Dva kombajna i 10 ljudi sudjelovat će mjesec i pol dana u intenzivnoj berbi krumpira na 115 hektara polja OPG-a Mirjana Dodleka, koji se nada da u njegovoj zemlji leži oko 6000 tona krumpira. Provozati se na njegovom kombajnu i vidjeti kako traje berba, bio je pravi doživljaj.
Tvrtka Mirjana Dodleka, DODLEK-ARGO, inače je najveći proizvođač krumpira u Hrvatskoj, pa smo bili ugodno iznenađeni kad nas je njezin vlasnik, koji je naravno uvijek vrlo zaposlen, pristao odvesti na polje i provesti nas kombajnom i svojim halama kako bismo vidjeli cijeli proces berbe, procesuiranja i pakiranja krumpira.
Akcija počinje na polju, gdje se prvo kombajnom vadi krumpir, kalibrira od zemlje i nečistoća te stavlja u velike palet kutije. Šofer misije je Karlo, jedan od Mirjanovih tri sina, koji mora dobro paziti da se ne zabuši u neki objekt kraj polja ili auto, jer štete su vrtoglave. A je l i se tako nešto već dogodilo, nećemo vam reći, ali u jedno se kunemo: svakome se može dogoditi nezgoda, bez obzira koliko spretan ili siguran za volanom bio!
Za vrijeme berbe na kombajnu, Dodlekova ekipa treba paziti na grumene zemlje ili eventualno gnjile krumpire, koji se tako ručno odvajaju na traci i bacaju u drobilicu. Hm, što ako nekom od radnika promakne neki uljez, zapitali smo se.
– Svaki naš krumpir prolazi četiri kontrole prije distribucije: prvo na kombajnu, zatim prilikom kalibriranja na sitni i krupni krumpir, pa nakon toga slijedi kontrola na pranju pa posljednja kontrola prilikom pakiranja – objašnjava Mirjan.
Prvo što nas je zabrinulo, osim da ne ispadnemo iz kombija, bilo je to – gdje će Mirjan Dodlek uskladištiti sav svoj krumpir, s obzirom na to da je glavnina novih skladišta za krumpire kakve obvezuje nova regulacija na razini Europske unije, još uvijek nedovršena.
– Na našem OPG-u već imamo takvo skladište, kapaciteta 2500 tona krumpira, koje smo napravili prije nekoliko godina, prvi u Hrvatskoj. U sklopu naše tvrtke Dodlek-AGRO već imamo aktivan dio skladišta kapaciteta 1600 tona krumpira, tako da će svi krumpiri biti adekvatno zbrinuti. Naime, ovaj krumpir koji sad beremo, sorta salatni krumpir, ide direktno u prodaju u trgovačke centre. Čekamo da padnu kiše i zahladi, a tada ćemo brati krumpir koji će biti potrebno skladištiti.
Pitali smo ga hoće li imati dovoljno krumpira, s obzirom na vrućine i suše te značajno smanjenje broja proizvođača krumpira diljem Hrvatske, koji su morali odustati od uzgoja krumpira zbog toga jer nemaju adekvatna skladišta.
– S kooperantima i vlastitom proizvodnjom planiramo distribuirati ukupno 17 – 18 tisuća tona krumpira. S obzirom na značajno smanjenje prinosa, kao tvrtka koja se bavi proizvodnjom, pakiranjem i distribucijom krumpira, naravno da ćemo u nestašici naručiti krumpir. Prioritet su nam uvijek hrvatski proizvođači, pa tako trenutno imamo dogovor o nabavi krumpira iz Slavonije – objašnjava Dodlek.
Nakon berbe, krumpir prolazi put kroz strojeve koji nalikuju znanstvenoj fantastici, a koji ih dalje odvajaju na krupne i sitne komade, peru te pakiraju u odgovarajuća pakovanja te zatim plasiraju na tržište. Jedan od novijih strojeva, koji sam slaže vreće krumpira na palete i zatim ih obavija prozračnom mrežom za transport, je super pametan i moćan stroj koji se može programirati na razne načine. Glavni radnici na pakiranju su ga se isprva preplašili, no s vremenom su shvatili da ga mogu savladati. Što se troška oko struje tiče, za to isto Dodlek ne treba brinuti jer je na OPG-u sagradio solarnu elektranu od 250 Kw koja snabdijeva cijeli pogon. Opet smo se zabrinuli – preuzimaju li strojevi ljudsku radnu snagu, događa li se upravo scenarij kakvog predviđa budućnost?
– Ali, nema radne snage! – odgovara nam Dodlek koji je sretan što postoje ovakva čuda moderne tehnologije, te nam opisuje kakav novi kombajn namjerava nabaviti za iduću sezonu krumpira:
– Mnogo je veći, te ima sustav protoka zraka koji detektira i odvaja krumpir od kamenja. To nam je posebno važno zbog zemljišta koja u sebi imaju dosta kamenja.
I na kraju, želimo puno sreće svima koji su krenuli s berbom krumpira!