Dok je ljetno sunce polako popuštalo, šetnica uz Muru u Murskom Središću ponovno je postala omiljeno mjesto za predah. Brojni građani i posjetitelji iskoristili su ugodno vrijeme za šetnju, vožnju biciklom ili jednostavno uživanje u pogledu na rijeku.
Na svakom koraku mogli su se vidjeti obitelji s djecom, rekreativci i zaljubljenici u prirodu, koji su barem nakratko pobjegli od svakodnevnog ritma i pronašli mir uz Muru.
Lijepo vrijeme ponovno je izmamilo posjetitelje na Marinu, koja je tijekom dana bila ispunjena šetačima, rekreativcima i obiteljima. Dok su jedni uživali u laganoj šetnji uz vodu, drugi su potražili osvježenje na terasi kafića ili jednostavno pronašli kutak za odmor.
Na svakom koraku moglo se vidjeti dobro raspoloženje, razgovori i osmijesi, a mnogi su iskoristili priliku za fotografiju ili kratki predah od svakodnevnih obveza.
Još jednom se pokazalo da je Marina jedno od omiljenih mjesta za vikend opuštanje, gdje priroda, voda i ugodna atmosfera stvaraju idealnu kulisu za nekoliko bezbrižnih sati.
Mimohodom od Parka Mladosti do Trga slobode te predstavljanjem natjecatelja ispred Doma kulture u Prelogu danas, 26. srpnja 2026. godine, svečano je otvoreno 9. Svjetsko prvenstvo u ribolovu feeder tehnikom za klubove, najvećeg svjetskog klupskog natjecanja u ovoj disciplini, koje se održava pod pokroviteljstvom Međunarodne federacije za slatkovodni sportski ribolov (FIPSed).
Domaćini prvenstva, koje će trajati sve do 1. kolovoza, kada će se održati završna svečanost proglašenje pobjednika, su Savez sportskih ribolovnih društava Međimurske županije i Grad Prelog. Svečanost otvorenja uljepšala je Tena Panić iz Donjeg Mihaljevca.
Pozdravne riječi na otvorenju i dobrodošlicu u Hrvatsku i Međimurje natjecateljima koji su stigli iz 36 ribolovnih klubova iz 21 zemlje: Rumunjska, Belgija, Italija, Srbija, Slovenija, Češka, Francuska, Njemačka, Poljska, Mađarska, Španjolska, Austrija, Portugal, Nizozemska, Litva, Engleske, Irske, Moldavije, Slovačke, Ukrajina i Hrvatska, poželjeli su predsjednik Saveza sportskih ribolovnih društava Međimurske županije Boris Goričanec, predsjednik Hrvatskiog športskog ribolovnog saveza Vladimir Sever, gradonačelnik Grada Preloga Ljubomir Kolarek te član Tehničke komisije Međunarodnog saveza za slatkovodni sportski ribolov (FIPSed) Daniel Hrk.
– Ponosni smo što je Grad Prelog 3. put domaćin svjetskih ribolovnih natjecanja. Vjerujem u dobru organizaciju, lijepo vrijeme te dobre rezultate. Nadam se da će svi biti sretni i zadovoljni ovdje i s lijepim uspomenama napustiti Prelog, našu županiju i lijepu našu Hrvatsku – rekao je gradonačelnik Grada Preloga Ljubomir Kolarek.
Samo natjecanje odvijat će se na kanalu Hidroelektrane Čakovec (kanalu Orehovica), smještenom uz rijeku Dravu, gdje je već 2019. godine uspješno održan svjetski kup u lovu ribe udicom na plovak, a ovo je ukupno 4. svjetsko ribolovno natjecanje koje se održava u Međimurju.
Natjecatelji će loviti na stazi od oko 4,6 kilometara s dubinom do 9 metara i promjenjivim protokom vode, koja pruža iznimno zahtjevne uvjete ribolova, ali i bogati riblji fond poželjan u feeder natjecateljima, a svaku ekipi činit će pet natjecatelja i pričuva.
Hotel Panorama i Sportsko rekreacijski centar DG Sport u Prelogu bit će organizacijsko središte prvenstva. Tu će se održavati prijave ekipa, sastanci vođa reprezentacija i klubova, izvlačenja startnih mjesta te završna svečanost proglašenja najboljih.
Od 26. do 29. srpnja održavat će se treninzi na kanalu Orehovica, a borba za naslov svjetskog prvaka od 30. srpnja do 1. kolovoza, kroz tri natjecateljska kola. Svakoga natjecateljskog dana ekipe će loviti od 10 do 15 sati, a svečano zatvaranje prvenstva održat će se 1. kolovoza u Hotelu Panorama u Prelogu, uz dodjelu medalja i pehara najboljim klubovima svijeta te završnu gala večeru.
U mjesnoj crkvi svete Ane u čakovečkom prigradskom naselju Mihovljan u nedjelju je svečano proslavljen blagdan svetih Joakima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije te Isusovih bake i djeda. Tradicionalno misno slavlje okupilo je brojne vjernike, mještane i štovatelje svete Ane, a među okupljenima bili su i gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini te predsjednik Mjesnog odbora Mihovljan Ivica Novak.
I ovogodišnja proslava bila je u znaku Svjetskog dana baka, djedova i starijih osoba, koji je 2021. godine ustanovio pokojni papa Franjo, a nastavio ga je promicati i njegov nasljednik, papa Lav XIV., naglašavajući važnost međugeneracijske povezanosti i poštovanja prema starijima.
Svečano euharistijsko slavlje predvodio je fra Željko Železnjak, OFM, župni vikar Župe svetog Nikole biskupa u Čakovcu. U nadahnutoj propovijedi posebno je istaknuo nezamjenjivu ulogu baka i djedova te svih starijih osoba u prenošenju vjere, životnog iskustva i obiteljskih vrijednosti. Govoreći o svetim Joakimu i Ani kao uzoru kršćanskih obitelji, poručio je kako ni danas život nije lišen kušnji, no obitelji koje svoje zajedništvo grade na Kristu i svakodnevnoj molitvi mogu izdržati sve izazove. Posebno je naglasio i ulogu majke, koja svojom ljubavlju, brigom i požrtvovnošću ostaje trajni oslonac obitelji.
Misno slavlje pjesmom su uveličali članovi Kulturno-umjetničkog društva Mihovljan, pridonijevši svečanom ozračju. Nakon završnog blagoslova slavlje je nastavljeno u Društvenom domu, gdje su se vjernici i brojni mještani okupili na zajedničkom druženju uz okrjepu i razgovor, nastavljajući tako dugu tradiciju obilježavanja blagdana i u ozračju zajedništva i međusobnog poštovanja.
Trenutno je pravi ljetni hit naš Rose od Pinota crnog. Lagan, svjež, univerzalan, jer ga podjednako piju i žene i muškarci. Pravo ljetno vino s nježnim okusom šumskog voća. Mislim da će biti jako traženo i na Porcijunkulovom proštenju u Čakovcu, kazao nam je Marko Cmrečnjak iz Svetog Urbana, sigurno najveći vinski stručnjak u Međimurju.
U “Vino-gradu”, najposjećenijem dijelu Porcijunkulova, Cmrečnjakovi će ponuditi cijelu lepezu svojih najboljih vina: od Pušipela, Sauvignona, Zečenog silvanca, Rajnskog rizlinga, Pušipela Mađerka, Muškata žutog, a Marko, kao i svake godine, priprema i novo iznenađenje.
Inače, obrim poznavateljima i ljubiteljima vina dovoljno je reči Cmrečnjak! I već znaju da to označava najveću i najkvalitetniju ponudu vrhunskih vina, ne samo u Međimurju, nego i daleko šire. Vinarska priča obitelji Cmrečnjak iz Svetog Urbana, nedaleko Štrigove, duga je i šarolika. No, nagli uspon počinje kad su prije 34 godine Marta i Rajko Cmrečnjak osnovali OPG i krenuli s intenzivnom sadnjom novih nasada vinograda na najboljim položajima, izgradnjom podruma i kreiranjem vina za širu, ali i probranu publiku. S količinom proizvedenog vina rasla je i kvaliteta, tako da danas obitelj Cmrečnjak čvrsto zauzima sam vrh međimurskih, pa i hrvatskih top proizvođača vina.
U međuvremenu su se roditeljima u obiteljskom poslu pridružila i djeca: sin Marko i kćerke Petra i Anita, pa zet, snaha i još neki članovi obitelji. Po svemu sudeći, i unuci će krenuti tim putem.
Marko je stalnim učenjem, predanim radom u podrumima i primjenom najsuvremenije tehnologije u stvaranju vina, postao najbolji regionalni vinski stručnjak, čija se mišljenja i ocjene ozbiljno prihvaćaju u profesionalnim vinskim krugovima. I to ne bez razloga.
Naime, i na nedavnom Međunarodnom ocjenjivanju vina u “Terbotzu” u Železnoj Gori, što je uvertira u Urbanovo, odnosno Festival Pušipela, najviše odličja opet su osvojila vina odnjegovana u podrumima Vinarije Cmrečnjak u Svetom Urbanu.
Da bi se sve to postiglo, treba stalno pratiti svjetske trendove i imati vrhunsku mehanizaciju u vinogradu i primjenjivati najsuvremeniju tehnologiju i svjetska dostignuća u njegovanju vina u podrumu.
Sva spomenuta i nagrađevina vina, kao i poznatu mješavinu Urbanski biser, možete kušati u kafićima i boljim restoranima širom Hrvatske, a kupiti i kušati u Cmrečnjakovoj Vinoteci u Svetom Urbanu 273.
Sve dodatne informacije dobit ćete na telefon 040/830 103 ili na mobitel 098/590 940 (Marko) te mail: [email protected]
Ljubitelji Cmrečnjakovih vina uživat će pet večeri ovaj tjedan na pravom vinskom prazniku u “Vino-gradu”, vinskoj manifestaciji u sklopu ovogodišnjeg Porcijunkulova, od srijede, 29. srpnja, do nedjelje, 2. kolovoza, u vremenu od 18 sati do iza ponoći.
Prostori u i oko župne crkve sv. Nikole biskupa u Čakovcu te Franjevački trg, uz koji se nalaze, tijekom Porcijunkulova nazivaju se Duhovnom zonom. Tim se nazivom želi reći da je u pitanju duhovno središte i izvorište same manifestacije. S čakovečkim gvardijanom fra Filipom Đurđevićem razgovarali smo o njenim korijenima i značaju.
Porcijunkulovo se uvijek gleda kao spoj svjetovnog i duhovnog dijela?
-Znamo da se pod tim nazivom sama manifestacije u svom, da ga tako nazovemo, svjetovnom smislu održava u našem gradu po 62. puta. Njeni su duhovni korijeni, međutim, mnogo dublji i stariji, pa možemo reći da je duhovna tradicija jedna od najvećih čakovečkih vrijednosti. Porcijunkulovo se u franjevačkom redu slavi duže od osam stoljeća i svojevrsni je blagdan naše obitelji. Kod crkvice Gospe od Anđela – Porcijunkule u talijanskom Asizu, početkom 13. stoljeća, dogodilo se sve bitno u životu sv. Franje Asiškoga.
Tamo se dogodilo njegovo obraćenje, tamo je nastao franjevački red, ali i Red svete Klare, odnosno Sestara Klarisa, tamo je izmolio potpuni oprost grijeha, što je i temelj ove proslave, a u neposrednoj blizini je i završio njegov život prije 800 godina. Porcijunkula je, ujedno, druga crkva koju je svojim rukama obnovio, nakon što je to nekoliko godina ranije učinio u crkvi sv. Damjana. Bila je to ruševna crkva, baš poput crkve Gospe od Anđela, u kojoj je čuo Kristove riječi: Franjo, idi i obnovi moju kuću. On je to doslovno shvatio i sam započeo zidati, da bi mu se kasnije pridružila njegova prva braća. Obnavljajući to kamenje shvatili su da je Krist mislio na Crkvu u cijelosti i taj ih materijalni, manualni rad doveo do duhovne promjene.
Kao gvardijan u Čakovcu ste već nekoliko godina, kako osobno doživljavate Porcijunkulovo?
-U Čakovcu sam skoro punih pet godina. Iako se blagdan Gospe od Anđela slavi i u nekim drugim mjestima, nigdje to nije izraženo, niti ima toliki značaj kao u našem kontinentalnom dijelu, u našoj franjevačkoj provinciji, nigdje toliko kao u Čakovcu. Unatoč tome što ovdje slavimo našeg patrona sv. Nikolu, kao i Gospu Lurdsku, Porcijunkulovo je nekako iznad svega i vidi se da se ustalilo u vjeri naroda ovoga kraja, ali i šire. Nije to samo blagdan, nego i vrijeme kada naša crkva postaje središte ispovijedanja oprosta u Međimurju. Nekada se srijedom, na sajmeni dan, dolazilo na ispovijed i ta je tradicija ostala u svijesti međimurskih ljudi generacijama. Dijele je i vjernici iz okolnih krajeva, kao i susjednih Slovenije i Mađarske. Svi oni u velikom broju uvijek hrle na taj blagdan.
Franjevački trg posljednjih godina sve više dobiva na značaju unutar same manifestacije, čime se naglašava i njegovo povijesno značenje?
-Raduje nas da se ovom manifestacijom i sam grad, na neki način, vraća ovdje gdje mu je počelo kucati srce. Oko Franjevačkog trga povijesno se formirala i izgradila prva gradska jezgra, a braća franjevci sve to vrijeme bili su uvijek tu noseći u srcu grad i njegove ljude, uvijek u centru svih događanja, na trgu koji stoljećima nosi ime našeg reda. Zato ga smatramo duhovnim središtem, iako su se na njemu dešavale i druge povijesno važne stvari kako za sam grad, tako i cijelo Međimurje. Upravo ovdje je održana velika Narodna skupština u siječnju 1919. godine, baš kao što je na ovom mjestu održan i čuveni Euharistijski kongres za Međimurje 1935. godine, kojeg je predvodio blaženi Alojzije Stepinac. Zbog toga me veseli što će naš trg i ove godine biti srce duhovnosti. To se neće očitovati samo kroz duhovne programe unutar crkve, već i kroz niz drugih sadržaja. Veselimo se duhovnim koncertima Željka Thesa, sestara Husar i gospel zbora Sincere Praise iz Londona. Za nas je naravno središnji događaj procesija Gospe od Anđela na sam blagdan, u nedjelju 2. kolovoza od 9:30 sati. Već tradicionalno krećemo sa stare lokacije u blizini Trga Republike i predvođeni likom Gospe od Anđela doći ćemo do crkve na središnje euharistijsko slavlje koje će, od 10 sati, predslaviti varaždinski biskup mons. Bože Radoš. Biti će to, kao i uvijek, prilika za zavjetovanje Gospi od Anđela, što su činile i čine generacije Čakovčanaca kako bi našem gradu bilo dato mir i blagostanje.
Već smo rekli da je porcijunkuloski oprost temelj čitave manifestacije. Što on zapravo znači?
Porcijunkuloski oprost spada među one koji se nazivaju potpunima. Takvi su u doba sv. Franje bili iznimno rijetki i mogli su se dobiti za hodočašća u Santiago de Compostela, u Rim ili u Svetu zemlju što je, u to vrijeme, bilo izuzetno zahtjevno i opasno. Sv. Franjo je uspio od tadašnjeg pape Honorija III dobiti dozvolu da se taj oprost može dobiti u crkvici Porcijunkuli, što je kasnije prošireno na sve franjevačke župne crkve, pa tako i našu. Poseban je po tome što nam u svakoj ispovijedi Bog prašta grijehe, ali s obzirom da je pravedan ostaju posljedice naših grijeha i kazne koje bismo trebali istrpjeti u čistilištu, odnosno u periodu čišćenja prije dolaska pred lice Božje. Potpunim oprostom brišu se te tzv. vremenite kazne, a za njega je potrebno pohoditi crkvu, izmoliti Oče naš i Vjerovanje, ispovijediti se i pričestiti te moliti na nakanu Svetog Oca.
Jedna od velikih novosti svakako će biti replika crkve Gospe od Anđela, postavljena ispred crkve. Kako ste došli na tu zamisao?
–To je ideja o kojoj smo razgovarali i ranije, pa smo je odlučili realizirati uz obljetnicu 800. godišnjice smrti sv. Franje. Željeli smo vjernicima i svim ljudima koji pohode naš grad i fizički prikazati što je to Porcijunkula koju slavimo i kojoj svi znaju ime, a možda ne znaju kako izgleda. Tako smo se, u suradnji s TZ Grada Čakovca i njenom novom direktoricom Nives Radek, odlučili za izradu drvene replike s isprintanim i vodootpornim stranicama koje dočaravaju njen vanjski autohtoni izgled. Iako je smanjenih dimenzija u odnosu na izvornu, zorno prikazuje kako ona stvarno izgleda i, po mome sudu, dovoljno je velika da bude upečatljiva. Sljedeće godine ćemo nastojati urediti i opremiti njezinu unutrašnjost, tako da svi koju uđu stvarno imaju osjećaj kao da su u Asizu. Ove godine će unutrašnjost biti privremeno uređena. S obzirom da se radi o Gospi od Anđela biti će postavljeni listići u obliku anđela na kojima će posjetitelji moći ispisati svoje molitve. Biti će tu i manji oltar te kip Gospe. Za početak to će biti mala kapelica u srcu grada, ali se nadam da je ovo samo najava izgradnje prave replike Porcijunkule u Čakovcu. Mnoga mjesta u svijetu imaju je u originalnoj veličini, pa vjerujem da bi i za Čakovec takva autentična replika bila novi duhovni, ali i turistički adut grada.
Koje ste programe pripremili za trajanja Porcijunkulova 2026.?
-Po običaju sve započinje trodnevnom pripravom koju će predvoditi fra Josip Ivkić, voditelj naše braće novaka u svetištu na Trsatu. On će nam približiti oprost i njegov značaj u stvarnom životu te govoriti o tri razine oprosta. Tako će biti riječi o tome što znači tražiti oprost i pomiriti se s Bogom, kako oprostiti drugima, ali i na koji način oprostiti samome sebi. Svaki dan namijenjen je različitim generacijama, od djece i mladih, onih starijih, do obitelji. Tih dana služiti će se svete mise od 18:30 sati, osim drugoga dana kada je predviđena sveta misa i od 9 sati za starije i bolesne s mogućnošću primanja sakramenta bolesničkog pomazanja. Već sam spomenuo procesiju i središnju euharistiju na sam blagdan, u nedjelju 2. kolovoza, kada se služe mise i u 6:00, 8:30, 11:30 za vjernike iz Slovenije i Mađarske, sa završnim misnim slavljem u 18:30 sati. Sa zadovoljstvom mogu najaviti naš novootvoreni Centar za život, u prolazu iza Katoličkog doma, gdje će se moći ostaviti djecu na čuvanje tijekom molitve, kao i previti bebe te ih nahraniti. U hodnicima naše crkve moći će se razgledati izložba vunopisa – umjetnosti tuftanja fra Danijela Maljura.
Koju biste poruku uoči Porcijunkulova uputili vjernicima, ali i svima koji će tih dana doći u naš grad?
-Kao što bi to rekla naša braća iz Italije, koja to uvijek čine u ovoj prigodi, želim vam sretan blagdan oprosta. Želim da se oprost rodi u vašim srcima da možete nastaviti dalje u svojem životu te da vas Gospa od Anđela sa svojim anđelima čuva i prati na svakom vašem koraku. Svima koji dolaze na Porcijunkulovo u Čakovec želim da pronađu lijepe trenutke, duhovne i zabavne sadržaje koji će ih razveseliti, ali i ispuniti i, prema riječima sv. Franje Asiškoga, svim sudionicima i posjetiteljima Porcijunkulova 2026. želim mir i dobro.
Kavana Kocka i ovoga tjedna pripremila je raznovrsnu ponudu gableca za svaki radni dan. U ponudi od 27. do 31. srpnja nalaze se mesna, riblja i vegetarijanska jela, uz svakodnevnu besplatnu domaću kokošju juhu za goste restorana.
Na košarkaškom igralištu u Donjem Kraljevcu ove smo subote zatekli prizor koji privlači pažnju prolaznika. Teren su ispunili isključivo Filipinci koji danas žive i rade u Međimurju, a zajednička ljubav prema košarci svake ih subote ponovno okuplja na istom mjestu.
Za njih ovo nije samo rekreacija. To je dio života koji su ponijeli iz svoje domovine.
– Na Filipinima je košarka sport broj jedan. Gdje god živimo, pronađemo teren i odigramo utakmicu. Tako se osjećamo kao kod kuće – rekli su nam uz osmijeh.
Većina ih danas živi u Čakovcu i Donjem Kraljevcu, a rade u međimurskim tvrtkama, ponajviše u metalskoj industriji. Nakon radnog tjedna subotno okupljanje na igralištu postalo je njihova tradicija.
Otkrili su nam i da ne igraju samo rekreativno. Imaju svoju momčad koja nastupa u ligi, a košarka je neizostavan dio njihova života.
Dovoljno je bilo nekoliko minuta promatrati utakmicu kako bi se vidjelo koliko im ovaj sport znači. Brza igra, precizna dodavanja i atraktivni potezi potvrđuju zašto je upravo košarka nacionalna strast na Filipinima.
No, ono što je ostavilo još jači dojam od njihove igre bila je srdačnost. Rado su zastali, razgovarali s nama i ispričali kako su u Međimurju pronašli posao, mir i sredinu u kojoj se osjećaju dobrodošlo.
Nedavno prijateljsko druženje u Pizzeriji Šut Nedelišće za istim je stolom okupilo nekadašnju postavu Noćne smjene. Iako se nikada nisu posvađali, u šali su rekli da ih je ponovno povezao poziv na “čašicu pomirenja”.
Ovaj popularni međimurski bend bliži se svojoj 20. obljetnici sljedeće godine, a na spomenutom susretu našli su se glazbenici koji su ga pokrenuli i činili njegovu osovinu prvih desetak godina. To su Zlatko Korbelj Zujo, Srećko Krištofić Srejo, Nenad Kutnjak Neno i Goran Lapat Goc. Bila je to prilika ne samo za zdravicu i obnavljanje zajedničkih uspomena, nego i da se, uz poneku pjesmu, prisjete dana kada su žarili i palili po cijelom Međimurju i šire.
Nakon što se originalna postava djelomično izmijenila, u Noćnoj smjeni su svirali i neki drugi poznati međimurski glazbenici, među kojima i Zoran Grujić Glaž, nekadašnji pjevač i klavijaturist legendarnih Demona. Redove banda u međuvremenu su popunili iskusni glazbenici Dario Damjan, Ivan Štebih i Vlatko Janković. U vrijeme Porcijunkulova ovaj popularni sastav uvijek ste mogli slušati na ljetnoj terasi Caffe bara Brasil, što ovog ljeta neće biti moguće zbog radova na Trgu Republike.
Zbog toga je, u šali, pala ideja da nastupe na krovu RK Međimurka ili da sviraju kod Miljenka Vizingera Miće u Šutu, uz izravni prijenos u centru Čakovca. Te se zamisli, vjerojatno, neće ostvariti, ali susreti sa svim postavama Noćne smjene uvijek će biti prilika za pjesmu, dobru zabavu i ugodno druženje.
Na kvartovskom turniru ‘Josip Igrec‘ u Čukovcu odigrana je i revijalna utakmica žena. Borbenosti, smijeha i sportskog duha nije nedostajalo, no ovoga puta rezultat je bio potpuno u drugom planu.
Na travnjaku se dogodio trenutak koji će obitelj Pongrac zauvijek pamtiti. Dugogodišnji međimurski nogometni sudac, danas u mirovini, Marijan Pongrac, sudio je utakmicu, dok je u jednoj od ekipa po prvi put zaigrala njegova kći Valerija Pongrac.
Bio je to njihov prvi zajednički izlazak na nogometni teren – jedan sa zviždaljkom, drugi s loptom.
– Ovo mi je prva utakmica u životu. Jako sam sretna, a posebno zato što smo tata i ja zajedno na igralištu. To je osjećaj koji se ne može opisati riječima – rekla je nasmijana Valerija.
Dodaje kako je ljubav prema nogometu u njihovoj obitelji prisutna oduvijek.
– Tata i ja veliki smo navijači nogometa, NK Čukovca i hrvatske reprezentacije. Prije utakmice bila sam jako uzbuđena, ali kada sam vidjela tatu na terenu, osjećala sam se sigurnije i ponosnije. Malo tko može reći da mu je prvu utakmicu sudio vlastiti otac – ispričala je.
Na pitanje kako je tata odradio sudački posao, odgovorila je uz osmijeh.
– Fer i korektno, baš kao i uvijek. Za mene je on najbolji sudac.
S druge strane, Marijan Pongrac tijekom cijele utakmice ostao je vjeran onome po čemu ga poznaju generacije nogometaša – miran, pravedan i profesionalan. Ni u jednom trenutku nije pokazao da u jednoj od momčadi igra njegova kći. Pravila su za sve bila ista.
No, oni koji ga dobro poznaju kažu da je iza ozbiljnog sudačkog izraza ovog puta bilo i ponešto emocija. Nije ih pokazivao, ali bilo je jasno da je ponosan. Jer ne događa se često da otac svojim zviždukom označi početak prve nogometne utakmice vlastitog djeteta.
Upravo zbog ovakvih trenutaka sport je mnogo više od pobjeda i poraza. On stvara uspomene koje ostaju za cijeli život.