PRODAVAO JE KRUMPIR U ZAGREBU

Pomagač je u nastavi u OŠ, gasi požare, ima najljepšu kuću u Totovcu, udomljuje djecu, trenira boks, pliva i pjeva…

Autor: Ivica Jurgec Foto/Video: Ivica Jurgec, arhiva
- Advertisement -

Elvis Kralj (45) iz Totovca prošao je težak put da bi danas bio ono što jest: cijenjen i rado viđen u svakom društvu, iako je Rom po nacionalnosti. Ne srami se toga, čak štoviše, od najranije mladosti pomaže svojim sunarodnjacima da se što lakše uključe u normalan život i usklade odnose s većinskim hrvatskim stanovništvom.

Elvis je rodom iz romskog naselja u Pribislavcu, gdje je završio i osnovnu školu, a onda je krenuo u srednju i u čakovcu završio za vozača, odnosno prometnog tehničara. Za vrijeme srednjoškolskog obrazovanja živio je Učeničkom domu Graditeljske škole Čakovec i odlučio da se više neće vratiti u naselje. Za sebe i buduću obitelj želio je puno više, kuću, normalan život kakav imaju i Hrvati. I uspio je.

-Ako čovjek zna što želi i tome cilju posvećuje svu svoju snagu, sve je moguće ostvariti – kaže Elvis.

Od 2002. godine romski je pomagač u nastavi u Osnovnoj školi Pribislavec, podpredsjednik je Vijeća romske nacionalne manjine Međimurske županije, član je Skupštine Međimurske županije, amaterski trenira boks kod Vanje Kostela, odlično pliva i pjeva… Izuzetno je aktivan član DVD-a Totovec, ispitani vatrogasac i uskoro prvi vatrogasni časnik iz romskih redova u Hrvatskoj, vozač navalnog vozila. Nagrađivan je i pohvaljivan za požrtvovnost kod gašenja kuće jedne Totovske obitelji, ali i za pomaganje stradalnicima u potresu na Baniji.

Sve to ima i svoju pretpovijest.

-Puno sam radio. Za vrijeme školovanja prodavao sam krumpir u Zagrebu. Biciklom sam odlazio u Orehovicu i s tamošnjim proizvođačima vozio krumpir kupcima u Zagrebu. Kasnije sam krumpir prodavao i u svom aranžmanu. Kad sam počeo raditi u OŠ kao pomagač u nastavi, nastavio sam vikendom prodavati krumpir u Zagrebu. Nešto sam uštedio i kupio gradilište u Totovcu. Bile su to grabe u koje sam navozio 200 kamiona zemlje i šljunka da ih poravnam i počnem graditi kuću. U međuvremenu sam se 2001. godine oženio Snježanom, zajedno smo radili oko gradilišta. Uz to, ona je bila zaposlena u jednom čakovečkom poduzeću, ja u školi. Kuću smo stavili pod krov 2003. godine, ali dalje nije bilo moguće, nije bilo novaca. Godine 2007. uzeo sam prvi bankarski kredit da uredimo jedan dio i da se možemo useliti – pripovijeda Elvis.

Tako je i bilo. Na njegov 28. rođendan 1. prosinca 2007. uselili su u kuću u Totovcu. Sreći nije bilo kraja.

Ovaj razgovor vodimo u toj kući, prekrasno uređenoj. Izvana nije velika, s urednim okolišem, lijepom fasadom, dvorišnim zgradama. Unutrašnjost čista i ukusno opremljena. U svojoj 50-godišnjoj novinarskoj karijeri rijetko gdje sam naišao na tako primjereno uređenu kuću. Da, sve se može kad se hoće.

Snježana i Elvis roditelji su troje odrasle djece Josipa (radi u Austriji), Ane Marije i Helene. No, oni su i udomitelji. Kroz njihovu kuću prošlo je više od dvadeset djece kojima je trebao dom. Ne samo romska, nego i hrvatska djeca. I sad ih udomljuju nekoliko.

-Imamo želju usvojiti malu bebicu od 10 mjeseci, koja je k nama došla izravno iz rodilišta. Toliko nam je prirasla srcu da smo dali zahtjev da je posvojimo – kaže mi Elvis dok se Snježana igra s bebicom, zbog koje koristi rodiljni dopust.

-Na udomiteljstvo smo se odlučili zbog toga što smo željeli pomoći djeci koja su bila napuštena ili živjela u disfunkcionalnim obiteljima. S njihovim teškim pričama svakodnevno sam se susretao radeći kao romski pomagač u nastavi. Ponekad sam bio jedini koji ih je znao saslušati, kojemu su ispričali sve svoje jade. Veliku stručnu pomoć imamo od Centra za socijalnu skrb u Čakovcu s čijim djelatnicama odlično surađujemo, jer su vidjeli s koliko ljubavi se supruga i ja posvećujemo toj djeci i koliko s njima radimo – kaže Elvis.

Druga ljubav mu je vatrogastvo. Elvis neobično voli vatrogasnu odoru i ponosan je vatrogasac. I tu u totovskom DVD-u radi s najmlađim vatrogascima. Kao vozač s položenim potrebnim kategorijama išao je po veliko navalno vozilo u Nizozemsku, koje je došlo iz Engleske i gdje je volan bio s desne strane. Drugi su se pribojavali krenuti na tako dug put s takvim volanom, ali Elvis je posao bez prigovora obavio besprijekorno. Takav je u svakom poslu. Primjeran i uvijek spreman pomoći.

U želji da svojim sunarodnjacima još više pomogne, uz sve što sada radi, Elvis Kralj je odlučio i politički se angažirati. Obišao je većinu romskih naselja u Hrvatskoj i izložio svoj plan kako poboljšati život Roma u naseljima, ali i izvan njih. Školovanje i posao na prvom su mjestu, a onsta i stambeno zbrinjavanje.

Grupa birača kandidarala ga je za saborskog zastupnika romske nacionalne manjine i još 11 drugih manjina. Bit će izravan protivnik Franji Horvatu iz Molvi i Veljku Kajtaziju iz Zagreba. Elvis Kralj na manjinskoj izbornoj listi je pod rednim brojem 3.

Elvis i supruga Snježana

Mnogi Romi vjeruju da će Elvis ući u Sabor i konačno zamijeniti Veljka Kajtazija, za kojega imaju brojne zamjerke na rad. Najveća romska zajednica u Hrvatskoj je ova naša u Međimurju, pa je i red da ima svog zastupnika u Saboru. S tom konstatacijom se slaže i međimurski župan Matija Posavec, koji Elvisu Kralju daje punu podršku u kandidaturi.

-Zaslužio je – kaže Posavec.

Slažemo se!

- Oglas -

Podijeli:

Najnovije

Pročitajte još