Irena Čevozović iz Donjeg Kraljevca izuzetno je kreativna odgojiteljica u Dječjem vrtiću „Ftiček“, gdje radi već 34 godine, od čega je punih 20 godina, od 1999. do 2019., bila i ravnateljica, radeći pola radnog vremena kao odgojiteljica, a pola kao ravnateljica.
Žena je to koja je uvela promjene ne samo u vrtiću DV „Ftiček“, već utjecala i na ostale vrtiće diljem Međimurja, a danas, sa svojih 65 godina, i dalje radi kao odgojiteljica, danas pazeći na srednju vrtićku skupinu „Slavujčeki“.
Na posao dolazi biciklom i s osmijehom na licu i zasad ne razmišlja o odlasku u mirovinu.U petak, 10. svibnja 2024. godine Irena će primiti i zasluženo priznanje – plaketu Općine Donji Kraljevec na svečanoj sjednici Općinskog vijeća općine.
Iza sebe, Irena ima 40 godina radnog staža. Nakon što je šest godina radila u vrtiću u Čakovcu, prešla je u vrtić u Donjem Kraljevcu, koji je funkcionirao u sklopu škole, a u njezinih pet mandata osnovao se Dječji vrtić „Ftiček“, izgradio i nadogradio. Unatoč svim promjenama, vrtić je ostao isti te i danas slovi kao mjesto gdje se jednostavno osjeća toplina i zajedništvo.
– Na jedinstvenoj, zdravoj atmosferi i ugodnom radnom okruženju posebno želim zahvaliti kolegicama Nevenki Igrec, Mileni Mlinarić i Sandri Vlah, koje su sa mnom od početka. Nikad se nije dogodilo da netko nešto ne može ili ne želi, izrazito smo složan tim, što je jako važno! – priča nam Irena i dodaje kako je zahvaljujući svemu tome na posao uvijek dolazi s veseljem. A osim kolektiva vrtića, tu su naravno i djeca.
‘DIVAN JE OSJEĆAJ KAD DJECA POZITIVNO REAGIRAJU NA NEKU MOJU PRIČU’
– Osjećam se ispunjeno kad dođem doma i razmišljam kako su djeca pozitivno reagirala na neku moju priču ili didaktičku igru, posebno u vrijeme moderne tehnologije – tableta, računala i mobitela – uz koja djeca odrastaju kod kuće. Divan je osjećaj kad znate da djeci pružate pozitivno iskustvo, potičete ih na razmišljanje i pomažete im u razvoju – kaže Irena i dodaje:
– Kod djece mi se najviše sviđa njihova oduševljenost. Npr., znamo organizirati natjecanje „puževa“, djeca su izvan sebe od radosti. Ili kad dođem na posao i svi se zalete u mene raširenih ruku vičući „Teta Irena!“. Svaki dan na ovom poslu je drukčiji, a ovaj posao je fascinantan.
Pitali smo je i koji su joj najveći izazovi u poslu odgojitelja.
– Starija vrtića grupa izazovna je zbog programa predškole, djeca su vrlo znatiželjna, a puno ih je, treba osmišljavati i igre te radne listiće za predškolarce, kod jasličara, iako su mali i slatki, zna biti fizički naporno kad svi odjednom žele na WC ili su svi u isto vrijeme žedni. No, svaka dobna skupina djece mi je draga na svoj način i lijepo je raditi sa svima njima – rekla je Irena i istaknula kako nastoji pružiti djeci više nagrada, maženja i toplih riječi nego „špotanaca“ koje također kao odgojiteljica mora primjenjivati.
VELIKA PODRŠKA OBITELJI
– Kad sam postala ravnateljica, bilo mi je to vrlo izazovno razdoblje. Kao odgojiteljica, morala sam se suočiti s kompliciranim financijskom konstrukcijama, naučiti zakone, pisati dopise… Stoga zahvaljujem svojoj obitelji što je tada imala razumijevanja za mene jer sam ponekad u vrtić dolazila i noću rješavati stvari koje nisam stigla radeći na pola radnog vremena kao odgojiteljica, a na pola kao ravnateljica – otkriva Irena.
To su njezin suprug Boris, sin Ilija i kći Nataša, a danas je Irena i ponosna baka četvero unučadi. Uz obitelj, njezin dragi hobi – šivanje te vrt odnosno uzgoj povrća, posebno rajčica, kod kuće, Irenin život bio je posvećen što boljim uvjetima djece u vrtiću.
ZALAGALA SE ZA DULJE RADNO VRIJEME VRTIĆA I OTVARANJE JASLICA
Ubrzo nakon dolaska u taj vrtić, založila se da radno vrijeme vrtića bude do 14.30 sati umjesto do 14 sati, kako bi majke koje rade do 14 sati stigle pokupiti djecu iz vrtića, a 1994. godine predložila je i da se omogući i 10-satni boravak djece.
Još na početku, Irena je ukazivala da je 36 djece u jednoj grupi, odnosno oko 70 djece u dvije sobe, previše, zalažući se za bolje uvjete za smještaj djece, a zalagala se i za otvaranje prvih jaslica, za koje se odmah ukazala velika potreba te DV Ftiček danas ima tri jasličke skupine djece. Zahvaljujući njezinoj inicijativi, DV Ftiček, koji je 15 godina bio bez ograde, dobio je i ogradu dvorišta.
VRTIĆ JE UVIJEK BIO ODLIČNO OPREMLJEN
– Iako tada nije bilo EU fondova, sam DV „Ftiček“ bio je odlično opremljen zahvaljujući odličnoj suradnji vrtića s roditeljima, općinom, donatorima i svima koji su na bilo koji način podržali rad vrtića i utjecali na kvalitetu boravka djece u njemu i radu odgojitelja, kojima sam svima zahvalna – rekla je Irena, ističući kako je posebno ponosna na razne akcije koje je vrtić organizirao, a u kojem su ih uvijek podržavali mještani.
– Primjerice, 1997. godine smo prodavali teglice koje smo obojili s djecom te tako zaradili i za prvi televizor, kao i kazetofon i video player. Sudjelovali smo u raznim natjecanjima i nagradnim akcijama te osvajali nagrade kao što su putovanja i igračke. Igračke su potrošni materijal i potrebno ih je obnavljati – priča Irena.
Dodaje i kako su bili odlično opremljen vrtić, s TV-om u svakoj sobi, računalima, video playerima, mikroskopom… Nažalost, 2002. godine imali su veliku pljačku vrtića i ostali bez svega! S vremenom su sve povratili osim, nažalost, mikroskopa.
OSMISLILA JE RAZNE IGRE ZA DJECU
Odvela nas je i u spremište vrtića pokazujući nam raznorazne igračke i didaktičke igre koje je sama izradila od otpadnih materijala kao što su čepovi od boca, plastične čaše, kutije od jaja i dr. Svake godine odgojiteljice DV-a „Ftiček“ izrađuju i maske za maškare te za svoje kreacije često osvajaju 1. nagrade. Svaka donacija je dobrodošla, ističe Irena, koja je od doniranih valjaka napravila i Orašara za vrtić.
– Volim osmišljavati didaktičke igre za djecu i vidjeti kako one utječu na njih te me raduje kad ih djeca prihvate – kaže Irena.
Od materijala koji su donirali roditelji i donatori na njihovu inicijativu, Irena je zajedno s kolegicom, odgojiteljicom Nevenkom Igrec, sašila narodne nošnje za djecu i pripremila ih za nastupe, a sljedeće će ih se moći vidjeti na programu povodom Dana Općine Donji Kraljevec u subotu, 11. svibnja. Sašile su i toge koje nose predškolarci na završnoj svečanosti u vrtiću. Kako Irena voli šivati, sašila je i posteljinu i stolnjake za vrtić, a kako zna i heklati, zaheklala je medeku hlačice.
Odgojitelji DV-a „Ftiček“, kaže Irena, 1. su inicirali edukaciju djece u prometu od strane policije, a projekt „Moj prijatelj policajac“ danas se provodi u vrtićima diljem Međimurja. Još 2002. godine vrtić „Ftiček“ je počeo sudjelovati na Dječjoj olimpijadi u Čakovcu, gdje su godinama bili u samom vrhu. Vrtić je i član Bibliobusa te svaki drugi ponedjeljak djeca posuđuju knjige i slikovnice, a vrtić ih na taj način potiče na ljubav prema čitanju. Sami izrađuju i slikovnice u vrtiću.
Toliko uspomena, toliko kreativnih ideja, truda i zalaganja za što bolji vrtić, što više igračaka i što bolje uvjete za djecu Irenin su život. Stoga, radit će dok može, a sa suzama u očima oprašta se od svake generacije djece.
– To je teško, no srećom blizu je škola tu djecu još povremeno viđamo, posjećuju nas i pohvale se što su naučili u školi, pa je odvajanje tim lakše – kaže Irena, kojoj su ovi mališani druga obitelj i važan dio života ovog prekrasnog zanimanja.
Čestitamo joj na priznanju i želimo sve najbolje!
