Djevojčica Evelina (4) i njezin osmomjesečni brat Erik doživjeli su sudbinu kakvu ne zaslužuje ni jedno dijete. U naručju svoje majke i oca Saše Kocijana (38) podrijetlom iz Međimurja, Evelin i Erik putovali su 58 sati. Samo mjesec dana prije napada na Ukrajinu, Saša je sa svojom suprugom i djecom posjetio svoje roditelje u Knezovcu.
O trenutnoj situaciji i strahu koji su proživljavali kratko nam je ispričao djed Dragutin Kocijan (66).
– Moj sin i njegova obitelj posjećuju nas svake godine kako bismo gledali našu unučad kako rastu. Bili su kod nas mjesec dana prije nego je počeo rat u Ukrajini. Na dan napada otišli su u jedno mjesto udaljeno 80 kilometara od Kijeva. Nakon toga su tijekom noći krenuli u Hrvatsku kroz Mađarsku. Bojali smo se, ali stigli su nam živi i zdravi – govori nam djed Dragutin.
Obitelj Kocijan iz Ukrajine još ne razmišlja o povratku, a malena će Evelina početkom travnja krenuti u neki od međimurskih vrtića.
– Mislim da Evelina nije svjesna onoga što se događa, no sva sreća da je tako! Ona je veselo dijete, a govori i dva jezika, ukrajinski i hrvatski. Znamo se zezati da je ona naša prevoditeljica, smije se razdragani djed Dragutin.
Osim što je neizvjesno kada i hoće li se imati priliku u skorije vrijeme vratiti u Ukrajinu, obitelj mori i situacija s njihovim stanom u Kijevu.
– Oni imaju stan na sjeverozapadnoj strani Kijeva, tamo gdje Rusi nadiru. Trenutno ne možemo provjeriti u kakvom je on stanju. Sreća je i u tome što moja snaha ima mogućnost da radi preko interneta pa se ne mora bojati za posao. Ipak, što da vam kažem, ovo je jedna i tužna i sretna priča. Sretna jer su ovdje s nama na sigurnom, ali i tužna jer rat je pakao kojeg nitko od tih ljudi nije zaslužio.
Obitelji Kocijan želimo svu sreću uz nadanja da će se imati priliku što prije vratiti kući u Kijevu.