Uz puno volje i ljubavi prema pčelama sve je ostvarivo!
Prošla godina za međimurske pčelare bila je sve samo ne uspješna. Na žalost, zbog vjerojatnog ljudskog nemara i nesavjesnog korištenja pesticida svjedočili smo pomoru milijuna pčela, što je ostavilo veliki trag kod međimurskih pčelara. Budući da smo već debelo zagazili u proljeće, ovaj put donosimo jednu ljepšu stranu pčelarstva, priču 35-godišnjeg pčelara Zorana Kožnjaka iz Donjeg Kraljevca. Ispričao nam je ponešto o svojim počecima, ljubavi prema pčelama, OPG biznisu, a dao i poneki stručni savjet.
Kako se i kada rodila vaša ljubav prema pčelarstvu?
-Moja se ljubav prema pčelarstvu, zapravo, rodila se sasvim slučajno, prije nekih šesnaestak godina. U to vrijeme sve što sam znao o pčelama je bilo samo u teoriji i to po pričama mog tadašnjeg prijatelja pčelara Nenada Vlaheka. Da bi priča bila zanimljiva, tog je ljetnog dana Nenad bio bolestan, pa me zamolio da umjesto njega uskočim doslovno u pčelinji roj. I tako sam, bez ikakvog iskustva i pretjeranog znanja, skinuo svoj prvi roj. Prošavši bez ijednog uboda dobio sam ogroman poriv i želju da se što više upoznam s tim marljivim i radišnim stvorenjima. Kako se u to vrijeme i većina mojih susjeda bavila pčelarstvom, osim Nenadove pomoći i podrške, imao sam i njihovu stručnu pomoć. Zato bih ovom prilikom htio zahvaliti i mojim mentorima Branku Vlahu, Zlatku Štefoku, Stjepanu Novaku i nažalost pokojnom Andriji Vlahu. Također bih volio zahvaliti i roditeljima koji su mi bili velika podrška i hvala im što nisu shvatili moju ljubav prema pčelarstvu kao srednjoškolski hobi koji će me proći za mjesec dana. Bez svih njihovih savjeta i pomoći danas ne bi govorio o tome. Velika im hvala!
Malo ljudi ima prilike hobi pretvoriti u pravi biznis. Kako ste to postigli?
-U početku sam počeo s jednom košnicom, hobistički. Svake godine sam se širio i ulagao u posao i tako sam postepeno od jedne košnice došao do njih 140. Pčelarstvo zahtijeva puno vremena i odricanja, posebno u travnju i svibnju, jer dolazi do velikog razvoja pčelinje zajednice i razvoja paša. U tim danima treba skoro svakodnevno biti na pčelinjaku i, zavisno od tipa košnice, fizički zahtijeva puno rada. Budući da i dalje imam stalan posao, ženu i kćerkicu, imam se vremena brinuti za stotinjak košnica.
Kakav med biraju Međimurci?
-Kod nas u Međimurju imamo tri pčelinje paše, odnosno tri vrste meda. Proljetni (cvjetni i uljana repica), bagrem i livadni. Većina mojih kupaca kupuje bagremov med, jer tvrde da je najbolji no, ne bih se, u potpunosti, složio s tom tvrdnjom. Dosta im puta pokušavam barem ukratko objasniti o čemu je riječ. Bagrem sadrži samo jednu vrstu peludi (bagremovu), dok livadni i cvjetni sadrže više vrsta, jer pčele skupljaju nektar s raznovrsnog cvijeća i time će med sadržavati veća ljekovita svojstva. Ljudi izbjegavaju proljetni med, jer jako brzo kristalizira i tvrde da je unutra šećer.
Bitno je znati da svaki med mora kristalizirati, to je njegovo prirodno svojstvo i time ne gubi na kvaliteti. Dekristalizaciju provodimo zagrijavanjem meda na temperaturi ne većoj od 40 stupnjeva i tada med opet prelazi u tekuće stanje. Ako kojim slučajem pregrijemo med (temperatura veća od 40 stupnjeva), med se neće kristalizirati i izgubit će svoja ljekovita svojstva. Med od uljane repice kristalizira za sedam dana, dok cvjetnom i livadnom trebaju čak dva mjeseca. Bagrem kristalizira i do jedne godine, lipa oko tri mjeseca, a kestenu treba oko 5 mjeseci. Puno me ljudi pita kako prepoznati krivotvoreni med, ali bez laboratorijske analize to nije moguće.
Prošla godina je bila više nego loša za pčelare. Kakvo je stanje ove godine?
-Usudio bih se reći da je zadnjih nekoliko godina u pčelarstvu bilo ispodprosječno loše, stoga su i prinosi meda bili loši, od 700-1000 kilograma po godini što je vrlo malo. Među iskusnim pčelarima postoji zanimljiva izreka „Med se vrca na kotačima“. “
Zbog loših prinosa meda i ja sam se okoristio tom izrekom i krenuo sa selidbom pčela. Prvo s auto prikolicom i platformama, a sada kamionskom prikolicom prerađenom za selidbu pčela na koju stanu 72 košnice. Budući da u okolici mojeg mjesta Donjeg Kraljevca nema bagrema, stacionarni pčelinjak mi je smješten u Palovcu, no zbog bagrema selim je i na lokaciju u okolici Ludbrega. Zbog lipe prikolicu selim u okolicu Đurđevca i na livadu uz rijeku Muru i tu onda ostajem do proljeća. Nažalost, zbog rušenja i krčenja šuma sve je manje dobrih lokacija za lipu i kesten i jako ih je teško pronaći. Ovom bih se prilikom volio zahvaliti i bivšem povjereniku pčelarske udruge “Bagrem” Đurđevac Josipu Pintaru koji mi je uskočio i prepustio svoje mjesto ispaše kada nisam mogao pronaći odgovarajuću lokaciju za nju.
Koji dio posla kao pčelar najmanje volite?
-Najgori posao u pčelarstvu mi je vrcanje meda (mada je najslađi), jer pčelama treba uzeti med koji su teškom mukom skupljale. Taj dio posla je usto i najbitniji i svaki pčelar dobro mora voditi računa i o higijeni prostorije i pribora kojim se služi. U pripremi i vrcanju meda pomaže mi i supruga Maja, njezine prijateljice i baka Ana. A nedavno sam dobio i najveću pomagačicu, kćer Tonku.
Može li se u Međimurju živjeti samo od pčelarstva?
-Moje mišljenje je da bi kod nas u Međimurju bilo teško živjeti samo od pčela. Po mojoj procjeni seleći pčelar s otprilike 120 košnica koje bi selio barem na tri dobre paše bi mogao dobro proći, ukoliko bi, naravno, godina bila dobra. Najveće poteškoće za nas pčelare su proljetni mrazevi koji smrznu bagrem, varoi i krčenje šuma kestena i lipe. Bagrem je u kontinentalnoj Hrvatskoj glavna paša, ali zadnjih godina su ga mrazevi uništili. Nažalost, tako je to kad imaš tvornicu pod vedrim nebom i kada ne možeš utjecati na vremenske nepogode. Varoa je nametnik kojeg je nemoguće suzbiti i radi sve veće štete u pčelarstvu i mi pčelari se borimo svim mogućim sredstvima da je držimo pod kontrolom. Laički rečeno, to je kao krpelj koji se hrani hemolimfom pčele.
Posljednjih godina zbog sve većih uginuća pčelinjih zajednica, sam osim prodaje meda, meda u saću, peluda i propolisa krenuo i u prodaju paketnih rojeva. Najviše paketnih rojevi odlazi domaćim pčelarima, ali dolaze po njih i vanjski pčelari iz Slovenije, Austrije i Njemačke. Nažalost, prošle godine smo bilo svjedoci milijuna uginuća pčelinjih zajednica zbog ljudskog nemara pa stoga pozivam pčelara koji nije uspio nabaviti pčele da mi se javi, poklanjam 3 paketna roja.
Neki savjet za buduće mlade pčelare?
-Volio bih se pohvaliti da sam imao čak i par učenika. Neki su bili više, a neki malo manje uspješni. Stara poslovica kaže “Daj čovjeku žlicu meda i nahranio si ga taj dan, nauči ga pčelarstvu i nahranio si ga za cijeli život!”, a upravo se tom misli i ja vodim. Vrlo mi je drago vidjeti i čuti mlade ljude zainteresirane za taj posao. Na kraju krajeva i sam sam ušao u taj posao mlad. Savjet za buduće pčelare, ako volite prirodu i pčele i po mogućnost niste alergični na pčelinji otrov, slobodno se upustite u taj zanimljiv posao ali, ako ulazite u taj svijet striktno financijski, vrlo brzo ćete se razočarati, no nemojte posustati. Za mene kao pčelara nema ljepšeg osjećaja kada te npr. stariji čovjek zaustavi na ulici i upita „Dečko, da buš mel onoga finoga meda za prodati?“ Jako sam zahvalan i sretan u takvim situacijama.
Kako se nosite sa ubodima pčela?
-Na početku je bilo bolno, ali kasnije organizam postaje imun na pčelinji otrov i pčelinji ubod vaše tijelo doživljava kao ubod komarca.
Par riječi za kraj?
-Zamolio bih ljude da imaju više obzira i poštovanja prema pčelama. Pčele oprašuju preko 80% biljaka. Mnogobrojni stručnjaci tvrde kako bi, u slučaju da pčele izumru, ljudski rod izumro u sljedeće tri godine. Pčele su mala, ali radišna stvorenja i da je naš svijet uređen kao pčelinja zajednica svije bio bi puno ljepše mjesto. Ako vidite pčelinji roj slobodno zovite lokalnog pčelara ili udrugu da roj skinu, jer u prirodi bez pomoći pčelara pčele neće preživjeti.
Pčela ne ugiba, ona umire!“
Zašto vježbati u srednjoj i starijoj životnoj dobi?
Vježbanjem jednostavno pomažete tijelu da radi učinkovitije. Postoji više vrsta vježbanja, a samim
time i tipova vježbača.
Tjelesnim vježbanjem dolazi do brojnih poboljšanja u ljudskom organizmu. Samo neki od benefita su
povećanje mišićne snage, podizanje razine energije, poboljšana kvaliteta sna, podizanje radne
učinkovitosti, brži oporavak od ozljeda i bolesti, psihološka stabilnost, bolje kognitivno funkcioniranje
kod starijih osoba.
Kako bivamo stariji, tjelesna aktivnost sve nam je značajniji saveznik u borbi sa samim procesom
starenja. Velikim brojem studija dokazano je da četiri sata tjelesne aktivnosti na tjednoj bazi (znači u
prosjeku oko 30 minuta na dan), 40% umanjuje rizik obolijevanja od kroničnih bolesti kao što su
dijabetes tipa II, Alzheimer, rak debelog crijeva, rak dojke, prostate, rak pluća, te smanjuje rizik
obolijevanja od kardiovaskularnih i respiratornih bolesti, naspram osoba koje su aktivne manje od 30
minuta tjedno.
Vrlo veliki utjecaj tjelesno vježbanje ima na redukciju tjelesne mase, potkožnog masnog tkiva te
visceralne masnoće. Također, smanjuje rizik od osteoporoze, gdje usporava smanjenje gustoće
kostiju, što pak gledano malo dalje u budućnost prevenira moguće padove i lomove krhkih kostiju
starije populacije.
Za pojam tjelesne aktivnosti vezani su brojni nesporazumi. Pod tim pojmom mnogi smatraju strogo
vježbanje i odlaske u fitness centre, bezbrojne sate provedene u znoju i suzama. Da, može se i tako
definirati, ali ne mora. Na početku teksta već smo spomenuli da postoji više vrsti vježbanja i tipova
vježbača. Organizam svaki vid kretanja prepoznaje kao „trening“, bilo da je to lagana šetnja ili pak
trčanje nekoliko kilometara. Subjektivno gledano, jednoj osobi može lagana šetnja biti jednako
naporna kao nekom drugom trčanje maratona. Svatko treba „slušati“ svoj organizam i prilagođavati
mu se individualno, a to najlakše radimo prateći vlastiti puls.
Otkucaji zdrave osobe u mirovanju kreću se u rasponu od 60 – 80 otkucaja u minuti (bpm).
Povećanjem te frekvencije uslijed tjelesnog napora ili stresa, ulazimo u sve više zone pulsa.
Maksimalna vrijednost otkucaja (MHR) može se populacijski generalizirati koristeći ovu formulu:
MHR = 220 – godine života.
Primjera radi, 50-godišnjaku bi maksimalni broj otkucaja u minuti bio 170; MHR = 220 – 50 =170.
Znajući ovu informaciju za našu dobnu skupinu, praćenjem svog pulsa jednostavno možemo odrediti
u kojoj zoni opterećenja se tijekom treninga nalazimo.
Ugodnu zonu postižemo laganim vježbama na 50-60% od maksimalnog pulsa. U toj zoni trening je
laganog intenziteta (npr. šetnja), no ipak utječe na smanjenje krvnog tlaka, kolesterola i masnoće u
tijelu. Na primjeru 50-godišnjaka, to bi bilo kod pulsa 85 – 102), koji je, kako smo već gore spomenuli
s primjerom šetnje i maratona, individualan za svaku osobu.
U “fitness zoni” nalazimo se kada nam je puls 60-70% od maksimalnog. To je zona umjerenog napora
koji se često postiže već i brzim hodanjem.
Aerobna zona nastupa kada puls prelazi 70% od maksimalnog, te je intenzitet vježbanja značajan
(primjerice, trčanje ili brže bicikliranje). Tijelo poboljšava cirkulaciju krvi kako bi prokrvljenost bila što
efikasnija, a kapacitet srca i pluća se proporcionalno povećava.
Puls iznad 80% od maksimuma označava ulazak organizma u tzv. anaerobnu zonu, a postiže se vrlo
intenzivnim vježbanjem ( npr. sprint). Vježbanjem u ovoj zoni povećava se naš plućni kapacitet, te
tijelo postaje spremnije konzumirati sve više kisika. Ipak, naići ćemo na vlastite limite koji su
uvjetovani proizvodnjom mliječne kiseline u iscrpljenim mišićima. U crvenoj zoni nalazimo se kada se broj otkucaja penje preko 90% od maksimalnog. Preporučuju se vrlo kratki intervali, te se često prakticira samo od strane profesionalnih sportaša.
Četiri osnovna oblika aktivnosti kojima se mogu postizati zdravstveni benefiti
Prvi i najefikasniji oblik je umjerena aerobna aktivnost. Kod te vrste aktivnosti energija za pokretanje
mišića dobiva se biokemijskim reakcijama u kojima se tvari iz hrane razgrađuju uz prisustvo kisika.
Vrsta je vježbanja gdje se pokreću velike mišićne skupine, nisu izrazito teške za izvođenje te ne
izazivaju bol tijekom izvedbe. U aerobne aktivnosti ubrajamo između ostaloga; šetanje, brzo hodanje,
trčanje, plivanje, ples, aerobik, vožnja biciklom, rolanje. Ovaj oblik aktivnosti ubrzava rad
metabolizma, sagorijeva kalorije, snižava razinu šećera u krvi te pomaže u gubitku kilograma.
Drugi oblik je trening snage. Kod treninga snage većina ljudi pomisli na klasični bodybuilding i
ogromne mišiće, ali na svu sreću nije tako. Može biti klasičan trening snage s utezima, ali kod ove je
populacije je u prvom planu funkcionalnost i mobilnost, a ne estetika, kako je na primjer kod mladih
ili pak bodybuilding natjecatelja.
Taj oblik treninga vrlo je važan zbog kronološke dobi vježbača o kojima danas govorimo, jer u tim
godinama dolazi do opadanja postotka mišićne mase, a i koštano tkivo gubi na gustoći. Jaki mišići
stabiliziraju tijelo te oslobađaju zglobove dodatnog napora. Ovim procesom se, dakle, suzbija gubitak
mišića koji počinje procesom starenja. Znanstveno je dokazano da između 20. i 70. godine gubimo do
40% svoje mišićne mase izostavimo li adekvatan trening snage. Treningom se jačaju tetive, ligamenti,
zglobne hrskavice i kosti, te postaju otpornije. Povećana aktivacija hrskavice i zglobne tekućine
sprječava osteoartritis ili poboljšava postojeće tegobe jer redovite tlačne i vlačne sile stimuliraju
stvaranje supstance kostiju. Trening snage može se smatrati jednako važnim kao i aerobni oblik
treninga te ga nikako ne smijemo zanemariti.
Treći oblik je trening fleksibilnosti i istezanja. Iznimno važan dio treninga je program istezanja i
fleksibilnosti. Ono nam čini tijelo gipkijim, povećava raspon pokreta u zglobovima, opušta mišiće i
olakšava svakodnevne aktivnosti, dakle svime time navedenim pomaže i u prevenciji ozljeđivanja. Da
istezanje bude zanimljivije mogu se koristiti i razna pomagala kao što su štap, elastična guma, krpa,
ručnik ili pak stolica. Postoje razne vrste istezanja koje se koriste u trenažnom procesu, kao što su
statičko, dinamičko, balističko, pasivno ili pak izometrijsko istezanje. Svako od tih istezanja ima svoje
zakonitosti, ali o njima ćemo nekom drugom prilikom.
Četvrti je trening ravnoteže. Ravnoteža je definirano kao uspravno i stabilno držanje tijekom
mirovanja, npr. pri stajanju, sjedenju ili pak tijekom pokreta. Mnogi uzimaju ravnotežu zdravo za
gotovo, ali za dosta ljudi ravnoteža nažalost stvara problem. Više istraživanja pokazalo je da program vježbanja ravnoteže smanjuje padom uzrokovane ozljede za 37%. Vježbe ravnoteže u kombinaciji s
vježbama snage mogu spriječiti padove poboljšavanjem sposobnosti za održavane stabilnosti.
Za tjelesno vježbanje nisu potrebna velika ulaganja, samo malo dobre volje i motivacije. Nađite za
sebe, za svoje bolje sutra tih 30 minuta dnevno. 30 minuta dnevno zaista nije puno vremena, a
rezultat koji ćete dobiti za uloženo vrijeme jednostavno je neprocjenjiv.
MATIJA ŽUGEC: Nedelišće stagnira punih 20 godina, a mi ćemo već u kampanji pokazati da ga znamo i možemo pokrenuti
Matija Žugec na predstojećim će lokalnim izborima biti kandidat HDZ-a za načelnika Općine Nedelišće. Ovaj 32-godišnji magistar ekonomije trenutno vodi organizaciju koja se bavi promocijom inovatorstva i hrvatskih inovatora na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Za naš portal iznosi motive, razloge i ciljeve svoje kandidature.
Što vas je navelo na kandidaturu?
-Brojni razgovori s mještanima Općine Nedelišće potakli su me na kandidaturu za načelnika Općine Nedelišće. Osjetio sam da su ljudi željni promjene i pomaka na bolje, a uvjeren sam da bih kao načelnik, zajedno s kandidatom za zamjenika načelnika poduzetnikom Ivanom Klekarom, taj pomak mogao i ostvariti. U formiranju liste pridružio nam se veliki broj nezavisnih kandidata, iznimno stručnih na pojedinim područjima, pa već sada imam tim uz čiju se podršku mogu suočiti sa svim izazovima.
U najavi kandidature rekli ste da Općina Nedelišće stagnira već 20 godina?
Dovoljno je pogledati oko sebe i lako se uvjeriti da Općina Nedelišće, unatoč tome što je druga najveća općina u Hrvatskoj, već 20 godina stagnira i tapka na mjestu. Malo se toga promijenilo. Naš program kroz četiri glavne točke jamči pomak na vitalnim područjima. Dok su naši prethodnici drijemali prethodnih 20 godina i malo toga učinili, mi ćemo već u mjesec dana same kampanje započeti inicijalne razgovore s institucijama nadležnim za realizaciju tih projekata, kao i glavnim dionicima koji će te investicije i njihovu realizaciju omogućiti.
Koji su to projekti i kako ih financirati?
Problem prometne zagušenosti planiramo riješiti izgradnjom sjeverne obilaznice, prioritet su nam izgradnja nove osnovne škole i vrtića, kao i doma za starije i nemoćne osobe, te prenamjena MESAP-a u poduzetnički inkubator. Sve to Općinu Nedelišće ne bi smjelo previše koštati, jer kod svih tih projekata u najvećem dijelu treba osigurati sufinanciranje putem europskih fondova, a sada je pravo vrijeme za to.
Već dugo se govori o izgradnji obilaznice. Kakvo je Vaše rješenje i biste li je povezali s gospodarskom zonom?
Sjevernom obilaznicom rasteretiti će se ne samo promet kroz Nedelišće, Pušćine i Gornji Kuršanec, nego i međunarodni tranzit kroz Gornji Hrašćan i Trnovec. Ona bi prolazila smjerom Čakovec – Trnovec do graničnog prijelaza uz prugu, pa bi se novim mostom preko Drave povezala s odvojkom prema obilaznici Varaždin kod Hrašćice što bi osiguralo direktan pristup autoputu.
To bi bio izravan poticaj poduzetnicima u gospodarskoj zoni koja je, unatoč dosad uloženih 10 milijuna kuna u njenu infrastrukturu, nažalost još uvijek poluprazna. Bolja prometna povezanost sigurno bi pridonijela tome da se brže popuni. Osim toga budućim investitorima ponudit ćemo otkup zemljišta po povoljnijoj cijeni te ih u cijelosti ili djelomično osloboditi komunalne naknade, ali će trebati jamčiti da plaće u njihovim tvrtkama neće biti ispod državnog prosjeka.
Veliki potencijal vidite i u prostoru uz rijeku Dravu?
Pojas uz rijeku Dravu planiramo u potpunosti revitalizirati. Radi se o gotovo 10 kilometara prostora koji stoji neiskorišten. Nakon rješavanja imovinsko – pravnih odnosa na jezeru u Kuršancu planiramo izgradnju marine te pratećih sportsko-rekreativnih sadržaja što bi otvorilo mogućnost razvoja turizma.
Spominjete tri važne kapitalne investicije?
Krajnje je vrijeme da se konačno započne izgradnja nove osnovne škole. Taj se projekt vuče već 10 godina bez konkretne realizacije. Naša djeca zaslužuju novu i modernu osnovnu školu koja će zadovoljavati sve uvjete potrebne za jednosmjensku nastavu i cjelodnevni boravak. To će biti poticaj mladim obiteljima da ostaju u ovom kraju, baš kao i izgradnja novog vrtića. Nedopustivo je da veliki broj roditelja, zbog nedostatnih kapaciteta postojećih dječjih vrtića, svoje mališane moraju svakodnevno voziti u Čakovec ili obližnja mjesta.
S druge strane jednako nam je važan novi dom za starije i nemoćne osobe. Smještaj u domu je potreban za sve veći broj mještana naše općine starije životne dobi, budući da im, ponekad, mlađi članovi njihovih obitelji radi tempa i načina života nisu u mogućnosti pružiti skrb kakvu zaslužuju. U svemu tome treba sudjelovati i općina koja će sufinancirati troškove smještaja i boravka u domu.
MESAP planirate pretvoriti u poduzetnički inkubator. Planirate li i kakvu drugu namjenu tog prostora?
Planiramo dvoranu MESAP-a pretvoriti u poduzetničko središte Nedelišća. Potrebno je ponuditi poduzetnicima prostor gdje mogu započeti obavljanje svoje djelatnosti, pomoći mladim start-up tvrtkama da pokrenu poduzetničke aktivnosti te poticati razvoj novih inovativnih i digitalnih industrija. Upravo ovih dana planiramo razgovor s ravnateljem Razvojne agencije Sisačko-moslavačke županije s obzirom da su pokrenuli više nego zanimljiv projekt razvoja gaming industrije. Siguran sam da za nešto slično ima prostora i potencijala i kod nas.
Kakav biste imali odnos prema udrugama?
Sve su nam općinske udruge važne, od sportaša i KUD-ova do vatrogasaca, jer su krvotok našeg društvenog života. Ove godine, koliko mi je poznato, za njih je planirano ukupno 2 milijuna kuna. Želim, prije svega, transparentan uvid u način na koji se koriste ta sredstva, pa bismo raspisali natječaje za provođenje različitih projekata unutar udruga kako bi se sredstva trošila u potpunosti namjenski.
Da je postojao bolji nadzor ne bi, primjerice, bilo toliko problema s nogometnim stadionom u koji je dosad utrošeno 17 milijuna kuna. Izgradnja stadiona bila je odlična ideja i mi ga u perspektivi želimo urediti tako da dobije FIFA-inu licencu, ali svi nedostaci koji su uočeni po završetku radova ukazuju na to da mnogo toga nije štimalo u odnosu općinske vlasti prema toj investiciji. Zato se danas i vuku brojni sudski sporovi koji bi, u konačnici, općinu, odnosno sve njezine stanovnike, mogli još i dodatno koštati, naglašava Žugec.
U svom programu kao bitne točke izdvaja još i sufinanciranje kamatnih stopa za investicijska ulaganja, sufinanciranje stambenih kredita te izgradnja stambenih objekata za mlade obitelji, kao i izgradnju mreže širokopojasnog interneta diljem cijele općine.
JOSIP MIKEC: Budimo optimistični i sve će biti dobro!
Portal medjimurski.hr svake vam nedjelje donosi priču o jednom tjednu u životu naših poznatih i manje poznatih sugrađana. Iz prve ruke prenosimo njihov osvrt na sve ono što im je obilježilo tjedan u poslovnom i privatnom smislu. Naš ovotjedni gost je voditelj Turističko-informativnog centra Općine Štrigova Josip Mikec.
Svaki radni dan a kamoli radni tjedan je u ovo doba nepredvidiv, jer se situacija mijenja iz dana u dan, pa je tako organizacijski potrebno više fleksibilnosti te upornosti i ustrajnosti. Nekako mi se čini da je najteža ta neizvjesnost i pitanje do kada?
I dok tako razmišljam ipak nije sve tako crno. Mnoge ideje su pretočene u projekte i ti projekti se realiziraju i tako se stvaraju nove vrijednosti a s time i bolji i kvalitetniji život mještana i gostiju koji posjećuju naš kraj.
Možda mnogi pomisle da sada u vrijeme pandemije nema baš mnogo aktivnosti u uredu i TIC-u ali aktivnosti ima i iz dana u dan dolaze neke nove ideje, promjene i prilagodbe na novo normalno.
Ponedjeljak, 12.04.
Svatko ima svoju jutarnju rutinu! Meni je nekako najteže ustati, jer kasno idem na spavanje, no svako jutro je gužvasto i osjećaj neke brzine, a to je i ok jer se u tom muvingu i razbudim. Jutarnja kava i malo igre s našim pesekom koji se odaziva na ime Đorđ. Ako me nitko ne može pokrenuti onda me Đorđ pokrene i razbudi.
U 8 sati sam u uredu i sa suradnikom Ivanom dogovaramo okvirne aktivnosti. Najprije je potrebno riješiti sve administrativne obaveze. Preko maila dogovaramo izvođenje, izradu i uvođenje Europskog sustava pokazatelja za turizam za održivi destinacijski menadžment – ETIS u sklopu „CSA-CycleSeeing Attractour“ projekta sufinanciranog iz programa Interreg V-A Mađarska – Hrvatska 2014.-2020. iz Europskog fonda za regionalni razvoj u kojeg smo uključeni kao partneri na projektu. Upravo kroz taj projekt gradi se vidikovac Goričko sviralo na Mađerkinom bregu. Sve smo super odradili i čak smo uspjeli dogovoriti tročlanu radnu skupinu koja će biti aktivna u procesu izvođenja ETIS sustava.
Slijedi provjera teksta i foto dokumentacije za marketinšku objavu koja ima i ekološku temu. Jedan od pregledanih mailova poziva nas na sudjelovanje u panel raspravi na temu“ Kvaliteta i održivost ruralnog turizma“. Zanimljiva tema i dobrodošla u vrijeme kada ruralni turizam konačno zauzima mjesto koje mu pripada. Još je potrebno pregledati privremenu ploču koja će se postaviti na Mađerkinom bregu, gdje su radovi započeli. I tako kroz sve te odrađene zadatke završavam radni dan.
Dolazim doma i slijedi brzi ručak jer vani već čeka freza i krećem na uređivanje vrta pod budnim okom supruge koja je glavni šef za vrt. Sunčeko zalazi za Štrigovčak i ja završavam sa frezanjem i dok sve pospremim prođe mi i dnevnik, ali ništa zato pogledati ću onaj kasniji, a poslije još možda koji dobar film.
Utorak, 13.04.
Ujutro ista brzina i rutina te kretanje na relaciji kupaona-kuhinja i dok nas je troje mislim da bi bili potrebni semafori.
Na poslu čim upalim kompić evo vesele vijesti. Odobrena su nam sredstva od strane Ministarstva kulture i medija za održavanje Umjetničke kolonije i koncerata u crkvi sv. Jeronima. Užurbano vadim ugovore koje je potrebno ovjeriti i poslati u ministarstvo. Utorkom imamo i kratki brifing s načelnikom tako da smo svi upućeni u aktivnosti koje su odrađene ili ih treba odraditi. Ivan je već na zoomu na sastanku partnera na projektu koji obuhvaća ruralna područja europskih zemalja i zemalja koje su pridruženi članovi, a tema je razvoj ruralnih područja kroz održivi turistički razvoj.
Slijede aktivnosti na provođenju projekta CSA gdje je završeno istraživanje tržišta i odabran je izvođač za izradu Web aplikacije za mjerenje ekološkog otiska na području Međimurja i Nagykanisza – Zalakaros s popratnim sadržajima. Slijedi pregled i ažuriranje naše web stranice te dogovori s administratorom što je potrebno urediti. Naša FB stranica se redovno ažurira i ona nam je nekako postala glavni alat za promociju naše ponude.
U telefonskom razgovoru sa direktorom TZMŽ Grulom otvorio sam temu obnove smeđe signalizacije na našem području, koju je potrebno obnoviti i posložiti je prema pravilniku Međimurske vinske ceste. Ta obnova iziskuje poprilična financijska sredstva, pa ćemo dogovoriti način zatvaranja financijske konstrukcije. Pred kraj radnog vremena dolazi grupa posjetitelja koja želi razgledati crkvu sv. Jeronima, pa vodim posjetitelje u crkvu. Dolazim doma dosta kasno i poslije kasnog ručka ili rane večere uspijevam obaviti još neke proljetne radove na pripremi gredica za vrt gdje mi „pomaže“ i naš psić Đorđ, normalno i supruga koja i onako drži tri ugla a ja joj tovarim i četvrti.
Srijeda 14.04.
Srijeda je rezervirana za koordinaciju na projektu CSA kada se susretnemo svi koji smo uključeni na izvođenju raznih aktivnosti a to je poveća ekipa iz REDEA-e, predstavnici Općine Štrigova , TZ Štrigova, nadzorni na projektu i izvođač radova na vidikovcu. Dobra je to praksa jer tako u hodu rješavamo sve probleme, a o obaveze pojedinih partnera bliži se i izvještajno razdoblje pa je potrebno sve koordinirati kako bi izvještaj bio pozitivno ocijenjen. Slijedi i pregled aktivnosti na terenu.
Prema dogovori stiže nam na sastanak i gospodin Draušnik koji nam je i umjetnički voditelj Umjetničke kolonije. Na sastanku smo se dotakli teme organizacije kolonije i koncerata te je dogovoreno da se Umjetnička kolonija održi u prvom vikendu srpnja računajući da nam se epidemiološka situacija popravi. Pregledali smo i orgulje u crkvi sv. Jeronima zato što je crkva u posljednjem potresu zadobila neka manja oštećenja, a i orgulje imaju jedan kvar na dovoženju zraka, što je najvjerojatnije posljedica potresa. Dogovoren je detaljni pregled i popravak od strane orguljaških majstora.
Opet mi je radno vrijeme završilo dosta kasno pa sam svoji dolaskom kući jako „razveselio“ suprugu. Upio sam pokositi jedan dio dvorišta i pospremiti ostatke Vuzmenke koju smo palili na uskrsni ponedjeljak, a pošto je srijeda nisam propustio ni Ligu prvaka.
Četvrtak 15.04.
Nakon kratkog dogovora s Ivanom u uredu, krećem u Čakovec na sastanak s izvođačem aplikacije za ekološki otisak, jer neke stvari stvarno nije moguće riješiti preko mailova i Zooma i ostalih portala. Uspjeli smo sve definirati i potpisati ugovor. Poslije povratka u ured su nam došli turisti iz Rijeke i uz pridržavanje epidemioloških mjera vodio sam grupu u crkvi sv. Jeronima i na vidikovac Mađerkin breg, a oni su kasnije krenuli po kružnoj planinarskoj stazi oko Štrigove i usput posjetili neke kušaone na vinskoj cesti. Četvrtak je baš bio nekako određen za posjetitelje koji su navraćali u naš TIC gdje su tražili određene informacije, a neki od njih su zaželjeli razgledati novi Dom kulture. I tako uspijevam na vrijeme doći kući, gdje me poslije ručka čeka kosilica i tako odradim trening za sebe a trava pokošena.
Večer rezervirana za utakmicu i mogu reći da me Dinamo nije razočarao, ali suci i onaj pogodak iz zaleđa su me dobro iznervirali.
Petak 16.04.
Poslije jutarnje kave razmišljam kako bi bilo da nema korone i kao bi sada već bili u punom jeku priprema za Urbanovo. S tim mislima dolazim na posao i eto članova vinara koji su zaduženi za organizaciju Urbanovog. Javljaju da Festivala Pušipela neće biti, ali da bi mogli nekako organizirati Dane otvorenih podruma i da ocjenjivanje vina ide, pa će tako bar nešto mirisati na Urbanovo.
U susretu sa Načelnikom a on je i Predsjednik TZ Štrigove pokušavamo nešto dogovoriti za Praznik rada, no situacija je takva da ni to ne možemo sa sigurnošću reći da će se održati.
Pregledom prijava naših smještajaca i ugostitelja ustanovili smo da se je velika većina odlučila prijaviti na projekt HTZ-a Safe stay in Croatia što je dodatni alat sigurnosti boravka turista u našem k-raju.Nismo ni zaboravili na našu FB stranicu na kojoj smo upravo od petka započeli sa predstavljanjem naših smještanih objekata. Dobro je posjetiti našu web i fb stranicu. I konačno završavam radni tjedan.
Subota 17.04.
Od ranog jutra imam pripreme i utovar potrebnih stvari, jer je dogovoreno da supruga i ja te kćer i sin idemo u Kamenicu pomoći našem sinu Rafaelu na uređenju okućnice. Da samo znate koji posao me zadesio, pa košnja trave i tako sve do večernjih sati u bregovitoj Kamenici gdje je davno Ivan Krstitelj Ranger iscrtao svoju prvu fresku u kapeli Marije snježne.
Nedjelja 18.04.
Nedjelja ujutro je rezervirana za nedjeljnu misu. Normalno da me u pripremi nedjeljnog ručka dočekaju oni grublji radovi a finoće nam spremi supruga Biserka koja je fantastična kuharica.
Poslije ručka slijedi malo izležavanja i gledanje popularnih emisija na TV-u a kasnije neka šetnja i igra sa našim Đorđom.
No upravo ove nedjelje malo mi je ritam pokvario serviser klime u Domu kulture, jer nešto nije štimalo, pa mi se najavio da dolazi sada i eto krećem prema Domu kulture, a šetnja i kasni ručak me još čekaju.
Na kraju što reći?
Budimo optimistični i sve će biti dobro! Možda nam upravo ova pandemija pokaže i potvrdi da je čovjek društveno biće i da teži dodiru, zagrljaju, druženju.
Ostanimo odgovorni kako bi nam se vratio čovjek!
Šetnjom novom trasom šetnice u Murskom Središću odali počast rijeci Muri
U Murskom Središću je danas obilježen Međimurski dan rijeke Mure. Glavna svrha obilježavanja širenje je svijesti o važnosti očuvanja krajobraza uz rijeku Muru. Grad Mursko Središće posljednjih se godina u potpunosti okrenuo rijeci Muri i popularizaciji ljepota tog krajobraza, a prošle je godine na inicijativu gradonačelnika Dražena Srpaka odlučeno i da se šetnica uz rijeku Muru spoji sa svetomartinskom, što je ove godine i realizirano.
Rodila se tako prilika da se ovogodišnji Međimurski dan rijeke Mure obilježi prvom organiziranom šetnjom po novoj trasi šetnice. Zahvaljujući PD Bundek i predsjednici Sonji Vršić, trasa je već djelomično markirana, a u nedjelju se upravo u njihovoj organizaciji odvila i prva šetnja. Šetnji se priključio i gradonačelnik Dražen Srpak, koji je šetačima predstavio nekoliko postojećih sadržaja, a najavio i buduće. Neki će se realizirati uskoro, poput odbojkaškog, nogometnog i košarkaškog igrališta kod skele Fusek, a za neke će trebati pričekati ulazak Republike Hrvatske u zonu Schengena, poput mostića kod Zeva.
Na povratku su šetači išli rutom kraj spomen obilježja kod jame Maj 3 i kod Bundeka, čime su tematski i obuhvaćene dva osnovna turistička proizvoda koje Grad Mursko Središće razvija – predivni krajobraz rijeke Mure i industrijska baština u vidu rudarstva i naftaštva.
ROBERT LISJAK: Montaža mi je draža od režije zbog komocije, a grah najbolji specijalitet koji spremam
Ljubav prema filmskoj umjetnosti Robert Lisjak nosi u genima, naslijeđenu od oca Vinka idejnog začetnika tribine Čakovec četvrtkom. Filmski montažer, osnivač i zajedno s bratom Borisom suvlasnik Studija Dvije lije koji je dobio niz nagrada za promotivne filmove o Međimurju, organizator Ljeta u gradu Zrinskih, sudionik Milijunaša na kojem je „pokupio“ frtalj miljunčeka i dalo bi se nabrajati unedogled. Je li mu draža montaža ili režija, suradnja s Krstom Papićem ili Tončijem Vrdoljakom, voli li više Zeppeline ili Doorse, Heineken ili Lepe dečke, preferira li u kuhinji žlicu ili kuhaču otkrivamo u Deset kratkih portala medjimurski.hr.
U lovu na opasne žičane zamke i na ljudske predatore
Uz obaveze oko uzgoja i čuvanja divljači, gospodarenja lovištem i održavanjem lovno-tehničkih objekata, članovi Lovačkog društva Jarebica Kotoriba, često su u akciji traženja zamki lovokradica.
Lovnik Stanko Vugrinčić kaže kako žičane zamke postavljaju njihovi sumještani delikvensti, pa iz dana u dan pa iz dana u dan imaju sve više posla u pronalaženju ručno izrađenih opasnih žičanih zamki, kao i njihovih izrađivača.
-Jedino tako možemo zaštiti divljač,i čiji broj je sve manji upravo radi ovakvih ljudskih grabežljivaca – poručuju lovci.