Rijetko kada se dogodi da nečiji život završi istoga dana, s godinama odmaka, kada se i rodi. Dogodilo se je to 7. srpnja kada je Željko Balent iz Donjeg Mihaljevca obilježavao 58. rođendan, a potom je preminuo nakon neizlječive bolesti koja ga je okupirala godinu dana.
Bio je miljenik D. Mihaljevca i Svete Marije. Svi su ga znali izvali Muna jer je Muna kao dugogodišnji komunalni djelatnik u Općini Sveta Marija za svakog je znao naći odgovarajući riječ savjeta, a i šala je bilo napretek. Dugi je niz godina radio na održavanju groblja u Svetoj Mariji. Znao je za svaki tihi dom, nerijetko se brinući o njima jer taj dom nije više imao vlasnika među živima.
Počet ćemo od 8. srpnja, dana njegova pogreba. Ovdašnji žitelji ne pamte da je posljednje počivalište u Svetoj Mariji bilo toliko krcato jer je to mnoštvo došlo reći Muni posljednje zbogom.Ljudi se ne sjećaju da bi vlč. Mirko Pilaj,otkako je na službi u župi Sveta Marija, održao tako dugi oproštajni govor dug, od kojeg zastaje dah. Da, upravo takav. Duboki naklon svim nazočnim obredu i još dublji vlč. Mirku.
-U tih 58 godina Željka život nije pazio, a niti mazio prije svega jer s 34 godine odao alkoholu prije svega jer nije imao svoju obitelj. Živio je s majkom Terezijom, sestrom Nevenkom i njezinom obitelji sve dublje tonuvći u svijet alkohola iz kojeg ga je netko morao izvući. Prije 26 godina ruku spasa mu je uz „muke Isusove”, glede administrativnih barijera, pružila tadašnja općinska načelnica Marija Frančić. Barijere su prebrođene, Željko se je zaposlio kako općinski komunalni djelatnik pod uvjetom da počinje apstinirati od alkohola. Apstinirao je 26 godina. Nažalost mnogi su ga glede toga omalovažavali, a bio je jedan od najboljih apstinenata, klupsku je podršku u KLA „Zdrav život” Sveta Marija imao kao nijedna od obitelji. Željko je to znao prepoznati i cijeniti i bio je zbog toga ponosan, pogotovo jer se iz kluba, svog drugog doma, nije odvajao. Nažalost, otišao je zajedno s KLA koji je prije nekoliko mjeseci prestao radom.
-Željka su znali, voljeli, cijenili i poštivali svi međimurski alkoholni apstinenti i to prije svega jer nikada nije skrivao svoju apstinenciju, a s ponosom je brojio svaku godinu provedenu u njoj.
Željko Balent je specifični čovjek koji je u KLA Zdrav život stigao jer je dobrano„zaglibio“ u alkoholu. Tražio je tada pravdu na svoj način, tražio je posao i dobivao ga je kao najamni radnik s čime neizostavno ide i „pijača“.
Za njegovo zapošljavanje zaslužan je čakovečki Centar za socijalnu skrb Čakovec i socijalni djelatnik Josip Lehkec. Dobio ga je u Općini Sveta Marija kao komunalni djelatnik, a neposredne zasluge zato pripadaju upravo „Zdravom životu”, odnosno klupskoj terapeutkinji Mariji Janković koja se je založila za „svoga“Željka. Kako to biva kada se zaposli takav čovjek s nevjericom su gledali na njega, a Željko se trudio da im dokaže suprotno i u tome je s godinama uspijevao.
Kada danas pričamo o tome, njegova terapeutkinja kaže kako treba zahvaliti i potpori ondašnje načelnice Marije Frančić koja je sa Željkom znali postupati, a on ih je obje slušao i izrastao u stamenog apstinenta, vrijednog komunalnog djelatnika. Bila je tu i potpora brojne obitelji.
Terapeutkinja Marica, kako su je u klubu zvali, ga je znalački vodila. Danas kaže: – Prije svega trebalo je upoznati Željkovu obiteljsku genezu. Iz nje sam iščitala kako je Željko ustvari dobrodušan, inteligentan, poslušan na odgovarajuće riječi. Ponekad je s njim trebalo postupati „kak s potrtim jajcem“. Trebalo mu je davati zadatke, poticati ga za javna istupanja na takvim i sličnim skupovima. Željko je dobio samopouzdanje i danas s ponosom kažem kako je bio njihov zaštitni znak.
Željko se trudio u KLA dovesti „stare dečke“ koji su bili kao on nekada. Pokušavali su ga slijediti, no bez obiteljske potpore to nisu mogli niti znali, a što je u liječenju od alkoholizma izuzetno važno.
Terapeutkinja Marica je u KLA Zdrav život došla dva mjeseca prije Željka, naslijedivši iskusnog alkohologa Ivana Dolenca, dr. med. iz Donje Dubrave, a rođenog Svetomarčana. Danas slobodno možemo reći kako su Željko i Marica bili klupski vršnjaci. Marica je ostala, ali bez kluba. Muna je otišao zauvijek ne sanjajući da će se običniom selskom dečku doći pokloniti silno općinsko mnoštvo.
Počivaj mirno i spokojno u zemlji svog djetinjstva!