Profesorica matematike čakovečke Gimnazije Josipa Slavenskog Tamara Srnec nedavno je promovirana u zvanje izvrsnog savjetnika, kao prva u svojem kolektivu. Radi se o najvišoj stepenici u napredovanju prosvjetnih djelatnika, pa smo željeli doznati više detalja o ovom velikom stručnom ostvarenju.
Što, zapravo, znači zvanje izvrsnog savjetnika, koje stepenice treba svladati na tom putu i kako se odražava na rad s učenicima?
Zvanje izvrsnog savjetnika je trenutno najviši stupanj u napredovanju prosvjetnih djelatnika. Nužan uvjet je najmanje petnaest godina rada u sustavu obrazovanja, kontinuirani profesionalni razvoj, prethodno zvanje savjetnika uz izvršavanje propisanih obveza u tom zvanju te određeni broj bodova prikupljenih iz više kategorija (organizacija i provedba natjecanja, mentorstvo, predavanja, rad u stručnim udrugama, pisanje stručnih članaka i dr.).
Naravno kao potvrda rada je i uvid od strane povjerenstva u neposredan rad nastavnika u razredu. Povjerenstvo čine savjetnici iz Agencije za odgoj o obrazovanje te sustručnjaci kolege iz sustava obrazovanja.
Mislim da treba razmišljati obrnuto. Uvijek nastojim poticajno, inovativno, dinamično raditi s učenicima te sve aktivnosti koje se procjenjuju u samom postupku napredovanja usmjeriti prema i za učenike i školu općenito te na obostrano zadovoljstvo. Rado razmjenjujem iskustva s kolegama. Sudjelovanje u raznim aktivnostima predstavlja ulaganje u vlastiti napredak, a zvanje je samo posljedica.
Prvi ste izvrsni savjetnik čakovečke gimnazije. Koji je glavni motiv za kontinuirano stručno napredovanje i usavršavanje?
Učenici su stalni motiv i inspiracija, a njihov napredak i uspjeh me tjera stalno naprijed. Volim raditi s darovitim učenicima u školi i Centrima izvrsnosti, ali poticati i one koji po opredjeljenju nisu matematičari. Ako oni pokažu da su napredovali to je ustvari najveće zadovoljstvo i potvrda uspjeha. Kako bi kao nastavnici bili spremni za sve izazove vremena, usavršavanje i stalna volja za napretkom je nužna. Kad pogledam unatrag kroz svaku sam novu aktivnost ili angažman izvan same nastave ustvari jako puno naučila.
Koliko današnje generacije srednjoškolaca matematika zanima i kakvi su u usporedbi s ranijim generacijama?
Svaka generacija je posebna i drugačija. Interesi i pristupi su im drugačiji, ali još uvijek ima znatiželjnih, radišnih, motiviranih i spremnih na izazove i napor. Možda su malo nestrpljiviji i razočarani što uspjeh ne dolazi jednim klikom i preko noći. Treba ih više slušati, ponekad strpljivo voditi te učiti da ne odustanu pri prvom neuspjehu. Na žalost većina će ih kroz život imati mnogo, ali na kraju će ih obilježiti uspjesi (i oni u malim životnim stvarima).
Učenici su se pred mjesec dana vratili u razrede. Kolika je razlika u komunikaciji kada predajete online ili “uživo” u matematičkom kabinetu?
Nikako nije isto. Online je teže i zahtjevnije i za učenika i nastavnika. U komunikaciji s učenicima izuzetno mi je važan pogled. U očima učenika sve se vidi i lakše ih je potaknuti na aktivnost. Iako su naši učenici u nastavu bili uključeni u realnom vremenu i putem kamera, iako smo zadatke i probleme rješavali na sličan način kao i u razredu, komunicirali međusobno, razmjenjivali ideje i iako nisu malo naučili, nikako ne bi bilo dobro da ova situacija potraje. Teško je „pričati s računalom“. Računalo i mobiteli (koje i inače puno koristimo u razredu) nije dovoljno da nauče sve što budućnost od njih zahtijeva. Ne samo u matematici, već i emocionalno i u socijalnom smislu.
