Ponekad mi se dogodi takav dan kad zatrebam mira. Tišine. Neki podsjetnik na vremena koja su bila bolja. Sretnija. Tada se prepustim svome gradu. Njegovim ulicama. Ritmu koraka koji me vode mjestima trajno obilježenim lijepim uspomenama. I gotovo uvijek me odvedu u čakovečki park. Tamo gdje dan pomiješa svjetlo i sjene poput najraskošnijih boja na slikarskom platnu. A pogled se stopi s poznatim obrisima tornja i zidina Starog grada. Toliko je raznih sudbina ugrađeno u njega, povijest i tradicija koji sežu u same korijene Čakovca kakvog poznajemo.
Vizure Zrinskog dvora u svome srcu nose mjesto uklopljeno u njih kao važan komadić mozaika koji taj prostor baštini. Mjesto koje zauzima istaknutu poziciju na međimurskoj kulinarskoj karti i nezaobilazno je odredište svih ljubitelja vrhunske hrane i kapljice, među koje i sam spadam. Restoran Stari grad. Gastronomsku oazu u kojoj prošlost i sadašnjost utiru put kulinarskim kreacijama čiji su okusi i mirisi dostojni grofova i plemića koji su ovdje stolovali.
S vrata te preplavi toplina kakvu pamtim iz domaće kuhinje moje bake i već na ulasku osjetim dobrodošlicu kao da sam stigao u svoj dom. Sve je kod njih jednostavno, neposredno, a opet razrađeno do najmanje sitnice.
Od dočeka s onim tradicionalnim samozatajnim smiješkom tako tipičnim za međimursku dušu do nenametljive priče kojom te vode kroz bogate stranice svog jelovnika i vinske karte, uz tople preporuke onome što će po njihovom sudu donijeti najveće zadovoljstvo nepcima. Ima nešto poetsko u tom njihovom pristupu, načinu kako ti se obraćaju i kako se trude iskustvo koje ćeš kod njih doživjeti pretvoriti u neponovljivi užitak.
Sjedim za stolom i promatram zadovoljna lica oko sebe. Neka poznata i neka manje znana, proučavam jesu li poslovnjaci ili ljudi koji u naš grad i kraj dolaze otkriti njegove ljepote. Ne znam započinju li ovdje svoj boravak ili ga završavaju, ali znam da će sa sobom ponijeti trajnu uspomenu. Zato što ih u Starom gradu neće tretirati kao prolazne goste, već nekoga tko sa sobom iz Čakovca odnosi dio njegove duše poput rijetke dragocjenosti. Na ukusno uređeni stol stiže naručeno i kulinarsko putovanje, čiji temelji sežu duboku u tradiciju međimurske kuhinje, započinje. Uz svako jelo poneka rečenica konobara koji brine da ništa ne nedostaje i opisuje kako su svježe sezonske namirnice povezane u delicije čiji raskošni okusi ostavljaju bez riječi.
Porcije su obilne, ali sve se topi u ustima i odjednom tanjur bude prazan, a da ni ne znaš kako si uspio toliko toga pojesti. Zalogaji idu lakše i više se ne broje uz poneku čašu ponajboljih međimurskih vina koja dostojno prate finoće pristigle iz kuhinje i savršeno zaokružuju njihove okuse. Sva tvoja čula su namirena i nakratko pomisliš da bolje od ovoga ne može, ali se odmah uhvatiš u razmišljanju kada ćeš sljedeću šetnju završiti na istom mjestu.
Postoje trenuci kada život bude jednostavniji i ljepši nego što ga obično činimo. Za njih su, u pravilu, uvijek zaslužni ljudi kojima je stalo da se bolje osjećate, da vam u onome što rade pruže najbolje što mogu. Zbog toga me svaka posjeta restoranu Stari grad neizmjerno raduje. Zato što svoju vještinu, umijeće naslijeđeno iz bogate kulinarske riznice našeg kraja, s toliko ljubavi prenose svojim gostima, prezentirajući gastronomsku tradiciju našeg kraja u najljepšem svjetlu. Kad zatrebate trenutak za sebe, svoje najbliže ili one kojima želite predstaviti naš kraj na pravi način, u restoranu Stari grad doživjet ćete iskustvo koje se trajno pamti.
