Velika Gospa. I doista, Gospa je velika, jer je od Boga toliko uzvišena, uznesena, podignuta s ove zemlje u Božju vječnu slavu. Svetkovina je to Majke Božje, naše majke i Majke Crkve. Svetkovina je to svih kršćana. Ovom Gospinu otajstvu posvećeno je u našemu hrvatskom narodu 8 katedrala, 150 župnih crkava i još 194 drugih crkava. Odraz je to duboke vjere i radosti našega naroda zbog Marijine proslave. Zato će sve te crkve danas biti prepune, neke i premalene da prime sve vjernike.
Ljudi vjernici, hodočasnici, jednostavno znaju da je to Velika Gospa, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Velika Maša. To je dan kad se ide Gospi hodočastiti, dan kad se čovjek može izmoliti, ispuniti svoje zavjete, preporučiti, napjevati do mile volje. To je jednostavno raspjevani blagdan.
Velika Gospa je blagdan kad se s ponosom sjećamo dogme naše vjere: da je Marija dušom i tijelom po završetku svoga zemaljskog života uznesena u slavu neba u društvo sa svojim uskrsnulim Sinom Isusom. To je završnica njezina Bogu predanog života, vrhunac i cilj kojem je okrenuta svaka ljudska egzistencija.
Veliku Gospu najprije prepoznajemo kao vjernici u poniznoj službenici koja je prihvatila Božji izazov i svoj je život uskladila s Božjom riječju: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” Takva se pojavljuje i pred Elizabetom gdje dolazi služiti makar je njoj, poniznoj službenici, Bog učinio velika djela. Elizabeta, njezina rođakinja, majka Ivana Krstitelja, nju će prepoznati kao Majku Gospodina svoga, a izreći će nad njom prvi i najglavniji blagoslov i blaženstvo, a to je blaženstvo vjere: Blažena ti što povjerova!
Veliku Gospu prepoznajemo i u slikama iz Staroga i Novoga zavjeta. U Starom zavjetu na početku Biblije, kad su Adam i Eva pali u grijeh nepovjerenja prema Bogu i sagriješili, Bog nije ostavio čovjeka bez nade. Nasuprot zmiji, simbolu zla i đavla, Bog podiže znak žene koja će s plodom svoje utrobe zmiji zgaziti glavu. U Novom zavjetu, u posljednjoj knjizi Biblije, u Otkrivenju (Apokalipsi), otkriva nam se veliki i strašni znak zmaja. To je rušilačka, negativna, arogantna sila koja više ne skriva svoje nakane, kako je to bio slučaj kod zmije. To je simbol zla u svijetu, simbol sotone.
Nasuprot zmaju drugi znak: znak žene, simbol nježnosti i ljubavi, dobrote i ljepote; žena je trudna, ona je nositeljica života, donosi nadu budućnosti. Koliko god žena izgledala slaba u odnosu na strahovitu silu zmaja, ipak žena izmiče podvalama i nasrtajima zmaja. Pobjeđuje ljubav, pobjeđuje dobrota i život. I upravo to je Velika Gospa. Ona i danas želi podignuti nadu u ljudskim srcima. Najprije je to uzdignuće dostojanstva žene.
U svakom vremenu, sigurno i zbog mentaliteta kojim je dominirala muška i patrijarhalna oholost, postojala je opasnost da se ženu degradira u predmet zabave i užitka, ropstva i poniženja. U Velikoj Gospi ono najdublje u ženi podignuto je na dostojanstvo neba. Velika Gospa je majka lijepe ljubavi, simbol ljepote i čistoće, pobjednice nad svim silama koje žele zarobiti i iskoristiti žensko tijelo za sebični užitak. Nadalje, Velika Gospa je jedinstveni znak nade.
Iz slika Svetog pisma jasno je kako je zlo u svijetu veliko, kako je to prisutno u svim vremenima, kako je na momente sve to zastrašujuće. Ipak, poruka je Gospina: pobjeda je na strani dobra. Pobijedit će žena, nositeljica života, simbol ljubavi. Pobijedit će ono što je Božje. To je apsolutna istina koju nam donosi Biblija.
Izazov svakom čovjeku pa i nama danas je jedino važno pitanje: na kojoj se strani ja nalazim? Nitko od nas nije neutralan u pogledu izazova dobra i zla. Velika nas Gospa zove da se stavimo na stranu dobra, kako bi dobrota i ljubav i u nama i po nama pobijedile svako zlo svijeta.
Hrvati su, uz Poljake, narod koji se tijekom povijesti najviše utjecao Marijinu zagovoru. Zato kod nas gotovo i nema crkve bez Marjiinog lika, slike ili kipa. Mnoge su crkve posvećene u njezinu čast. Tako se kod nas svetkovina Velike Gospe posebno svečano slavi u Mariji Bistrici, Aljmašu, na Trsatu, u Sinju… Slavlja Velike Gospe redovito prate tradicionalna hodočašća, ispunjavanje osobnih zavjeta, ispovijed i slavlje sv. mise.
Piše: fra Tomislav Božiček