Supružnici Sakač, Ružica i Stanko su vršnjaci, svakom su po 63 godine. Uđete li danas u njihovo dvorište i vidite ih zajedno, pomislit ćete kako ovaj bračni par uživa u onom što su im drugi napravili i u čemu sada uživaju jer im je cvijeće, zelenilo i lijepo uređena okućnica bila njihova bračna okupacija.
Pogriješili bi jer je to njihova cijelo bračna okupacija. Pogled na dvorišno raslinje u Zavrtnoj 8 u Žabniku nikog neće, mislimo na ljubitelje lijepog, ostaviti ravnodušnim. Sve je počelo jednom velikom neobičnom „gljivom” koja plijeni pogledom.
– Evo nekoliko sličica našeg cvjetnjaka u jesenskom ruhu. Ova gljiva raste već par godina. Donijeli smo korjenčić iz šume, posadili ispod bazge i usmjeravali ga oko debla, pa odlučili oblikovati u gljivu, mada neke asocira i na „nekaj” drugo- kaže Ružica koja je nastavila opisivati jesenju bajkovitu čaroliju. – Tu je bio stari, „zaraščeni” voćnjak na blagoj padini, a da bi sve to nastalo bilo je u početku jako puno posla. Krčenje, dovoz zemlje, kamenja, kamenčića.Od cvijeća sam odlučila saditi više starinske sorte, koje sam dobila od mojih ženica i hvala im, mada vele da se dobiveno cvijeće ne smije hvaliti. I tako, godinu po godinu nastao je naš cvjetnjak. Nešto smo mijenjali, nešto dodali, da ne bude uvijek isto. Naravno, ideja je bila moja,ali nešto suprugova- ponosno će Ružica i dodaje:- On također voli cvijeće i podnio je sam sve fizičke poslove.
Koliko imate vrsta cvijeća?
– U lončanica ih ima preko 100 komada, a i trajnica i grmova možda toliko. U početku je bilo stvarno puno posla, ali smo uspijevali. Najviše posla ima sad u jesen. Tu je vađenje gomolja, rezanja ukrasnih trava, pospremanja muškati na toplo, sadnja 100 komada maćuhica, potočnica i još svekolikih vrsta. U proljeće je samo sadnja regina, kana, kala, gladiola…. naravno i sadnja muškati u tegle. Ljeto slijedi samo održavanje svega -čupanje korova, zalijevanje, pokoje šišanje grmova, košnja koja je u nadležnosti supruga. Ljeti za zalijevanje zajedno potrošimo po 2 sata, a kosi se jednom tjedno – opisala u kratkim crtama ljepotu i posla oko svega bajkovitog i dodala kako se neke sitnice ne mogu opisati riječima. d Evo, probala sam ukratko i u grubo opisati naš cvjetnjak, a neke sitnice se ne mogu opisati riječima.
Niti ne treba. Ako ste slučajno u Žabniku, slobodno navratite u Zavrtnu 8,ako ne drugo barem bacite pogled bar radi Ružice i Stanka.
Iskoristila je prigode da se osvrne na nedjeljnu objavu našeg priloga o tragično poginulom rudaru Franji Kodbi iz Murskog Sredšća, tete Karoline Juzbašić iz Čakovca, kazavši:- Imala sam 2 godine i nisam, nažalost, upoznala strica Franca, ali iz pričanja o njegovoj hrabrosti u toj strašnoj rudarskoj nesreći jako sam ponosna što sam njegova nećakinja – rekla je.
Ružica inače ima svoje korijene u Murskom Središću.
