Uvijek je lijepo kad čovjek naiđe na stare prijatelje. Razveseli im se, popriča i sretan krene dalje. Tako je bilo danas i na čakovečkom sajmu. Oči u oči i – smijeh! Dado Ignac (63) iz Trnovca prava je čakovečka i međimurska legenda. Prvi Rom koji se iz romskog naselja Parag preselio u obližnji Trnovec. Zadnje radne godine proveo je u Čakomu. Čistio je zdušno, kao u svom domu. Pogotovo za Porcijunkulovo.
Mijenjali su se političari, predsjednici, župani i župnici, gosti, štandari… samo on je uvijek ostajao isti. I tako 23 godine. Ustajao bi oko ponoći i dolazio na posao u Čakovec, uzimao trokolicu i sa svojom ekipom počistio sve ono što su iza sebe ostavljali veseli posjetitelji Porcijunkulova, da bi u 6 sati ujutro grad ponovo blistao punim sjajem. Čist i umiven.
Prije tri godine otišao je u mirovinu, i to sa 43 godine radnog staža. U romskoj zajednici zasad mu sigurno nema premca.
-Počeo sam raditi sa 17 godina u Niskogradnji GK Međimurja. Bilo je to 1980. godine i tamo ostao 20 godina. Tada prelazim u Gradsko komunalno poduzeće Čakom Čakovec. Čistio sam, skupljao otpatke i ljudi su to znali cijeniti – pripovijeda Dado, koji sa suprugom Nadicom već 19 godina udomljuje potrebitu djecu. U tom vremenu udomio ih je više od 200.

-Podjednako smo otvoreni i za romsku i za hrvatsku djecu. Osiguravamo im sve: od smještaja, odjeće, hrane, školskih knjiga i potrepština, do zdravstvene zaštite, pomoći pri pisanju domaćih zadaća i zagrljaja utjehe. Idemo i na roditeljske sastanke, na izlete u toplice i na more s našom Udrugom udomitelja djece Međimurja. Kod nas je hladnjak uvijek pun, dvije ledenice također, to su već velika djeca i mogu se sama dodatno poslužiti kad požele. Svakome za rođendan naručimo veliku tortu i zajedno proslavimo. Naravno, uz sokove. Kod nas nema alkohola u kući, a ja sam zadnji put popio prije više od 19 godina – kaže Dado Ignac
Nada i Dado Ignac prije tri godine nagrađeni su statuom “Ponos Hrvatske”, koja se dodjeljuje pod visokim pokroviteljstvom predsjednika RH. Skromni, tihi i vrijedni ljudi iz Trnovca dobili su ovu nagradu za poštenje, dobrotu, humanost i hrabrost.
-I danas smo ovdje na sajam došli kupiti svježe voće i povrće, ono koje sami ne uzgojimo, za našu udomljenu djecu – kaže Dado.
Za djecu koja su se, ni kriva ni dužna, našla u situaciji kad im veliko srce, otvorena duša i topli dom Nadice i Dade Ignaca iz Trnovca daju više nego vlastiti roditelji!
Naklon do poda!
