Već 23 godine, 2 mjeseca i 12 dana Željko Balent (56) iz Donjeg Mihaljevca nije popio ni kap alkohola, iako ide i po kafićima, svadbama i raznim događanjima, a kao član i zamjenik predsjednika kluba liječenih alkoholičara “Zdravi život” Sveta Marija, želi pomoći i drugima da se othrvaju paklu alkoholizma.
Po struci NKV radnik, Željko je postao alkoholičar u svojim 20-ima, radeći na gradilištima, gdje si, kaže, nakon posla radnici vole popiti, a uglavnom se okupljaju pred trgovinama. Glavni izvor Željkove nevolje bilo je pivo.
Od jedne pivice po pet njih odjednom
– Krenulo je s ‘Ajde, popij jednu pivicu s nama’ pred trgovinom, da bi mi to sve više počelo prelaziti u naviku, a ubrzo se počelo redati po četiri ili pet piva, a subotom – totalka! Tako sam se opijao da sam se oporavljao cijelu nedjelju. I tako idućih 12-ak godina – opisuje Željko.
Dan 28. studenoga 1998. godine za njega je posebno važan dan jer je tada jednostavno odlučio stati na loptu. Od tog dana nije popio niti kap alkohola!
– Tog dana sam prvi put otišao u Klub liječenih alkoholičara „Zdravi život“ u Svetoj Mariji i od tada, dakle već 23 godine, 2 mjeseca i 12 dana, nisam popio ni kap alkohola! Mislim da je bitno imati čvrstu odluku i svoje Ja, bez toga čovjek ne može prestati. Kad jednoga dana kažete ‘Ja od danas više ne konzumiram alkohol’, treba održati to svoje Ja, odnosno svoju volju – objašnjava Željko i savjetuje:
– Uvijek kažem alkoholičarima neka si postave jedno kratko pitanje: ‘Je li život vrijedan toga da ga otopiš u alkoholu?’. Neka malo razmisle o tome. Koliko god tikva bila šuplja, čovjek će si promisliti o tome i doći do negativnog odgovora.
Prije 23 godine u Donjoj Dubravi je djelovao klub liječenih alkoholičara „Osmijeh“ (djeluje i danas), a u Kotoribi „Nada“ (ugasio se prije desetak godina), o čemu Željko kaže:
– Znali smo reći da nema ničega bez osmijeha, nade i zdravog života.
Još mu je, kaže, došlo da posegne za pivom u trgovini u Donjem Mihaljevcu, no zahvaljujući prodavačicama koje su znale da je krenuo u klub i koje su mu govorile ‘Tam’ si odi po pijaču’ i slale ga na police sa sokovima, uspio je prebroditi najteže razdoblje u kojem mu je krv još plakala za alkoholom.
Život mu je dao novu priliku
Nakon što se odviknuo od alkoholizma, život mu je otvorio nova vrata.
– Kad sam prestao piti, ostajalo mi je više novca i nisam imao problema s ljudima. Naime, kad sam bio pod šusom, nitko mi nije smio ništa reći. Nakon nekog vremena zaposlio sam se kao komunalni redar u Općini Sveta Marija, gdje sam radio 20 godina, sve do 1. siječnja 2022. godine, kada je taj posao preuzeo Pre-kom, pa sad radim isti posao za Pre-kom. Jako sam zadovoljan, radim s dobrim ljudima i brzo sam se priviknuo na novonastalu situaciju – kaže Željko, koji se nikad nije oženio, a danas stanuje u kućanstvu sa svojom majkom, sestrom, šogorom i nećacima na koje je jako ponosan – Gabrijelom (14) i Mateom (22).
– Međusobno si pomažemo, ja pripremam drva za cijelu zimu, kosim travu trimerom u našim vrtovima, uređujem okoliš. Imam četiri sestre, pa nekad i njima pomognem. Volim biti vani i jedva čekam ljeto, kad sam vani već pod pola 5 ujutro pa sve do pola 10 navečer. Nedjeljom volim voziti bicikl, kad prođem oko 25 kilometara – priča nam Željko.
U Međimurju ima pet klubova liječenih alkoholičara
Prije desetak godina sve je bilo drukčije. Danas, napominje Željko, na području Međimurske županije postoji svega pet klubova liječenih alkoholičara – u Donjoj Dubravi, Svetoj Mariji, Prelogu, Čakovcu i Murskom Središću – a svako bi selo trebalo imati svoj klub, jer alkoholičara je mnogo, a da bi se izliječili, potrebna im je pomoć.
– Najgore je kad čovjek sam sebi ne želi priznati da je alkoholičar. Ima situacija da čak ni žene ne žele priznati da im je muž alkoholičar i da ih tuče. Ima i žena alkoholičarka, ali u puno manjem broju. Na njima se to lakše i vidi, alkoholičarke imaju plavkasto lice – priča nam Željko.
Prije razdoblja korone, klubovi su održavali redovite sastanke, a često su se organizirala i razna sportska natjecanja za liječene alkoholičare i njihove obitelji, gdje su dolazili ljudi iz cijele sjeverozapadne Hrvatske.
– I moja cijela obitelj je išla na sportska natjecanja. Igrao sam pikado i viseću kuglanu, a igrao se i kors, nogomet, razne dječje igre… Sve je to u posljednjih dvije-tri godine nažalost stalo. Ljudi skloni alkoholu tako nemaju dovoljnu podršku niti motivaciju – rekao je.
Vrata klubova su vam uvijek otvorena!
– Apstinenti dobivaju i priznanja za jednu, dvije, pet, deset… godina apstinencije, ja sam zadnji put dobio priznanje za 10 godina apstinencije. Posljednje oko tri godine, u doba korone, sastali smo se svega tri ili četiri puta. No, korona će uskoro proći i moći ćemo se ponovno družiti na skupštinama i sportskim susretima – nada se Željko, koji je već potaknuo neke alkoholičare da se učlane i tako srede svoj život, te ističe:
– Alkoholičarima su vrata našeg kluba uvijek otvorena. Ako je nekoga sram doći u klub liječenih alkoholičara u Svetu Mariju, možemo ga uključiti u bilo koji drugi klub, jer smo svi međusobno povezani. Samo treba pitati.
Dodaje i kako bi bilo dobro da liječnici opće prakse, kad prepoznaju da im pacijent ima problem s alkoholom, ga upute u neki klub.
– Doktor Dolenec iz Donje Dubrave je imao dobar sistem. Rekao je ‘Evo ti bolovanje, ali moraš krenuti u klub!’
Naglasio je i kako u svakom klubu postoji doktorica ili terapeutica koja će dati sve od sebe da pomogne, a najtužnije je odustati i ne zatražiti pomoć i podršku. Željko Balent rado će pomoći svakome, a svojom višegodišnjim primjerom svakako je uzor svima da se odviknuti od alkohola, eto, zaista može!