Jučer je u domu svojega sina Ivana u Svetoj Mariji, u 94. godini života, svoje umorne oči zaklopila Jelena Belovari rođ. Posavec.
Starije generacije, osobito bivši učenici ondašnje OŠ Sveta Marija, pamte je kao tetu Ilku, kuharicu koja je u školskoj kuhinji pripremala jela koja se ni danas ne zaboravljaju jer je u njih bila utkana ljubav prema hrani i djeci. To mogu osobno posvjedočiti jer sam bio jedan od njezinih “abonenata”, radeći privremeno u tamošnjoj osnovnoj školi.
Jelena je u školi radila punih 20 godina, točnije do suprugove smrti prije 40 godina, kada je uzela obiteljsku mirovinu.
– Deset godina sam radila s njom. Bila je odgovorna, marljiva i uredna. Onda nisu bili uvjeti kao danas – kuharice su bile i spremačice. Posao nije zanemarivala iako je brinula o obitelji, o tri kćeri – Nadi, Boženi, Mirjani – i sinu Ivanu. Bila im je i otac i majka, jer je muž Vinko radio u Njemačkoj. Na fotografiji je s bratom Dragutinom Posavcem koji je doživio duboku starost, blizu 100 godina – prisjeća se danas Magdalena Kvakan, tadašnja školska tajnica, dodavši: – Sjećam se kako je svoje brige stavljala po strani kad je bila na poslu. Uvijek bi poslužila užinu u zbornici kao u restoranu. Nikad se nije žalila. Bila je ponosna što je radila u školi s prosvjetnim radnicima. Bilo je to vrijeme kad se poštovalo učitelja. Učenici su bili dežurni i mnogo su naučili od nje o spremanju hrane i higijeni, a voljeli su i njezinu vedrinu. Uvijek bi mi se povjeravala, bilo o lijepim ili teškim trenucima. Cijenile smo i poštivale jedna drugu. Nažalost, posljednje dvije godine naša je veza bila preko djece jer je bila teško bolesna. Djeca su jako brinula o njoj – rekla je za kraj.
Tetu Ilku viđao sam i kasnije, kada je neko vrijeme živjela u Čakovcu kod kćeri Božene Marciuš. Obožavala je zelenilo našeg kvarta gdje smo se sretali. Ostao sam oduševljen pri ponovnom susretu – a zadnji put smo se vidjeli davne 1973. godine – jer me odmah prepoznala. Nisam ni ja zaboravio nju: vedrog i toplog osmijeha, nevjerojatne pristupačnosti i volje za razgovorom. Znali smo na klupi parkića uz Graditeljsku školu dugo pričati, a glavna nam je tema bila “kak je to negda bilo”. To “negda” pamtila je u detalje. Znala je reći kako je vedrinu “naučila” u školi u kojoj je radila.
Tužan sam što je otišla zauvijek. Tužni su svi koji su je poznavali i živjeli za nju.
Sahrana Jelene Belovari rođ. Posavec bit će danas u 14 sati na mjesnom groblju Svete Marije, kraj supruga.
Sućut ožalošćenoj obitelji.