Općinski sud u Čakovcu donio je dvije presude koje bi mogle označiti prekretnicu u borbi građana protiv nepoštenih uvjeta kredita koje su banke godinama koristile. U oba slučaja, tužitelji su dokazali ništetnost ugovornih odredbi vezanih uz valutnu klauzulu u švicarskim francima (CHF) i promjenjivu kamatnu stopu, što je rezultiralo povratom preplaćenih iznosa s pripadajućim zateznim kamatama.
Prva presuda: D.B. protiv Erste Banke
D.B. iz Gornjeg Zebanca tužio je Erste Banku zbog uvjeta kredita sklopljenog 2007. godine, u kojem su glavnica i kamata bile vezane uz CHF. Sud je utvrdio da su ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ništetne. Ove prakse, koje su više sudske instance već ranije proglasile nepoštenima, dovele su do preplaćivanja anuiteta u korist banke.
Sud je presudio da banka mora D.B. isplatiti ukupno 6.027,89 eura, uključujući zakonske zatezne kamate. Također, sud je odbacio prigovor banke o prijeboju potraživanja koji se odnosio na razdoblje kada je kamatna stopa bila snižena.
Što znači ova presuda?
Ova odluka jasno poručuje da su banke odgovorne za nepoštene odredbe koje su ugovarale s korisnicima kredita. Time se otvara mogućnost za mnoge građane da tuže banke zbog sličnih praksi.
Druga presuda: A.P protiv Raiffeisenbanke
U sličnom slučaju, A.P. iz Šenkovca tužio je Raiffeisenbanku zbog kredita sklopljenog 2006. godine, također vezanog uz valutnu klauzulu u CHF. Nakon što je tečaj franka naglo porastao, korisnici kredita poput Požgaja suočili su se s drastičnim povećanjem anuiteta.
A.P. je dokazao da je banka koristila nepoštene uvjete koji nisu bili jasno komunicirani prilikom sklapanja ugovora. Sud je odlučio u njegovu korist, naloživši banci da mu isplati 2.493,39 eura s pripadajućim zateznim kamatama. Ova odluka dodatno jača pravnu osnovu za građane koji su se našli u sličnoj situaciji.
Šira pravna pozadina
Obje presude temelje se na ranijim odlukama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, koji je potvrdio da su banke u ugovorima o kreditima koristile nepoštene ugovorne odredbe. Konkretno, sud je utvrdio da su valutne klauzule u CHF-u i jednostrane izmjene kamatnih stopa protivne zakonu te da su banke kršile kolektivne interese potrošača.
Ove sudske odluke omogućuju pojedincima da traže naknadu štete i povrat preplaćenih iznosa, što je posebno važno u kontekstu povećanog interesa građana za pravnom zaštitom.
Odgovor banaka
Banke su u oba slučaja pokušale osporiti tvrdnje tužitelja, pozivajući se na zastaru potraživanja i tvrdeći da su korisnicima kredita bile pružene sve potrebne informacije o rizicima valutne klauzule u CHF-u. Također, banke su naglasile da su tijekom godina poduzele mjere za olakšanje otplate kredita uslijed rasta tečaja CHF-a.
Međutim, sudovi su ove argumente odbacili kao neosnovane, potvrđujući prava tužitelja na povrat sredstava.
Važnost presuda za građane
Ove presude predstavljaju značajan iskorak u zaštiti prava potrošača u Hrvatskoj. Građani koji su pogođeni sličnim uvjetima u kreditima sada imaju pravni temelj za pokretanje tužbi protiv banaka. Osim povrata preplaćenih iznosa, ovakve presude doprinose i podizanju svijesti o pravima potrošača te osnaživanju njihove pozicije u odnosu na financijske institucije.
Dvije presude iz Čakovca dodatno su osnažile pravnu poziciju potrošača i postavile temelje za buduće sporove protiv nepoštenih praksi banaka. Iako su financijske institucije najavile daljnju pravnu borbu, ove odluke predstavljaju značajan korak prema transparentnijim i pravednijim uvjetima poslovanja.
