Na igralištu NK Otok u nedjelju je bilo puno emocija. Poseban trenutak pripao je 35-godišnjem Dinu Božeku iz Preloga, nogometašu koji se oprostio od aktivnog igranja za seniorsku momčad NK Otok.
Dok su mu predsjednik kluba Slaviša Kalšan i suigrači zahvaljivali na svemu što je tijekom godina dao klubu, Dinu su preplavile emocije. Oči su mu se zasuzile, a riječi su na trenutke teško izlazile.
I nije ni čudo.
Nogomet je dio njegova života još od sedme godine.
Prve korake napravio je u Mladosti iz Preloga, zatim je igrao za Čukovec 77, a posljednjih šest godina proveo je u dresu NK Otok. Nosio je broj 15, igrao gdje je god trebalo – u vrhu napada ili na krilu – i uvijek davao maksimum za momčad.
Na pitanje koliko je pogodaka postigao tijekom karijere, odgovara bez razmišljanja.
– Više od 150 golova – kaže s ponosom.
Brojke govore mnogo, ali one ne mogu do kraja opisati koliko je Dino značio svakoj momčadi u kojoj je igrao. Njegovi suigrači pamte ga kao borca koji nikada nije odustajao, igrača koji je uvijek bio spreman pomoći i čovjeka koji je svlačionicu držao na okupu.
Predsjednik NK Otok Slaviša Kalšan uručio mu je prigodan poklon kao znak zahvalnosti za godine provedene u klubu, a okupljeni igrači ispratili su ga dugim pljeskom.
– Došlo je vrijeme da se povučem. Treba dati prostora mlađima. Neću prestati igrati nogomet, nastavit ću za veterane Mladosti iz Preloga. Sada ću imati više vremena za obitelj koja mi je bila najveća podrška. Hvala mojoj supruzi Mateji, kćeri Lani i sinu Marku na svemu. Posebno me veseli što moj sin ide mojim stopama i igra nogomet u Mladosti iz Preloga – rekao je Dino.
Najemotivniji trenutak dogodio se kada smo ga zamolili da uputi poruku ljudima iz NK Otok.
Nastala je kratka tišina. Pogledao je prema terenu na kojem je proveo šest godina, prema suigračima s kojima je dijelio pobjede i poraze, a oči su mu ponovno zasjale od emocija.
– Takvu ekipu, takvu upravu i takve navijače čovjek mora zaslužiti. Divim se ovom malom mjestu od svega nekoliko stotina stanovnika koje živi nogomet svim srcem. Dečki s kojima sam igrao uvijek su bili borci. Bilo je uspona i padova, bilo je teških trenutaka, ali nikad nismo odustali. Nisu se samo pamtili golovi i rezulatati, nego ljudi i prijateljstva koja ostaju za cijeli život. Oni su bili moja druga obitelj. Hvala im na tome – rekao je.
Posebnu zahvalu uputio je Upravi kluba na čelu sa Slavišom Kalšanom te treneru Goranu Hadžiću.
– Falit će mi sve ovo. Svaka utakmica, svako druženje, svaka pobjeda i svaki trening. Ali sada je vrijeme da se posvetim djeci i obitelji. Otoku, koji će zauvijek imato posebno mjesto u mome srcu želim puno dobrih igrača, puno golova i puno pobjeda – poručio je Dino.
