Nerijetko na našim stranicama pišemo o Branku Mezgi, sveprisutnom predsjedniku Podružnice umirovljenika općine Domašinec. Ističem ga jer sam ga upoznao osobno prije nekoliko godina na susretu umirovljeničkih podružnica Kotoribe i Domašinca. Već tada sam se uvjerio kako je riječ o čovjeku kod kojeg „sve počinje i s kojim sve završava”. Govorili su tako članovi PU Domašinec.

Danas on i Verona, odabranica njegova srca, obilježavaju 45 godina braka:

-Što da kažem? Život teče i nosi svoje dobro i manje dobro koje se uz razumijevanje i poštovanje lakše prebrodi – kratko će i nastavlja:

-Napravili smo kuću i stvorili topao dom u kojemu vlada poštovanje, sloga i razumijevanje za obitelj. Dvoje djece Violeta, Aleksandar, unuci Ivan, Saša, Erik i Jakov, praunuka Nikol, snaha Branka, zet Zvonko… Od 45 godina braka 32 godine proveo sam na terenu diljem Jugoslavije, Europe i Azije (Sibir). Puno odvojenog vremena od voljene supruge, djece koja su odrasla u zdrave i poštene ljude. Sada kad sam u mirovini posvećujem više vremena unučadi i praunuku i ostalima. Ipak, na prvom mjestu od svih nabrojenih svakako je supruga Verona koja mi život znači – kazao je Branko o svojih 45 bračnih godina.

I za kraj je rekao: “Za 5 godina, kad će biti jubilarna obljetnica, govorit ću znatno više. Vjerujemo kako će na naše „zlatne svate” doći i ekipa portala Medjimurski.hr.

Hvala na pozivu, dolazimo! A sada čestitka i svako dobro.

Ni ove godine korona nije spriječila Palovčanke i Palovčance u blagoslovu hrane. Ako ste kojim slučajem danas u 18.15 prolazili kroz Palovec i vozili se Glavnom i Melinskom ulicom imali bi što za vidjeti.

Na iznenađenje mnogih, Palovčanci su se ovaj put za blagoslov hrane, dan ranije pod epidemiološkim mjerama okupili dosad u najvećem broju. Blagoslov hrane predvodio je omiljeni župnik Đuro Vukalović.

Na Veliku subotu ujutro uz sve epidemiološke mjere blagoslovljena je uskrsna pisanica. Obred blagoslova obavio je vlč. župnik uz prisustvo Općinskog načelnika, te bližih suradnika župe, kao i inicijatora Josipa Novaka sa svojom obitelji, kao i predstavnika KUU-u Zasadbreg u narodnim nošnjama.

Dugogodišnjom plodnom suradnjom realiziran je projekt Općine i župe te je postavljena uskrsna pisanica ispred zgrade Općine.

– Želja nam je da se i mi uključimo poput mnogih drugih mjesta širom Hrvatske u taj projekt i da predstavimo na ovaj način naš „brežni kraj“. U sredini dominira najprepoznatljivija vizura, orijentir Međimurja, župna crkva i zaštitnik sv. Juraj mučenik kao i naši lijepi bregi, vinogradi i klijeti, voćnjaci, potočići, šume i polja te vrijedni Međimurci koji obrađuju majku zemljicu koju im je Bog dao. Ideja se rodila od mještanina Josipa Novaka iz Frkanovca koji je sam izradio i oblikovao pisanicu, dok su oslik izradili naivni umjetnici našeg kraja. Vrijednost radova je u iznosu od 5.000,00 kn te je pokriveno zajedničkim sredstvima Općine i Župe! – stoji u priopćenju.

Uoči najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa svim mještanima i župljanima darovana je uskrsna pisanica, znak novog života.

U četvrtak, 1. travnja, sedam policijskih službenika – prometnih motociklista policijskih postaja Policijske uprave međimurske, kao i ranijih godina, na prometnom vježbalištu i na prometnicama Međimurske županije odradili su obuku i trenažnu vožnju službenim motociklima.

Prije početka vožnje, policijski kapelan policijske kapelanije “Sveti Franjo Asiški”, za područje Policijske uprave međimurske, vlč. Vjekoslav Vidaček, blagoslovio je policijske službenike i njihove motocikle, zaželio im sigurnu vožnju, te poručio da u prometu budu pomoć i potpora drugima, da savjesno i odgovorno rade svoj posao kako bi rad koji je veoma odgovoran bio što plodonosniji na dobrobit svih ljudi.

Tijekom trenažne vožnje policijski službenici na prometnom vježbalištu simulirali su što realnije situacije s kojima se vozači motocikala inače susreću u prometu, tzv. slalom vožnja, vožnja u krug, osmica, pravilno kretanje i zaustavljanje s motociklom, silazak s motocikla i sl.

– Nastupanjem povoljnih vremenskih uvjeta na prometnicima Međimurske županije očekuje se povećan broj vozača mopeda i motocikala. Ovom prilikom upućujemo apel vozačima da poštuju prometne propise, posebno one koje se odnose na nepropisnu i neprilagođenu brzinu, nošenje zaštitne opreme, odnosno korištenje propisane homologirane zaštitne kacige. Također ističemo važnost tehničke ispravnosti motocikla i mopeda za sezonu, te savjetujemo vozače da ne precjenjuju vlastite sposobnosti i podcjenjuju opasnosti koje ih čekaju na cesti – stoji u policijskom priopćenju.

Danas smo već pisali o tradiciji vuzmenki, ali smo odlučili vratiti vas još malo u povijest. Naime, na Facebook stranici ‘Pribislavec Negda‘ objavljena je priča o dugoj tradiciji paljenja vuzmenki u tom mjestu, pa ovo što su napisali:

‘Paljenje vuzmenke u našem selu ima dugu tradiciju. Uvijek su to bila druženja i akcije kojima smo se veselili i mjesecima prije. Preko igrališta Polet na “gmajni” je bilo mjesto gdje se odvozilo granje nakon proljetne rezidbe i uređenja dvorišta. Naravno, skupljao se i sav mogući višak drveća i granja koji se u tom trenutku mogao naći. Najviše od svega sjećanja sežu u noćna druženja uz vatru, kućice u tim hrpama granja, pečenje jegera i razne avanture prilikom skupljanja granja. Ekipa iz “Novog Beograda” se vjerujem jako dobro sjeća pregršt dogodovština. Kao i druženja, pjesme i zabave do jutarnjih sati uz našu vuzmenku. Tradicija osvajanja jednog od prva 3 mjesta za “Najvuzmenku” nam je uvijek bila dodatni motiv da napravimo što veću i bolju vuzmenku. Najljepšu od svih u Međimurju.

To je tradicija koja je spajala i staro i mlado. Iskustvo u građenju Vuzmenke kao i snagu mladosti koja ju je poput dobrih građevinara iz metra u metar dizal u vis. Pod budnim okom iskusnih konstruktora. Na ponos svih koji su bili uključeni u to. S nostalgijom gledam ovu sliku i prisjećam se ushita i veselja koji je uključivao sve vezano uz tu Vuzmenku. Lijepo se prisjetit tih vremena ali i ljudi od kojih neki na slici više i nema.

Još uvijek zvoni legendarna rečenica poznatog “arhitekta Vuzmenke” i njegova rečenica: “Pak sam vam ja rekel”, kad se vuzmenka prehitila i prepolovila. Onaj smijeh svih okupljenih je vjerujem ostao zauvijek u svima onima koji su tada bili tamo.’ napisali su.

Pozvali smo vas da nam tijekom blagdana pošaljete svoje fotografije o tome kako slavite Uskrs. Ukrasi, pisanice, čestitke, blagdanske trpeze, vuzmenke i sve drugo što vas veže i asocira na Uskrs.

Vaše uratke i dalje primamo u inbox Facebook stranice Medjimurski.hr te komentare ispod objave.

Najuspješnije ćemo nagraditi, a evo i galerije s nekoliko kreativnih radova naših čitatelja.

Crne pisanice dio su međimurske uskršnje tradicije. Duh nekadašnjih vremena oživio je protekle subote kada su crne pisanice izložene na čakovečkom Trgu Republike u sklopu Vuzmenog zajtreka, a nakon toga je ova izložba, koju je postavila prof. Božena Hajdarović, preselila u prostore Matica umirovljenika Međimurske županije Podružnice Nedelišće.

Boja za crne pisanice dobivala se od bobica bazge ili čađe. Motivi na pisanicama radili su se struganjem iglama, skalpelima ili nožićima. Koristio se i vosak tako da se na vrh pera ili tankoga drvenoga štapića stavila kuglica voska, koji se rastalio na plamenu svijeće.  Kada se završilo crtanje voskom, jaje se stavilo u boju i kuhalo. Na kraju se premazalo komadićem slanine radi sjaja. Sličnom se tehnikom, kaže nam prof.Hajdarović, crne pisanice rade i danas.

-Vratimo li se u vrijeme prije 100-200 godina ljudi su se veselili Uskrsu jednako kao i mi danas. Možda čak i više ili puno više, jer iako se u korizmeno vrijeme tražilo odricanje oni se, zapravo, nisu imali čega odreći, jer ničega nije ni bilo. Onda su za Uskrs radili sve ono što je bilo moguće, odnosno ono za što su im materijali bili dostupni u njihovom dvorištu. A tamo se, u pravilu, moglo naći jaja i čađe, pa je tako i začeta tradicija crnih pisanica Jaja su skuhali, uzeli su grančice obrezanih trsova, stavili gore malo žice i  s tim su „pisali“ pčelinjim voskom i lijepo oslikali jaja koja su se potom kuhala u čađi, objašnjava prof.Hajdarović dodajući kako se danas koriste i neke modernije metode, ali pisanice koje rade su i dalje najsličnije onima kakve su bile u davna vremena.

Nakon što su pokazane na središnjem čakovečkom trgu crne pisanice su, tijekom blagdana, izložene u prostorima Matice umirovljenika Međimurske županije Podružnice Nedelišće.

-Željeli smo tamo prenijeti duh i vedrinu ovih blagdana, pokazati da kroz tradiciju i običaje čuvamo naše ljepote unatoč koroni te da možemo imati nešto čemu se veselimo za Uskrs, jer nema ljepših blagdana od uskršnjih, uz smiješak govori prof.Hajdarović iznoseći podataka da ih je u izradi pisanica sudjelovalo četiri.

-Nažalost, samo četiri zbog korone i to je bio rad u kućama, nije bilo radionica. Kada smo ranije održavali radionice znalo nas je biti i petnaestak. To su bila prava druženja koja su se odvijala kroz mjesec dva i mada smo puno radili, svi zajedno smo se veselili druženju i našim rezultatima, prisjeća se Božena Hajdarović.