Azil Prijatelji Čakovec podijelio je dirljivu priču o kujici Leah, jednoj od pasa spašenih tijekom kontrolne akcije u romskom naselju Kuršanec krajem listopada, kada je u jednom danu zbrinuto 37 pasa.
Među njima bila je i Leah. Imala je mlijeko, no njezini štenci nikada nisu pronađeni – nitko ih nije vidio niti je znao što se s njima dogodilo. U tom trenutku volonteri su se dvoumili treba li je ostaviti u naselju ili barem nju spasiti. Odluka da je zbrinu pokazala se ispravnom jer je ubrzo utvrđeno da boluje od piroplazmoze, bolesti koja bi je vrlo vjerojatno u kratkom roku stajala života.
Istoga dana napravljen je i kontrolni rendgen, kako bi se isključila mogućnost da se još nije porodila. Štenaca nije bilo, ali rendgenska snimka otkrila je nešto šokantno – tijelo puno metaka.
Unatoč svemu što je prošla, Leah je ostala nježna, mirna i tiha, pas koji se, kako kažu u azilu, najradije “uvukao u džep” da može. Bilo je jasno da će onaj tko je primi u svoj život dobiti nevjerojatnu i posebnu dušu. Iako je više puta bila ponuđena potencijalnim udomiteljima, spomen metaka u njezinu tijelu, iako joj nisu stvarali probleme, mnoge je obeshrabrio.
No, u Azilu Prijatelji Čakovec vjeruju u čuda – i ono se dogodilo. Pojavili su se ljudi koji su željeli upravo nju. Prve fotografije iz novog doma izazvale su snažne emocije, suze i neizmjernu radost, jer su pokazale ono što je Leah cijelo vrijeme trebala – ljubav, sigurnost i pripadnost.
Danas Leah živi život kakav zaslužuje, okružena svojom obitelji i djevojčicom s kojom dijeli svakodnevicu ispunjenu nježnošću.
Iz azila poručuju: uživaj u ljubavi, draga Leah, i hvala svima koji su joj omogućili novi početak.
KK Globus Čakovec – Mala Subotica imat će sedam svojih predstavnika na Europskom prvenstvu u karateu za kadete, juniore i U21, koje se od petka do nedjelje održava u Limassol, na Cipar.
Na ovom iznimno jakom natjecanju sudjeluje više od 1.250 natjecatelja iz 47 europskih država, a članovi Karate klub Globus Čakovec – Mala Subotica branit će boje svoga kluba i hrvatske reprezentacije. Nastup na ovako velikoj međunarodnoj smotri još je jedno priznanje kvalitetnom radu kluba te kontinuitetu uspjeha na domaćoj i međunarodnoj sceni.
Kadeti
Tino Panić (-52 kg)
David Bermanec (-70 kg)
Petar Filipović (+70 kg)
Juniori / Juniorke
Petar Slukić (-68 kg)
Ervin Šoltić (+76 kg)
Laura Strahija (-66 kg)
U21
Sven Strahija (-75 kg)
Natjecatelje će na prvenstvu voditi trener Dejan Slukić.
Sva radost ovog svijeta može se iščitati na njegovom licu kad udari kontru na svojoj tamburi. Zdravko Belec (60) bugariju svira od onog dana kad se učlanio u KUD Pribislavec. I to, kako svira!
Zdravko Belec
-Zapravo sam prvo počeo svirati harmoniku kad sam imao tek malo više od 4 godine. Naučio me otac Toni, koji je bio pravi majstor na harmonici. Lijepo sam pjevao i svirao, ali dogodila se nezgoda. Ostavio sam harmoniku vani, počela je padati kiša i natopila je mijeh i gotovo. Dobio sam špotanciju i očevo obećanje da ću drugu harmoniku dobiti tek kad završim 4. razred Osnovne škole. Tako je i bilo: dobio sam njegovu harmoniku! Dobro sam svirao, uvježbao široki repertoar. Svirali smo zajedno s ocem. Onda sam ja uvježbao gitaru pa smo nastupali u krčama i manjim obiteljskim veselicama – kaže uz osmijeh Zdravko, dodajući da živi za KUD Pribislavec, kao što su to nekad činili i njegovi, sada pokojni, roditelji Katarina i Toni. Zapravo, gotovo sva njegova obitelj na neki način uključena je u rad KUD-a Pribislavec.
Muška vokalna skupina KUD-a Strahoninec
Onako stasit, u narodnoj nošnji, sa šeširom “na halaj”, plijeni pozornost na svakom nastupu tamburaškog orkestra. I to ne jednog. Zdravko surađuje i svira s tamburašima iz kulturno-umetničkih društava Mihovljan, Pribislavec, Strahoninec, Prelog, Nedelišće, Žiškovec, Selnica, Mursko Središće, Ivanovec… Samo u prošloj, 2025. godini, ne računajući klasične gaže, imao je 92 nastupa s folklorašima u Hrvatskoj i inozemtvu, s djecom u vrtiću, u crkvi… I sve to bez naknade.
-Ponekad je i naporno, ali ne mogu odbiti poziv prijatelja kad treba uskočiti i odsvirati, jer međimursku popevku naprosto obožavam. Zato sam i čest gost dječjih vrtića, gdje sam ili s nekoliko kolega u narodnim nošnjama djeci prenosimo međimursko glazbeno blago i zajedno pjevamo. To me veseli i daje snage da sve to odradim kako treba – ističe Zdravko Belec, ni jednom rječi ne otkrivajući njegovu drugu stranu života, kojoj je poklonio isto toliko ljubavi kao i glazbi.
Zdravko i Borna Kadežabek na nastupu KUD-a Mihovljan u Sinju na otvaranju alkarskih igara
Tek kad sam malo “zagrebao” po njegovoj prošlosti, otvorio se pravi gejzir zanimljivih detalja.
-Svaki dječarac, rođen u Pribislavcu, dio djetinjstva proveo je na travi sportskog aerodroma. Ja sam proveo cijelo djetinjstvo, pa i cijeli život. Od malena sam želio letjeti, učlanio sam se u Aeroklub, bio sam modelar, jedriličar, kasnije i sportski pilot… No, kako sam od malena volio i kuhati, roditelji su me upisali u srednju školu u Varaždinu za kuhara. Dvije godine sam završio, ali sam onda odlučio napustiti je, odnosno nastaviti u drugom smjeru. Naime, praksu sam imao u ljetnim mjesecima na otoku Krku, a sve glavne aktivnosti na aerodromu održavale su se upravo u ljetu. Zato sam napustio ugostiteljstvo i 1982. upisao se za automehaničara, ali roditeljima to nisam rekao. No, došao je poziv za roditeljski sastanak, pa je otac automatski otišao u Varaždin na sastanak u onu prvu školu i, naravno, da me tamo nije bilo na popisu. Došao je srdit kući i rekao majci: “Of naš ne hoda f školu!”. Bili su ljuti, ali nakon što su me pozvali “na red” sve sam objasnio. Završio sam za automehaničara, ali i nadalje sam želio biti pilot – prisjeća se Zdravko.
I, evo ga! Javio se na raspisani poziv vojske ondašnje države i među 200 kandidata na liječničkom pregledu u Varaždinu, prošlo ih je samo 6, među njima i Zdravko. Oni su upućeni Beograd na specijalistički pregled na kojem je prošpao samo jedan, i to Pribislavčan Marijan Lesjak, koji je kasnije letio i na MIG-u Hrvatske vojske. No, Zdravko nije odustajao. U Osijeku je završio dvomjesečnu obuku za pilota motornog letenja. Zatim se prijavio u školu rezervnih oficira u Zemuniku kod Zadra, prošao pregled, dao 18 ispita, uspješno završio padobransku obuku i krenuo u Tuzlu. Prvo je letio u dvosjedu Utva, a potom na jednosjedu Kraguj. Šest mjeseci svakodnevna obuka i letenje. Vratio se u Zemunik, upisao Akadeiju i napravio preobuku na mlazni avion Galeb. Osnovno i akrobatsko letenje. I tada se dogodila 1991. godina.
-Vratio sam se u Međimurje i odmah stavio na raspolaganje Hrvatskoj vojsci. Raspoređen sam na aerodrom u Pribislavcu. Čuvali smo avione, sportske i poljoprivredne, koji su k nama preletjeli s drugih aerodroma u Hrvatskoj. U jednom trenutku u šumi Lipovka kod Belice bilo je skriveno čak 28 letjelica. U noći bi dežurao i pazio, a ujutro odlazio biciklom na posao u Čakovec. Pripremali smo i pistu u Varaždinu za slučaj slijetanja naših pilota, koji bi prebjegli iz JNA. Tamo smo obavljali trenažu i vježbe – kaže Zdravko Belec.
On se, inače, nakon srednje škole, 1987. godine zaposlio u GK “Međimurje”, i usput se osposobljavao na zrakoplovima. Radio je kao mehaničar, a 1993. godine čak je bio mjesec i pol dana u Lenjin-Kuznjecku u Rusiji, gdje su gradili naši građevinari. Osjetio je što znači temepratura od -28 stupnjeva Celzija.
Zdravkov ratni put
-Po povratku sam se prijavio u 7. gardijsku brigadu “Tigrovi” i kao vozač C i E kategorije proveo dvije smjene na Dinari, s naše i s bosanske strane. Hrvatsko ratno zrakoplovstvo me 15. srpnja 1995. godine povlači u Lučko u Zagrebu, završavam obuku za borbene helikoptere Mi-24, a nakon “Oluje” sam na preobuci za helikoptere Mi-8. Godine 1998. postajem kapetan na Mi-8 i cijelo ljeto sam na terenu. Nema dijela Hrvatske gdje nisam sletio. Zatim se pojavio natječaj za vatrogasni Air Traktor, jer sam želio letjeti sam, no prebacili su me na Canadair. Postao sam kopilot na toj ogromnoj letjelici i veselio se svakom letu, jer je to značilo pomoć vatrogascima i ljudima koji su živjeli na području koji je zahvatila vatra – kaže Zdravko Belec, koji je na helikopterima, avionima i jedrilicama skupio oko 2.500 sati naleta.
O njegovoj ribičiji na Muri i Dravi, juniorskom nogometu u NK “Polet” i vatrogastvu u DVD-u Pribislavec, opširnije ćemo drugom prilikom.
Lijevo sin Marko, snaha Aleksandra, otac Toni, David Dodlek, Nikola Varšić i na bajzu zet Tomek
Inače, Zdravko je u mirovinu otišao 2014. godine kao vojni pilot – natporučnik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Ali ne miruje, maksimalno je posvečen međimurskoj popevki i svojoj tamburi, a stečeno znanje nesebično prenosi na mlade. U svemu tome najveća su mu podrška supruga Janja, sin Marko i njegova Aleksandra, kćerka Valentina i njezin Tomica Borko, kao i unuci: Stela, Marija i mala Mirta.
Obitelj na okupu
Unuka Marija prekrasno pjeva, a već je nastupala i s presretnim djedom Zdravkom. I ostali člano obitelji vole glazbu i sviraju. A zar ima nešto ljepše nego kad se u složnoj obitelji zapjeva prava međimurska popevka, a djed Zdravko to poprati svojom tamburom. Sreći tada nema kraja. Tako i treba biti.
Unuka Marija (5) i djed Zdravko na nastupu u Sračincu prošle godine
Zdravku pak želimo još puno javnih nastupa na kojim čini sretnima sve one koji ga slušaju i s njim pjevaju. Živi život kakav je želio: uz glazbu, letenje i sretnoj obitelji.
Koordinacijski odbor programa Grad Čakovec – prijatelj djece raspisao je natječaj za izbor Naj-akcije u 2026. godini.
Natječaj za Naj-akciju usmjeren je na prikupljanje prijedloga kvalitetnih, originalnih i društveno korisnih aktivnosti, programa ili projekata čiji je cilj unaprijediti kvalitetu života djece na području Grada Čakovca. Predložene aktivnosti trebaju aktivno uključivati djecu i odrasle u zajedničku provedbu te odgovarati stvarnim potrebama djece, potičući dječju participaciju, kreativnost, solidarnost i razvoj zajednice.
Prijedlozi Naj-akcija moraju biti jasno osmišljeni, provedivi i vremenski ograničeni, pri čemu se sve planirane aktivnosti moraju u cijelosti realizirati najkasnije do 30. rujna 2026. godine. Posebno će se vrednovati inovativnost, kvaliteta sadržaja, održivost te doprinos poboljšanju uvjeta i načina života djece u lokalnoj zajednici.
Prijedlog Naj-akcije može se dostaviti:
Poštom na adresu Grad Čakovec, Upravni odjel za društvene djelatnosti (s napomenom ”Za Naj-akciju”), Kralja Tomislava 15, 40000 Čakovec.
ili
e-poštom na e-adresu [email protected] (s napomenom „Za Naj-akciju“). Prijava dostavljena putem e-pošte mora biti skenirana (potpisana i ovjerena) u jedan PDF dokument.
Rok za dostavljanje prijedloga na spomenute adrese (redovnom poštom ili e-poštom) je 5. ožujka 2026. do 15 sati bez obzira na način dostave.
Cijeli tekst natječaja, s detaljnim kriterijima i uputama za prijavu, dostupan je ovdje.
Nakon što je ispunio večer prekrasnom pjesmom, plesom i zajedništvom u Orehovici, folklorni koncert „Korak uz korak, rukom pod ruku“ kojeg zajednički organiziraju KUD „Belica“ i KUD “Fijolica” Orehovica seli se u Belicu. Priča se nastavlja u nedjelju, 8. veljače 2026. godine, od 18 sati u sportskoj dvorani Osnovne škole Belica.
Ulaz je dobrovoljni prilog, a na zajedničkom folklornom koncertu nastupaju: KUD „Fijolica“ Orehovica, KUD „Belica“ i gosti, Folklorni ansambl “Koprivnica”.
Kako naglašavaju organizatori, riječ je o dva koncerta, ali jednoj priči, kojoj je cilj pokazati prekrasnu raznovrsnost naše kulturne baštine koju moramo s ponosom čuvati nadolazećim naraštajima i njome se dičiti.
– Ovo je priča o suradnji, tradiciji i ljudima koji čuvaju ono što nas povezuje. Dođite i budite dio večeri u kojoj folklor spaja srcem, korakom i rukom! – poručuju organizatori.
Nakon punih deset godina rada u beauty industriji, dobro poznata vizažistica Marijana Tisaj odlučila je svoje bogato znanje, praksu i profesionalne trikove podijeliti kroz poseban edukativni događaj – MASTERCLASS koji će se održati 01. ožujka 2026. godine u Castellumu, Čakovec.
Ovaj masterclass namijenjen je svima koji se bave makeupom – profesionalnim vizažistima, onima koji tek ulaze u svijet šminke, ali i strastvenim zaljubljenicima u makeup koji žele svoje znanje podići na višu razinu. Bez obzira jeste li na samom početku ili već neko vrijeme radite ovaj posao, edukacija je osmišljena tako da svatko može izvući konkretne, primjenjive tehnike i savjete iz prakse.
Fokus edukacije bit će na dva izuzetno tražena i bezvremenska looka: Smokey Eyes i Bridal Glam – stilovima koji su nezaobilazni u radu svakog vizažista, ali i često najveći izazov u izvedbi. Polaznici će imati priliku naučiti kako postići savršenu ravnotežu intenziteta, elegancije i dugotrajnosti makeupa.
Prijave su već otvorene, a zainteresirani svoje mjesto mogu osigurati putem inboxa ili slanjem upita na [email protected].
U organizaciji Udruge sportske rekreacije „Sport za sve“ Goričan i Gradskog društva „Crvenog križa“ Čakovec, u nedjelju, 8. veljače 2026. godine u Etno kuću na Šuderici u Goričanu održat će se obilježavanje „Dana crvenih haljina“, dan posvećen svijesti o moždanom udaru kod žena.
Nakon kratkog uvodnog predavanja o moždanom udaru kod žena, volonterka „Crvenog križa“ Alenka Novak – Alja iz Pribislavca održat će i predavanje o prvoj pomoći, odnosno kako pomoći drugima kod određenih hitnih stanja, što je važno znati jer pravovremenm i pravilnom reakcijom možemo nekome spasiti život.
Obucite crveno i dođite na zajedničko obilježavanje svijesti o moždanom udaru kod žena!
Ivan Lepoglavec dugogodišnji je i aktivan predsjednik Kluba laringektomiranih Međimurske županije. Riječ je o klubu koji okuplja ljude koji su imali rak i operirani su na grlu. Oni imaju i svoj glazbeni zbor koji je jučer na obilježavanju blagdana sv. Blaža u crkvi u Strahonincu i zapjevao.
Bila je to prilika da na svetu misu i svečanost blagoslova grla Ivan Lepoglavec pozove brojne prijatelje iz Strahoninca, u kojem živi, ali i Goričana odakle je rodom i gdje ima tvrtku “Lepoglavec”.
Uz obnašatelje vlasti, podršku su im dali brojni mještani i članovi ostalih udruga u sklopu Županijske lige za borbu protiv raka, koja upravo danas, 4. veljače, obilježava Svjetski dan borbe protiv raka.
Ivan Lepoglavec posebno se razveselio dolasku svog brata Zvonimira Lepoglavca iz Goričana, poznatog aktiviste u Sportu za sve, s kojim su si uvijek bili podrška u svemu. Duboko dirnut tim činom, Ivan je zahvalio njemu, ali i svima koji sudjeluju u senzibiliziranju javnosti prema ljudima oboljelima od raka!
Danas se obilježava Međunarodni dan borbe protiv raka. 4. veljače dan je posvećen podizanju svijesti o raku i poticanju njegove prevencije. Ovaj se dan obilježava od 2000. godine, a pokrenula ga je Unija za međunarodnu kontrolu raka, koja kroz svoje trogodišnje kampanje nastoji produbiti razumijevanje određenih tema vezanih uz rak te potaknuti ljude diljem svijeta na suočavanje s ovom globalnom epidemijom, jednim od vodećih uzroka smrtnosti u svijetu.
Danas je i dan kada se oboljeli, ali i oni izliječeni, prisjećaju trenutka kada im je dijagnoza postavljena. To su trenuci koji ostaju duboko urezani u srcu i duši onih koji su se morali suočiti s ovom teškom bolešću.
U Međimurju takvima ruku potpore pruža Županijska liga protiv raka Čakovec koja, posredstvom svojih klubova, sustavno djeluje na podizanje svijesti i pružanje podrške oboljelima. To su sredine koje bolesnima daju snagu da se ne predaju, nego da ustraju na svom putu.
U nekoliko navrata već smo pisali o mladoj, 32-godišnjoj Gardinovčanki Moniki Baranić, predsjednici Kluba ILCO u sklopu Lige, koja se uvijek odaziva kada su u pitanju akcije vezane uz najteža oboljenja. Tako je i danas. Puna optimizma, znanja i dobre volje, iznosi svoja iskustva na putu prema izlječenju. Danas je simbol nade i inspiracija drugima. „Tu sam, smijem se i volim“, kaže, kao da poručuje: „Slušajte me!“
„Zadnjih šest godina živim s nemilom dijagnozom. Šest godina u kojima sam tisuću puta čula isto pitanje: Kakav je osjećaj imati rak?“ započela je Monika svoju priču ohrabrenja, a potom nastavila: „Osjećaj je kao da cijeli svemir juri naprijed, a ti stojiš na istom mjestu i ne znaš hoćeš li ikada krenuti dalje.“
A kako je počelo?
„Bojala sam se. Bilo je dana kad me strah gutao iznutra. Bilo je noći kad sam mislila da neću izdržati. Osjetila sam tišinu onih koji su trebali ostati. Vidjela sam leđa onih koji su pobjegli kad je postalo teško“, rekla je, a potom ponosno dodala: „Ali – preživjela sam. Zbrajala sam rane, gledala ožiljke, učila ponovno disati. Jer u meni je bilo nešto jače od straha – vjera. Snaga koja se skuplja polako, u tišini, dok drugi misle da si odustao. I onda se vratiš. Snažniji nego ikad.
Svi te mrze, raku moj. Ali ja ne znam mogu li te mrziti. Uzeo si mi bezbrižnost, mir, planove. Uzeo si mi onaj stari život, ali si me naučio gledati svijet drugim očima. Cijeniti jutra, tišinu, male pobjede. Cijeniti ljude koji su ostali. Naučio si me pronaći ljepotu i tamo gdje je nisam vidjela.“
Nada umire posljednja?
„Da. Rak mi je dao strah – ali i nadu. Kad nisam imala ništa, imala sam nadu. Zato ti hvala, raku moj. Ne zato što si dobar, nego zato što sam zbog tebe shvatila koliko sam jaka. Koliko god bih željela da ovaj dan ne postoji – on ipak postoji.
Danas se divimo svim preživjelima. Svima koji se još bore. I svima koje smo izgubili, a zauvijek ih nosimo u srcu.
Zapamti: rak nije kraj. On je početak novog života. Ne možemo se vratiti u ono što smo bili prije, ali možemo prihvatiti, ustati i nastaviti dalje. Rak mi je svašta uzeo – ali nikada nije i nikada neće uzeti moju radost, moj mir i moju volju za životom. I zato danas stojim ovdje – ne kao žrtva, nego kao borac. Jer nisam odustala i nikada neću.“
World Cancer Day 2026 – „Ujedinjeni u jedinstvenosti“
Visoke škole predstavile se u čakovečkom ETŠ-u. Dan karijere u školskoj je auli u jednome danu okupio predstavnike čak 22 fakulteta i veleučilišta iz Hrvatske i Slovenije, a događaju su se pridružili i predstavnici CISOK-a Čakovec (Centra za informiranje i savjetovanje o karijeri) te OTP banke. Događaj su posjetili brojni sveučilišni profesori i studenti, a posebno je razveselila činjenica da su među predstavnicima fakulteta bili i bivši učenici škole.
Cilj Dana karijere bio je pružiti potporu maturantima u donošenju odluke o nastavku obrazovanja i izboru budućeg zanimanja. Učenici su imali priliku upoznati se s raznovrsnim studijskim programima, uvjetima upisa, potrebama tržišta rada te s mogućnostima zapošljavanja nakon završetka studija.
Održana su i predavanja namijenjena svim zainteresiranim učenicima. Teme su bile: Zašto studirati na Ekonomskom fakultetu?, Zašto danas studirati ekonomiju?, Istine i laži o influencerima, Zašto PRAVRI?, Pripreme za poslove budućnosti, Od studentskih klupa do karijere – priče bivših studenata FET-a iz Pule, Život na Sjeveru, Upoznaj Učiteljski fakultet te Upoznaj MEV. Učenici su se aktivno uključivali u predavanja i radionice te u razgovore s gostima, ne samo maturanti nego i učenici trećih razreda.
Dan karijere učenicima je otvorio nove vidike te im pružio vrijedne informacije koje će pomoći u donošenju jedne od najvažnijih životnih odluka. Premda se nakon završetka strukovne škole može odmah zaposliti, mnogi učenici uspješno polažu državnu maturu i nastavljaju školovanje na visokim učilištima.
Zahvala svim sudionicima i gostima na dolasku i suradnji, uz radost ponovnog susreta iduće godine na Danu karijere ETŠ-a.
