U povodu Dana Međimurske županije, 30. travnja, razgovrali smo sa županom Matijom Posavcem o velikim ulaganjima u Međimurje, o politici kao pozivu, o gradnji palijativnog centra, o njegovom “namjesniku” u Saboru, o pump tracku, međimurskoj himni, sinovima blizancima i još o puno toga.
Na početku ukratko pobrojiti ono što se danas (g)radi Međimurju?
-Međimurje je veliko gradilište u kojem je Županija najveći investitor, i jako pazimo da se ravnomjerno razvijamo u svakoj općini ili gradu. U ovom trenutku radimo na čak pedesetak projekata u obrazovanju, kulturi, turizmu, zdravstvu, cestogradnji, među kojima je dobar dio već u visokoj fazi realizacije i obrisi novih škola i školskih dvorane se već vide, a iz dana u dan svjedočite završetku nekog od projekata, ili potpisivanju ugovora za novi projekt.
Koristimo svaku šansu i držim da smo uspješni u tome, jer ulaganja u obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj skrbi i turizmu, koja trenutno dosežu gotovo 200 milijuna eura, dovoljno govore o projektnom intenzitetu Županije.
Možda bi bilo bolje da sam pitao što još niste napravili?
-Da, to bi bilo lakše pobrojiti… Žao mi je što su nam neki naši sjajni projekti sada na čekanju, poput nove zgrade za bolničke laboratorije. Nažalost, preuzimanje osnivačkih prava nad bolnicom nas je zakočilo. Kada je riječ o obnovi škola, naš plan se nesmetano odvija te nam je među srednjoškolskim ustanovama ostala još dogradnja i rekonstrukcija Srednje škole Prelog. Grad Čakovec bi trebao krenuti s izgradnjom nove Osnovne škole i još planiramo krenuti s izgradnjom dviju školskih sportskih dvorana.
Premijer Andrej Plenković je nedavno donio omotnicu sa 6 milijuna eura za palijativni centar. No, ta sredstva će pristizati naredne dvije-tri godine, a Vi želite odmah u gradnju? Kako?
-„Omotnica“, kako ste je vi nazvali, je zapravo Zaključak Vlade o podršci projektu palijativne medicine u Međimurju i osiguravanju sredstava u državnom proračunu za 2027., 2028., i 2029.godinu. Ono bez čega nismo mogli krenuti sami je mreža palijativne medicine koju donosi Ministarstvo preko općih i županijskih bolnica koje je država preuzela prije gotovo dvije godine. Sada kada smo postigli taj konsenzus, krenut ćemo sami odmah, financirati sami, a Vlada će se uključivati prema proračunskim planovima. Dali smo rok projektantima da pripreme troškovnik i svu dokumentaciju za početak javne nabave za odabir izvođača, rok im je do kraja svibnja i odmah krećemo s postupkom nabave, pa očekujem radove već ovoga ljeta. U svemu tome mi je drago da je u konačnici prihvaćen koncept koji zagovaram već nekoliko godina, ali mi nije drago da projekti palijativne medicine koji pružaju skrb umirućim pacijentima uopće trebaju biti predmet politike. To je civilizacijska vrijednost i standard koji nitko nikada ne bi trebao osporavati. Nećemo više čekati jer je riječ o velikoj potrebi i našoj obvezi da na tu potrebu u zajednici odgovorimo bez oklijevanja. Iskusni smo u sufinanciranju velikog broja projekata koji se paralelno provode i dosad se još nismo zadužili, iako je praćenje takvog ritma iznimno zahtjevno.
Što je Vaše najveće postignuće na funkciji župana? Što bi najradije zaboravili?
-Najveća postignuća su svaki završeni projekt, kada prilikom svečanosti otvorenja ili završne konferencije kroz glavu prođe sav trud i angažman, svi izazovi i prepreke, a sad se nalazite na cilju. Po mom osobnom shvaćanju i angažmanu u politici, nema života na staroj slavi, dobre stvari se često brzo zaborave, pa se stalno morate dokazivati, postavljati nove standarde, ići naprijed i gurati. Tako da je najveće postignuće zapravo pozitivan i uzlazni trend koji se pokazuje na svakim izborima kao jedinom mjerilu rezultata u politici. A toga još uvijek ima, pa je on ujedno i najveća motivacija za dalje.
Ipak, generalno najvećim postignućem smatram dosezanje cilja postavljenog 2013. godine – da u što je moguće većoj mjeri iskoristimo europska sredstava za kapitalne projekte, a proračun oslobodimo za potrebe građana. U tome ne samo da smo uspjeli, već smo i nacionalni prvaci.
Što se tiče loših stvari, ne treba ih zaboraviti zato što su i one, jednako kao i pobjede, učiteljice života.
Poslije svega što ste prošli u politici, da sad imate 25 godina biste li se opredijelili za politiku? Zašto?
-Često puta i sebi postavljam to pitanje. Ali mislim da bih! Zato što je temeljna motivacija koje me dovela u svijet politike ostala ista. Iskustvo ju je samo potvrdilo. U politiku me dovela vjera da mogu potaknuti dobre promjene, u politici me osnažila podrška građana koji su tu moju namjeru prepoznali.
Još se nisu stišale reakcije na prelazak Boške Ban u HDZ. Bojite li se da za njom ne ode i vaš “namjesnik” u Saboru, Ivica Baksa?
-To mi je nepojmljivo i vjerujem da ne razmišlja o tome. Svatko sam trasira svoj put. Tako je s gospođom Ban, tako je s Ivicom Baksom ili nekim trećim, a odluke o političkom opredjeljenju bilo koga me uopće ne plaše. To je dio žive društvene scene – zvane politika.
Što još očekujete od politike? Gdje vidite sebe za desetak godina?
-Na političkoj razini vrijeme pred nama će biti vrijeme kada ćemo tijekom ove i iduće godine završiti sve projekte koje smo započeli. I za dvije godine zbog tih projekata Međimurje neće biti isto, kao što nije isto danas u odnosu na prije pet godina. Rastemo, gradimo i razvijamo se. I u to budite sigurni. No, s druge strane živimo u državi u kojoj se nekada desi da se sustav grubo poigra, pa zapravo netko drugi odlučuje o vašoj sudbini. Ako će biti pravde i pravednosti, smatram da još puno mogu dati, a sada već imam dovoljno iskustva i utakmica u nogama da bi se snašao na bilo kojoj poziciji. Previše sam u sadašnjosti i bliskoj budućnosti da bih planirao 10 godina unaprijed. To ne čine ni mnogo mlađi i neiskusniji ljudi od mene. Ali znam gdje će mi za 10 godina biti srce – uz Međimurje i u Međimurju.
Idemo na lakše teme. Kad će biti odabrana himna, odnosno svečana pjesma Međimurske županije?
-Na razini predstavničke vlasti otvorili smo prostor da Međimurje ima svoju svečanu pjesmu ili himnu, što mislim da zaslužuje zbog svojih vrijednosti, posebnosti i osobitosti. Razgovaram puno sa strukom, umjetnicima, glazbenim i kulturnim djelatnicima i nekako imam dojam da je opće prihvaćena svečana pjesma „Međimurje kak si lepo zeleno“. Ona se najčešće izvodi u svečanim prilikama, na kulturnim manifestacijama gdje je sudionici zajedno pjevaju na kraju priredbe, ima prekrasan tekst, mirnu glazbu, i, ako je tako, spreman sam prihvatiti stav većine.
Dopao vam se pump track u Strahonincu. Najavili ste gradnju i u Čakovcu. Hoće li?
-Hoće, i nadam se vrlo brzo. To je sjajan projekt koji je napravila općina Strahoninec, investicija koja okuplja djecu koja su na zraku, aktivna i potiče druženje i sport. Svaki projekt koji djecu može udaljiti od boravka u zatvorenom prostoru, mobitela, društvenih mreža i igrica na kompjuteru nailazi na snažnu podršku. Pump track je sada „in“ i neka djeca uživaju.
Izuzetno puno radite, imate li vremena za svoje sinove, desetgodišnje blizance Ivora i Svena?
-Ne toliko koliko bi želio, ali dečki su često uz mene i kada sudjelujem na nekim događajima. Trudim se otrgnuti što je moguće više vremena za trenutke s njima.
Što poručujete žiteljima Međimurja, evo, za Dan Međimurske županije?
-Svi smo na istom, našem, međimurskom putu i svi imamo pravo na ponos. Sve pobjede Međimurske županije, pobjede su svih naših građana jer su prepoznali sebe u našoj razvojnoj strategiji i pridonijeli da nove vrijednosti postanu žive.
Hvala, gospodine Posavec i sretan Vam Dan Međimurske županije!