Josipa Jelačić (rođena Čonkaš) iz Otoka, malog mjesta u sklopu Grada Preloga, krajem travnja 2026. godine obranila je doktorat iz područja prirodnih znanosti – biologije, na temu „Uloga receptora estrogena u biologiji raka pločastih stanica sluznice glave i vrata“.
Josipa je završila Osnovnu školu Prelog, a zatim gimnazijski smjer u Srednjoj školi Prelog.
– Bila sam među prvim generacijama gimnazijskog smjera Srednje škole Prelog. Bila sam stvarno zadovoljna i pohađanje Srednje škole Prelog mi je bio zaista lijepi dio života – kaže Josipa.
Kako joj je biologija oduvijek bila velika ljubav, nakon srednje škole Josipa odlučila se za studij biologije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu.
Godine 2021. zaposlila se u Institutu Ruđer Bošković u Zagrebu, u laboratoriju za nasljedni rak Zavoda za nuklearnu medicinu, gdje je radila na doktoratu pod mentorstvom dr. Petra Ozretića, rodom iz Čakovca.
– Tijekom tih četiri godina radila sam cijelo istraživanje, a sam doktorat obranila sam na PMF-u u Zagrebu u sklopu doktorskog studija biologije – rekla je.
Njezin doktorski rad je originalno znanstveno djelo koje doprinosi istraživanju i boljem razumijevanju tumora.
– Svaki mali korak tu puno znači, tako da smo svakako došli do novih saznanja. Zanimljivo je da su tumori glave i vrata do 7 puta češći kod muškaraca, pa smo htjeli vidjeti što se tu događa. Estrogen nastaje iz testosterona, a svi imaju u sebi i muške i ženske hormone, a sama sinteza nastaje iz kolesterola – ispričala nam je Josipa.
Josipa je počela raditi u laboratoriju još kao studentica na izradi diplomskog rada, gdje se bavila istraživanjem tumora, uzrocima i promjenama, a u sklopu doktorata imala je i dobru suradnju s KBC-om Osijek i KBC-om Zagreb. Uskoro će se, kaže, zaposliti kao viša asistentica u laboratoriju za molekularnu virologiju i bakteriologiju u Institutu Ruđer Bošković.
Josipa danas ima 29 godina i živi sa suprugom, elektrotehničarem Denijem Jelačićem iz Preloga u Svetoj Nedelji, ali najmanje dva puta mjesečno posjećuju svoje rodno Međimurje. Na upit kakvi su joj daljnji planovi u karijeri, kaže:
– Što se tiče biologije, tužno je što u Hrvatskoj čovjek nakon toliko godina školovanja nema osiguran posao i želite li ostati u znanstvenoj karijeri, jedini put je da netko primijeti vašu izvrsnost i trud. Institut Ruđer Bošković je najviša znanstvena institucija u Hrvatskoj i ima vrlo visoke kriterije. Da bih ostala ovdje, morala bih odraditi iskustvo u inozemstvu, što je isto teško izvedivo i veliki trošak pa još ne znam što ću.
– Postoji i mogućnost zapošljavanja biologa u bolnicama na raznim istraživanjima i razne druge mogućnosti. Najradije bih ostala u znanosti ili eventualno radila u bolnici, jer velika mi je želja pomoći ljudima – dodala je Josipa.
Istaknula je kako uspjeh na fakultetu najviše ovisi o studentu i koliko daje od sebe.
– Poručila bih mladim ljudima da, ako nešto jako žele i zaista vole, neka se pripreme za veliko odricanje i posvećenost tome. Iako put nije lagan, uz prijatelje, obitelj i podršku na poslu sve je moguće! – istaknula je i zaključila:
– Ovime sam pokazala sama sebi koliko mogu i nije mi žao niti jednog dana kojeg sam provela na svom putu školovanja. Pritom sam stekla i mnogo prijatelja i neprocjenjiva iskustva, tako da je sve vrijedno i teških trenutaka!
Josipi čestitamo na velikom uspjehu i želimo joj da ostane u znanstvenim vodama te i dalje živi svoje snove!
