora Ivan Karol, već više od godinu dana čeka odobrenje Ureda župana o imenovanju tri člana odbora od strane općine pa odbor funkcionira, ali sa četiri umjesto sedam člana, u dva navrata tražio komentar ravnatelja te škole Zlatka Varošanca, koji je isti odbio dati, kao i komentar župana Matije Posavca, koji još uvijek čeka.

Dopis Jasminke Hranjec prenosimo u cijelosti:

– Ponukama bombastičnim naslovima “Učenici jeli suhu hranu, a vrane fasadu!?” i “Vrane uništavaju sportsku dvoranu u Goričanu, a djeca jedu sendviče jer škola nema kuharicu!”, odlučila sam napisati nekoliko rečenica. Budući da je kuharica Osnovne škole Goričan na duljem bolovanju, škola je raspisala natječaj. Na natječaj se nitko nije javio pa je ravnatelj zamolio mene mogu li raditi u kuhinji. Bilo mi je teško, ali isto tako nepojmljivo da škola nema kuharicu, pristala sam.

Moram napomenuti da nemam školu za kuharicu, ali imam bogato iskustvo u tome. Svakodnevno sam bila u kontaktu sa kuharicom kako bi mi dala savjete i pomogla mi kad god je trebalo. Najvažnije od svega je da su djeca jela KUHANU HRANU!!! Jednom mjesečno, kad su bili famozni sendviči na meniju, uz to su išli namazi od nutele, paštete i pekmeza i te voćni čaj, kakao ili cedevita. Mislim da je svako dijete izabralo taj dan nešto za sebe.

Nažalost, u travnju sam završila na bolovanju tri tjedna radi ozljede ruke i smrtnog slučaja i tada su u pomoć priskakali svi, da djeca imaju što za jesti. Dakle u pitanju su TRI TJEDNA, a ne tri/četiri mjeseca kako se piše po medijima.

Sve je krenulo na općinskoj sjednici koja očito nema drugih tema i materijala za Općinu pa se bavi školskom kuhinjom. Kao što je normalno da inspekcija dolazi uzimati uzorke kuhane hrane u školi (a ne sendviče), tako bi bilo normalno da općinari dođu pitati ima li problema u školskoj kuhinji.

I sada, kada je kraj školske godine i kad sam završila s kuhanjem, upućujem iskrenu zahvalu svoj djeci jer smo odlično surađivali, bili su sretni, zadovoljni, nisu bili gladni i dolazili su po repete.

Drage roditelje koji imaju neumjesne komentare u medijima željela bih pitati što njihova djeca jedu doma. Jer toj djeci ne valja ni bogata juha s carskim povrćem i pilećim fileom, ni grah ričet, ni rezanci sa sirom, ni juha od rajčice, pljeskavice, pire, rizi-bizi, pohani oslić, gulaš, pa čak ni hot-dog, pecivo s višnjom, čokoladom…

Toj djeci je važna pica, dinosauri i bombastična cedevita. Kad sam ispekla nekoliko puta zlevanku za svu djecu, 70% djece nije znalo što je to. Kad su probali, bilo im je jako fino. Eto, dragi roditelji, pozabavite se u kuhinji nekim finesama, a ne da samo kritizirate i šaljete djecu da gledaju u tanjure učitelja. Učitelji ne jedu posebnu hranu, a mislim da ne bi bio problem i da jedu jer oni plaćaju školsku kuhinju.

A vi dragi općinski i nadobudni, prije nego što počnete raspravljati o nekoj temi provjerite što se događa, a ne da odmah šaljete laži u medije. Jako dobro se zna od kud vjetar piše. Tople pozdrave i mirise kuhane hrane i finih slastica šalje vam Jasminka Hranjec.

– U utorak kada sam primio tužnu vijest o smrti kolege, prijatelja i suradnika Zlatka Ljubeka-ostao sam shrvan i potresen – rekao nam je Andreas Lisjak, čelni čovjek Zajednice donjomeđimurskih vatrogasaca, gdje je važnu ulogu imao pokojni Zlatko koji je bio jedan od njegovih najbližih suradnika i svojevrsna ikona međimurskog vatrogastva. Bio je sveprisutan vatrogasac od vatrogasnih natjecanja pa do najsloženijih i najzahtjevnijih vatrogasnih intervencija. Ništa mu nije bilo teško pa tako ni sa svojih 65 godina odlazak u sanaciju potresom pogođene Banije.

Resili su ga samozatajnost i skromnost, a nadsve radišnost što je prepoznato od njegovih kolega i prijatelja koji su još 2.005. godine odlučili da im bude čelni čovjek nakon što je od 1984. do 2004. godine bio zapovjednik DVD-a.

Dobrovoljni vatrogasac postao je 1967. godine, a vatrogasni je časnik 1. klase od 2001. godine. Za svoj predani rad u vatrogastvu nagrađivan je vatrogasnim spomenicama za 10, 20, 30 i 40 godina neprekidnog rada u vatrogastvu. 1998. godine dobitnik je brončane medalje, a 2005. godine brončane plamenice, srebrnu medalju dobio je 2003., a medalju najvišeg sjaja 2008. godine.

Zlatko je dugo vremena bio čelni čovjek Podružnice HNS Donje Dubrave, općinski vijećnik… jednom riječju bio je cijenjen i poštivan u svojoj životnoj sredini i šire.

Otišao s ovozemaljskog života, a njegov prerani odlazak još će dugo, dugo nedostajati.

Od Zlatka ćemo se oprostiti danas u 15 sati na posljednjem počivalištu Donje Dubrave.