Na kvartovskom turniru ‘Josip Igrec‘ u Čukovcu odigrana je i revijalna utakmica žena. Borbenosti, smijeha i sportskog duha nije nedostajalo, no ovoga puta rezultat je bio potpuno u drugom planu.
Na travnjaku se dogodio trenutak koji će obitelj Pongrac zauvijek pamtiti. Dugogodišnji međimurski nogometni sudac, danas u mirovini, Marijan Pongrac, sudio je utakmicu, dok je u jednoj od ekipa po prvi put zaigrala njegova kći Valerija Pongrac.
Bio je to njihov prvi zajednički izlazak na nogometni teren – jedan sa zviždaljkom, drugi s loptom.
– Ovo mi je prva utakmica u životu. Jako sam sretna, a posebno zato što smo tata i ja zajedno na igralištu. To je osjećaj koji se ne može opisati riječima – rekla je nasmijana Valerija.
Dodaje kako je ljubav prema nogometu u njihovoj obitelji prisutna oduvijek.
– Tata i ja veliki smo navijači nogometa, NK Čukovca i hrvatske reprezentacije. Prije utakmice bila sam jako uzbuđena, ali kada sam vidjela tatu na terenu, osjećala sam se sigurnije i ponosnije. Malo tko može reći da mu je prvu utakmicu sudio vlastiti otac – ispričala je.
Na pitanje kako je tata odradio sudački posao, odgovorila je uz osmijeh.
– Fer i korektno, baš kao i uvijek. Za mene je on najbolji sudac.
S druge strane, Marijan Pongrac tijekom cijele utakmice ostao je vjeran onome po čemu ga poznaju generacije nogometaša – miran, pravedan i profesionalan. Ni u jednom trenutku nije pokazao da u jednoj od momčadi igra njegova kći. Pravila su za sve bila ista.
No, oni koji ga dobro poznaju kažu da je iza ozbiljnog sudačkog izraza ovog puta bilo i ponešto emocija. Nije ih pokazivao, ali bilo je jasno da je ponosan. Jer ne događa se često da otac svojim zviždukom označi početak prve nogometne utakmice vlastitog djeteta.
Upravo zbog ovakvih trenutaka sport je mnogo više od pobjeda i poraza. On stvara uspomene koje ostaju za cijeli život.
